Ateista wrote: ↑18/06/2024 12:34
Dozer wrote: ↑18/06/2024 12:01
broj dva wrote: ↑18/06/2024 11:15
Sta imaju sa 25 ? Zelju da se zabavljaju, festaju, putuju, druze i idu vani ? Finansijske probleme ? Tek stecenu diplomu sa fakulteta ? Nema recepta koji pase svima ali makar u razvijenim drzavama demografija se mjenja, ljudi dobijaju djecu sve kasnije i sve manje djece.
Ja te zelje imam i sad, i sve ih upraznjavam i ispunjavam
.
Ali, imam i poslozen zivot iza sebe, odraslu djecu, itd., a sve poceo s 25, pa eto...imam nekog iskustva, sto licnog, sto iz blizeg i daljeg okruzenja
Stara narodna, i 100% tacna, kaze - pametan uci iz tudjeg iskustva i gresaka, glup na svojim.
(generalno, nije upuceno tebi)
Sve ima svoje prednosti i mane, i ranije i kasnije dobiti dijete. Slazem se da kad si stariji da imas manje zivaca za neke stvari, ali razumijem isto tako one koji zele prvo malo da prodju svasta dok su mladi pa onda da imaju djecu. Ima i do finanijskih uslova, cesto ljudi cekaju da se neke stvari finanijski posloze a i to najcesce bude malo kasnije. Sve ovo govorimo o varijantama kada se poslozi da nadjes na vrijeme pravu osobu pa mozes uopste razmisljati o tome. Dosta ljudi ne nadje rano pravu osobu i zbog toga kasnije ima djecu, sto je po meni opet bolje nego se zaletiti i imati dijete sa nekim koga ne poznajes dovoljno i onda razvod, djeca ispastaju.
Stoji sve to, ali ima i druga strana.
Ako si s nekim 2-3-5 godina u vezi - sta se imas vise upoznavati? Ako si vec s nekim npr. 2-3 godine, zasto onda ne poceti zivjeti zajedno jos godinu-dvije, i ako je to to, a to je sasvim dovoljno vremena da se sve vidi i skonta, onda brak i djeca. Vanbracni zivot vise nije bauk (Toliki. Ipak je ovo Bosna
).
Takodje, par ce puno lakse ispuniti i finansijske zajebancije u smislu kupovne stana/kuce, ako im je potrebno. Drugi par rukava je sto je danas prisutan taj nekakav materijalisticki stav, u kojem svi unaprijed ganjaju da imaju nesto svoje, cesto s idejom "da ne bi dijelio/la sa zenom/muzem u slucaju razvoda". Po meni, ovo je totalno pogresan pristup, i u startu nastiman na konstantni animozitet. Znam i ovakve slucajeve, a koji su se redom razveli jer pri svakom trzavici krene nabijanje na nos "ovo je moje". Kad je nesto zajednicko, steceno zajednickim snagama i parama, onda se na to gleda drugacije, i nema takvih svadja, jer niko nikome to ne moze nabiti na nos.
Ko garantuje da ces s 30-35-40 naci "pravu osobu", sta god to znacilo...? Ko zna da li je prava osoba zapravo vec ranije otisla, zbog neke besmislene trzavice, ili trenutnog ego tripa iz ma kojeg razloga? Poznajem neke koji su se s 40+ vjencavali s osobama s kojima su se zabavljali s 23-4-5. I skontali da su zapravo dobar par, i bili, a i sad su. Ali, sad im je 40+, jbg....
U principu, mislim da ne postoje dvije osobe koje ce se uvijek i u svemu slagati 100%, ali ako je ta nekakva kompatibilnost 60-70%, trebalo bi da je dovoljno za dalje, a vremenom ce se posloziti bar jos 10-20%.
Drugim rijecima, ako vec imas nekoga s kim se mozes smijati, hodati, zabavljati, natpolovicno se slazete u svemu, ili cak mozete i sutiti zbog neke svadje, a da ne osjecas animozitet - to je to. Bolje naci neces.