Truba wrote: ↑12/08/2025 13:47
fascinantno je kako ateisti s obje strane brane ekipu sa svoje strane
svjedocimo li obracenju ili je rijec o savjesti zbog napustanja vjere
Niko od nas nije imun na nacionalizam, niti je ispravan. Ali ovdje je rijec o nepravdi, samo jednako prema svima i na komplet teritoriji BIH. Helem evo citam
https://bljesak.info/vijesti/politika/t ... usa/528254
Musa bi da "širi mir" provokativnim "zajedničkim klanjanjem" usred gradića sa 99,6% hrvatskog-katoličkog puka i šest (6) Bošnjaka (prema popisu iz 2013.), na čijim rubovima je, kako bilježi dobri Hivzija Hasandedić, posljednja džamija postojala negdje u 17. stoljeću, ali se svakako pouzdano zna da je prestala služiti svojoj svrsi otprilike početkom 19. stoljeća, jer se muslimanski puk otuda odselio ili, kako bilježe strani putopisci, pomro od kuge'', piše tako RadioSarajevo navodeći kako da "Musa dere jarca" na društvenim mrežama i najavljuje "desant" na Široki u četvrtak.
Helem, novinari se malo ne pomucise da otkriju kako nastade prva crkva na Listici:
Mjesto za samostan na Širokom Brijegu kupljeno je od privatnog vlasnika 1845., nakon što je Sv. Stolica odobrila njegov osnutak dekretom od 6. veljače 1844. Franjevci su se odlučili za golo i zapušteno mjesto, gdje potok Ugrovača utiče u Lišticu, nazvano Široki Brig. Mjesto je bilo bez plodne zemlje i bez šume, ali se činilo zgodnim jer je bilo uzdignuto i svojim položajem primamljivalo je svačiji pogled. Na tom se mjestu nalazilo staro katoličko groblje. Zemljište su franjevci kupili od Ahmet-age Kurta iz Mostara za 145 zlatnih dukata. Ahmet-aga je zbog te prodaje kod muslimanskog življa pao u nemilost te bio izobćen za dvije godine, niti je smio polaziti džamiju niti ine obrede sa svojim suvjernicima. Gradnju je odobrio sultan Abdul-Medžid fermanom od 22. listopada 1845., hercegovački vezir Ali-paša Rizvanbegović bujruntijom od 5. siječnja 1846. i, na koncu, mostarski kadija svojom muraselom od 13. siječnja iste godine. Biskup fra Rafo Barišić položio je temeljni kamen za samostan i crkvu 23. srpnja 1846.
Iako je sam Ali-paša Rizvanbegović obećao da će raditi kod sultana oko dobivanja fermana za izgradnju samostana i crkve u Hercegovini, to nije išlo nimalo lako. Osobita je teškoća bila činjenica da na Širokom Brijegu nikada prije nije postojala ni crkva ni samostan. A osmanske vlasti nisu dopuštale izgradnju nikakvih novih crkava i samostana nego samo možebitno izgradnju tih objekata na mjestima gdje su nekoć postojali, ili pak obnovu već postojećih. Prema jednoj staroj legendi fratri su se poslužili varkom. Naime, fra Pile Ančić, arhitekt i vođa gradnje budućeg samostana na Širokom Brijegu, ode jednog dana u obližnje selo Ljubotiće, pozove desetak seljaka s konjima te ode u Šarića dubravu. Ondje su bile ruševine Šarića kule. Na konje su natovarili nekoliko velikih isklesanih kamenova te ih noću ukopali na Brijegu, ondje gdje su namjeravali graditi crkvu i samostan, te ih zatrpali zemljom. Kad je nakon dvije-tri godine došlo povjerenstvo da ustanovi je li se tu doista nekad nalazila crkva i samostan, pronašlo je navedene kamene blokove, pravilno raspoređene, te ustanovilo da su se ondje nekoć nalazili katolički crkveni objekti.
Nasa proslost je super, valja se potruditi malo oko nje. Moze biti vodilja suzivota ili kako bi Sidran rekao suKu**a. Malo vise pameti na svim stranama.