mo-town wrote: ↑10/05/2022 09:28
Zasto da se samo ovaj broj preispituje. Ako je Puhalo principijelan, kako to da nije u isto vrijeme trazio da se preispita cifra o 700,000 ubijenih Srba u Jasenovcu, 3,500 ubijenih Srba u Bratuncu (Dodiku ih vergla non-stop k'o svabo tra-la-la). ili 200,000 ubijenih na Blajburgu?
Provjeri li iko išta, prije nego krene lupat budalaštine
Života mi, dovoljno je ukucat u gugl "Puhalo Jasenovac" ili "Puhalo Srebrenica"... Čudo tehnologije...
https://www.frontal.ba/blogovi/blog/615 ... 9162743665
SRĐAN PUHALO
Jasenovac za Dodika i ostale početnike
Milorad Dodik je opet govorio u Donjoj Gradini, na obilježavanju Dana sjećanja na žrtve ustaškog zločina genocida u koncentracionom logoru Jasenovac.
Tradicionalno, izrekao je nekoliko neistina, spomenuo koronu i Vučića, izmiješao prošlost i budućnost, sve to začinio vulgarnim srpskim nacionalizmom i ispraznim frazama o kulturi sjećanja i pomirenju.
Pa da da vam to obrazložim.
Prva neistina ili je bolje reći glupost, koju je Dodik izgovorio je ta da su ustaše ubijale Srbe "na bazi onoga što ih je učio Štrosmajer i mnogi drugi". Ovim je Milorad Dodik pokazao da nema blage veze sa istorijom, pogotovo sa istorijom nastanka jugosloveske ideje, što je bruka sama po sebi, jer je u socijalizmu završio fakultet Političkih nauka u Beogradu i kao takav bio prepoznat kao perspektivan komunistički kadar.
Josip Juraj Štrosmajer je bio đakovački biskup i glavni nosilac jugoslevenske ideje među Hrvatima. I ne samo to bio je član i veliki donator „Matice srpske“ iz Novog Sada. Kada je Štrosmajer slavio 75 rođendan dobio je telegram od predstavnika Matice sledećeg sadržaja
„Najvećem dobrotvoru bratskog nam naroda hrvatskoga, svetloj zvezdi predhodnici na nebu dobrih i uzvišenih dela, diki i uzdanici roda i članu ‘Matice srpske’ neka je slava i čast do veka, dok ustraje srpsko-hrvatskog plemena i naroda.“
Ovo možete naći u publikaciji „Lik i djelo Josipa Jurja Strossmayera- zbornik radova o Josipu Jurju Strossmayeru s međunarodnog znanstvenog skupa“ na strani 401.
Štrosmajer je pomogao Vuku Karadžiću da štampa „Srpski rječnik“. Dopisivao se sa J.J. Zmajem i mnogim drugim znamenitim Srbima iz tog perioda. Istoričar Vikor Novak, onaj što je napisao Magnum crimen knjigu koju Srbi mnogo vole da čitaju i citiraju, je Štrosmajera nazvao „apostolom Jugoslovenske misli“.
Kako je Dodik Štrosmajera povezao sa ustašama, to sami Bog zna, čak je i Vasilije Krestić za Štrosmajera kazao da je bio „dobar Hrvat“.
Onda je Dodik nastavio u svom stilu „"Neka u sjećanju žive žrtve Jasenovca, Donje Gradine. Moramo se odmaknuti od nametnute priče da se stalno prebrojavamo koliko nas je ovdje ubijeno. Možda je neko i htio da ovdje sahrani manji broj ljudi, a ostale bacio u Savu ili živi kreč i ti se nikada ne mogu prebrojati“, ali nakon toga je odmah kazao da je ubijeno 500 000 Srba i to mu je rekao direktor muzeja „Jad Vašem“.
Ako iko voli da se frlja brojka o ubijenim Srbima u Jasenovcu to je Dodik.
Podsjetiću vas da je 3. februara 2019. godine na komemoraciji ubijenim Srbima u Drakuliću Dodik kazao da je „u Jadovnu ubijeno oko 45 000 Srba, isto toliko na Pagu, a u Jasenovcu 700 000, iako u posljednje vrijeme neki pokušavaju da umanjuju broj žrtava.“ Isti dan, 3. februara 2019. godine, samo naveče u Banskom dvoru Milorad Dodik kaže „On je naveo da je komisija koju je formirala bivša Jugoslavija utvrdila da je u Jasenovcu stradalo više od 750 000 Srba.
Evo sad pitam Dodika kako je moguće da je za godinu dana brojka od 750 000 ubijenih Srba, spala na 500 000?
Kada smo već kod brojki bilo bi dobro da neko od ekipe Milorada Dodika, ali i ostalih srpskih patriota, pročita najnoviju knjigu Dušana Nikodijevića „Jasenovac između broja i žrtve“ koju je izdao Muzej žrtava genocida iz Beograda, znači opet Srbi, gdje autor na 200. strani kaže da se procjenjuje da je u Jasenovcu ukupno stradalo između 99 370 i 208 346 ljudi.
Znači nema govora da je stradalo 500 000. 700 000 ili 750 000 Srba.
Čudna je to kultura sjećanja srpski članu Predsjedništva BiH i predsjedniku SNSD-a , kada svjesno manišulišeš brojem ubijenih sunarodnika i to tako da ga nekoliko puta povećaš. Čudna je to kultura sjećanja kada na glavnoj komemoraciji ni u jednoj rečenici ne spomeneš Jevreje, Rome, hrvatske i muslimanske komuniste koji su stradali u Jasenovcu.
Čudna je to želja za izgradnjom mira koja se bazira na laži i manipulaciji.
P.S. Bilo bi interesantno da nam na sledećoj komemoraciji Milorad Dodik ispriča kako su „četnici 1942. na Kozari ušli i borili se protiv partizana i da su zarobili zbir koje su predali ustašama, kasnije su bili poklani u Jasenovcu. Govorim o četnicima koji su bili spremni da svoj narod gurnu pod nož ustašama”.
https://www.frontal.ba/blogovi/blog/603 ... srebrenice
SRĐAN PUHALO
Zašto se manipuliše srpskim žrtvama u regionu Srebrenice?
“U nama nema mržnje i osvete, ali je krajnje vrijeme za procesuiranje monstruoznih zločina počinjenih nad Srbima. Ne možemo prihvatiti selektivnu pravdu kako je bilo do sada, da je jedna - srpska strana za sve kriva, a da za ovolike srpske žrtve niko ne odgovara. Rekao je ovo juče predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, obraćajući se okupljenima na Vojničkom groblju u Bratuncu na kojem je održan pomen i služen parastos za 3.267 srpskih civilnih žrtava koje su tokom ratnih sukoba 1992. godine ubile oružane snage Armije RBiH pod komandom Nasera Orića.” - Glas Srpske 12.07.2011. godine.
Premijer Srpske Aleksandar Džombić istakao je da međunarodna zajednica mora da uvaži činjenicu da su u proteklom ratu ubijani i Srbi. „U Srebrenici, Bratuncu i okolnim selima ubijeno je imenom i prezimenom 3.267 Srba. Želimo da pošaljemo istinu u svijet, da pokažemo i ukažemo da su Srbi stradali i da tražimo ravnopravan tretman prema svim žrtvama i svim zločincima.“
Pitate se u čemu je problem sa ovom izjavama?
Problem je u brojci od 3.267 srpskih civilnih žrtava koje su tokom ratnih sukoba ubile oružane snage Armije RBiH pod komandom Nasera Orića
Problem je što su ove brojke istakla, u tom trenutku, prva dva čovjeka Republike Srpske.
Problem je što mi nekritički vjerujemo domaćim političarima.
Problem je što to nije tačno.
Problem je što nije pametno reći da to nije tačno.
Problem je što se ove brojke koriste kao opravdanje, mada je takvo opravdanje glupo samo po sebi, za sve ono što se dešavalo jula 1995. godine u Srebrenici.
Pa krenimo sa redom.
Podaci koje ću vam predstaviti su dobijeni od Odjeljenja za istraživanje rata, ratnih zločina i obradu dokumentacije, znači zvanične institucije Republike Srpske kojoj je to posao i za čiji rad stanovnici Republike Srpske izdvajaju novac. Institucije - čije podatke bi vlast Republike Srpske trebala da koristi kada istupa u javnosti i govori o zločinima nad Srbima u regionu Srebrenice.
Tako bi barem trebalo biti.
1. Prema podacima Odjeljenja za istraživanje rata, ratnih zločina i obradu dokumentacije od početka do kraja rata u BiH (1992-1995) godine na teritoriji opština Zvornik, Srebrenica, Bratunac, Vlasenica sa opštinom Milići, Kalesija sa opštinom Osmaci i Šekovići pogunulo je 2.385 Srba. Žrtve su selektovane prema mjestu stradanja, a ne prema trenutnom prebivalištu, mjestu boravka, rođenja ili mjestu ukopa.
1.1. To je 882 osobe manje u odnosu na brojke koje su u svojim govorima spomenuli tadašnji Premijer i sadašnji Predsjednik Republike Srpske.
2. Od ukupnog broja Srba (2.385) koji su stradali u ovih 6 opština (plus opštine Milići i Osmaci) 1.974 su vojnici, 387 civili, a 24 su svrstani u kategoriju „nepoznat status“.
2.1. Ostaje nejasno odakle tadašnjem Premijeru i Predsjedniku Republike Srpske broj od 3.267 srpskih civilnih žrtava, kada je Odjeljenje za istraživanje rata, ratnih zločina i obradu dokumentacije pronašlo 387?
3. Interesantano je vidjeti i to da je 1992. godine poginulo 1.489 Srba (273 civila, 1.201 vojnika, a za 15 se vode kao nepoznat status), dok je u ostalim godinama rata (od 1993. do 1995.) poginulo 896 Srba. Interesantano je vidjeti i to da je 1992. godine ubijeno Srba civila 273, dok je u ostalim godinama rata (od 1993. do 1995.) poginulo 114 srpskih civila.
3.1. Ova dva podatka su veoma važna jer pokazuju da su srpski civili najviše stradali na početku rata tj. dok Srebrenica još nije bila proglašena „zaštićenom zonom“ (april 1993. godine).
4. Prema podacima Odjeljenja za istraživanje rata, ratnih zločina i obradu dokumentacije od trenutka kada je Srebrenica proglašena „zaštićenom zonom“ (april 1993. godine do 1995. godine) desila su se napadi na tri srpska sela Osmače, Srebrenica i Tamburića Kosa u kojima je stradalo troje ili više ljudi.
4.1. Iz ovih podataka sasvim je jasno da intenzitet napada na srpska sela od trenutka kada je Srebrenica proglašena „zaštićenom zonom“ nije bio tako intenzivan i brutalan kao što to vlasti Republike Srpske žele da nam predstave.
Vlast Republike Srpske, a i oni političari koji pretenduju da dođu na vlast, moraju tražiti da se krivci za ubijene srpske civile i vojne zarobljenike uhapse i osude. I to nije ništa sporno. Ali vlasti Republike Srpske ako žele dobro svom narodu ne smiju da zloupotrebljavaju srpske žrtve i njima manipulišu u svrhu sakupljanja jeftinih političkih poena i time na bilo koji način opravdavala sve ono što se dešavalo u Srebrenici u julu 1995. godine.
Suočavanje sa prošlošću podrazumijeva: utvrđivanje istine, ma koliko ona bila bolna; suđenje zločincima ma kako se oni zvali; pružanje pravedne nadoknade (materijalne ili nematerijalne) žrtvama i njihovim porodicama, jer ako to ne uradimo ratovaće naša djeca i unuci.
