Sahbaz12 wrote:Fina anegdota,Corto. Ali,opet dolazimo do zakljucka da fixer ne zna sta hoce. Koja je razlika izmedju ovog Zeljka i sinocnjeg Zeljka?

(Ako propustam neki bitan detalj,Corto,molim te posalji mi pm)
Na pitanje šta fixer hoće, fixer će morati da odgovori.
Što se mene tiče ja bih ovdje primjenio "Piterovu teoremu" iz "Morfijevog zakonika", koja glasi: "Svaka jedinka u birokratskoj strukturi napreduje do nivoa svoje nesposobnosti"
Dakle, zaposli se neko kao kurir u firmi. Poslije par mjeseci šefovi skontaju da je momak prerastao tu funkciju, pa ga zaduže za kopirnicu. Vrlo brzo se ukaže da je veoma vrijedan pa mu daju da bude sekretar nekom od rukovodilaca. Ovaj ga zavoli i postavi ga za referenta za nešto. Netom poslije postane samostalni referent. Veliki direktori uoče njegovo brzo napredovanje, kao i to da je jako omiljen među saradnicima i čim se ukaže prilika postave ga za šefa sektora. Tu se pokaže da momak uopšte ne umije upravljati ljudima, da mu je komunikacija prema dole nikakva i da je kancelarija pod njegovim vodstvom otišla u kurac krasni, jer nije imao pojma kako da razdvoji privatno od poslovnog. Otprilike, sve njegove prednosti su se pretvorile u svoje mane. Lijepo je napredovao, dok nije dostigao prvu stepenicu svoje nesposobnosti.
Za BiH je karakteristično da smo prevazišli Piterovu Teoremu, jer, kod nas kad neko uhvati poziciju koju nije u stanju da obavlja, obično ga bar još jednom, a ponekad i više puta unaprijede. (Primjer Nedžada Brankovića koji je bio loš direktor Željeznica, pa je postao još gori direktor Energoinvesta, da bi ga diglo na ministra. Da nije postao predsjednik Vlade FBiH i javno pred kamerama progovorio, (te se razotkrio) garant bi dogurao do ambasadora u UN)
Komšić donekle odlično funkcioniše, ali mu "odnekle" baš i ne ide. Prije pola sata sam imao priliku slušati Božidara Matića (još jedan bivši SDP-ov kadar) E to treba čuti. Primjer kako se može u isto vrijeme biti i čovjek iz naroda, i svjetski čovjek.