'91, april, neki... Mali kafic pored hotela Evropa (ne sjecam se naziva ulice), uz Vase Strasse. Vlasnica bila Amila Glamocak, s nekom jaranicom... Bilo je to nase standardno vecernje mjestasce, pa dodji oko 21-21:30, gurni gajbu-dvije-tri pive pod stolove, lagana muzika, pa gitarica, pa do 3-4-5-6... I tako nas 10-12-15, kako kad, skoro svaku noc. Smijeh, zajebancija, cmakanje, tu i tamo fackanje, jaranska podjedabavanja. Sve super
Juli, druga polovica, ista godina... iz tog kafica u 2:00 neko na "Olimpik", a neko u auto, pa pravac Kardeljevo (Ploce), u pola 6 hvataj bus i oko 7:00 - "zbor" u parku u Zaostrogu. Kao i godinu ranije, i godinu prije te, i onu jos ranije... Niko nije oka sklopio, ali svi nasmijani, raspolozeni, zajebancija, suze od smijeha... Tamo se nadji s jos bar 10-15 drugih, raje, i onda 10-12-15 dana kupanje, derneci na plazama do svitanja, zaljubljivanja, ljubavi, seks, alkohol, ali - sve normalno. Niko nikome ne smeta, niko nikoga ne dira, niko nema nista ni protiv koga...a tu su i Milan, i Senad, i Marko, i Vlado, i Adnan, i Anesa, i Alisa, i Dragana, i Gabrijela... svega i svakoga, najmladji/a ima 19, najstariji/a 22-23.
Ali... Zaostrog je poluprazan, a nakon par dana skoro potpuno prazan... Slusamo vijesti i cujemo za barikade oko Dubrovnika, gore Konavli, Kupari...haos... JNA tuce po Dubrovniku artiljerijom. Razlog - pobunili se Hrvati. Zasto, protiv koga, sta hoce...nista ne razumijemo (iako im govorim da to nije to sto se prica na radiju)...
August, neki, ista godina... Oko Sarajeva JNA iskopala artiljerijske polozaje, svi okrenuti prema gradu. Narod i mediji pitaju "zasto", odgovor slijedi - "za odbranu". Izostaje samo pojasnjenje - odbranu koga i cega, i od koga ili cega...?
Septembar, neki, ista godina... Isti kafic, isto drustvo, ista slika, ali - malo drugacija prica i teme. Vecini je sad vec jasno sta se desava u HR, ko koga tu bombarduje, a ko se brani, pa ispadaju i budalastine tipa "haj'mo u Vukovar, k'o dobrovoljci". Govorim da nema potrebe za tim, jer vrlo brzo cemo svi imati priliku da ratujemo i ovdje. Ismijavaju me, sprdaju se, a sve praceno onim "ma, kakav, ba, rat ovdje". Odgovaram im da cemo o tome opet pricati nekada, kada prezivimo i opet se sastanemo.
'96, juli, neki... CBS, mali kafic pored Kamernog 55, drustvo isto, ali u manjem broju... Koliko znam, svi iz drustva iz '91 su prezivjeli, ali su neki zbrisali vani, neko "tamo". Zajebancija, segacenje, smijeh...a onda jedan od njih, k'o iz topa, upita - jel', a kako si ti znao da ce biti rat, a pogotovo kako si znao da cemo svi prezivjeti...?
Odgovaram kratko - jednostavno, znao sam. Nazalost.