Ja "ne vjerujem u jednog boga više od tebe" prigovor
Nedavno je Bill Vallicella komentirao ono što bi mogli nazvati prigovor "jednog boga više" teizmu. Bill ovako opisuje prigovor:
Koliko sam shvatio, ideja je da su svi bogovi na istom nivou, a kako je svatko ateist s obzirom na neke bogove, zašto ih onda ne bi jednostavno sve maknuli i bili ateist s obzirom na sve bogove. Ne vjerujete u Zeusa ili nebeski čajnik. Zašto onda vjerujete u Boga Izakakova, Abrahamova i Jakovljeva?
Ili kao što je blog Common Sense Atheism prije ponosno postavio na svoj jarbol
Kada shvatiš zašto odbacuješ sve druge moguće bogove, onda ćeš shvatiti zašto ja odbacujem tvojeg.
Vidim da je taj blog uklonio tu pošalicu, možda je to znak da je intelektualni napredak moguć čak i među Novim Ateistima. Iako će prosječni "Internet Nevjernik" i dalje smatrati kako je prigovor "jednog boga više" razorno pametan, zapravo je sramotno smiješan, znak ekstremne dekadencije u kojoj je sekularistička "misao" upala u Doba Dawkinsa.
Zamislite da neki skeptik kaže o Euklidskoj geometriji:
Kada shvatiš zašto smatraš da svi pojedini trokuti koje si vidio imaju stranice koje su manje od savršeno ravnih, onda ćeš shvatiti zašto ja smatram da euklidski trokuti kao takvi imaju stranice koje su manje od savršeno ravnih.
Ili zamislite da kritičar Platonizma kaže:
Kada shvatiš zašto smatraš stvari svakodnevnog iskustva na različite načine nesavršene ili manje od potpuno dobrih instanci svojih vrsti, shvatit ćeš zašto smatram Platonovu Formu Dobra kao manju od potpuno dobra.
Bi li ti prigovori bili razorni prigovori euklidskoj geometriji ili Platonizmu? Bi li oni mogli poslužiti kao prikladni logo blogu nazvanom "Common Sense Anti-Euclideanism" ili "Common Sense Anti-Platonism"? Očito ne. Samo bi pokazali kako govornik nema pojma o čemu priča.
Prigovor "jednog boga više" nije ništa bolji nego što bi bili ovi glupi "prigovori". Prigovor “Common Sense Anti-Euclidean” pretpostavlja kako je koncept trokuta kojeg definira euklidska geometrija tek jedan od mnogih trokuta koje možete vidjeti u prometnim znakovima i drugim stvarima, samo nevidljiv i bolje nacrtan. Ali naravno, savršeni euklidski trokut nije takva stvar. Ono što udžbenik opisuje nije trokut, čak niti bolje nacrtan trokut, nego sama (euklidska) trokutnost; a trokuti koje svakodnevno susrećete su defektni upravo zato što ne zadovoljavaju standard kojeg predstavljaju. “Common Sense Anti-Platonism” prigovor pretpostavlja kako je Forma Dobra tek jedna, više ili manje, nesavršena instanca neke klase ili kategorije među drugim instancama, iako posebno impresivna. Ali naravno, to nije to. Forma Dobra nema dobrotu na više ili manje nekompletan način nego jednostavno jest dobrota. Slično tome “Common Sense Atheist” ili "jedan bog više" prigovor pretpostavlja da je Bog klasičnog teizma tek jedan superčovjek među drugima koji su pronašli svoje štovatelje – Thor, Zeus, Quetzalcoatl, i tako dalje – samo nadčovječno biće sa većom moći, znanjem ili dobrotom nego što su ta božanstva imala. Ali naravno, to nije ono što je Bog. On nije "biće" među drugim bićima, nije niti posebno impresivno biće, nego Sam Bitak ili Čista Aktualnost, od kojeg sva puka bića (uključujući Thora, Zeusa i Quetzalcoatl, ukoliko su postojali) izvlače ograničenu aktualnost ili egzistenciju koju posjeduju. On niti "nema" znanje, snagu, dobrotu i slično; nego On jest snaga, znanje i dobrota.
Primijetite da je “Common Sense Anti-Platonist” prigovor smiješan prigovor neovisno o tome prihvaćate li Platonizam i da je "Common Sense Anti-Euclidean" prigovor smiješan prigovor neovisno prihvaćate li Euklidsku geometriju. Na isti način “Common Sense Atheist” ili "jedan bog više" je smiješan prigovor čak i ako odbacujete klasični teizam na temelju nečeg drugog. U sva tri slučaja, prigovori predstavljaju neuspjeh da shvatite barem osnove pozicije koje se netko drži.
Nema koristi od prigovora kako puno običnih ljudi poima Boga na različite krute načine (zbog kojih je Bog nešto poput glorificiranog Thora ili Zeusa) koji nisu u skladu sa sofisticiranom filozofskom teologijom razvijenom od strane klasičnih teista. "Čovjek s ulice" također vjeruju različite blesave stvari o znanosti – da Dawinizam tvrdi kako su majmuni rodili ljudska bića ili da su molekule sastavljene od malih loptica i štapića. Ali bilo bi apsurdno da se netko pretvara kako je srušio Darwinizam ili modernu kemiju kada napada ove smiješne karikature. Slično tome, kada procjenjujete klasični teizam nije bitno ono što kaže vaša baba, nego što su rekli ozbiljni mislioci poput Aristotela, Plotina, Atanazija, Augustina, Anselma, Akvinskog, Avicenne, Averroesa, Maimonidesa, i bezbroj drugih.
Nema niti koristi od inzistiranja kako "jedan bog više" prigovor ima važnost kao odgovor na antropomorfno "teističko personalističko" poimanje Boga kakvo je zamijenilo klasično teističko poimanje kod mnogih suvremenih teologa i filozofa religije. Iako se većina teističkih personalista razišla značajno (i prema meni katastrofalno) od načina klasičnog teizma, još uvijek su predani puno sofisticiranijem poimanju Boga od onoga kojeg korisnici prigovora "jednog boga više" misle da napadaju. (Spominjanje Letećih Špageta nije ozbiljan odgovor na teističke personaliste poput Plantinge ili Swinburnea.) Još važnije, korisnici ovog prigovora smatraju kako daju ozbiljnu kritiku kršćanstva, judaizma, islama, i filozofskog teizma kao takvog – ne samo neke moderne reprezentacije kao takve – a povijesno gledajući glavna tradicije u ovim religijama i u filozofskim teologijama je klasični teizam, ne teistički personalizam. Stoga ne odgovoriti na klasično teističko poimanje Boga znači ipso facto ne odgovoriti ozbiljno na tvrdnje ovih tradicija. Konkretno, osim ako netko nije ozbiljno proučio filozofsku teologiju koja je razvijena unutar neoplatonske, aristotelijanske, tomističke i drugih skolastičkih tradicija, onda je njegovo shvaćanje tradicionalne teologije, da ne spominjem filozofskog teizma, jednostavno infantilno.
Ne treba ni spomenuti kako je tipični "Internet Nevjernik" ili "novi Ateist" potpuno nevin po optužbi za poznavanje tih tradicija. Niti ne namjerava saznati o čemu one govore – preferira potrošiti svoje vrijeme smišljajući sve razrađenije racionalizacije odbijanja da ih nauči. Ali poput Myersov slučaja (sekularističke racionalizacije du jour), "jedan bog više" prigovor ima neke koristi: radi se o nepogrešivom indikatoru da ste se susreli sa neozbiljnim ili neinformiranim skeptikom.
Autor je filozof Feser, izvorni post: The “one god further” objection.
PS
Možda je Feser malo zakomplicirao stvar; John Lennox (se jednom prilikom našalio) i usporedio takav prigovor sa pitanjem celibata – osoba koja živi u celibatu može reći svom sugovorniku "ti nemaš odnose sa svim ženama na ovom svijetu osim jedne, ja samo nemam odnose sa jednom ženom više."
Problem sa ovim novo ateističkim "prigovorom" je što to nije nikakav argument nego obična tvrdnja; istinita, ali nezanimljiva. (Istina je da vjernici vjeruju u jednog Boga, a ateisti u nijednog.)
No kada bi to shvatili kao argument, vjerojatno bi išao ovako;
1. Svi bogovi imaju istu vjerodostojnost.
2. Svi mi smatramo većinu bogova nevjerojatnim.
što znači da
Z: Zbog dosljednosti moramo odbaciti sve bogove, uključujući judeo-kršćanskog.
Drugim riječima, taj argument pokušava pokazati da kršćani rade iracionalnu iznimku u slučaju svog Boga. Ali očito je kako je prva pretpostavka pogrešna, a kada bi i bila točna, svejedno iz navedenih premisa ne slijedi taj zaključak. Zamijenite riječ bogovi sa X i odmah ćete shvatiti u čem je problem
1. Svi X imaju istu vjerodostojnost.
2. Svi mi smatramo većinu X nevjerojatnim.
što znači da
Z: Zbog dosljednosti moramo odbaciti sve X
Dovoljno je umjesto X umetnuti što god želite (teoriju, ideale, sustav, rješenje jednadžbe...) i vidjet ćete da je argument neutemeljen.
Toga je bilo i u vrijeme Muhammeda a.s. ili čak i danas o čemu i Bog govori razdvajajući tri etape u misiji poslanstva. Neznanje, širenje smutnje i zavist zbog neuspjeha onih koji se bore protiv Božije riječi. 
