halo_ba wrote:Eto, konacno sam pogledala snimak emisije i toliko hvaljeni nastup gospodina Raguza. Bojim se da ja imam neku pogresnu percepciju digniteta, jer ja nisam vidjela apsolutno nista hvale vrijedno.
Gospodin je aparatcik iz slikovnice, isijava toplinu potocne pastrmke i nije izostavio ni jednu floskulu politickog glosara.
Dignitet: nula. U toku jedne minute kaze da ce za njega glasati svi dobronamjerni gradjani, a onda nabaci Komsicu da je amoralno to sto ga biraju Bosnjaci. I ta njegova hvaljena hladnokrvnost - gdje je ostala kad ga je Komsic isprovocirao na kraju. Pa da je bar reagovao energicno, vec glasom i stavom uvrijedjene mastiljare.
Inace, svi su premalo govorili o buducnosti i njihovim namjerama u sljedece cetiri godine.
Lijanovicu uopste nije mjesto u politici, ali mora mu se priznati da je zabavan.
Znači trebamo glasati za Raguža zato što je bio najtiši, iako se na kraju dao isprovocirati, ili trebamo glasati za Komšića zato što je najmoralniji.
Malo
morgen.
Sve dok budemo razvijali kvantitet i bahatost i formalizam na račun kvaliteta i perfekcionizma i ljubavi možemo ići samo dolje.
Kada smo prije čuli za Josipovića!?
A on je vrijedan SDP-ov radnik od njegovoga osnivanja u Hrvatskoj i nije k'o Bandić sletio iz Hercegovine i upao u mutne poslove, pa makar i bio sposoban biznismen, a vidimo kako je završio na kraju.
Može neko
drmati desetljećima, ali čim se malo
ustabili ekonomija završava k'o žrtveni jarac Karić: a koliko je samo onih kojima je Bogoljub valjao: od Zdravke Čolića do podizanja mnogih posrnulih manjih firmi u Srbiji.
Pa je li opravdano ovako kako je završio: naravno da jeste, jer je sa Đinđićem i Tadićem došao potpuno novi sistem: eno i nekadašnji član ratnohuškačkih miloševićevaca Dačić pravi kompletan
restart svoje stranke i dovodi mlade ljude i dovoljno je iskren pred sobom da obavijesti srbijansku javnost da je to jedini način da u novim vremenima njegova partija opstane.
Diplomacija se uči, za to postoje škole, osim ako nisi slučajno Josipović pa da umiješ biti
pojava u evropskim razmjerama.
Kod nas se i Kurta i Murta kandidiraju za predsjednika: iz opanaka u dvore, a što naravno ne ide: može ići jedino ako imaš narod iste razine svjesnosti koji je te bira: ali eno u Srbiji je '90-ih bio mnogo gori narod pa su sada na krvavim koljenima dogurali do EU-a.
I još su na pragu da nas prevare i da nikad ne isporuče Mladića.
Zlatni ljiljan treba da dobije ogromnu doživotnu platu, jer Željko nije lažni
Zlatni ljiljan, i da njegova porodica dobije sve beneficije, i to je to.
Oduševljavati se Krsmanovićem zato što nije veliki nacionalist banalan je primjer: ni Zdravko ni Željko ne znaju sastaviti složeniji sintaktički niz.
Sramota je da je jedan Tihić u zadnjoj
petoljetci izvršio demokratizaciju u svojoj stranci, a Lagumdžija koji je generacijama ispred njega kao političar i intelektualac to nije, a morat će ne zbog drugih, nego zbog sebe i svoje stranke.
Kad je Josipović bio predložen za predsjednika iza njega su stale mnoge relevantne hrv. stranke.
Ko je stao iza Komšića, osim što je postao
Ličnost dana u
Avazu što naravno nije ništa novo sjetivši se da je Lagumdžija u tom
novinarskom odronu od izdanja početkom ovoga st. već bio
Rado viđen Gost.
Politika naravno nije ni držati reklamnu ispisanu poruku ispred gledališta nekih minuta u udarnom televizijskom terminu, onako kako je to učinio Bojan Bajić.
A naravno da je beskrajno daleko i od Mirnesovih nastupa.
Treba dakle imati mjeru, a ta mjera može jedino biti zasnovana na velikom intelektualizmu što proistječe iz velike skromnosti.
E onda jedino postoji mogućnost da budeš multitalent poput Josipovića (i profesor i umjetnik i političar), pa da dobaciš i kao predsjednik.
Druga stvar je što njih Bakir svojim
nevođenjem emisije dodatno izneurotizira.
Lijanović se okrenuo kameri što moja malenkost u prvi mah nije ni primijetila, ali nam Bakir podcrtava da se evo Lijanović okrenuo prema kameri: on time ponižava i Lijanovića i mene kao gledatelja time što želi reći da je pametniji od nas dvojice, a da ne govorimo o tome da time prekida dinamičnost emisije; nakon toga Bakir također podcrtava da eto Lijanović izgleda nije pratio i shvatio tok diskusije: ma molim te lijepo ostavi to samome gledateljstvu da zaključi ili ne zaključi.
Studio FTV-a, vjerujem zbog neimaštine, je katastrofalan i nije predviđen za suočavanja onoga tipa.
Da je Stanković, koji je također
mahalaš, bio u onom tipu studija još bi se gore snašao, ali ga HRT-ov studij i koncepcija programa i programska shema i naredba od nadređenih ibrete da bude vrlo pristojan i da neprestano popravlja svoje greške.
Bakir također poput Stankovića neprestano prekida svoje sugovornike i poantira na diskusione teze umjesto njih.
O sugovornicima i njihovim čestom
prešaltavanju sa
per si na
per tu ne treba trošiti riječi, a kamoli na verbalno i gotovo fizičko obračunavanje - na BHT-u su to najkulturnije uradili kada su odmah Mirnesa
isključili.
Fascinacija u životu malo znači: u svijetu je barem pet zemalja što su
patentirale tj. brandirale svoje ćevapčiće
i čitatelji njihovih novina znaju da je pravilno reći Vuk Jeremić a ne Vukčić Jeremić, te da se Talibani bore u Afganistanu za konačno oslobođenje svoje zemlje i da ih stoga možeš nabrojati na prste jedne ruke što su preostali u Evropi, ali da je totalno degutantno kititi se njihovim perjem ako si tisućama kilometara udaljen od njih, podržavao ih ili ne.
Divno društveno angažirani Petar Luković je muzički kritičar i njegov stil pisanja je takav, a u Srbiji ima također onih koji posjeduju humanistički stav, ali koji slučajno nisu javno eksponirani.
Mi još uvijek u ovoj zemlji živimo u dubokoj bajci, ne vidimo da je Kraljevina SHS reinkarnirana i umjesto da se priključimo evropskim tokovima živimo u iluziji da će to neko drugi učiniti za nas.
Ipak proces raščišćavanja i otvorenih karata na političkoj sceni je započeo i u budućnosti, kada dočekamo ozbiljne političke stranke, može biti samo bolje.
Ma koliko to vama krivo bilo. 
