animus wrote: ↑03/03/2023 20:42
Za info ko je Lendo bio. Heroj Srednje Bosne koji je srušio snove o Herceg Bosni. Nikada mu to nece oprostiti. I nije on bio na državnim jaslama nego vrijedno radio kao nacelbik Opcine Novi Travnik u dva mandata gdje je ubjedljivo pobjedjivao HDZ kandidata.
Refika Lendu upoznao sam prije tačno 30 godina. Bilo je to u Novom Travniku gdje je bio komandant općinske Teritorijalne odbrane. U Novom Travniku je, uporedo sa Gornjim Vakufom i Prozorom, u jesen 1992. godine izbio prvi oružani sukob između Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane. Hrvatska strana i mediji su za sukob optuživali Lendu, ističući da je dugo bio oficir JNA. On mi je objašnjavao pozadinu i razloge toga sukoba. Tvrdio je da su u oktobru 1992. godine u Novi Travnik stigli teški šleperi iz Hrvatske. Namjera je bila da hrvatska strana preuzmu i u susjednu državu prebaci dio pogona tvornice namjenske industrije Bratstvo Novi Travnik, jedne od najvećih te vrste u bivšoj državi. Navodno je za to postojao i pristanak državnog vrha iz Sarajeva. Refik Lendo i vojska pod njegovom komandom su to spriječili, nakon čega je HVO pokušao oružjem zauzeti fabriku Bratstvo. Oružani sukobi su trajali nekoliko dana, a nakon njih je Novi Travnik ostao podijeljen grad. Nakon toga je Lendo prekomandovan u Zavidoviće. Vrlo brzo nakon njegovog dolaska izbili su sukobi između HVO i Armije u ovom gradu, kao i susjednom Žepču. I za njih su hrvatske vlasti optuživale komandanta Lendu. Međutim, napetosti između dvije vojske su trajali mjesecima i bilo je pitanje dana kada će prerasti u potpuni rat.
Navodno je nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma i fiktivne integracije dviju vojski u Federaciji BiH, hrvatska strana zahtijevala da se Lendo izmjesti za prostora srednje Bosne. Tako je vojničku karijeru nastavio u Drugom Korpusu Armije BiH u Tuzli gdje je ostao do kraja rata, pa i godinama nakon Daytonskog sporazuma. Iako ga se sporadično optuživalo, nikada nije ponuđen konkretan dokaz da su jedinice pod njegovom komandom bile umiješane u ratne zločine.
Ono što mogu posvjedočiti iz prve ruke, na temelju tadašnjih razgovora sa najutjecajnijim ljudima političke, vojne i vjerske strukture u srednjoj Bosni, jeste da su sa olakšanjem dočekali njegov odlazak sa tih prostora. Bio je pod stalnim sumnjama i optužbama, što zbog karijere u JNA, što zbog odbijanja da se povinuje nasilnoj ideologizaciji vojske pod njegovom komandom. Sumnjičen je i zbog mješovitog braka i niz drugih privatnih „neuklapanja“ u aktuelni narativ. „Htjeli su po svaku cijenu od njega napraviti Sakiba Mahmuljina, lojalnog i poslušnog oficira, ali Lendo nije taj karakter, i zato ga ne podnese“. Ovo mi je kazao visoki oficicir Trećeg kuprusa Armije BiH u ljeto 1993. godine.
Nastavak Avdicevog teksta:
Po penzionisanju se vratio uz rodni Novi Travnik, gdje se angažirao u Stranci demlokratske akcije i jedno vrijeme bi načelnik Općine.
Nakon što je na vrlo sumnjiv način osigurala većinu u Domu naroda Federalnog parlementa, SDA je instalirala Refika Lendu na poziciju (pot)predsjednika Federacije BiH. Bez njegovog pristanka se neće moći formirati Vlada Federacije, a on na to neće pristati ukoliko u njoj ne bude mjesta za ministre iz SDA.
Ono što se treba priznati Bakiru Izetbegoviću i njegovoj stranci jeste da je vrlo promućorno penzioniranog generala Refika Lendu isturila da vodi ovaj mučan i iritantan proces. Nakon izlaska iz vojske on je vremenom postao lojalni vojnik partije. Lendo je povjereni zadatak shvatio kao rovovsku bitku u kojoj nema odstupanja, niti komproimisa sa, ovog puta, poltičkim predstavnicima. Koliko će u tom ustrajavati, neće ovisiti od njega nego od više sile: međunaordne zajednice koja jedina može raspetljati ovaj čvor kojeg je sama i zapetljala. Penzionirani general će tada vjerovatno džentlmenski kapitulirati i istaknuti bijelu zastavu pred nadmoćnijim pritivnikom jer druge linije odbrane stranačkih interesa naprosto nema!
Ono što bi po mišljenju ovoga novinara Refik Lendo morao uraditi, jeste javna odbrana njegovog kolege, potredsjednika Igora Stojanovića od šovinisitičkih uvreda, optužbi, bez obzira što one dolaze iz SDA. Lendo, to pouzdano znam, nije ni Hamdija Abdić Tigar, ni Fikret Prevljak, jedini preostali SDA-ovi generali, on to mora uraditi i kao džentlmen, ali i kao general vojske u kojoj se borio Stojanović. To što danas o Stojanoviću govore ratni dezerteri i uspaljene dezerterke sa deficitom u indeksima, svojim sam ušima slušao da ista struktura govori o Refiku Lendi dok „nije došao tobe“. Solidariziranjem sa dopredsjednikom Federacije BiH Igorom Stojanovićem se štiti i dignitet Federacije BiH i oružanog otpora agresiji!“
Crna rupa
