Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

[piupiu]

Imam ja još!

[piupiu]

[piupiu]

Evo ga jedan za @Banksy

Performansi Marine Abramović

Godine 1974. Marina Abramović izvela je performans pod nazivom Rhythm 0. Performans je podrazumijevao umjetnicu koja stoji u sredini galerijskog prostora, a ispred nje stol sa različitim predmetima, poput ruže, makaza, napunjenog pištolja, čaše vode, kaputa, žileta… Na uputama je pisalo: Ja sam objekat. Na meni možete koristiti sve predmete sa ovog stola. Preuzimam odgovornost za sve, pa čak i da me ubijete. Imate šest sati.” U početku, performans je bio jednostavan. Međutim kasnije, umjetnica je ostala bez odjeće, imala je bodlje od ruže u trbuhu, posjekotine od žileta po vratu… Nakon šest sati, Marina je ustala i krenula prema publici. Međutim, galerija je ostala prazna. Ona kaže kako se publika nije mogla nositi s njom, njom kao običnim ljudskim bićem , te su pobjegli.

https://dunjalucar.com/2020/06/07/perfo ... abramovic/

[Connaisseur Karlin]

piupiu,.. ekipa...

http://museu.ms/

f a n t a s t i c n o

[cLo]

Za 2 dana nam je Bloomsday

[DEMONIKA]

Perje koje se nije moglo sakupiti: Na današnji dan prije 10 godina Bekim Fehmiu je počinio samoubistvo

https://www.klix.ba/magazin/film-tv/per ... /200615077

[piupiu]

Bože dragi, šta je ovo, sve mladji i mladji...

“Napustio nas je u 33. godini Igor Vuk Torbica, kazališni redatelj. Rođen u Drvaru, odrastao u Rovinju, školovao se i živio i radio u Beogradu, kao i u mnogim najznačajnijim kazalištima širom regije. U gradu koji je volio i odabrao, napravio je neke od svojih najboljih predstava, kao i u Zagrebu, Ljubljani, Novom Sadu, Rijeci, Somboru, Bitolju“, navodi se u priopćenju obitelji i prijatelja redatelja koje je prenio RTS.

https://www.index.hr/magazin/clanak/tal ... 91226.aspx

[Nierika]

Bože dragi, šta je ovo, sve mladji i mladji...

“Napustio nas je u 33. godini Igor Vuk Torbica, kazališni redatelj. Rođen u Drvaru, odrastao u Rovinju, školovao se i živio i radio u Beogradu, kao i u mnogim najznačajnijim kazalištima širom regije. U gradu koji je volio i odabrao, napravio je neke od svojih najboljih predstava, kao i u Zagrebu, Ljubljani, Novom Sadu, Rijeci, Somboru, Bitolju“, navodi se u priopćenju obitelji i prijatelja redatelja koje je prenio RTS.

https://www.index.hr/magazin/clanak/tal ... 91226.aspx

Edit...bože dragi.

[DEMONIKA]

https://www.klix.ba/magazin/film-tv/na- ... /200618129

Nela Eržišnik

ne mogu da vjerujem da sam zaboravila na savršenstvo njenog humora, s metlom Marica Hrndalo
jbte jesam stara

kaj s nogom

[medvjed23]

ponekad na bh radiju poslušam kupek (kulturno-umjetnički program edukativnog karaktera).. zadnji koji upratih ostavio je jak dojam, bacivši svjetlo na zanimljive dijelove romske kulture: književnost i hip-hop..

[sadmire]

Umro Carlos Ruiz Zafon u 55.-oj godini...Njegov roman 'Sjenka vjetra' je drugi najprodavaniji spanski roman svih vremena, odmah iza 'Don Quijota'.

[Digla_da_kreci]

Pocivao u miru. Ostat ce upamcen po svom izricaju.

[petunija]

Imam ja još!

mada sam očekivala jodlanje ono bar malo da ubaci

[wewa]

pjesma und rezept, alles in einem!

[Nierika]

HVALA, IGORE VUČE

Postoji scena u predstavi „Hinkeman“ kada likovi uzmu krvavo ljudsko srce i počnu igrati američki fudbal, dodajući se tim srcem umjesto loptom. Scenu prati pjesma „California Dreamers“ koju pjevaju „The Mamas and the Papas.“ To je jedna od najstrašnijih scena koje sam ikada vidio u pozorištu. Samo vrhunski reditelj može imati snagu da smisli i realizuje takvu scenu. Igor Vuk Torbica je bio taj vrhunski reditelj. Jasno, ta je scena proizašla iz ukupnog rediteljskog pristupa drami Ernsta Tolera, velikog njemačkog dramatičara i revolucionara; beskompromisnog autora i borca za slobodu. Izgledalo mi je kao da je Torbica u Toleru našao svog „sebi ravnog;“ svog umjetničkog brata blizanca. Torbičina režija „Hinkemana“ je tour de force; to je rediteljski manifest i zavještanje u isto vrijeme. Godinama nisam vidio u ex-Jugoslaviji tako besprijekornu režiju. Predstava „Hinkeman, “ pričao o čovjeku koji se iz rata vraća kući osakaćen i bori se sa mrakom post-ratnog, „tranzicijskog“ svijeta, rediteljsko je remek-djelo. Ansambl ZKM-a i svi saradnici u predstavi su briljantni – to je onaj događaj u pozorištu kada se sve profesionalne i ljudske snage sliju u jedno korito i nastane umjetničko djelo epskih razmjera. Danima sam nakon gledanja te predstave bio uznemiren njenim dubokim sadržajem. Istovremeno, kako to samo u pozorištu može biti, bio sam i neizmjerno sretan jer sam vidio da se rodio novi veliki reditelj.
Igor Vuk Torbica je bio reditelj koji nije podnosio kompromise. Po cijenu razlaza sa pozorištima, insistirao je na onim rješenjima za koja je znao da su jedina ispravna. On je, poslije dugo vremena, vratio reditelja-umjetnika u centar pozorišnog stvaranja. Bio je omiljen među glumcima i kolegama; cijenjen među pozorišnim direktorima; publika ga je obožavala. I svi su ga se pomalo bojali. Nije to bio strah od njegove fizičke dominacije, koja je bila dio njegove impresivne pojave. Nije to bilo zaziranje od nekih njegovih „tajnih“ moći. Bio je to respekt prema njegovom bezuslovnom zahtjevu za istinom.
Gledao sam mnogo predstava u posljednjih nekoliko godina i u Evropi i na drugim kontinentima. Samo nekoliko je reditelja bilo na najvišem nivou. Igor Vuk Torbica je jedan od njih. Govori se sad kako je bio iznimno talentovan. Jasno je da je bio. To nije poenta u vezi sa Igorom Vukom Torbicom, jer nije to dar koji je tek trebao da nešto stvori. To je talent koji je već bio stvorio zrelog umjetnika. Poenta je da Igor Vuk Torbica već jeste bio veliki reditelj. Neki umjetnici naprave u svom kratkom životu djela koja ostaju trajna referenca u evropskoj i svjetskoj kulturi. Žan Vigo, umro je sa 29 godina, snimo je samo tri filma i sva tri su klasici filmske umjetnosti. Alferd Žari, umro u 34. godini, napisao je samo dva pozorišna komada, i promijenio tok svjetskog dramskog stvaralaštva. Rajner Verner Fasbinder, umro sa 37 godina, jedan je od ključnih evropskih i svjetskih reditelja u 20. vijeku. Igor Vuk Torbica je, sa svojih 33 godine, stvorio suštinska djela u teatru i kulturi od Slovenije do Makedonije.
Samoubistvo će uvijek ostati tajna i izazivaće oprečne reakcije. Ernst Toler je noć prije samoubistva, u razgovoru s prijateljem, vehementno branio smisao života. Samoubistvo je čin krajnje pobune za Klausa Mana, a za Žana Amerija, to je remek-djelo. Obojica su se ubili. S druge strane, Hana Arendt je za Cvajgovo samoubistvo rekla da je to „mrzovoljan akt estete“ koji je stanje svijeta „vidio kao ličnu uvredu.“ Mi koji radimo u pozorištu znamo da pojavno ponašanje nije stvarni svijet jednog čovjeka. Pa opet, beslovesni, mi pristajemo na tu formu; mi se ne posvećujemo jedni drugima; mi, sebični, propuštamo da se udubimo u svjetove jedni drugih. Zastrašujuće je kad prepoznam, da smo dovedeni u situaciju; ili da smo se sami doveli u situaciju, da se iz zabave dobacujemo krvavim ljudskim srcima, kao loptama. Antonen Arto je napisao: „Van Gog nije bio lud, Van Gog nije počinio samoubistvo u nastupu ludila, u strahu od neuspjeha. Naprotiv, on je tek bio uspio, i otkrio ko je, kada ga je kolektivna svijest društva kaznila što se oteo njenim kliještima, i ubila ga... Ima dana kada srce osjeća zastoj tako strašno, da mu je potreban samo mali udarac da ga gurne. Niko ne počini samoubistvo sam. U slučaju samoubistva, mora postojati vojska zlih bića, da izazove tijelo na potez protiv prirode, na oduzimanje svog vlastitog života.”
Igoru Vuku Torbici, pozorište je bilo dom. U jednom drugom svijetu, kad sam ja bio mlad, u tom našem pozorištu-domu smjeli smo biti slabi. Nije bila mana pokazati da si ranjiv. U ovom sadašnjem svijetu, i sam nagovještaj slabosti dovodi te u opasnost da te drugi razore. Sada se računaju samo moć, egocentrizam, i puka sila. A nema umjetnosti koja može nastati iz tih brutalnosti. One proizvode samo jedan grub, nemilosrdan svijet.
Igor Vuk Torbica je otišao autentičan, svoj. Ubio se reditelj koji je stanovao u umjetnosti. Otišao je umjetnik i revolucionar. Na odlasku, rekao nam je da čovjekov život nije rutina; da su unutrašnji svjetovi složeni; da stvaranje nije taština. Rekao je, još toliko toga, u svom kratkom životu i savršenom umjetničkom postojanju.

Haris Pašović
NIN, 25.06.2020.

[DEMONIKA]

titami
na momenat sam mislila evo Vreće pocrnio

[DEMONIKA]

ovdje: https://elektronickeknjige.com/autor/tomas-marko/
se mogu preuzeti dvije njegove zbirke..

njegovi stihovi, bar oni koje sam pročitao, nemaju mnogo dodira sa mojim ukusom.. mada, ostavio je fin dojam kad sam ga slušao kako recituje..

Hvala ti ((:, ove dvije skidam, a (anti-)roman kupujem zbog ravnoteže u svemiru.

i jesi li
kupila

[Nierika]

Nisam još ali budem.

[walter kurtz]

Ples smrti i tame

[piupiu]

[piupiu]

http://www.yugopapir.com/2019/12/gradi- ... kipar.html

[Lost_Found]

https://nomad.ba/dragulj-iz-srca-andaluzije

O Cordobi i Mezquitai


https://nomad.ba/nadriljekari-vracevi-i-sektori

pa onda malo i drustvenoj stvarnosti



Nomad je uistinu OAZA

[piupiu]

“Progres” počinje devastacijom skulpture.

Oprosti Helmute Lutz, iako si jedan od najpoznatijih njemačkih skulptora i jedan od najpriznatijih evropskih likovnih stvaralaca, nama ne trebaš.

Tvoja djela ionako krase mnoge evropske metropole , a mi očigledno ne spadamo u to društvo, pa ti možda neće biti žao ako ti jave da je tvoj “Zvjezdani put” u Sarajevu danas razmontiran i odnesen da se napravi mjesto za parking i zgrade. Nisu za nas zvijezde, za nas je živo blato. Žao nam je Friedrichshafen, ali simbol prijateljstva izmedju nas i vas, u vidu spomenika, nije poslao željenu poruku rada i stvaranja i zavjeta ljubavi među ljudima. Naše vandalske vlasti više ljube novac i otimačinu, ljubav samo medju tajkunima. Dragi sugradjani imate jos jako malo vremena da zabiljezite posljednju fotku skulpture u #Hastahanaparku cekamo vas !

https://www.facebook.com/parkzasvenas/p ... =3&theater

[piupiu]

[piupiu]

Mirza Idrizović, dokumentarac Aleša Kurta