Towelie wrote:NIN wrote:Towelie wrote:Konstatacije kako su vernicima isprani mozgovi, kako imamo teznju da se grupisemo jer smo vernici (a kao ostali ljudi nemaju), kako nas je strah smrti vise nego nevernike su nista vise nego generalizacije i da, utesni odgovori.
nemoj se ljutit, dunjaluk je prolaznost!

No problem. Ne ljuti mene ovo, jer me se ne tice, a znam i da ne baziraju svi ateisti svoj ateizam na ovakvim pretpostavkama pa ne zelim da i sam upadnem u generalizaciju protiv koje vazim ovde.
Jedino mi je zasmetalo sto se ima takva slika o vernicima ko sto je gore spomenuta.
Sve je teze voditi raspravu sa vjernicima a ne izreci nesto sto lici na uvredu.
Ali kako to izbjeci kad vi sami, kad god se argumentima satjerate u cosak, pritiscete "escape dugme" - vjeru.
Istina je, STRASNA ISTINA, da vjernici zapravo to nisu. Oni se boje smrti vise nego iko, oni sami ne vjeruju u ono sto pricaju, ali to brane jer nemaju kud, zaglavili su u necemu sto se sve vise urusava, ali nemaju hrabrosti da se s time suoce. Uostalom, to je i normalno, svi mi se ponasamo na slican nacin, mirimo se, jer moramo, sa svime sto nije u nasim rukama. Razlika izmedju vjernika i nevjernika je samo u tome sto su vjernici u kategoriju "nepromjenjivog" stavili i vjeru, jer tako im je lakse zivjeti! Ali ako se smogne hrabrost pa se suoci sa zivotom i prihvati da on nije ni blizu onoga kako su mu u djetinjstvu tumacili... onda nastaje teska patnja i tesko sazrijevanje, koje, ako se sretno zavrsi, rezultira sa NEZAVISNOM intelektualnoscu i sposobnoscu suocavanja sa najtezom cinjenicom - smrcu!
Dakle sumnja u vjeru raste sa intelektom. Zato je jasno da je na vecoj religijskoj muci Papa nego obicni mali vjernik poput Towelia.
I zato je neizbjezan zakljucak da je religijska tvrdokornost obrnuto proporcionalna intelektu. Jebiga, tako je.