Upravo tako! Mozda je to roditelj, sestra, muž, momak, ne daj Bože dijete...
Kako kaže Balaš : "Sve prave su ljubavi tužne..."
Činjenica je da je najveći broj najljepših ljubavnih pjesama napisan i otpjevan upravo o ovakvim ljubavima/osobama koje nisu u našim životima, okolini...
poticaj wrote:Vjerovatno smo se krivo razumjeli, ali nema veze. Iskreno, ja mislim da takve ljubavi trenutno ne postoje u našem društvu i vezane su za starije generacije (naši roditelji i ranije), kad je zaljubljivanje i voljenje bilo drugačije, iskrenije...i mnogo više spriječenije nego danas, pa se mogla i osjećati sjeta za nekim. Danas, smiješno je kad ljudi počnu umišljati da se tako osjećaju, krive ljubav (a rijetko znaju i šta je) za svoju nesposobnost da žive.
Izvini da te pitam Boga ti, po kojim si to parametrima zaključila da su velike ljubavi vezane za starije generacije, tipa roditelji, dede, nane i to??
Otkud znaš da je zaljubljivanje ranije bilo iskrenije??
Čuj umišljaju da se sjetno osjećaju...čak kažeš da su ljudi zbog ljubavi nesposobni da žive???
E pa stavrno ga pretjera!!!
Po ovom tvom postu ispadaš hladnokrvna osoba koja nezna da voli i što je najgore vrijeđa one koji su voljeli i koji vole nekog koga nemaju kraj sebe (ovdje mislim na momka/djevojku). Nije svačija ljubav jednako iskrena i jaka i nisu ljudi paćenici koji su hendikepirani bez te osobe pa su nesposobni da žive.
Svi se mi prije ili kasnije uspravimo i krenemo dalje, volimo opet, ali ožiljak na srcu podsjeća na neka prošla vremena i ljubavi. Da li će proći ili ne pitanje je vremena i snage i volje da se ta osoba izbaci ili zadrži u srcu.
Nije samo sreća lijepa, lijepa je i tuga, poučna, iz nje su proistekla velika umjetnička djela koja vijekovima žive, slike, kompozicije, pjesme, tvrđave. Evergrini...
Izvinjavam se na malo dužem postu, nisam mogla da odolim da odgovorim.