Forum Klix.ba

zonbirile wrote:pisano na više tema,malo i proguglaj

Znači nećeš da mi pojasniš, pa haj, i to je neka vrsta odgovora

sayonara wrote:Bravo majstore ... volim kad pocnes pricati o gradovima od kojih si bio desetinama kilometara daleko Apsolutno je tacno da je najveci broj Visegradjana izasao iz grada prije ulaska Uzickog korpusa. Dio koji nije zelio otici zarobljen je na stadionu na Uscu a odatle je vracen kucama. Totalna je laz da su se u grad vratili na nagovor vlasti i zato ne trci pred rudu i ne iznosi cinjenice o kojima pojma nemas i koje si cuo od nekog treceg. Visegradjani, koji su bili izbjegli u Gorazde, kuci su se vratili u organizaciji tzv Foruma gradjana, vjerujuci garancijama Uzickog korpusa i pozivima svoje familije koja je ostala u gradu i porucivala da su u svojim kucama i da im vojnici cak i pomazu. Bila je to podla kampanja JNA ciji su se pripadnici potom presvukli u Bele orlove i druge zivotinje. Svjedok sam da su pojedinci pokusavali cak i fizicki da sprijece taj povratak u Visegrad, ali nisu uspjeli.

Kada je proglasen srpski Zvornik, Bosnjaci su pozvani da se vrate, uz obrazlozenje kako ce imovina onih kojih nema biti konfiskovana. Oni koji su se vratili u Zvornik rijetko su imali srece da kao Vejsil Hamzic cudom prezive.

Tada 23-godisnji Vejsil se nerado sjecao perioda provedenog u srpskom zatvoru: "Na pocetku nas je bilo 800 u jednom prostoriji. Dodju i kazu treba nam 25 ljudi za razmjenu. Pokolju ih, udju i kazu da su izvrsili razmjenu. Kada je treci dan pravljen spisak zarobljenika, bilo nas je 620. Ponovo su nas potrpali na kamione i povezli na strijeljanje. U kamionima smo jedni preko drugih bili naslagani u tri reda. Zaustavili su kamion, podigli ceradu i naredili da izadjemo. Vikali su: Izlazite, picka vam materina. Mi smo se cvrsto drzali za ruke, takodjer psovali, odbijajuci da ih poslusamo. Posto su vidjeli da nas ne mogu istjerati, poceli su ispaljivati rafale po nama. Kada sam se osvijestio oko mene je bila gomila leseva i nista drugo." Ovi ljudi koji su zaglavili, koji su izginuli... bili su zbunjeni, jer...

U to vrijeme Ibrahim Music je bio jedan od 70-tak naoruzanih na Kula-Gradu iznad Zvornika. Music veli kako je u tada sa zebnjom slusao vijesti iz Sarajeva, a one su pozivale na mir: "Tako da sam se zapitao jesam li normalan i hocu li od nasih vlasti biti osudjen kao ratni zlocinac."

Dok su ljudi sirom Bosne ginuli kao na klanici u Sarajevu su se jos uvijek vodile rasprave o miru.

PS. A za ono gore crveno... citao sam tvoje komentare na nekim temama u vezi sa skorasnjim dogadjanjima u Gazi. Gaza je mnogo vise nego "nekoliko desetaka kilometara daleko" od tebe, i nije ti smetalo da komentarises. Niti su Palestinci tvoj narod, niti je Palestina tvoja zemlja ? Zasto ?

PPS. Ja raspravljam o desavanjima u toku rata u mojoj zemlji Bosni, o desavanjima u kojima su ginuli moji, moje komsije, moji prijatelji... a i sam sam u nekoliko navrata bio u situaciji koju opisuje Vejsil Hamzic.

Meni je istina veoma vazna. Tebi nije i neka nije.

Stari wrote:Citajuci ovih zadnjih par komenatra i meni se potkrade slicna misao kao i u gornjem komenatru.

Ako je recimo Posavina bila dogovorena...Prijedor -Banjaluka isto tako....kako vidim, Podrinjska mjesta i mjesta u centralnoj Bosni -takodjer...i jos svasta nesto. Namece se pitanje ...sta onda nije bilo dogovoreno? Mislim gdje je to bio "iskren" pravi pravcati rat...a gdje je bila inscenirana bitka da se zabavi raja? Ako je odgovor na ovo pitanje ...(a iz dijela vasih komenatra sve vise pocinje naginjati na tu stranu)...da nigdje nije bilo iskrenog rata = tj sve je bilo unaprijed dogovoreno i izrezirano.

E onda lipi moji ...upadate sami sebi u zamku ...jer zasto onda zamjerati Izetbegovicu ono gasenje svijetala po Sarajevu i izjave da za rat treba dvoje ...da rata nece biti ...mirno spavajte ...i td? Jer , ljudi moji, ako je on to sve dogovorio ...imao je onda puno pravo nadati se da ce rat biti nepotreban...i da ga nece biti.


Ili ja sad pocinjem previse logicki razmiljati.

Zemo, KAD bi ljudi bez sile napustili svoje zavichaje?
Mislis li da bi se bilo koji dogovor tamo nekih pasa o podjeli teritorija mogao sprovesti samo zbog toga sto su eto njih tabani zasvrbili?
I kad bi i bilo tako, KUD bi ljudi otisli?
KO bi ih primio i zasto? I KO bi ih zadrzao u tudjini (pa makar ona bila samo nekoliko km daleko od njihove kuce) ako ne strah od vec prozivljenog i mrznja prema onima koji su to uradili? Mrznja koja se sama od sebe a i uz pomoc istih ljudi vec dvadeset godina samo generira!

Sve u svemu, ne kazem da je SVE dogovoreno ali smatram da dobar dio toga jeste. Uostalom, i sam sam bio svjedokom prica istaknutih pojedinaca iz jedne nam i jedine stranke (istina, lokalnih, iz moje mi carsije) o "nasim" i "njihovim" gradovima i teritorijama. Pomenute priche slusah u ranu jesen 1991 i priznam, NISTA nisam kontao o cemu pricaju!

Prema tome, ako je i dogovoreno ovo sto se desilo, moglo je da se sprovede samo na nacin da padne puno, jako puno krvi!
Krvi kojom ce se zalijevati ta cudnovata biljka po imenu mrznja!

ma beze vam je prica skroz.

Rat je bio dogovoren i to je definitivno. Medjutim, bio je i pravi rat. Samo tu je pravo pitanje - kome je bio pravi, a kome dogovoreni?
Meni licno je bio i te kako pravi, medjutim, samo zato sto kasno shvatih da je meni bio pravi upravo zato sto onima koji ga dogovorise - nije.
Ne brini, oni koji su ga dogovorili i koji su i te kako znali da ce do njega doci, nije ni dlaka s glave falila. Ni njima, ni njihovoj djeci.
Djeca su im u 99% slucajeva bila vani "na skolovanju" (interesantno, odakle li im samo pare u sred rata da placaju djeci desetine hiljada keka skolovanje vani), a oni sto ostadose ovdje imali su i te kako zabunkerisane "polozaje" po predsjednistvu, logistikama, crvenim krstovima/krizevima, itd. itb.

Raritetni su politicari iz tog vremena koji su bili i ranjeni, a kamoli poginuli, a o njihovoj djeci da ne pricamo. Sto to, recimo, kao primjer svima ostalima, Alija svog sina ne posla da malo ratuje? Ili Haris? Aha, jasta ce. Nisu prvo zato sto nisu htjeli da im djeca poginu, a onda i jer su znali da bi poginuli ni za sta, odnosno da nema svrhe od njihove pogibije jer ce na kraju ionako biti kako je dogovoreno, teritorije ce biti kako je nacrtano i zacrtano, a BiH ce izgledati upravo kako danas izgleda - torovana i svako od tih velikih "ratnika" vlada u svom toru.

Dozer wrote:Rat je bio dogovoren i to je definitivno. Medjutim, bio je i pravi rat. Samo tu je pravo pitanje - kome je bio pravi, a kome dogovoreni?
Meni licno je bio i te kako pravi, medjutim, samo zato sto kasno shvatih da je meni bio pravi upravo zato sto onima koji ga dogovorise - nije.
Ne brini, oni koji su ga dogovorili i koji su i te kako znali da ce do njega doci, nije ni dlaka s glave falila. Ni njima, ni njihovoj djeci.
Djeca su im u 99% slucajeva bila vani "na skolovanju" (interesantno, odakle li im samo pare u sred rata da placaju djeci desetine hiljada keka skolovanje vani), a oni sto ostadose ovdje imali su i te kako zabunkerisane "polozaje" po predsjednistvu, logistikama, crvenim krstovima/krizevima, itd. itb.

Raritetni su politicari iz tog vremena koji su bili i ranjeni, a kamoli poginuli, a o njihovoj djeci da ne pricamo. Sto to, recimo, kao primjer svima ostalima, Alija svog sina ne posla da malo ratuje? Ili Haris? Aha, jasta ce. Nisu prvo zato sto nisu htjeli da im djeca poginu, a onda i jer su znali da bi poginuli ni za sta, odnosno da nema svrhe od njihove pogibije jer ce na kraju ionako biti kako je dogovoreno, teritorije ce biti kako je nacrtano i zacrtano, a BiH ce izgledati upravo kako danas izgleda - torovana i svako od tih velikih "ratnika" vlada u svom toru.

ima jedan neboder,prije rata UPI neboder,čudo u centru grada,nijedna granata ga nije "htjela".Poslije rata u rukama logističara.

Razumijem zemo sve ovo sto pises...ma se opet ne mogu ophrvati nekim pitanjima koja mi se vrzmaju po ovo malo mozga sto mi osta, ...no da ne idem sad dublje u ovu teoriju zavjere i postavljam bezvezna pitanja...evo u samom zacetku cu se , ko zadnji glupan , deklarisati javno...nisam pristalica teorije zavjere...A to da je nekih mucki moralo biti - je jasno ko sunce - I to da su te mucke pokatkad izasle iz ranije zamisljenih proporcija - pa i to dozvoljavam. Ono u sta vjerujem je otprilike slijedece

Rat se desio ... Srbi su prvi napali...Vodjeni boga pitaj kakvim idejama, pocinili su najtezi od svih zlocina kojeg je ljudska vrsta kadra pociniti -genocid- koji je na jednoj lokaciji i sudski dokazan. Bosnjaci (bosanski Muslimani) su izgubili odredjene teritorije jer ih nisu u datom momentu mogli vojnicki odrzati...Teritorije na kojima su bili homogeni u nacionalnom smislu su najcesce uspjevali zadrzati (dali zbog snage svoje odbrane ili zbog slabosti napadacke strane ...je hipoteticko pitanje koje se da izrelativizirati do krajnjosti, sto cini traganje za apsolutnom istinom , bojim se , Sizifovim poslom ...jer takvog necega - apsolutne istine- u tom slucaju nema.)


Vjerovatno sam opet ispao zadnji glupsson jer se odmah u startu odajem ...al YBM-liga...valjda je to do starosti.

Kao sto ni na predsjednistvo ne pade maltene nista nakon 02.05.92. Sto li, pitam se...
Da je to bilo stvarno, e pa valjda bi prvo ta zgrada, odnos cijeli onaj blok zgrada, bio poravnat sa zemljom. Ali jok, tu i tamo su padale granate pored predjsednistva, dok iza navedenog datuma ne znam da li je sve zajedno jos 5 granata udarilo u te zgrade. Smijesno...

Edit: Nisi glupson jer i tu ima dosta istine, medjutim to je moja i tvoja istina, dok je njihova, onih koji sjedise na vrhu, ipak malo drugacija. Oni su znali vrlo dobro pozadinu te moje i tvoje realnosti i zato su bili i te kako u prednosti. Mi smo im samo trebali posluziti kao topovsko meso kako bi se doslo na ovo gdje smo danas.
I upravo zato i nece biti novog rata ovdje, jer svi su oni i te kako svjesni da sada, nakon svega, u redovima "njihovih" naroda ima vise nego previse onih koji bi prvo presudili njima samima, pa se tek onda okrenuli "neprijatelju".

Ne razumijem se ja bas nesto sjajno u sve de politicke zavrzlame kad se polutickih igara tice tu sam se u procijeni situacije najcesce oslanjao na intuiciju i osjecanja...malo manje na strucnu analizu...rijetko-kad sam se bas nesto strasno zayeb'o u procijeni. Uglavnom imam osjecaj, da je ideja jedinstvene integralne cjelovite zemlje Bosne i Hercegovine sa gradjanskom pluralizmom , visepartijskim skupstinskim principom, nakon sto je dobrih deceniju i po bila u uzlaznoj putanji ...krenula nizbrdo ... razloge ne znam ... no da je to tako- to samo slijepac ne vidi. Separastisticke ideje i filozofija razdvajanja - segregacije - osvaja svakim danom sve vise i vise prostora. I ova nasa rasprava, ma kako sitna i beznacajna (a to ona uistinu jeste) ...joj itekako ide na ruku...premda mi je zao sto se po tom pitanju moram postaviti na kolizioni kurs sa svojom dvojcom zemljaka i dugogodisnjim kolegama ovdje na na ovom forumu - forumskim dopisnicima koji koriste nickove Vodenjak & Fair Life- moram jer - stvar je principijelnog karaktera.

Dakle licni stav na cistac...Bosna i Hercegovina je zasad jedna zemlja...i sve dok to na papiru stoji ...to je tako. Ako se politicka situacija , na moju tugu i zalost , razvije u smislu jacanja dezintegracionih elemenata ...zemlja ce biti podijeljena...svidjelo se to meni ili ne. Onaj dio - koji u toj nekakvoj buducoj dijelidbi - pripadne Bosnjacima. E za njihovu reprezentaciju u fudbalu cu navijati.

Jesam li bio dovoljno jasan?

Sayonara ba, ti ocito ne citas pazljivo sta pise, inace se ne bi bacakao konstatacijama "da ne znam jesam li pos'o ili dos'o". Jos jednom procitaj sta sam napisao ZASTO nikada nismo uspjeli zadrzati osvojeno, mozda ti bude jasnije o cemu pricam. MTS je vrlo bitna stvar u zadrzavanju bilo cega, i ljudstvo naravno. Ja sam ovo osjetio bar 5 puta na svojoj kozi, tako da vrlo dobro znam o cemu pricam, a ti se vrati par postova unazadi i skontaj sta sam rekao. Uz to, ja ne analizirma nesto nakon 15 godina, nego sam isto ovo vec govorio i 95, pa cak i 94, dakle usred svega onoga. Uz to, ja nigdje nisam rekao da su napredovanje ABiH bilo gdje, osim Krajine, zaustavili stranci. Krajinu - jesu, jer nasi nisu u tome uspjeli kao X puta ranije.

@Stari, jasan, vise nego. Ali, poenta nikada nije ni bila da se zemlja podijeli u bukvalnom smislu. Po meni licno, upravo je ovo i bio cilj. Podijeliti se unutar zemlje, imati svako svoj pasaluk unutar BiH, imati vlast nad svojim stadom i, naravno, krcmiti sve sta i kako se hoce.
E sad, da ce se BiH ikada raspasti u to i ja cisto sumnjam, pa cak iako jeste takva ideja nekad postojala, a bila prikrivena multi-kulti pricama s jedne i separatizmom s druge strane, danas je to vrlo nemoguce izvesti.

Dake, svi mi u BiH sada imamo samo dvije opcije, i mislim da je to jasno kao dan:
1. da se i dalje bakcemo i zivotarimo na nacin kao sto je to sada, odnosno da se svi drzimo svoje "nacije" u okviru jedne nam zajednicke zemlje koja nam je svima, htio to neko priznati ili ne, i jedina domovina - BiH, da mrzimo drugu "naciju" u istoj toj zemlji (kako samo imbecilno ovo "zvuci'), i cekamo ili da pokrepamo od gladi i neimastine u neka doba ili se ponovo porokamo, a opet radi neimastine i gladi, ili da se svi polako odselimo ko zna gdje u svijet, ili
2. da narod(i) ove zemlje konacno shvate da od dijeljenja nema nista i da se okrenu stvarnim demokratskim procesima i konacno zemlju organizuju na gradjanskom, a ne etnickom principu, bez entiteta, bez 14 vlada, bez kantona (ili bar ne sa ovolikim brojem kantona), bez da zemlja jede samu sebe (budzetska potrosnja administracije, itd.), te da se konacno svi zajedno zadamo u izgradnju u ekonomskom i stvarnom nacionalnom, a ne pojedinacnom "nacionalnom" smislu.

Dozer wrote:Rat je bio dogovoren i to je definitivno. Medjutim, bio je i pravi rat. Samo tu je pravo pitanje - kome je bio pravi, a kome dogovoreni?
Meni licno je bio i te kako pravi, medjutim, samo zato sto kasno shvatih da je meni bio pravi upravo zato sto onima koji ga dogovorise - nije.
Ne brini, oni koji su ga dogovorili i koji su i te kako znali da ce do njega doci, nije ni dlaka s glave falila. Ni njima, ni njihovoj djeci.
Djeca su im u 99% slucajeva bila vani "na skolovanju" (interesantno, odakle li im samo pare u sred rata da placaju djeci desetine hiljada keka skolovanje vani), a oni sto ostadose ovdje imali su i te kako zabunkerisane "polozaje" po predsjednistvu, logistikama, crvenim krstovima/krizevima, itd. itb.

Raritetni su politicari iz tog vremena koji su bili i ranjeni, a kamoli poginuli, a o njihovoj djeci da ne pricamo. Sto to, recimo, kao primjer svima ostalima, Alija svog sina ne posla da malo ratuje? Ili Haris? Aha, jasta ce. Nisu prvo zato sto nisu htjeli da im djeca poginu, a onda i jer su znali da bi poginuli ni za sta, odnosno da nema svrhe od njihove pogibije jer ce na kraju ionako biti kako je dogovoreno, teritorije ce biti kako je nacrtano i zacrtano, a BiH ce izgledati upravo kako danas izgleda - torovana i svako od tih velikih "ratnika" vlada u svom toru.

Mislim da sve ovo sto si napisao bi moglo biti tacno. Mnogi dogadjaji kao i cjelokupna situacija pred rat, u toku rata i nakon rata pa sve do danas samo potvrdjuju tvoje konstatacije. Medjutim pitanje svih pitanja je sada sta i kako dalje a da se Bosna i Hercegovina teritorijalno zastiti i na unutrasnjem i na vanjskom planu od teritorijalne podjele?

novi nick

pa kao i rat,dogovorom.Samo da razjasnimo,malo su se tu naši pitali,a da su dali krvavi obol drami,stoji.

Nakon 17 godina od pocetka agresije 100% sam ubjedjen da je rat reziran "napolju" i da je sve dogovoreno.Sjetimo se 1995. i sloma VRS kod Prijedora i Banja Luke.Da nije bilo naredbe sa vrha,Armije bi oslobodila i Prijedor i Banja Luku.To nije bila nasa zelja i naredba o zaustavljanju operacije j estigla sa Zapada.Isto tako,ne treba zaboraviti da bi Srbi u novembru 1994. sigurno okupirali Bihac i Krajinu da nije stigla naredba da se zaustavi ofanziva.Jadan narod je krvario dok su se glavesine bogatile i pljackale.

seno1 wrote:Nakon 17 godina od pocetka agresije 100% sam ubjedjen da je rat reziran "napolju" i da je sve dogovoreno.Sjetimo se 1995. i sloma VRS kod Prijedora i Banja Luke.Da nije bilo naredbe sa vrha,Armije bi oslobodila i Prijedor i Banja Luku.To nije bila nasa zelja i naredba o zaustavljanju operacije j estigla sa Zapada.Isto tako,ne treba zaboraviti da bi Srbi u novembru 1994. sigurno okupirali Bihac i Krajinu da nije stigla naredba da se zaustavi ofanziva.Jadan narod je krvario dok su se glavesine bogatile i pljackale.

samo istine radi,patila su tri naroda,dok su se glavešine ta tri naroda bogatile.

sayonara wrote:

Dozer wrote:Sayonara ba, ti ocito ne citas pazljivo sta pise, inace se ne bi bacakao konstatacijama "da ne znam jesam li pos'o ili dos'o". Jos jednom procitaj sta sam napisao ZASTO nikada nismo uspjeli zadrzati osvojeno, mozda ti bude jasnije o cemu pricam. MTS je vrlo bitna stvar u zadrzavanju bilo cega, i ljudstvo naravno. Ja sam ovo osjetio bar 5 puta na svojoj kozi, tako da vrlo dobro znam o cemu pricam, a ti se vrati par postova unazadi i skontaj sta sam rekao. Uz to, ja ne analizirma nesto nakon 15 godina, nego sam isto ovo vec govorio i 95, pa cak i 94, dakle usred svega onoga. Uz to, ja nigdje nisam rekao da su napredovanje ABiH bilo gdje, osim Krajine, zaustavili stranci. Krajinu - jesu, jer nasi nisu u tome uspjeli kao X puta ranije.

@Stari, jasan, vise nego. Ali, poenta nikada nije ni bila da se zemlja podijeli u bukvalnom smislu. Po meni licno, upravo je ovo i bio cilj. Podijeliti se unutar zemlje, imati svako svoj pasaluk unutar BiH, imati vlast nad svojim stadom i, naravno, krcmiti sve sta i kako se hoce.
E sad, da ce se BiH ikada raspasti u to i ja cisto sumnjam, pa cak iako jeste takva ideja nekad postojala, a bila prikrivena multi-kulti pricama s jedne i separatizmom s druge strane, danas je to vrlo nemoguce izvesti.

Dake, svi mi u BiH sada imamo samo dvije opcije, i mislim da je to jasno kao dan:
1. da se i dalje bakcemo i zivotarimo na nacin kao sto je to sada, odnosno da se svi drzimo svoje "nacije" u okviru jedne nam zajednicke zemlje koja nam je svima, htio to neko priznati ili ne, i jedina domovina - BiH, da mrzimo drugu "naciju" u istoj toj zemlji (kako samo imbecilno ovo "zvuci'), i cekamo ili da pokrepamo od gladi i neimastine u neka doba ili se ponovo porokamo, a opet radi neimastine i gladi, ili da se svi polako odselimo ko zna gdje u svijet, ili
2. da narod(i) ove zemlje konacno shvate da od dijeljenja nema nista i da se okrenu stvarnim demokratskim procesima i konacno zemlju organizuju na gradjanskom, a ne etnickom principu, bez entiteta, bez 14 vlada, bez kantona (ili bar ne sa ovolikim brojem kantona), bez da zemlja jede samu sebe (budzetska potrosnja administracije, itd.), te da se konacno svi zajedno zadamo u izgradnju u ekonomskom i stvarnom nacionalnom, a ne pojedinacnom "nacionalnom" smislu.

Optuziti nekoga da je izdao zemlju zbog toga sto je bio agent KOS-a ili neke druge sluzbe i rezima ozbiljna je, ali optuzba o kojoj se moze raspravljati i slagati se ili ne. Medjutim, optuziti nekoga da je izdao drzavu i dogovorio njenu podjelu zarad vlastitog pasaluka i licne dobiti je bolesno. Zbog toga smatram da si i ti, kao i svi ostali koji tvrde da je 200 000 zivota zrtvovano zbog tog cilja, beskrupulozna, poremecena osobe koja uziva u paznji koju dobija kada posljedice agresije na BiH pokusava precicom povezati sa danasnjom situacijom. Ignorises dvije stranke, dvije vojne formacije u BiH ciji je cilj od pocetka do kraja bio i danas ostao upravo razbijanje BiH, a za "pasaluke" optuzujes onu trecu. Ignorises VRS i 15 godina poslije iscrtavas karte i linije do kojih smo stizali. Boli te djon za petljanje medjunarodne zajednice, ne samo u slucaju Banja Luke, vec i u drugim situacijama. Bas te briga sta bi bilo, da smo usli u Banja Luku, sa Gorazdem i/ili Sarajevom. Po tebi, sve je jednostavna matematika, unaprijed sacinjen racun i sve se svede na to da u odredjenom trenutku nisi dobio MTS. Na taj nacin mogu razmisljati samo balvan revolucionari, koji ne vide dalje od balvana ispred sebe. Od takvih likova bezbroj puta sam cuo optuzbe da je bosansko rukovodstvo odbilo mirovni plan koji je bio mnogo povoljniji od dejtonskog sporazuma, a uporno se ignorise uticaj medjunarodne zajednice na sva desavanja: http://www.slobodnaevropa.org/specials/ ... zoda_3.htm

Cijelu pricu pocnes "materijalom za razmisljanje", onda ukljucis mozak 300 na sat da se sjetis svake moguce situacije koja mirise na zavjeru, sve dobro na kraju zacinis mlacenjem prazne slame kako nemamo druge domovine (kao mi to ne znamo), sada ti citiraj rahmetli Izetbegovica i reci nam da od dijeljenja nemamo nista i ... za deset si. Svi napadali, svi dijelili, oni krili pod multi - kulti, oni separatisti ... helem svi smo isti, svi smo krivi ... za.ebi jarane. Ti si samo jedan od onih koji su podlegli poslijeratnoj propagandi. Ako ti je danas tesko, pokusaj uciniti da ti bude bolje, a nemoj traziti izgovore u historiji koju ne mozes promijeniti. Armija RBiH je najcasnija vojska na prostoru bivse Jugoslavije, a njen vrhovni komandant bio je rahmetli Alija Izetbegovic. Izdajnici su bili sa druge strane ili su vremenom to postojali, zbog licnih interesa, neostvarenih politickih i drugih ambicija

I opet da podržim to što pišeš

sayonara wrote:
e hvala ti druze al prsti mi bride, haj i ti malo

He, znao sam da ćeš jednom to napisati . Ovako, kad napišem da te podržajem, to istinski mislim, da ne bi slučajno pomislio da te zajebajem.Inače sam se na ovoj i sličnoj temi borio sa ovim junacima, al mi stvarno dosadilo.Druga stvar, nemam baš nešto vremena, a velika većina onog što ti napišeš je zaista ono što i ja mislim i nema potrebe da se preklapamo.A osnovni razlog zašto ja stavim ovo podržajem te, je prije svega da ovi sa naknadnom pameću ne bi bili u zabludi da su u većini sa svojim razmišljanjima. Znam da su sebi dali u zadatak da nama zabludjelima otvaraju oči, al eto, ja samo da ih podsjetim da im ne ide baš najbolje.

palermo wrote:

sayonara wrote:
e hvala ti druze al prsti mi bride, haj i ti malo

He, znao sam da ćeš jednom to napisati . Ovako, kad napišem da te podržajem, to istinski mislim, da ne bi slučajno pomislio da te zajebajem.Inače sam se na ovoj i sličnoj temi borio sa ovim junacima, al mi stvarno dosadilo.Druga stvar, nemam baš nešto vremena, a velika većina onog što ti napišeš je zaista ono što i ja mislim i nema potrebe da se preklapamo.A osnovni razlog zašto ja stavim ovo podržajem te, je prije svega da ovi sa naknadnom pameću ne bi bili u zabludi da su u većini sa svojim razmišljanjima. Znam da su sebi dali u zadatak da nama zabludjelima otvaraju oči, al eto, ja samo da ih podsjetim da im ne ide baš najbolje.

A sta ima onako, inache, drugovi?

Vodenjak wrote:

palermo wrote:

sayonara wrote:
e hvala ti druze al prsti mi bride, haj i ti malo

He, znao sam da ćeš jednom to napisati . Ovako, kad napišem da te podržajem, to istinski mislim, da ne bi slučajno pomislio da te zajebajem.Inače sam se na ovoj i sličnoj temi borio sa ovim junacima, al mi stvarno dosadilo.Druga stvar, nemam baš nešto vremena, a velika većina onog što ti napišeš je zaista ono što i ja mislim i nema potrebe da se preklapamo.A osnovni razlog zašto ja stavim ovo podržajem te, je prije svega da ovi sa naknadnom pameću ne bi bili u zabludi da su u većini sa svojim razmišljanjima. Znam da su sebi dali u zadatak da nama zabludjelima otvaraju oči, al eto, ja samo da ih podsjetim da im ne ide baš najbolje.

A sta ima onako, inache, drugovi?

dobra,Tita mi

popajic wrote:
dobra,Tita mi

jašta nego dobra, Alije mi

palermo wrote:

popajic wrote:
dobra,Tita mi

jašta nego dobra, Alije mi

Svaka čast,znao sam ja da ćeš kad tad podržati novu Gradsku upravu u Sarajevu sa Gradonačalnikom Alijom Behmenom.

splavar šime wrote:

palermo wrote:

popajic wrote:
dobra,Tita mi

jašta nego dobra, Alije mi

Svaka čast,znao sam ja da ćeš kad tad podržati novu Gradsku upravu u Sarajevu sa Gradonačalnikom Alijom Behmenom.

Bogami, nisi mašio

sayonara wrote:

Dozer wrote:Sayonara ba, ti ocito ne citas pazljivo sta pise, inace se ne bi bacakao konstatacijama "da ne znam jesam li pos'o ili dos'o". Jos jednom procitaj sta sam napisao ZASTO nikada nismo uspjeli zadrzati osvojeno, mozda ti bude jasnije o cemu pricam. MTS je vrlo bitna stvar u zadrzavanju bilo cega, i ljudstvo naravno. Ja sam ovo osjetio bar 5 puta na svojoj kozi, tako da vrlo dobro znam o cemu pricam, a ti se vrati par postova unazadi i skontaj sta sam rekao. Uz to, ja ne analizirma nesto nakon 15 godina, nego sam isto ovo vec govorio i 95, pa cak i 94, dakle usred svega onoga. Uz to, ja nigdje nisam rekao da su napredovanje ABiH bilo gdje, osim Krajine, zaustavili stranci. Krajinu - jesu, jer nasi nisu u tome uspjeli kao X puta ranije.

@Stari, jasan, vise nego. Ali, poenta nikada nije ni bila da se zemlja podijeli u bukvalnom smislu. Po meni licno, upravo je ovo i bio cilj. Podijeliti se unutar zemlje, imati svako svoj pasaluk unutar BiH, imati vlast nad svojim stadom i, naravno, krcmiti sve sta i kako se hoce.
E sad, da ce se BiH ikada raspasti u to i ja cisto sumnjam, pa cak iako jeste takva ideja nekad postojala, a bila prikrivena multi-kulti pricama s jedne i separatizmom s druge strane, danas je to vrlo nemoguce izvesti.

Dake, svi mi u BiH sada imamo samo dvije opcije, i mislim da je to jasno kao dan:
1. da se i dalje bakcemo i zivotarimo na nacin kao sto je to sada, odnosno da se svi drzimo svoje "nacije" u okviru jedne nam zajednicke zemlje koja nam je svima, htio to neko priznati ili ne, i jedina domovina - BiH, da mrzimo drugu "naciju" u istoj toj zemlji (kako samo imbecilno ovo "zvuci'), i cekamo ili da pokrepamo od gladi i neimastine u neka doba ili se ponovo porokamo, a opet radi neimastine i gladi, ili da se svi polako odselimo ko zna gdje u svijet, ili
2. da narod(i) ove zemlje konacno shvate da od dijeljenja nema nista i da se okrenu stvarnim demokratskim procesima i konacno zemlju organizuju na gradjanskom, a ne etnickom principu, bez entiteta, bez 14 vlada, bez kantona (ili bar ne sa ovolikim brojem kantona), bez da zemlja jede samu sebe (budzetska potrosnja administracije, itd.), te da se konacno svi zajedno zadamo u izgradnju u ekonomskom i stvarnom nacionalnom, a ne pojedinacnom "nacionalnom" smislu.

Optuziti nekoga da je izdao zemlju zbog toga sto je bio agent KOS-a ili neke druge sluzbe i rezima ozbiljna je, ali optuzba o kojoj se moze raspravljati i slagati se ili ne. Medjutim, optuziti nekoga da je izdao drzavu i dogovorio njenu podjelu zarad vlastitog pasaluka i licne dobiti je bolesno. Zbog toga smatram da si i ti, kao i svi ostali koji tvrde da je 200 000 zivota zrtvovano zbog tog cilja, beskrupulozna, poremecena osobe koja uziva u paznji koju dobija kada posljedice agresije na BiH pokusava precicom povezati sa danasnjom situacijom. Ignorises dvije stranke, dvije vojne formacije u BiH ciji je cilj od pocetka do kraja bio i danas ostao upravo razbijanje BiH, a za "pasaluke" optuzujes onu trecu. Ignorises VRS i 15 godina poslije iscrtavas karte i linije do kojih smo stizali. Boli te djon za petljanje medjunarodne zajednice, ne samo u slucaju Banja Luke, vec i u drugim situacijama. Bas te briga sta bi bilo, da smo usli u Banja Luku, sa Gorazdem i/ili Sarajevom. Po tebi, sve je jednostavna matematika, unaprijed sacinjen racun i sve se svede na to da u odredjenom trenutku nisi dobio MTS. Na taj nacin mogu razmisljati samo balvan revolucionari, koji ne vide dalje od balvana ispred sebe. Od takvih likova bezbroj puta sam cuo optuzbe da je bosansko rukovodstvo odbilo mirovni plan koji je bio mnogo povoljniji od dejtonskog sporazuma, a uporno se ignorise uticaj medjunarodne zajednice na sva desavanja: http://www.slobodnaevropa.org/specials/ ... zoda_3.htm

Cijelu pricu pocnes "materijalom za razmisljanje", onda ukljucis mozak 300 na sat da se sjetis svake moguce situacije koja mirise na zavjeru, sve dobro na kraju zacinis mlacenjem prazne slame kako nemamo druge domovine (kao mi to ne znamo), sada ti citiraj rahmetli Izetbegovica i reci nam da od dijeljenja nemamo nista i ... za deset si. Svi napadali, svi dijelili, oni krili pod multi - kulti, oni separatisti ... helem svi smo isti, svi smo krivi ... za.ebi jarane. Ti si samo jedan od onih koji su podlegli poslijeratnoj propagandi. Ako ti je danas tesko, pokusaj uciniti da ti bude bolje, a nemoj traziti izgovore u historiji koju ne mozes promijeniti. Armija RBiH je najcasnija vojska na prostoru bivse Jugoslavije, a njen vrhovni komandant bio je rahmetli Alija Izetbegovic. Izdajnici su bili sa druge strane ili su vremenom to postojali, zbog licnih interesa, neostvarenih politickih i drugih ambicija

http://www.bhdani.com/arhiva/119/inter.htm

U otvorenom pismu Aliji Izetbegovicu (upucenog mu jos za njegovog zivota ciji sadrzaj Izetbegovic nikad nije demantovao) Sefer Halilovic spominje i "tajne sporazume", koje je Izetbegovic potpisivao. "Ako si zbog godina ili starosti zaboravio, podsjecam te da si 16. septembra 1993. godine sa Momcilom Krajisnikom tajno potpisao Zajednicku deklaraciju o podjeli BiH na tri etnicke republike, koja u stavu pet kaze ''da oformimo radnu grupu za posebna pitanja koja se odnose na teritorijalno razgranicenje izmedju dviju republika u buducoj uniji BiH, ukljucujuci istocnu Bosnu'', a dva dana prije toga sa Tudjmanom si potpisao Deklaraciju o bosnjacko-hrvatskom razgranicenju. I u jednom i u drugom tajno potpisanom dokumentu stoji da se Republika Srpska i HR Herceg Bosna, nakon dvije godine, mogu referendumom izjasniti zele li ostati u uniji BiH ili se prikljuciti Srbiji i Hrvatskoj."

Sefer Halilovic u svom pismu podsjeca Izetbegovica i na cinjenicu da mu moze poslati dokumente koje je potpisao na uvid.

Sefer Halilovic je podsjetio Izetbegovica i na odrzavanje bosnjackog Sabora u Sarajevu, septembra 1993. godine, "gdje je trebalo proglasiti bosansku republiku - bosnjacku nacionalnu drzavu bez Srebrenice".

Halilovic kaze da je Izetbegovic i tada devetoclanoj delegaciji Srebrenicana nudio zamjenu Srebrenice za Vogoscu, pozivajuci se na svjedocenje Hakije Meholjica koji je potvrdio da je delegacija odbila ovu Izetbegovicevu ponudu.

________________

Sefer Halilovic - Lukava strategija

Samir Halilovic - Drzavna tajna

Munir Alibabic-Munja - Bosna u kandzama KOS-a

Medina Delalić i Suzana Sacic - Balkan bluz

Feljton Dana: Ekskluzivno - Bošnjački sabor, 27. i 28. septembar 1993. godine (I dio)

Bošnjaci sami sa sobom

Javnosti je 15 godina bilo nepoznato šta se dešavalo na dvodnevnom zatvorenom dijelu Bošnjačkog sabora, kada su bošnjački političari, ostavljeni sami sa sobom, bez gostiju i novinara, počeli da raspravljaju o tome kako se ustvari definiraju Bošnjaci, treba li graditi bošnjačku nacionalnu državu i na kojem teritoriju. Transkript rasprava na Bošnjačkom saboru pokazuje kako su bošnjački predstavnici vidjeli sebe i svoje odnose s drugim nacijama u jednom od najosjetljivijih trenutaka savremene historije BiH


Definicija Bošnjaka se mijenjala u ovisnosti od toga kako se definirao državni teritorij BiH

Piše: Esad Hećimović

Prošlo je 15 godina od održavanja Drugog bošnjačkog sabora, 27. i 28. septembra 1993, u sarajevskom hotelu Holiday Inn. U podsjećanjima na ovaj skup uglavnom se naglašava da je Sabor usvojio Odluku o vraćanju historijskog imena Bošnjaci. Na osnovu ove odluke Bošnjačkog sabora, dotadašnji Muslimani u BiH i na području država bivše Jugoslavije su, bez izjašnjavanja na bilo kakvom popisu stanovništva, preimenovani u Bošnjake. U svim kasnijim političkim i pravnim dokumentima unutar BiH, na osnovu Ustavnog zakona iz aprila 1994. godine, izvršeno je jednostavno preimenovanje Muslimana u Bošnjake. Već bi ovakvo preimenovanje bilo dovoljan razlog za javno preispitivanje organizacije i toka Bošnjačkog sabora. Daleko od toga da je jedini.

Bošnjaci o podjeli BiH
U javnosti je ostalo nepoznato šta se zaista dešavalo na Bošnjačkom saboru. Javnost je mogla da prati samo uvodne govore Alije Isakovića, Alije Izetbegovića, predsjednika Predsjedništva BiH, Mustafe Cerića, naibu-reisa, prof. dr. Muhameda Filipovića i Harisa Silajdžića, ministra vanjskih poslova Vlade RBiH. Nakon toga je skup nastavljen iza zatvorenih vrata. Ovaj feljton pokazuje šta se dogodilo nakon što se prof. dr. Enes Duraković zahvalio gostima i novinarima i nakon što su "Bošnjaci ostali sami sa sobom". Završni dio, na kome su proglašene odluke Sabora, ponovo je bio otvoren za javnost. Snimak otvorenog dijela je prikazan na TVBiH u ratnom vremenu, kada signal nije pokrivao velike dijelove teritorije ili većina stanovništva uopće nije mogla da prati televizijski program zbog nestanka električne energije. Tiraž novina, u kojima su objavljeni uvodni govori, bio je veoma mali, a njihova distribucija ograničena na samo Sarajevo te eventualno izbjegličke centre u inozemstvu ili dijasporu.

Uvid u snimak Bošnjačkog sabora pokazuje tri bitna utiska. Postojala je potpuna saglasnost učesnika o vraćanju naziva Bošnjak kao historijskog nacionalnog imena. O tome gotovo da nije ni bilo rasprave. Značajne razlike su postojale u tome kako su definirani Bošnjaci kao nacija te kako je definirana Bosna i Hercegovina kao država. Transkript rasprava na Bošnjačkom saboru pokazuje kako su bošnjački predstavnici vidjeli sebe i svoje odnose s drugim nacijama u jednom od najosjetljivijih trenutaka savremene historije BiH.

Takav uvid potvrđuje da Sabor nije sazvan samo zbog vraćanja historijskog imena. To je bila prigodna dimenzija skupa. Najvažniji razlog sazivanja Bošnjačkog sabora jeste politička priprema za izjašnjavanje u ime Bošnjaka-Muslimana u BiH o predloženom mirovnom sporazumu koji je poznat po imenima britansko-norveških mirovnih posrednika Davida Owena i Thorvalda Stoltenberga. Ovaj mirovni plan je podrazumijevao stvaranje tri etnički zasnovane republike i međunarodno legalizirao mogućnost podjele BiH nakon dvije godine života u Uniji.

U poslijeratnom periodu odnos bošnjačkih političara prema pitanjima etničkih republika i moguće podjele BiH ostao je svojevrsna tabu tema. O tome se ne govori u javnosti. Jedini politički korektan govor za bošnjačke političare u javnosti je zalaganje za BiH kao zajedničku državu ravnopravnih naroda i građana. Stoga je snimak zatvorene sjednice Bošnjačkog sabora važan historijski dokument koji svjedoči o bošnjačkim političkim stavovima o mogućnostima izgradnje bošnjačke nacionalne države i podjele BiH. Pitanje nacionalnog samoopredjeljenja je bilo pitanjem unutrašnjih, internih rasprava nacionalnih i političkih lidera u BiH, ali i pregovora pod međunarodnim posredovanjem od 1991. do 1993. Poslije američke intervencije, koja je, krajem 1993. i u proljeće 1994, dovela do stvaranja Federacije BiH, pitanje nacionalnog samoopredjeljenja više nema politički i diplomatski legitimitet. Kao politički korektno je prihvaćeno mišljenje da već i sama rasprava o mogućoj etničkoj podjeli BiH vodi do pogoršanja sigurnosti ne samo u BiH i regionu nego i šire. Dakle, ponovno je Bošnjački sabor posljednja historijska prilika na kojoj su bošnjački politički, vjerski i kulturni predstavnici raspravljali i o mogućoj nacionalnoj državi Bošnjaka-Muslimana i podjeli BiH. Ova rasprava počinje tvrdnjom Ediba Bukvića, člana Izvršnog odbora SDA, da je dosadašnja BiH s tri naroda između Une i Drine postala nerealna i nemoguća te da Bošnjaci treba da definiraju svoju nacionalnu državu. Bukvić je potom postao prvi kandidat SDA za predsjednika Vlade RBiH. Izabran je za potpredsjednika Vlade RBiH predsjednika Harisa Silajdžića.

Dvije definicije Bošnjaka
Drugo važno pitanje jest o načinu na koji su definirani Bošnjaci kao nacija na ovom skupu. U svom uvodnom govoru Alija Isaković je rekao: "Ne osjećam potrebu da sebi ili vama objašnjavam naše tradicionalno ime Bošnjak, ime našeg jezika bosanskog i ime naše zemlje Bosne i Hercegovine. Ja ga samo promoviram kao prirodno pravo na tradiciju." Profesor Muhamed Filipović je u svom uvodnom govoru ostao samo pri tumačenju postojanja integralnog, prvobitnog bošnjačkog naroda i parcijalnih dijelova tog naroda u sadašnjosti. "Ko smo mi, Bošnjaci? Mi, Bošnjaci, smo onaj dio našeg prvobitnog bosanskog naroda koji kontinuira svojstva narodnog bića ove zemlje, ostvaruje unutar tog bića povijesni smisao i sadržaj ove zemlje i nosi njeno povijesno i državno pravo. Mi smo, dakle, nasljednici onoga što je Bosna kao zemlja, kao država, kao povijesni subjekt bila", rekao je Filipović, tvrdeći da ta identifikacija nije onemogućena odlukom "dijelova prvobitnog bošnjačkog naroda da se identificira i veže za narodnosnu ideju, interese i državno pravo nekih drugih država i naroda". "Ta njihova odluka, naprotiv, ne da nas same ograničava, kako nam je to bilo često nametano pod izlikom 'pa vi ne možete biti Bošnjaci jer biste time sami apelirali i prisvajali Bosnu i njenu tradiciju za sebe', nego nas upravo ovlašćuje na taj korak, naređuje nam da budemo Bošnjaci, da osiguramo i sačuvamo ono što je povijest stvorila dugim svojim radom, dugim djelovanjem najdubljih povijesnih snaga i što je kao takvo preživjelo od osmog stoljeća do danas. Da u tome nije bilo duboke povijesne logike, ne bi se to ni desilo, da Bosna nije milenijska tvorevina svjetskog povijesnog duha, ne bi ona opstala unatoč tolikim protivnicima", rekao je akademik Filipović. "Bosnu nisu stvorili nikakvi konstitutivni narodi, nego je Bosna proizvela sve svoje ljude i sve svoje narode, dala im krilo u kome rastu i žive", dodao je akademik.

Ovo integralno bošnjaštvo nije bila jedina definicija Bošnjaka. U drugoj ponuđenoj definiciji Bosna se određuje ne kao država porijekla nego kao država koju prihvataju slavenski muslimani jugoistočne Evrope kao svoju domovinu. Druga ponuđena definicija, dakle, predstavlja Bošnjake kao sublimat muslimana jugoistočne Evrope: "Mi, Muslimani - sad ovdje prvi put, izvan mog običaja, ne kažem Bošnjaci - mi smo ovdje muslimani ustvari cijelog jugoistočnog evropskog prostora. Među nama se nalaze i Paloši, i Hiloši, i Hadžiegrići, i Udžvarlići, među nama se nalaze i Dalmatinci, i Hrvati, i Srbijanci, mi smo sublimirani u bosanskom narodu, sada stjerani u jedan mali prostor, ali prvi put naš prostor. To će biti naš prostor", rekao je prof. dr. Muhamed Nezirović. Dakle, definicija Bošnjaka se mijenjala u ovisnosti od toga kako se definirao državni teritorij BiH.

Već ovaj kratki uvod u probleme postavljene na Bošnjačkom saboru jasno potvrđuje da su nespornim prihvatanjem imena Bošnjaka ključna pitanja Sabora postala definiranje Bošnjaka i bošnjačke nacionalne teritorije. Ova pitanja nacionalne samoidentifikacije Bošnjaka, odnosa Bošnjaka prema drugim nacijama u BiH te bošnjačkog odnosa prema državi BiH imaju presudan politički značaj i 15 godina kasnije. Ključna razlika je u historijskom kontekstu u kome se ovo pitanje postavlja. Dok je 1993. godine postojala međunarodna mogućnost uspostavljanja entiteta s bošnjačko-muslimanskom većinom i postupne podjele BiH, danas nema ni naznaka da bi uspostavljanje takvog etniteta ili podjele BiH bilo međunarodno prihvaćeno. Stoga transkript rasprava na zatvorenom dijelu Bošnjačkog sabora ostaje prvenstveno historijski dokument. Njegovo objavljivanje, međutim, nije doprinos samo proučavanju historije nego i aktuelnim političkim debatama - od pitanja o popisu stanovništva do mogućnosti i pravca ustavnih promjena u BiH te aktualnim nacionalno-vjerskim i kulturnim debatama o nacionalnom identitetu Bošnjaka.

***
Prof. dr. Enes Duraković, predsjedavajući plenarne sjednice Bošnjačkog sabora: "U ovom drugom dijelu Bošnjačkog sabora evo smo ostali sami sa sobom, u jednom teškom trenutku, kad je pred nama izuzetno teška zadaća. Suočiti se sa sobom znači možda i najveće iskušenje koje stoji i pred pojedincem i pred kolektivom. Iz svega onog što govorimo u posljednje vrijeme stoji samo jedan i jedini zaključak - ostati jedinstveni. A kako ostati jedinstveni pred dilemom koja nam je nametnuta, koja zapravo nikad nije bila naša dilema, dilema koja je apsurdna. Saznanje o neophodnosti jedinstva bošnjačkog naroda nije izraz homogenizacije zasnovane na ideologiji plemenske svijesti. Ono se ne temelji na mitskim predstavama, nego na tragičnim iskustvima svakodnevlja zasvjedočenim stotinama hiljada ubijenih i masakriranih, prognanih i raseljenih, silovanih i obeščašćenih. Narod koji je u ciglih godinu i po dana pred ravnodušnim očima svjetske javnosti bio izložen svim oblicima zla što ih svjetska historija pamti, a i onim koji su u toj sveopćoj historiji beščašća nezabilježeni, svojim jedinstvom danas brani tek osnovno i ljudsko i Božije pravo na biološki opstanak. Stoga vam se i kao predsjedavajući Radnog predsjedništva, a prije svega u ime Kulturnog društva Muslimana "Preporod" obraćam molbom da, uz puno poštovanje različnosti što ih naš narod nosi kao dugovjeko iskustvo demokratičnosti, ali ovaj put i različitih iskustava iste nesreće koja nam se dešava, na kraju donesemo odluke koje će nas sve jednako obavezivati. Danas niko od nas ne odgovara samo za sebe, svoju čast i, konačno, svoj život. Danas, u ovoj sali, niko ne odgovara samo za život svoje porodice, samo svog doma, samo svojih sela, samo svoga grada, danas ne govorimo u ime političkih stranaka i političkih probitaka, danas odgovaramo za sve što je Bosna i sve što je bošnjačko. Zato ne smijemo smetnuti s uma ni u jednom trenutku da bi nakon svega što nam se desilo naše nejedinstvo bilo i naš definitivni kraj. Budimo zato danas strpljivi kad budemo slušali i one stavove s kojima se pojedinačno ne slažemo, ali i dovoljno razboriti i razložni da, nakon što odvagamo sve razloge i sve razložnosti, prihvatimo stav većine kao onaj stav koji nas obavezuje sve."

(U narednom broju: Bosna tri naroda između Drine i Une više nije moguća. Govore: Enes Duraković, Safet Ćibo, Arif Smajkić, Edib Bukvić, Ibrahim Poplata, Ibrahim Bušatlija, Ibrahim Čolakhodžić, Ejub Topić, Nijaz Duraković)

BHDANI, broj 592; 17.10.2008.

Feljton Dana: Ekskluzivno - Bošnjački sabor, 27. i 28. septembar 1993. (II dio)

Bosna tri naroda više nije moguća

Javnosti je 15 godina bilo nepoznato šta se dešavalo na dvodnevnom zatvorenom dijelu Bošnjačkog sabora, kada su bošnjački političari, ostavljeni sami sa sobom, bez gostiju i novinara, počeli da raspravljaju o tome kako se ustvari definiraju Bošnjaci, treba li graditi bošnjačku nacionalnu državu i na kojem teritoriju. Transkript rasprava na Bošnjačkom saboru, vođenih uoči sjednice Skupštine RBiH o prihvatanju ili odbijanju Owen - Stoltenbergovog plana, koji je predviđao uspostavljanje Unije tri etnička entiteta i mogućnost podjele BiH nakon dvije godine održavanja Unije, pokazuje kako su bošnjački predstavnici vidjeli sebe i svoje odnose s drugim nacijama u jednom od najosjetljivijih trenutaka savremene historije BiH

Dr. Safet Ćibo, predsjednik ratnih predsjedništava općina Konjic, Jablanica i Prozor, na osnovu Odluke Predsjedništva RBiH od 13. marta 1993: "(…) Donoseći naš historijski odgovor ovdje: 'ne' ustavnom sporazumu o Uniji BiH iz Ženeve, predlažem sljedeći papir u pet tačaka usaglašenog teksta ratnih predsjedništava Jablanice, Prozora i Konjica. (…) Nema promjena granica države BiH bez promjena granica ostalih republika bivše Jugoslavije jer je suverena država BiH najjače sredstvo u borbi i ostvarenju naših ciljeva, što potvrđuje i borba našeg predsjednika države u tom cilju, s jedne strane, i borba agresora, s druge strane, za uništenje tog suvereniteta iznutra - recept isproban na SFRJ. Odluka 'da' je kapitulacija, a odluka 'ne' je pravična, oslobodilačka borba za suverenu BiH."

Dr. Arif Smajkić: "(…) Ako se pogleda broj žrtava o kome se govori, da je evidentirano 140 hiljada žrtava, a to pokriva svega 65 posto teritorije, znači da je negdje 216 hiljada ljudskih žrtava. To je jedan broj za pretpostaviti, on nije evidentiran. Proizlazi, znači, da je broj ranjenih sada 9,84 posto od populacije na kojoj je sada zvanična vlast svoju kontrolu ustanovila s Armijom BiH. Ako pogledamo ukupan broj ranjenih i pothranjenih iz logora i raznoraznih kazamata, onda idemo na cifru s 24 posto ukupne mase našeg stanovništva. Treba dodati blizu 8 posto hroničnih bolesnika, koji su, faktički, nemoćni, a na brizi su ukupnog društva. Dodajmo i jedan broj već verificiranih invalida koji s minimalnim procentom od broja ranjenih, recimo ako idemo s pet posto, iznosi 11 hiljada i 900 i već evidentiranih amputiranih osoba nekoliko hiljada. Imajmo na umu jug Hercegovine, specijalno Mostar, Maglaj, Goražde, Žepu, Žepče, i čitav niz područja i enklava čije stanovništvo niti možemo zaštiti uspješno, brzo i efikasno niti bilo kakvu garanciju dati. Ostaje mi jedna poruka, kao ljekaru i humanisti, da političari i vojni stratezi ove elemente uzmu u obzir i da svoju definitivnu odluku sutra ovdje, na Saboru i na Skupštini BiH, donesu sa što više uvažavanja i razumijevanja ovih podataka."

Tri uvjeta za državu

Edib Bukvić, član Izvršnog odbora SDA: "U ovom trenutku, kada svi ovdje prisutni moramo da budemo svjesni težine prihvatanja ili neprihvatanja ponuđenog paketa, to jest svjesni kratkoročnih i dugoročnih posljedica tog čina, bez obrazlaganja posljedica onoga što bi nam trebalo biti jasno, želim da upozorim da radi nekih mogućih kratkoročnih olakšanja ne donesemo odluku koja će budućnost sviju nas učiniti nesnošljivom. Do sada je bosanska odnosno muslimanska strana optuživana da nema svojih inicijativa, da nema svojih karata, svojih definiranih ciljeva. Mislim da smo mi sve do sada imali jasan cilj: to je ona BiH između Une i Drine i sada, kada je taj cilj postao nedohvatljiv, postao neostvariv, jer ga naše komšije nisu htjele ili ga nisu dovoljno voljele da bi se za taj cilj sa nama borile, mi moramo definirati svoj, samo svoj, realan, dohvatljiv i ostvariv cilj koji će biti ono za šta ćemo se boriti i što ćemo, uz Božiju pomoć, za sva vremena sačuvati. Pokušavajući da sagledam naše stanje u kome se nalazimo, došao sam do sljedećih zaključaka: dosadašnja Bosna i Hercegovina, sa svoja tri naroda, postala je nerealna. Poslije ovakvog genocidnog rata, dugoročno, Muslimani, Srbi i Hrvati nisu u stanju da stvore bilo kakvu zajedničku državu. Ovaj će rat jednog dana završiti formiranjem nacionalnih država Muslimana, Srba, Hrvata, Albanaca i, eventualno, Makedonaca. Postojeće granice država doživjet će znatne izmjene i umnogome će zavisiti od toga ko će biti najjači i najspremniji u vrijeme definitivnog pada srpskog i hrvatskog fašizma.
Uvažavajući navedeno kao i naše realne mogućnosti, neophodno je definirati prostor države muslimanskog naroda, koji će zadovoljiti sljedeće kriterije:
- da je to kompaktan prostor koji se može braniti;
- da ima svoj izlaz na more;
- da obuhvata grad Sarajevo kao historijski centar bosanskih Muslimana.

Na ovaj način definiran prostor države Bosne s minimalnim odrednicama ustrojstva te države, podržan od ovog sabora i širokih muslimanskih masa, treba da bude motiv i cilj naših boraca i, ako bude trebalo, i budućih generacija. Ovako definiran cilj, poslije doživljenog genocida, ne bi trebao da bude tajna, ni pred našim građanima ni pred svjetskom javnošću. Pripremljeni za realizaciju ovakvog cilja, uz mobilizaciju raspoloživih privrednih i ljudskih potencijala, postat ćemo i ravnopravan pregovarač za zelenim stolom. Dakle, ja sam za negativan odgovor ponuđenom paketu, ali za definirano 'ne', to jest da tačno znamo šta je to što muslimanski narod hoće. Smatram da bi nas današnje 'da', s ovakvom našom organizacijom i komunikacijskom rascjepkanošću, samo još više razjedinilo i potaklo da i dalje nastavimo da razgrađujemo i ono što nam je ostalo od države i slobodnih teritorija, da nam se sa svih strana počnu javljati neki novi autonomaši koji bi da sami urede svoj dio države kako se njima čini da je najbolje ili kako to nekim pojedincima odgovara."

Ibrahim Poplata, predsjednik Ratnog predsjedništva općine Foča: "Ja bih htio na ovom skupu samo da vas sve skupa zamolim da pomognete fočanskom narodu, fočanskim izbjeglicama, fočanskoj brigadi, borcima, kojih nije malo, i koji se bore na teritoriji čitave Bosne i Hercegovine, i gdje ih je palo preko 700 žrtava samo boraca. Isto tako, ne smijemo se oglušiti i ostaviti mezarove tih naših boraca tamo jer mi sad svoje teritorije nemamo. Molim vas, ovaj skup kao i sve ostale, da nam pomognete da bismo se vratili na svoja ognjišta jer drugog izlaza nama nema. I mi se uopće ne slažemo, ma kakav bio potpis, mi ćemo se boriti do zadnjega. Hvala!"

Armatura za državu

Prof. dr. Ibrahim Bušatlija iz Sarajeva: "Budući da nisu postignuti ratni ciljevi, ne bih žurio s nekim potpisima, nego bih predložio da se oklijeva jedno vrijeme, ako se može, da se jedno vrijeme ponašamo, kako bi se reklo, fleksibilno. Da ovako kažemo: pošto znamo da niste ispunili ratne ciljeve, možemo li se nešto prije konačnog obračuna dogovoriti? I to teritorijalno. Vi ćete nama svakako, kadli-tadli, historijski vratiti šest općina uz Drinu i šest na zapadnoj strani, prema Krajini i to ćete morati vratiti isto onako kao što su partizani izašli iz Trsta, Crnogorci z Skadra, Srbi iz Soluna, Rusi iz Berlina, ili Amerikanci iz Pariza, recimo, ili Rima. (aplauz) Ne bih žurio pa bih kazao ovako, evo vam prolaz, prođite, ali vi ćete meni dati sada 13 općina koje ste zauzeli i jedan važan most između Jajca i Ključa. Taj most nama je jako važan kao i vama ovaj prolaz. Sad nešto za nas. Ako bi se taj most ostvario, onda bi osovina od Bihaća do Foče figurirala kao osnova armature za BiH, koja ima sad drugu armaturu - od Neuma - Kleka pa do Brčkog. Bez te armature, nema države. To znači jedan i drugi element, on čuva državu od centrifugalnih sila. Budući da su Muslimani najmnogobrojniji narod, oni su odgovorni za ovu državu. Više nego ijedan drugi narod. Kao Srbi u Srbiji ili Rumuni u svojoj državi. To znači da bi muslimanski narod, koji je ionako naučio da pati, morao još da stisne zube i svojim političarima kaže da maksimalno budu fleksibilni, da znaju ove činjenice. I još jednu, vrlo važnu. SAD i Amerikanci su rekli, to je ovdje spomenuo Ćiba, da će oni stati iza pravednih stvari. I još su nešto važno rekli, da ako nešto proglase nacionalnim interesom Amerike, da im ne trebaju zato UN. Iz te dvije činjenice koješta se može izvesti. Zato opet povlačim potrebu fleksibilnosti. (…)"

Mr. Ibrahim Čolakhodžić: "(…) Ja mislim da bi bilo nužno jasno i glasno ukazati na neodrživost nepravde prema bosansko-muslimanskom narodu, koja se nudi u ovom sporazumu, i predložiti nepotpisivanje ali otvoren stalni dijalog i proces pregovaranja i dogovaranja da se dođe do kvalitetnog i pravičnijeg rješenja i podnošljivog za život za sve. Ovako će prostor (bosanske republike) biti prenapregnut, prenatrpan i jedan rat ćete zamijeniti drugim ratom, ratom ekonomije za preživljavanje."

Ejub Topić iz Bihaća: "Pozdravljam vas kao predstavnik Okruga Bihać u ime nepokorenog Okruga Bihać, koji će sigurno biti čvrst temelj za ovu armaturu koju ćemo, akobogda, morati da izgradimo, o kojoj je govorio jedan od prethodnika, Bihać - Foča, Neum - Brčko. Inicijativa o kojoj je bilo riječi je bila pokrenuta i zaustavljena, ali ja vas uvjeravam da u narodu i institucijama bihaćkog okruga nema ni 'S' od separatizma niti bilo čega što bi vodilo u odvajanje tog neraskidivog dijela države Bosne i Hercegovine. (aplauz) Ja ću dodati nešto i citirat ću gospodina Izetbegovića: on nam je na prošlom sastanku Kluba poslanika rekao nešto što je meni jako teško palo, ali sam sad shvatio da je to naša neminovnost, a to je da je Bosna i Hercegovina sredstvo a ne cilj. To nam je bilo vrlo teško prihvatiti. Naš cilj je opstanak muslimanskog naroda na ovim prostorima. Ako Bosna i Hercegovina, srcolika, okvirna, međunarodno priznata, ako borba za nju vodi u propast muslimanski narod i nemogućnost opstanka, onda mi to ne smijemo dozvoliti. Na argumente za potpis ja ću dodati sljedeće: s potpisom se definitivno dobija međunarodno priznati prostor za muslimanski narod. Koliki je toliki je, kakav je takav je. (…)"

Nije podjela nego pljačka

Nijaz Duraković, član Predsjedništva RBiH: "(…) Dakle, koliko smo sigurni u te garancije i neće li upravo taj zahtjev za mir pod svaku cijenu, mir uz poniženje, mir uz nepravdu, mir uz dalje etničko čišćenje, mir uz progone i ubijanja, mir uz gubitak dvije trećine historijskog teritorija države BiH, hiljadugodišnje države, dvije trećine definitivno dajemo. Ako potpišemo, sigurni budite da ih više niko neće vratiti. To su iluzije. Hoće li to, dakle, biti potpis za novi rat. Naravno, možda ne rat, ako vojnici naše armije nisu spremni da ratuju ovako kao što su do sada, jer smo iscrpljeni i znamo svi s kojim ograničenjima i uz kakve teškoće i uz kakvu lošu logistiku, itd. Ali rat može da se vodi i gerilskim načinom i diverzantskim i stravičnim terorizmom i drugim vidom osvete i na jedan način koji može biti još stravičniji i pogubniji i po naš narod i po čitav ovaj prostor. Preveć toga, mi sve dajemo i gubimo i već sada smo izgubili. Ovo nije etnička podjela, kako mnogi kažu. Nažalost u ovoj situaciji, čak i nažalost. Ona jeste nametnuta, diktirana, vojnom silom producirana, ali ovo je podjela, ovo je, zapravo, pljačka teritorija države BiH. Ovo je borba prije svega za teritorije. Jer da je etnička podjela, onda, gospodo, ne bismo se tako lako odrekli ni Zvornika, ni Bratunca, ni Vlasenice, ni Višegrada, ni Foče, ni Rogatice, ni Prijedora, ni Sanskog Mosta, ni Doboja, ni Jajca, ni tako dalje. To su sve gradovi u kojima su Muslimani po zadnjem popisu bili većina." (aplauz)

Dr. Bajro Golić: "Prvo, ovo rješenje, koje je svakome sasvim jasno, nije dobro rješenje, posmatram ga kao rješenje u procesu i nije konačno. Ako bi bilo konačno, bio bih protiv toga da se potpiše. To je jedno. Drugo, ja sam od onih koji su za to da se potpiše ovaj sporazum, ali isključivo pod uvjetom garancije implementacije ovog rješenja. (…) Mi nismo za etničko čišćenje i nikad se nećemo za njega opredijeliti, ali u redistribuciji stanovništva BiH mi nemamo pravo da našeg čovjeka-izbjeglicu ostavimo na ulici samo zato što nije zadovoljen princip reciprociteta. Mislim da sam jasan. Kad je riječ o Republici Bosni, možda će to zvučati malo disonantno, ali svjetska iskustva i praksa pokazuju da prostor nije dominanta i odlučujuća kategorija. Pogotovo kvantitet prostora. Niko se danas na svijetu ne bori za kvantitet prostora, izuzev Dinarci, koji su živjeli u kotlinama i nikad preko brda nisu vidjeli, imaju osjećaj samo borbe za prostor, a ne za vrijeme. To su ti naši Balkanci, naši agresori, to su Dinarci. (…) Ono čemu se treba posebno okrenuti jeste ta buduća Bosna. Ja podrazumijevam potpis. Prvo da mi napravimo državu! Ja moram tu biti kritičan da mi nemamo dovoljno znanja, sposobnosti ili umijeća da mi napravimo jednu modernu, savremenu državu u ovom trenutku. Ne zato što mi to nećemo, nego zato što mi u posljednjih 50 godina nismo gradili državu. Mi smo samo neki sudionici a neko je to drugi radio. (...) I drugo da gradimo taj naš privredni sistem. Ne želim da pričam priče o njemu, ali je suština u tome da individualne vrijednosti dođu do izražaja. Počeo je tržišni privredni sistem prije rata i neka istraživanja pokazuju da se u tome najbolje snašao muslimanski narod. I nemojte da o meni brine drugi. Pustite me da ja brinem o svojoj sudbini."

(U narednom broju: Šta su na Bošnjačkom saboru govorili Bakir Alispahić, Ejup Ganić, Azra Begić, Muhamed Nezirović, Tarik Sadović i drugi sabornici)

Feljton Dana: Ekskluzivno - Bošnjački sabor, 27. i 28. septembar 1993. (III dio)

Država kao avlija, ali naša

Javnosti je 15 godina bilo nepoznato šta se dešavalo na dvodnevnom zatvorenom dijelu Bošnjačkog sabora, kada su bošnjački političari, ostavljeni sami sa sobom, bez gostiju i novinara, počeli da raspravljaju o tome kako se ustvari definiraju Bošnjaci, treba li graditi bošnjačku nacionalnu državu i na kojem teritoriju. Transkript rasprava na Bošnjačkom saboru, vođenih uoči sjednice Skupštine RBiH o prihvatanju ili odbijanju Owen - Stoltenbergovog plana, koji je predviđao uspostavljanje Unije tri etnička entiteta i mogućnost podjele BiH nakon dvije godine održavanja Unije, pokazuje kako su bošnjački predstavnici vidjeli sebe i svoje odnose s drugim nacijama u jednom od najosjetljivijih trenutaka savremene historije BiH

Suad Rešidbegović iz Tuzlanskog okruga: "U Tuzli je 3. jula, na inicijativu Regionalnog odbora (SDA), održan veličan stveni svemuslimanski skup područja sjeve roistočne Bosne. Mi smo tada, shvativši sve one probleme na našem prostoru, koje ima narod s Drinskog pojasa, iz doline Drine, Zvornika, Bratunca, zatim Janje, Bijeljine i ostalih općina gdje je učinjen genocid nad našim narodom, spoznali jednu činjenicu - da je teritorij sveta kategorija. Moja zadaća je da ovdje kažem da je minimum strateških interesa muslimana na području BiH determiniran izlaskom na more, kontrolom dolina Neretve i Save, kontrolom doline Drine od Janje do Foče, centralne Bosne s Jajcem i Cazinske krajine, gdje muslimanski narod živi u većini. E, sada, gospodin predsjednik nije tu i on je vrlo često znao pitati: 'A kako doći do toga?' Ja mislim da je to pravo pitanje. Naš stav je da se ovakav sporazum ne prihvati, a da se svakako razgovori o miru nastave."

Šemsudin Musić iz Sarajeva: "(...) Ukratko, podržavam prijedlog potpisivanja, uz dodatak garancija koje je naveo ministar Silajdžić."

Ibrahim Spahić: "(...) Ako je mudrost danas dati podršku jednom mirovnom procesu, onda to ne znači da BiH i ovaj narod, zajedno sa svim onima koji BiH doživljavaju kao svoju zemlju, treba da odustane od onog što je temeljni interes ove zemlje i temeljni interes ovog naroda."

Šaćir Redžepagić iz Sarajeva: "Ja sam otac dvojice šehida koji su prvog dana agresije na našu zemlju stupili u redove TO, današnje Armije BiH. Pali su bezmalo prije godinu dana u Azićima. (...) Cijeneći da sada, u ovom času, ne možemo dobiti BiH cjelovitu, ja sam za potpis mira. Ne bi bilo dobro, znate, ja, bez obzira što sam izgubio dvojicu sinova, to govori jedan roditelj, to nije lako govoriti, ali ja sam protiv toga da gubimo novu mladost."

Bakir Alispahić: "Ova faza mirovnog procesa je odlučujuća u smislu određivanja daljnjih pravaca razvoja i budućnosti Republike. Sama ta činjenica otvara dilemu da li potpisati ili ne potpisati predloženi Ženevski paket. Jednako su značajni elementi i za jednu i za drugu opciju. Očito je da predloženi plan nije povoljan za našu republiku niti predstavlja konačno rješenje za bh. prostore. Radi se u osnovi o kratkoročnom rješenju koje ne predstavlja nikakvu garanciju zaustavljanja daljnjih procesa razgrađivanja Republike, niti se njime garantira prekid ratnih dejstava. (…) U ponuđenim rješenjima ne vidimo garancije da će se zakonskoj odgovornosti privesti počinioci najtežih oblika krivičnih djela protiv međunarodnog prava, genocida, zločina protiv čovječnosti i zločina protiv civilnog stanovništva i drugih, odnosno protagonisti i izvršioci politike nasilja, etničkog čišćenja, konclogora, silovanja i slično, koji su ovim metodama uspostavili svoje paradržavne tvorevine te takve sada nastoje pravno i politički legalizirati. Prihvate li se ponuđena rješenja, procjenjujemo da će u državama uspostavljanim na navedenim principima prevladati anarhično stanje bez pravne sigurnosti građana, naročito muslimanskog življa. Zakonski nivo će dobiti propisi koji su bili u funkciji etničkog čišćenja. Neće se moći osigurati uvjeti za gonjenje počinilaca najtežih krivičnih djela, koji će naći utočište u nekoj od konstitutivnih republika. Manjinsko stanovništvo će i dalje biti izloženo represalijama, povratak prognanih bit će onemogućen, a etnički i vjerski sukobi postat će latentni. Na ove činjenice ukazivali smo i na posljednjoj sjednici Skupštine RBiH. Stvaranje pretpostavke za povratak prognanih i raseljenih lica smatramo uvjetom svih uvjeta. Ukazujemo na neophodnost najčvršćih međunarodnih i drugih garancija na slobodan povratak prognanih i garantiranje svih prava, na obezbjeđenje svih instrumenata koji će omogućiti realizaciju ovog principa. I dalje je prisutna enormna razlika u borbenom potencijalu agresora i oružanih snaga. Velike su teškoće u snabdijevanju kako borbenih jedinica Armije tako i stanovništva Republike. Mogućnosti revitalizacije i normalizacije života u ratnim uvjetima su minimalne, s obzirom da obnova zemlje podrazumijeva dugoročni proces. Sve to nameće potrebu određenog predaha i sagledavanja svih mogućnosti za rješenje bh. krize i upravo je u tome sadržana argumentacija za prihvatanje predloženog mirovnog plana. Ženevski koncept otvara još jednu dilemu - pitanje unutrašnjeg uređenja i odnosa unutar bosanskog dijela predložene Unije, s obzirom da su subjekti angažirani u ovom procesu permanentno nametali atribute muslimanske države ovom dijelu Unije, što također znači podršku potpunom etničkom čišćenju Republike BiH. Ministarstvo je izvršilo analizu operativnih saznanja u vezi s aktuelnom situacijom i prezentiralo je u informaciji Neki aspekti mikro i makro uvjeta u kojima se vode mirovni pregovori o razrješenju krize u BiH, koju ćemo dostaviti svim učesnicima ovog skupa. Zaključci koji proizlaze iz ove informacije ne podrazumijevaju a priori odustajanje od mirovnog procesa niti sugeriraju prihvatanje mirovnog plana u datom obliku, nego upućuju na neophodnost da se mirovni proces nastavi."

Ejup Ganić: "(...) Drugo pitanje je pitanje Neuma. Čitava igra se vodi da se ova nekakva bosanska republika zatvori. Okružena je Srbijom, s jedne strane, s druge strane Hrvatskom, sad treba napraviti dupli obruč jednom Karadžićevom državom i jednom Bobanovom državom. Ljudi kažu u inostranstvu: 'Pa znate šta, ako vi date ovih 26 kilometara obale ove međunarodne granice, kako vi mislite da mi vama pomognemo ubuduće, ako vas opet napadnu?' Kao što je vjerovatno, kad se potpiše, da će onda intenzivirati napad, onda je to rat nekakve tri republike unutar BiH, Tuđman i Milošević se oslobađaju umiješanosti, jer je to sad unutrašnja stvar. Zašto vi dajete Neum toj nekakvoj hrvatskoj republici? Prije svega, dobro se zna da su Neum izgradili radnici Željezare, Pretisa, Unisa i drugih, da su do prije desetak godina tamo bile samo nekakve tri kuće, tamo nema nikakvih ni bogomolja ni tako dalje, nikakvih svetih mjesta, i zašto bi se sad taj Neum, koji je jedino parče međunarodne granice, sve ostale granice su s Bobanom i s Karadžićem, trebao predati njima. To nije nikakvo sveto mjesto, kad su poklanjali Posavinu, kad su poklanjali bogomolje, jednostavno, sve je na rasprodaju, a kad je u pitanju Neum, ja mislim da se to ne može dati jer onda svaka odbrana postaje iluzorna, ukoliko se agresor dalje odluči na rat. (...) Da se mi zaključamo, da nemamo ni komad međunarodne granice, to bi bilo samoubistvo. Vi ne možete sjesti u auto iz Sarajeva i otići u inostranstvo a da ne tražite dozvolu od Bobana i Karadžića. Mi možemo, šta ja znam, da imamo neki feribot od Neuma do Barija itd., naša je stvar da li ćemo razvijati dolje petrohemiju, trgovinu ili nešto drugo. Jednostavno, mnogo je uloženo u taj dio BiH, tamo, uostalom, ako izbrojite čije su kuće, najviše ima Sarajlija, sad, prema tome, to je prostor na kome se ne može popustiti."

Ismet Hatibović: "U historiji se po prvi put desilo da je jedna kompletna država uhapšena. Mi smo svi, gospodo, zatvorenici, jedino neki povremeno dobiju dopust da negdje odu. Nas drže u zatvoru ustaše i četnici, a čuvar tog zatvora je organizacija UN-a preko svoje institucije koja se zove UNPROFOR. Nama je jedini izlaz u Armiji i njenoj snazi."

Enes Duraković: "Molim vas, prije nego što dam riječ profesoru Numiću, upravo sam saznao da su stigli heroji Srebrenice, Žepe i Goražda, pa vas molim da ih pozdravimo! (aplauz delegaciji iz Srebrenice koja ulazi u salu)"
Prof. dr. Hajrudin Numić: "Trebalo bi birati između dva zla - jedno se zove nepravedan mir, a drugo se zove nepravedan rat i oba su zla - da između ta dva zla biramo manje. Sve govori u prilog da bi manje zlo bilo nepravedan mir, ma koliko to paradoksalno zvučalo, jer takav mir valja shvatiti kao prvu etapu procesa mira, a takvih etapa bit će, vjerovatno, mnogo, da ne kažem koliko, jer je to u ovom trenutku teško predvidjeti."

Azra Begić: "(...) Želim da vas pozdravim u ime akademske organizacije koju vodim. To je Muslimanski akademski krug 'Bosanka'. Ima nešto što oni poručuju vama svima ovdje, posebno ljudima iz vlasti i ljudima iz Armije. Njih strahovito boli što njihova djeca nisu jednako tretirana, što postoje 'tatini sinovi' koji su zaštićeni, bilo izmještanjem u inozemstvo, bilo tako što su se za njih našla vrlo važna uhljebljenja u ovom gradu. S druge strane, dešava se da se pojedini komandanti, budimo otvoreni, ponašaju šićardžijski, ponašaju se lešinarski i, umjesto brige za svoje vojnike, oni u ovom gradu opremaju barove, opremaju kafiće, a onda tu svoju hrđavu savjest zbog nebrige za svoje vojnike iskupljuju tako što dijele neku sadaku, crkavicu porodicama šehida, a možda su ti šehidi umrli upravo zbog njihove nebrige. Eto, to je poruka MAK 'Bosanke'. (...) Čini nam se da je Sarajevo, ovo koje nam se nudi, jedna velika podvala. Ja vam ovo govorim i kao historičar umjetnosti. Nama se nudi, kao naš glavni grad, te bosanske avlije-države, Tuzla ili Zenica. Vi znate da je Zenica jedan poslijeratni grad, znate da je Tuzla grad koji tone, to su industrijski gradovi, tu nema mjesta naše duhovnosti, nema tragova naše arhitekture, jedino je još ostalo Sarajevo. Mostar je porušen, toliki su čudesni gradovi porušeni, ovdje nam je još Begova džamija, ovdje nam je Ferhadija, Kuršumli medresa, ovdje nam je Ali-pašina džamija, one su ranjene, ali one su još tu, prema tome - Sarajevo moramo sačuvati za nas, nema Bosne bez Sarajeva i nema Sarajeva bez Bosne."

Muhamed Nezirović: "Slušajući komentare s posljednje Ženevske konferencije, da će se dozvoliti pojedinim članicama bosanske Unije da se kroz dvije godine odvoje od Unije, digla mi se perda pred očima. A digla mi se tako jer sam shvatio da je BiH na koncu one povijesne evolucije, koja je započela Francuskom revolucijom, koncem XVIII stoljeća, i da se ona tek završava. A ta evolucija je počela stvaranjem nacionalnih država. Svuda su stvorene nacionalne države, stvorena je Njemačka u krvi, stvorena je Italija u krvi, stvorene su balkanske države, nacionalne, male države, u krvi, ali ipak stvorene i evolucija se završava, u Evropi će se stvoriti svuda nacionalne države. To je ireverzibilan proces koji mi ne možemo zaustaviti. On je nama diktiran, pokušalo se taj proces zaustaviti poslije Prvog svjetskog rata silama pobjednicama, kada su mislili da će od Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca stvoriti posebnu zemlju koja će postati Srbija. Slaba Srbija to nije uspjela jer su ostali ovdje drugi narodi da žive. Usporeno je tim što je komunizam kao pokret pokušao da izgladi razlike i da stvori pojedine zemlje. I padom Berlinskog zida se završava ova evolucija stvaranja nacionalnih država u Evropi, htjeli mi ili ne htjeli. Sada se, poslije ovoga, težište prenosi na Rusiju i tamo će se stvoriti nacionalne države van evropskog procesa, tako da se završava zadnji dio Versaja. Mi vidimo - nestale su Češka i Slovačka, podijelile se u dvije federacije, nestala je stara Jugoslavija, dijeli se na nacionalne države. A sada se zapitajmo da li nacionalna država ima nešto loše, sama po sebi, ako bude naša muslimanska nacionalna država? Mislim da nema, jer mi ovdje, Muslimani - sad prvi put izvan mog običaja ne kažem Bošnjaci - mi smo ovdje muslimani ustvari cijelog jugoistočnog evropskog prostora. Među nama se nalaze i Paloši, Hiloši, Hadžiegrići, i Udžvarlići, među nama se nalaze i Dalmatinci, i Hrvati, i Srbijanci, mi smo sublimirani u bosanskom narodu, sada stjerani na jedan mali prostor, ali prvi put naš prostor. To će biti naš prostor. Znači li nešto velika zemlja? Među arapskim zemljama najmanja zemlja Liban ima samo osam hiljada kvadratnih kilometara, a bila je snažnija od svih velikih arapskih zemalja s tisućama kilometara. Dvadeset i dva odsto obradivog zemljišta! Pa Švicarska nema toliko obradivog zemljišta, a to joj ne smeta. Ta nacionalna država ima više muslimana nego Albanija, koja je jedina muslimanska zemlja u Evropi, sa 75 posto stanovništva ovdje, a nama naša Časna Knjiga neće dozvoliti da gonimo druge. Neka žive i ti drugi s nama jer mi smo naučili da živimo i da druge ne progonimo. Turska nije bila naša zemlja. Mi prvi put na ovim prostorima imamo šansu u koju smo gurnuti, ne našom voljom, da stvorimo našu nacionalnu državu. I neka ona takva i bude, jer mi ćemo tada imati i našu vojsku, koja će biti mala vojska, ali koja će biti izvanredno dobro naoružana, a takva vojska će tada svakako biti prijetnja onima koji će je napasti. Pitajmo se imamo li snage sada, kad nas je ostalo 800 hiljada u našoj Bosni, da se borimo sa 16 miliona ljudi koji su naši neprijatelji zakleti. Mislim da je nama predah neophodan. Ja mislim da će se pitati neki mogu li da ostanu u Bosni, ovdje, poslije toga kad ova Bosna koja će nam ostati procvjeta. Ne zaboravite, nemojmo da izgubimo sve. Arafat je sada, tek poslije toliko i toliko godina, dobio samo malo Jerihona i Gazu. (...) Ja sam jučer u ulici Kralja Tomislava vidio Brojglerovu scenu iz srednjeg vijeka. Pored jednog kontejnera jeo je i pas i čovjek u istom položaju, zato razmislimo kad kažemo 'za' i 'protiv', i kod tih naših dušmana će radikalne snage da spadnu, onoga trenutka kad prestane rat. Zašto se jednom ne kladimo u mir? Ja glasam za mir."

Tarik Sadović: "Uzmimo naprimjer slučaj mog Trebinja, gdje je protjerano oko šest hiljada Bošnjaka-Muslimana kao i Hrvata. Oni su danas rasuti po bijelom svijetu u preko 25 zemalja, a najviše u Danskoj, Švedskoj, Turskoj, Njemačkoj i Austriji. U BiH ih je danas oko 25 ili manje od 5 posto. Gdje će se oni vratiti? Ko će im to moći pogledati u oči i reći da se vrate dok su na vlasti oni koji su ih ubijali, maltretirali i protjerivali, oni koji su pred vratima čekali da se isele iz svojih kuća da bi se oni uselili. To je, nažalost, sudbina mnogih manjih mjesta gdje su Bošnjaci bili manjina. Ta mjesta više niko ni ne spominje. Jednostavno su precrtana, jer se i u ona mjesta gdje su bili u većini, a sada su okupirana, neće moći vratiti. Ne možemo graditi ni tu skraćenu Bosnu na toj izbjegličkoj katastrofi a niti se sad ponašati. Pošto su odgovori na sva tri pitanja postavljena na početku ovog izlaganja negativni, zaključujem da potpisivanjem Ženevskog paketa ne dobijamo ni mir, ni cjelovitu državu, ni povratak prognanih."

(U narednom broju: Šta su na Bošnjačkom saboru govorili Halid Čengić iz Foče, Rasim Delić, Kemo Ademović, Bakir Tanović, opunomoćenici Nasera Orića iz istočne Bosne i drugi sabornici)