Henry Chinaski wrote:Hipotetički:
Od kojih bi se ljudi trebalo sastojati rukovodstvo stranke za koju bi ste smatrali da može napraviti promjenu?
To ne moraju biti ljudi koji su sad u politici, čak mogu biti i ljudi za koje sigurno znate da se nikad neće baviti politikom. Čisto da vidimo, ima li bar teoretske šanse da progledamo nekad.
Znam da je pravilo da postavljač teme da neki svoj komentar ali ja više nemam nikakvu ideju! Pomagajte...
Nisam ni ja odavno bio na ovom forumu. E'o me opet.
Nešto i ja pokušavam
izhavrljat (joj riječi, al' negdje sam je nekad čuo) na ovu temu, pa ajd da pokušam makar malo pojasniti svoj stav.
U Bosni i Hercegovini žive 3 konstitutivna naroda, to su i ptice na granama već naučile. Retorikom kakve se danas naši dragi predstavnici Doma naroda i Parlamenta BiH vode očigledno ne meRemo nikud. To je ukratko zaključak donesen na zadnjoj sjednici, koja se održala 16.5.2012., u 1:00.
Now...Ima li nam spasa? Moguća riješenja? Khm, khm...
Svima nama, kako Bošnjacima, tako i Hrvatima, Srbima i onim, koji ne spadaju niĐe je zajedničko otprilike tek, sem da volimo lokat, slušati sevdah i jest ćevape sa lukom, to što nemamo para da sve to platimo.
Očigledno je da postoji brana, štit, koji ne da da se nacionalni identitet izgradi na nečemu zajedničkom, a tu branu je olako prepoznat, ukratko to su institucije.
Ukoliko ne možemo kroz institucije postići napredak, ajmo onda van institucija?
One ljude, koje ja vidim kao vodje neke buduće, utopijske, BiH su osobe sa visokim stručnim spremama, koji su dio naroda, dio svakodnevnice, koje ne doživljavamo kao nedotakljive. Dakle: advokati, inžinjeri, ekonomisti, doktori, politolozi, koji ja nemaju zaposlenje, ja su potekli iz siromašnih porodica.
Kako? Formiranjem jedinstvenog pokreta na nivou cijele BiH, megatim ljudi, koji će biti spremni štitit interese, al' ne svoje, nego svojih očeva, braće i eventualno majki, ako ih je "zapad" toliko zarazio.
Ta megatim bi se finansirao npr. iz izvora članarina, stranih donacija, pomoći i tako dalje. Otprilike, u zemlji Utopiji, on bi treći stalež očistio tako, da bi eventualno i možda njihova plata na tržištu bila nešto veća. Eventualno, jer danas postoji ako se ne varam oko 160 do 180 000 diplomiranih lica, koji rade ili kao
konobari ili u svom zanatu, a ja ne mogu da procijenim koliko je dovoljno, jer ne znam koliko je konobara.
Uz formiranje moćnih i prije svega koordiniranih i uskladjenih sindikata, vjerujem da bi se mogla povisiti cijena rada.
A sav taj logistički posao bi trebala da odradjuju
jakobinci, koji bi eventualno mogli taj dio posla obavljati iz sledećih pobuda:
1.zbog toga što su njihovi roditelji neobrazovane osobe, koje su prinudjeni robovati kapitalistima
2.zbog mogućeg upoznavanja većeg broja intelektualaca -kroz taj proces
3.zbog mogućeg otvaranja radnog mjesta, kroz ta druženja i nova poznanstva
Ako bi proširili taj revolucionarni i humanistični pokret, mogli bi dobiti sledeće:
Državljani Utopije se odluče, kako će u svim državama gdje živi dijaspora uspostaviti baze samo i isključivo sa jednom svrhom- prikupljati sredstva donatora.
Ona bi mogla biti prikupljana u obliku humanitarne pomoći ili investicija.
Investicije. Evo primjera radi ovako, ukoliko bi se uspostavila takva jedna komuna, postavio bi se i odbor za prikupljanje razoraznih ideja. Ideja neka bude otvoriti fabriku čarapa u Livnu i recimo da je to vrlo profitabilan posao (hipotetički postavimo stvari).
Oke, evo nama profita. Ova masa nezaposlenih ekonomista, injžinera bla, bla, su procijenili kako je ovo isplativ posao. Incijatoru medalja, a šta ćemo sa biznisem?
Članovi te Stranke GBST iz države Utopije bi bili obavješteni o toj ideji i ponudjeni da investiraju u projekat. Saberu se pare i onda osnuje dioničko društvo. Pomoć na jednu stranu, investitori na drugu. Investicije pretvorimo u dionice, tako da će svaki dioničar dobiti shodno svome procentu učešća dividente.
Jedina stvar, koju nisam siguran je: Da li je zakonom BiH broj dioničara odozgo ograničen sa brojem 50 ili je poželjno ne više od 50.
Zaposlimo gladan narod da šije i plete čarape. Oni dobivaju platu, dioničari dividente, a da ne bi organizacija ostala gladna i ona dobije dio dogovorenog profita.
Proizvode plasirati naravno ovom našem tržištu, našim članovima I inostranstvu. Oni bi ili bili prodajni obrat tog poduzeća ili bi sami kupovali te proizvode. Na takav način zaštitimo domaću proizvodnju
Tu sav projekat ne staje. On ne bi trebao da služi za to, da gladnom narodu omogući koru hljeba na dan. Nipošto. On bi trebao da omogući gladnom čovjeku da on omogući svom dijetu školovanje, jer je upravo to dijete budućnost te megastranke GBST.
Otac plaća simboličnu članarinu, dijete ide u školu, dioničari dobivaju profit, megastranka GBST zaradjuje i svi sretni.
U nastavku, taj megapokret bi se proširio i na druga polja. Na primjer, ova stranka, već sada institucija bi služila za gradnju identiteta. Identitet bi se zasnivao na članstvu u
komitetu stranke (što bi moj dedo rek'o), a ne na krstu, Bogu i imenu.
Drugo polje, gdje bi ova megastranka imala uticaj bi bila ekologija. Npr. okalemiti par hiljada bukvi, šta fali? Postaviti kantu za smeće na svaka 2 kilometra u svakom naselju, gdje god ima i jedna kuća.
Treće polje je npr. istraživanje socijalnih problema. U svakom zaseoku ova stranka bi imala svog čovjeka, pa makar i nepismenog, koji bi broj'o gladne, siromašne, siročad, koji bi ljetno pisao o stanju ceste (asFaltne), dostupu vode, el. energije iliti struje i tako dalje.
Gdje naći toliku stoku da tegli? Tri izvora, jedan su filantropisti, drugi su mladići koji odrastaju po raznoraznim ustanovama, a treći su nezaposlena lica sa visokim/višim zvanjima (a da ne spominjem doktore i magistre

).
Nakon svega ovog, ovaj megapokret bi imao toliku snagu da bi srušio postojeću političku konstalaciju u BiH i sam preuzeo vlast, a njih oĆer'o u opoziciju. Uz već poodmaklu fazu kreiranja identita, bili bi u mogućnosti ukinuti i entitete, te proglasiti Narodnu republiku Bosnu I Hercegovinu.
Ja ne'am pojma ni hoće l' ovo ko pročitat.

Al' ako se ko i usudi, molio bih,a iskren da budem i volio, komentar, kritiku i argument.
Eh da, zaboravio sam i još jednu stvar. Sve osim ljudskih kapaciteta i novca bi bilo centralizirano. Novac bi se zadržav'o u regijama, jer bi bilo lakše postići dogovor oko (do)finansiranja odredjenih stvari, a isto tako, tam gdje jepotrebno više ulaganja je obično i više raseljenih, sa tim povezano i više donacija. Dok ljude ne možemo seliti, ako nemaju za kiriju.
Regije bi random napravili, shodno prohodnosti naših cesta, reljefnim karakteristikama i koncentraciji većih gradova.
Da vas čujem?
