Forum Klix.ba

Književnim poljem, kao svojevrsna vrsta zdravorazumskog i samorazumljivog aksioma, kruži tvrđenje da bi književnost – ako je ‘prava’, ma šta to značilo – trebala da postoji iznad ideologija, te da u tom smislu ostane neopredeljena i svesumnjajuće nastrojena i ka levici i ka desnici.

Ovakav stav je reprezent dominantnog diskursa o društvenoj ulozi književnosti koji se neprekidno reprodukuje – bilo kroz akademske krugove, bilo kroz krugove tzv. aktivnog kniževnog života – ali i reprezent dominantnog liberalnog (tobože postideološkog) diskursa o ideologiji kao jednoobraznom, banalno jednostavnom i anahrono prevaziđenom pogledu na svet. http://tacno.net/knjizevnost/knjizevno- ... e-ljevice/

piupiu wrote: ... kako se prenosi kultura?

John Cleese wrote:

piupiu wrote: ... kako se prenosi kultura?

God has given us music so that above all it can lead us upwards. Music unites all qualities: it can exalt us, divert us, cheer us up, or break the hardest of hearts with the softest of its melancholy tones. But its principal task is to lead our thoughts to higher things, to elevate, even to make us tremble… The musical art often speaks in sounds more penetrating than the words of poetry, and takes hold of the most hidden crevices of the heart… Song elevates our being and leads us to the good and the true. If, however, music serves only as a diversion or as a kind of vain ostentation it is sinful and harmful. https://www.brainpickings.org/2015/09/1 ... -on-music/

Sadrvani stari pod beharom sapcu zacarane rijeci
Sjene blijede mrtve prisluskuju kradom
Ti spavas draga
Behar pada na te na noge i grudi ti gole
Juzna strana noci puna napregnutih tajna pokrila je
tebe
Mjesecina tvoja tijelo pije
Usne se tvoje micu
mole
a vjedje snatre
Ti sama goris u ovoj blijedoj
zaspaloj noci
- noc mrtvih sjena i mjesecine bijele
Munnare kô utvare mlade gole
blijeste se s osmijehom
ukocenim bezbojnim
i bonim kao u mrtve
mlade zene
U mjesecinu se dizu
Zvonik strasno zao i mrk na mjesecini suti
Niza nj se smrt spusta
kroz crna okna vreba
ledeno se ceri
i slusa krikove noci
Masivna kubeta i kapije stare mrko sute
u sebi crne utvare kriju
vjecne tajne u sjenama tonu
i strasna djela snuju
Cempresi ukoceni nicu iz tamnih sjena kao iz
grobova crnih
mrki hladni nepomicni cekaju na strazi da se dzini
bore
mrko gledaju na loznicu tvoju sto na njoj strasti gore
Behar pada na te na noge i grudi
ti gole
Mjesecina tvoje tijelo pije
usne se tvoje micu
mole
Vjedje snatre
Ja uzalud cekam
Sapucu sadrvani stari
Pritiste me tajna starinskoga grada
I u neke crne kapije me mami.

Njegov glumački razvoj pratio sam, iz blizine, a svaki novi uspjeh pozorničke magije ovoga glumca doživljavao sam bukvalno (!) kao neko vlastito uzdizanje u predjelima magijske djelatnosti, kojom se obojica bavimo. Već tijekom studentskih, povremenih, prvih nastupa Jovičić nije samo isijavao golemi talenat, već su ti nastupi u punom svjetlu pokazivali rađanje jednog autentičnog glumačkog lidera, koje je raslo logičnom putanjom razvoja, iz produkcije u produkciju! Čak i van Kamernog teatra 55, od početka za njega matične pozornice, Jovičić neko vrijeme boraveći u ansamblu Narodnog pozorišta Bosanske krajine u Banja Luci, gradi upečatljivo čvrsto cizelirane scenske pojave. Bilježim iz toga doba Jovičićevu fascinantnu ulogu realiziranu u predstavi Veliki briljantni valcer, autora Drage Jančara i redatelja Jovice Pavića. Ništa manje, u scenskom smislu, nisu bile intrigantne Jovičićeve kreacije u predstavama Kate Kapuralica Vlaha Stilića Stulija (redatelj dr. Marko Fotez), pa onda Podjela uloga Luiđija Pirandela (režija Žarko Petan), a apsolutnu dominaciju, u predjelima komičkog, krajnje originalno oduhovljenog izričaja, Jovičić pokazuje tumačeći ulogu u Molijerovoj komediji Skapenove podvale, pod vođstvom, tad još pedagoga koji ga je glumački osovio na prvačke noge, profesorice Kaće Dorić. http://tacno.net/kultura/suverenost-vla ... m-teatrom/

Rođen u Brčkom ovaj je umjetnik bio predodređen da se bavi sigurnom profesijom… Upisali su ga nakon gimnazijskog obrazovanja u Trgovačku akademiju… Međutim, ljudski putevi su nepredvidivi, pogotovo oni vezani za teatar i umjetnost uopće… Gostovanje trupe kazališnog strasnika Miše Miloševića u Brčkom donijeti će budućem prvaku sarajevskog glumišta Safetu Pašaliću prve korake na pozornici, koje će ostvariti kreirajući malu ulogu Komesara u Totovom komadu Seoska lola ... http://tacno.net/kultura/po-suncu-je-ho ... -redatelj/

... kako se prenosi kultura?

pirmin wrote:

... kako se prenosi kultura?

Nikako, cini mi se.
Ili si inficiran ili nisi.

U Becu recimo, kako kazu "gradu kulture", zivi desetljecima ogroman broj Topuzica uprkos
vrlo sarolikoj ponudi kulturnih sadrzaja. Imuni sistem u odbrani od bilo kakvih promjena stanja svijesti.

piupiu wrote: Eeee, da ... evo, naidjem na ovaj članak o Safetu Pašaliću, i pogledam ... 3 lajka ... od svih silnih branitelja sarajevskog i bosanskohercegovačkog duha i kulture što još uvijek hodaju zemljom ... biće da su samo tri na Internetu, a ostali u kafani, podvriskuju i lome čaše ...

pirmin wrote:

piupiu wrote: Eeee, da ... evo, naidjem na ovaj članak o Safetu Pašaliću, i pogledam ... 3 lajka ... od svih silnih branitelja sarajevskog i bosanskohercegovačkog duha i kulture što još uvijek hodaju zemljom ... biće da su samo tri na Internetu, a ostali u kafani, podvriskuju i lome čaše ...

Nemoj tako, nemaju ljudi kad.
https://pbs.twimg.com/media/COnjFBYWIAABR2e.jpg:large

U jednom od svojih posljednjih intervjua Admiral Mahić je rekao da nije sretan kada ga ljudi zovu boemom, jer, prema njegovim riječima, on u svom stanu nikad ne puši niti pije. Htio je time reći da je potpuno predan svome poslu. Htio je reći da je pisanje pjesama skroz ozbiljan posao, kojem on pristupa kao bilo koji drugi inžinjer, arhitekta ili radnik za strojem. Iako on zaista jeste bio jedan od posljednjih boema i bitnika, koje sam poznavao iz književnog i neknjiževnog svijeta. Imao je ogromnu fizičku snagu koja ga je i održala da toliko godina živi svojim načinom života, koji je podrazumijevao gorke mahmurluke, doručak i ručak od alkohola, žrtvu da se bude sam sa svijetom i s ljudima.
http://** No links **.ba/clanak/137202/admiral-ma ... lu-sumnjiv

Velimir Milošević (rođen 15. februara 1937. godine u Verićima kod Peći na Kosovu, umro 2004. ) je bio pjesnik za djecu, nekadašnja zvijezda Jutarnjeg programa Radio-Sarajeva.

Velimir Milošević Osnovnu školu završio je u zavičaju, a gimnaziju i Filozofski fakultet u Sarajevu. Djela su mu prevođena na ruski, francuski, italijanski, mađarski, poljski, češki, bugarski, albanski, turski, makedonski i slovenski jezik.

Kao član Društva pisaca BiH, zajedno sa Huseinom Tahmiščićem, Ahmetom Hromadžićem, Izetom Sarajlićem i Vladimirom Čerkezom, pokreće međunarodnu književnu manifestaciju "Sarajevski dani poezije" u organizaciji Društva pisaca BiH 1962. godine.
Umro je 21. oktobra 2004. godine, nakon duge i teške bolesti.

piupiu wrote:Danas nas je napustio i Admiral Mahić ...



http://strane.ba/admiral-mahic-izbor-iz-poezije/

I kažem nacionalistima: nemojte mi se približavati –
ja živim – gdje vi niste shvatili...

JoseMujica wrote:

piupiu wrote:Danas nas je napustio i Admiral Mahić ...

ljudina

I kažem nacionalistima: nemojte mi se približavati –
ja živim – gdje vi niste shvatili...