statixx wrote:
Tanko ti je ovo. Poslanici nisu jedini koji nisu uspjevali u reformama, mada je ocito da su pojedini uspjeli, nego je postojalo jos hiljade onih koji su tokom historije odbijali religijsku praksu i obicaje svoje skupine diljem planete.
Pa.. mi pricamo o poslanicima. Stoga cinjenica da je bilo jos ljudi koji su prolazili kroz slicno (jeste, bilo je) ne utice na argument koji si ti ranije dao. Ja govorim o argumentu koji si ti dao kao razlog nastanka religije (grupacija ljudi) i zasto smatram da nije validan.
Problem je sto bi takvi bivali protjerani ili likvidirani, i stoga nemamo priliku svjedociti njihovim idejama. Dakle, ovi sto su uspjeli, pokazuju da su na najbolji nacin odgovorili tadasnjim potrebama skupina, jer u suprotnome ne bi opstali. Zapitaj se samo kako su zavrsile religije koje su u ratnim okolnostima slabile jedinstvo drustva. Arapska plemena koja su se grupisala na srodnickoj osnovi svakako su zaostajala za neprijateljskim okruzenjem u kojem su postojala carstva i teokratski uredjena drustva gdje se identifikacija zasnivalali na religijskoj praksi, a drustva imala centralizovanu vlast.
Islam je itekako slabio ekononmsku moc vladajuce klase u to doba. Ne mozes posmatrati retrospektivno. Pa muslimani su 23 godine bili ubijani, progonjeni, zlostavljani. Poslanik nije dugo ni zivio nakon pobjede Islama, tako da je ogromna vecina njegovog zivota (i zivota njegovih sljedbenika) prosla u patnji (ekonomskoj, sigurnosnoj, socijalnoj, i bilo kojoj drugom...)
Odvojili ih od porodice, izolovane u pustinji, zabranili komunikaciju, trgovinu, pomoc... Ono svjetovno gledano, bili su dno-dna ljudskog drustva (po gore navedenim parametrima).
Mogao bih iznjeti jos arguemnata (tipa o ubijenim poslanicima), o Nuhu(a.s.) i njegovom narodu, ali nesto mislim da neces uvaziti te argumente.
Da zakljucim, ne mislim da je argument o grupisanju ljudi primjenjiv na poslanike Islama. Jednostavno se ne uklapa, kad ih je vecina bilo ubijeno, svi paceni, ponizavani...