_BataZiv_0809 wrote: ↑29/08/2025 11:20
Billy The Pljuc wrote: ↑29/08/2025 11:16
Ma mlađi smo svi bili pa se nije obraćala pažnja toliko a ovdje se zataškavalo, meščini da je samo Havaz o tome pisao. Nije ona odmah ni progovorila o tome, to se desilo kad je bila mlada novinarka, tek kasnije navede to u nekim memoarima valjda. Uglavnom jedna crtica iz života govneta, pardon, Lepog Hareta koji je valjda kont'o da je veći od života. Na našu žalost tih govana koja su nas kao predstavljala je bilo i previše.
Znaci Lepi Hare imao zakazan intervju sa americkom novinarkom a doceko je u bade mantilu?
Da, nađoh neke tragove po netu:
"Evo kako je opisala šta joj se desilo.
- Jedne večeri pridružila sam se svojoj prijateljici Stejsi Salivan (Stacy Sullivan), vanjskoj saradnici "Newsweeka" u obilasku Sarajeva kako bismo pronašle vodu za kupanje koja nam je danima bila neophodna.
Zaustavljene smo i uhapšene zbog kršenja policijskog sata i pritvorene u ćeliju sarajevskog zatvora. Nakon što mi je dozvoljeno da telefoniram, umjesto da pozovem američkog ambasadora u Sarajevu, ja sam nazvala bosanskog premijera kojeg sam do tada često intervjuirala i koji je bio ozloglašen kao zavodnik - napisala je Pauer.
Ona ne navodi ime "bosanskog premijera", mada je iole upućenom čitatelju jasno da je riječ o Harisu Silajdžiću, ratnom ministru vanjskih poslova a kasnije i predsjedniku Vlade Bosne i Hercegovine.
- Činilo se da on uživa u korištenju svojih veza kako bi osigurao naše oslobađanje, tako da smo kroz nekoliko sati mogle krenuti kući - piše u knjizi.
Zagrljaji umjesto intervjua
- Nekoliko mjeseci kasnije prihvatila sam da se nađem sa (već pomenutim) premijerom na intervjuu u jednom hotelu u Zagrebu, dok se on spremao na put u SAD za lobiranje kod Clintonove administracije u Vašingtonu.
Kada sam stigla u hotelsku sobu u koju me uputio jedan premijerov saradnik, očekivala sam da će me dočekati neko iz njegove pratnje. Umjesto toga, na vratima sobe me dočekao lično premijer i to skoro potpuno neodjeven. Bila sam toliko šokirana da sam, umjesto da smjesta pobjegnem kao što sam trebala učiniti, kao na auto-pilotu prekoračila prag njegove hotelske sobe.
Narednih petnaestak minuta sam provela izbjegavajući njegove stalne nasrtaje i pokušaje da me zagrli, dok sam ga istovremeno, uzaludno, nagovarala da započnemo naš zakazani intervju. Nakon što mi je rekao da mu nije previše zanimljivo da ga se ispituje o ratu koji je pogodio njegov narod, spremila sam se i otišla - piše Pauer u knjizi."
Nema razloga da se ženi ne vjeruje, dobitnica Pulitzera, nekadašnja direktorica USAID-a, ambasadorka USA pri UN-u, izvještavala iz Bosne kad je malo koja žena se usudila doći kod nas.
