Leo_alfa wrote:
Ja i ti pricamo o istim stvarima samo sa drugih gledista, sto je malo smijesno naglasiti, ali s obzirom koliko se raje ne razumije kroz razne diskusije i uopste ne pricaju o istom, prosto mi drago bude kad "uhvatim istu notu" s nekim.
Ja razumijem vjerovanje ljudi, razumijem da samo to vjerovanje ima smisla ne doticuci se svih detalja vjerovanja.
Ali ne mogu naci razlog kojeg mogu opravdati da bih vjerovao u nesto nadnaravno. Nista me ne upucuje na to. Time (vjerovanjem) osjecam licnu satisfakciju u pogledu odredjenih zivotnih dilema, lakse ih je podnijeti, prebroditi teske trenutke itd. Dragocijenost svih tih momenata je veoma umanjena upravo zbog toga sto vjerujemo da postoji nesto ljepse i sretnije za nas iza svega sto sad imamo. Ljepota zivota se upravo ogleda u tome sta mi radimo, sta ostavljamo iza sebe dok zivimo sada i ovdje.
Ja takodje ne iskljucujem mogucnost da bog postoji, iako sam ateista. Svjestan sam da ne mogu znati cinjenicu o njegovom postojanju, ali je ne prihvatam kao realnu upravo zbog same nevjerovatnosti njegovog postojanja, gdje ta nevjerovatnost nije nikakva ljepota uzvisenog bica kako je opisuju mnoge religije, nego upravo to, nevjerovatnost. Te zbog nedostatka ikakvog opravdanog razloga za vjerovanje u njega, osim licne zelje i osjecaja da postoji univerzalna pravda za sve nas sto donosi odredjen vid smirenosti covjeku (sto nije razlog za opravdano vjerovanje).
Nevjerovatno je svakako, svemir, zivot uopce, mi sto ovo pricamo...nije da nase poznavanje nekih procesa umanjuje to.
Pogledas prema zvjezdama i bez obzira na sve sto covjek zna o istim u odnosu na prije par hiljada godina opet je nevjerovatno...
I opet postavlja pitanje.Zasto si se ti uopce pitao, zasto ja, zasto milajrde ljudi koji su bili prije nas...
Mozda ce za par hiljada godina vjernici i ateisti davati potpuno drugacije odgovore na neka pitanja jer nasa smislenost i jeste u pitanju, ne nuzno odgovoru...Valjda nas to, ta pitanja, cini ljudima, a ne nauceni odgovor koji smo samo preuzeli ili zamisljanje svijeta u kojem pitanja uopce nema...
Zamisli da uzmes bilo kakve vrijednosti i na njima odgajas ljude, garantujem da bi se bar jedan od sto pobunio, usprotivio i ponudio svoja pitanja i moguce odgovore jednostavno zato sto je covjek.
Mislim da sam bas s tobom nekad pricala o mojim dilemama i preispitivanju vrijednosti i pocetku vjere u Boga...Nije stvar u onom sto sam ja odgovorila sebi, mozda bih odgovorila na neka slicno i bez vjere ali samo pitanje jeste indirektno vjera, tamam da ja to nisam ni shvatila...
A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere učinio.
Sasvim jasno ono sto znamo jeste da pitanje imamo, a odgovori mogu biti razliciti ...samo pitanje nas cini ljudima i indirektno ili direktno cini ove rijeci istinom.
Izostavi islam,religije uopce... uzmi iz tvoje perspective, odgovori sebi na pitanje sta je uopce vjera ljudima, odakle uopce ista i vidjeces da je ona kroz historiju kao i danas pitanje\a covjeka sebi bez obzira na razlicite odgovore unutar izbora religija, ateizma, znanja, neznanja...
Odsustvo pitanja, onaj trenutak kada covjek zamisli da zna sve, kad ga vise ne interesuje, kad prestane da preispituje sebe i svijet oko sebe ...nije nesto cemu tezi niti vjera niti ateizam jer prepoznaje da je to zlo, da covjek tu gubi ljudskost, gubi ono sto ga cini covjekom ...pa, ne vidim ja nuzno izmedju tebe i mene nepremostivu razliku, niti smatram da razliciti odgovori na neka pitanja cine ovaj svijet losijim, cine ga oni koji bi da pitanja nema pa bili vjernici ili ateisti...