Amir Teljigović
REPREZENTATIVNE UTAKMICE:
1996. BiH – Hrvatska 1:4
Iako rođeni Sarajlija (17. augusta 1968. godine), Amir Teljigović nikada nije igrao za neki bosanskohercegovački klub. Najveći dio svoje karijere je proveo igrajući za timove iz Srbije. Započeo je kao igrač jugoslavenskog drugoligaša, Proletera iz Zrenjanina krajem 1980-tih, kojem je 1990. godine pomogao da se domogne najvišeg fudbalskog ranga bivše države. Uskoro je dobio status jedne od najvećih legendi kluba iz Zrenjanina svih vremena. Postao je prepoznatljiv igrač sredine terena sa prilično izraženim tehničkim i kreatorskim sposobnostima, a takvih tipova fudbalera nam nikada nije nedostajalo. Posljednja sezona lige SFRJ (1991/92.) je bila prilično uspješna za Proleter i Teljigovića, nakon čega on ostaje u ligi SR Jugoslavije, ali prelazi u veći vojvođanski tim – Vojvodinu Novi Sad. Tamo je nastavio sa solidnim partijama, a nakon dvije provedene sezone u Novom Sadu dobiva neobičnu ponudu iz daleke Koreje, koju je i prihvatio. U južnokorejskom Busanu je proveo tri sezone, a najupečatljivija će mu ostati 1995. godina, kada je dobio nagradu za najboljeg asistenta lige, za 7 asistencija u toku sezone. To se može smatrati i vrhuncem njegove karijere.
Nakon povratka u Evropu, Teljigović je promijenio još nekoliko klubova. Najprije je bio član švedskog Trelleborga tokom dvije sezone, u kojima je bio standardni prvotimac. Potom prelazi u mnogo topliji kraj, tačnije u kiparski Apollon Limassol, što se dogodilo u sklopu pokušaja internacionalizacije kiparske lige, koja će tek nekoliko godina kasnije doživjeti puni zamah. Povratak u Proleter, koji je opet postao drugoligaš, slijedi 2000. godine. Obzirom da sa Protelerom nije uspio ostvariti značajniji rezultat, Amir pred kraj svoje karijere prelazi u Mladi Radnik iz Požarevca u kojem i završava svoju fudbalsku karijeru. Proleter je u međuvremenu kao klub nestao, tačnije doživio je fuziju sa drugim klubom. Tada je Teljigović sa nekoliko svojih bivših saigrača osnovao klub pod nazivom FK Proleter 2006, postavši njegov direktor, te je od tada prvenstveno posvećen razvoju fudbala u mlađim kategorijama.
Amir Teljigović je za našu najbolju selekciju odigrao samo 58. minuta utakmice protiv Hrvatske u kvalifikacijama za SP u Francuskoj 1998. godine, kada smo kao domaćini igrali u Bologni. Možda najbolji opis njegovog reprezentativnog učinka je dao Sinan Sinanović, koji mu je posvetio nekoliko redova u knjizi ''Od Tirane do Marakane'':
... Dok odmaramo u Bugojnu, dočekuje nas žestok komentar Sabahudina Topalbećirevića, koji je ''poderao'' selektora. Nudi rješenje.
- Selektor mora pozvati Amira Teljigovića. Najbolji je igrač, strijelac, stranac u Koreji..., argumentira Baho. U hotelu, u stožeru se raspituju ko je sad taj. Znao sam da je već tada, u restoranu ili motelu Komar, mjesec dana do utakmice, Teljigović prvi dobio poziv.
Tako je i bilo. Dobili smo još jednog ''starca''. Pored Omerovića, Glavaša, Smajića, došao je i Teljigović. Kao adut za Hrvatsku. Bio je nešto mršaviji od Muzurovića.
...
Dva dana prije utakmice, na treningu upoznajemo Teljigovića. Jedva se vuče po terenu. Kolega Topalbećirević prenosi Muzuroviću Smajićeve i Baždarevićeve impresije umijećem koje je demonstrirao Teljigović. Ivica Mioč se znoji, špara svaku marku. Teljigovićevi avionski troškovi iz Koreje veći su od svih ostalih.
...
U Bolonji smo pali na sredini. Baždarević, Smajić, Teljigović nisu mogli parirati Bobanu, Bokšiću, Šukeru... Ispostavit će se da je Teljigović, bivši veznjak Sarajeva i Proletera, tada za reprezentaciju odigrao prvi puta, posljednji i nikad više.
Ipak, treba istaknuti da bar prema dostupnim informacijama na internetu, Sinan je pogriješio u najmanje dvije stvari – Teljigović nije bio ''starac', jer je tada imao 28 godina, što su valjda najbolje fudbalske godine, te to da je on bivši veznjak Sarajeva (o tome nema nikakvih tragova). Ovaj fudbaler je postao statistički kuriozitet, kao jedini starter u nekoj našoj kvalifikacijskoj utakmici kojemu je to bio prvi i posljednji nastup za reprezentaciju...