Reis Ceric nije Sandzaklija, on je Bosanac iz Visokog. Nisam gledala emisiju, tako da ne mogu komentirati.
Bosnjaci iz BiH, i oni iz Sandzaka su svakako jedan narod. A ja mislila da su Bosnjaci Sandzaka vec integrirani
Srbijanske tajne sluzbe su pogrijesile sto su kao alternativu Cericu postavili Zilkica, koji mu nije ni do gleznjeva. Trebali su naci nekoga karizmaticnijeg, jer Adem vrijedja inteligenciju prosjecnog covjeka. Zilkic je iz Tutina, i valjda samo tamo uziva podrsku.
Sta se zapravo dole desava ni meni nije jasno, pa ne bih previse o tome. Voljela bih otici u Sandzak i sve vidjeti svojim ocima.
Ova mi se Sidranova pjesma jako dopada i vec sam je bila stavila na jednoj temi, gdje se pljuvalo po Sandzaklijama.
RAZVLACENJE PAMETI
Prilog raspravi o Sandzaklijama
(Abdulah Sidran)
Primirio se u brdima nad gradom Jeremija
onaj Krstić, junak-artiljerac, iz devesto
dvanaeste primjerak, štono kažu: rijedak zvijer! Nema
u njega mahe, jer sve su, pod njim, idealne mete
-bolnica, dijete, pekara, mljekara, ono što
stoji i ono što se kreće, što leti, što leži
u zraku, pod zemljom, na zemlji - sve je savršen
cilj - kako se samo nase Sarajevo lepo namestilo!
Herojski hrče u brdima Jeremija, slazi niz planine
mirisna struja trinaestojulke, pokoji u njoj talas
crnog lukca - a ovdje, na stolu, plaminja svijeća,
mistične šare u zraku plete duhanski dim, skup
probranih Sarajlija od politike, vlasti i kulture
šapatom raspliće bošnjačko nacionalno klupko,
tabireći teško pitanje o našim ljudima iz Sandžaka
Š ta su, i ko su - naši Sandžaklije?
"Oni u vindjaknama, nalik jedan drugom, ko jaje
jajetu. Uoči rata, od njih se ulicom nije moglo
proći, za rukav čupaju: devize, devize! - Daleko
im lijepa kuća, i njima i njihovoj raboti uličnoj!"
Š čibuka tako okinu jedan, na jeziku prebrz,
jamačno:
ni gladan ni žedan. Drugi će kazati ovako:
"Da od te rabote nije kakav kalašnjikov kupljen?
Pokoja
zolja, i aj pod pazuhom ti hekler? Neceš zar kazati
da ti ga je babo, od penzije, kupio?
Pokušavam se prisjetiti: o tome mora da postoji
antička matrica, i mora da je prema njoj veliki
Aleksandrijac skrojio kakvu ironičnu parafrazu.
Njegove sam pjesme naizust znao, a sad se, evo,
ne mogu sjetiti ni stiha, ni matrice grčke
po kojoj je skrojen! Tristo je dvadeset i sedmi dan
kako pod opsadom živimo, brojeći mrtve, danju i
noću,
brojeći mrtve. Pomelo se sjećanje, pomutila pamet,
brojeći mrtve. Da li je na to mislio đeneral, spočetka
pakla kazujuć komandu: "Velušiće tuci, tamo nema
srpskog življa mnogo! Baščaršiju tuci,
Predsjedništvo,
i Skupštinu tuci - da im razvučemo pamet"!
Ko su, i šta su - naši Sandžaklije?
"Oni što nam unakaziše grad, na divlje zidajuć kuće,
unaokolo, kud god okom pogledaš"?
"Ko čita smrtovnice i razumije se u nauku o imenima,
lahko je mogo izračunat:
od petoro poginulih, u odbrani garda,
barem su dvojica svakog dana, naši Sandžaklije.
A ovaj
prsten oko Sarajeva, koji nas štiti, od njihovih je
kuća
napravljen. Ni jedno još naselje nije palo ako su ga
štitili oni, naši Sandžaklije. Gdje njihovih kuća nije
bilo otuda nas, danas, tuku vukodlaci".
Kao da mi dođe, na vrh jezika, Kavafisov stih.
Kako ono
bješe? Kako je ono kazivao Kavafis? Sad mi je
navrh
jezika bio... Jeste, razvuklo mi pamet ovo
brojanje
mrtvih, danju i noću, brojanje mrtvih. Ljudski je
mozak
gumica za brisanje, tako veli Vešović, a jok
olovka za
bilježenje. Da ne poludi onaj koji pamti, onaj što
mu je
jedini posao postalo - brojanje mrtvih.
Stiha Kavafisova ne mogu da se sjetim. Da li je na
to
mislio monstrum s epoletom? Na ovo kad krenem
do
stola, da zapišem stih, a stih mi pobjegne, u sedam
koraka, pa ne znam ni što sam prišao stolu? Il je
razvlačenje pameti upravo ovo, kad ruka, u svakom
retku, u ponekoj riječi, ispusti poneko slovo?
Š ta su, i ko su - naši Sandžaklije?
Ne dopusti, Bože, da meni, koga si zdao da govori
i pamti, pamti i govori, Jeremija Krstić, u opanku
ušljo, oduzme sjećanje i nauk! kako je ono kazivao
Kavafis? Kako je ono kazivao Kavafis? Ovako,
ovako:
Kad požele da sebe hvale, Grci će reći:
"Ovakve naš narod rađa", misleći na vas.
Tako velike biće njihove hvale.
Tako velike biće naše hvale,
njima, našim Sandžaklijama
- sad, evo, znamo ko si i šta su-
njima,
Bošnjacima što krvavo
i preskupo plaćaju svoj ulazak-
u Bošnjake.