Željko Komšić- čovjek koji je u večerašnjoj debati pokazao ubjedljivo najveću količinu primitivizma i dilentatizma. Nekulturno kafansko ponašanje, deranje, mahanje rukama, čak nisu izostale ni prijetnje uz ljigavu providnu glumu neke kvazi emotivnosti kad je krenuo pričati o svom ratnom angažmanu, jer taj čovjek osim prikupljanja biračkih glasova na najnižim mogućim emocijama druge kvalitete očito i nema. U 2 sata dvije smislene nije uspio sastaviti.
Martin Raguž- Umjeren, realan, konkretan, dozvolio sebi da izgubi nerve i reagovao prilično neracionalno kad mu je Komšić spočitao rad njegove njegove stranke u proteklih 20 godina.
Jerko Ivanković-Lijanović- Kao krme u Teheranu čitavu emisiju nevješto pokušavao pričati o ekonomiji, izbjegavao stranačka prepucavanja.
Bakir Izetbegović- Uz primjetno poboljšanje govornih sposobnostima govorio o konkretnom propustima i stvarima koje treba učiniti, tokom cijele emisije ulazio ulazio u besmislena i drska prepucavanja na ličnom nivou sa Radončićem i Komšićem.
Fahrudin Radončić- Uobičajeno mlaćenje prazne slame s 20 napamet naučenih rečenica koje uporno ponavlja, začinjeno prepucavanjima s Bakirom po pitanju njihovih ličnih odnosa.
Cirkusu je samo nedostajao Silajdžić da nas prosvijetli kako je stigao sudnji čas za BiH i kako je on jedini mesija koji može spasiti ovu državu.
