Brak - najveća prevara ljudskog roda

[Ateista]

Nije problem zatrudniti - mozda (znam ih koje nisu mogle ni s medicinom u tim godinama), ali gdje je sve ostalo? Nemaju ljudi isto ni snage ni zivaca s 25-30 i 45-50.

Sta imaju sa 25 ? Zelju da se zabavljaju, festaju, putuju, druze i idu vani ? Finansijske probleme ? Tek stecenu diplomu sa fakulteta ? Nema recepta koji pase svima ali makar u razvijenim drzavama demografija se mjenja, ljudi dobijaju djecu sve kasnije i sve manje djece.

Ja te zelje imam i sad, i sve ih upraznjavam i ispunjavam .
Ali, imam i poslozen zivot iza sebe, odraslu djecu, itd., a sve poceo s 25, pa eto...imam nekog iskustva, sto licnog, sto iz blizeg i daljeg okruzenja

Stara narodna, i 100% tacna, kaze - pametan uci iz tudjeg iskustva i gresaka, glup na svojim. (generalno, nije upuceno tebi)

Sve ima svoje prednosti i mane, i ranije i kasnije dobiti dijete. Slazem se da kad si stariji da imas manje zivaca za neke stvari, ali razumijem isto tako one koji zele prvo malo da prodju svasta dok su mladi pa onda da imaju djecu. Ima i do finanijskih uslova, cesto ljudi cekaju da se neke stvari finanijski posloze a i to najcesce bude malo kasnije. Sve ovo govorimo o varijantama kada se poslozi da nadjes na vrijeme pravu osobu pa mozes uopste razmisljati o tome. Dosta ljudi ne nadje rano pravu osobu i zbog toga kasnije ima djecu, sto je po meni opet bolje nego se zaletiti i imati dijete sa nekim koga ne poznajes dovoljno i onda razvod, djeca ispastaju.

[Dozer]

Sta imaju sa 25 ? Zelju da se zabavljaju, festaju, putuju, druze i idu vani ? Finansijske probleme ? Tek stecenu diplomu sa fakulteta ? Nema recepta koji pase svima ali makar u razvijenim drzavama demografija se mjenja, ljudi dobijaju djecu sve kasnije i sve manje djece.

Ja te zelje imam i sad, i sve ih upraznjavam i ispunjavam .
Ali, imam i poslozen zivot iza sebe, odraslu djecu, itd., a sve poceo s 25, pa eto...imam nekog iskustva, sto licnog, sto iz blizeg i daljeg okruzenja

Stara narodna, i 100% tacna, kaze - pametan uci iz tudjeg iskustva i gresaka, glup na svojim. (generalno, nije upuceno tebi)

Sve ima svoje prednosti i mane, i ranije i kasnije dobiti dijete. Slazem se da kad si stariji da imas manje zivaca za neke stvari, ali razumijem isto tako one koji zele prvo malo da prodju svasta dok su mladi pa onda da imaju djecu. Ima i do finanijskih uslova, cesto ljudi cekaju da se neke stvari finanijski posloze a i to najcesce bude malo kasnije. Sve ovo govorimo o varijantama kada se poslozi da nadjes na vrijeme pravu osobu pa mozes uopste razmisljati o tome. Dosta ljudi ne nadje rano pravu osobu i zbog toga kasnije ima djecu, sto je po meni opet bolje nego se zaletiti i imati dijete sa nekim koga ne poznajes dovoljno i onda razvod, djeca ispastaju.

Stoji sve to, ali ima i druga strana.
Ako si s nekim 2-3-5 godina u vezi - sta se imas vise upoznavati? Ako si vec s nekim npr. 2-3 godine, zasto onda ne poceti zivjeti zajedno jos godinu-dvije, i ako je to to, a to je sasvim dovoljno vremena da se sve vidi i skonta, onda brak i djeca. Vanbracni zivot vise nije bauk (Toliki. Ipak je ovo Bosna ).

Takodje, par ce puno lakse ispuniti i finansijske zajebancije u smislu kupovne stana/kuce, ako im je potrebno. Drugi par rukava je sto je danas prisutan taj nekakav materijalisticki stav, u kojem svi unaprijed ganjaju da imaju nesto svoje, cesto s idejom "da ne bi dijelio/la sa zenom/muzem u slucaju razvoda". Po meni, ovo je totalno pogresan pristup, i u startu nastiman na konstantni animozitet. Znam i ovakve slucajeve, a koji su se redom razveli jer pri svakom trzavici krene nabijanje na nos "ovo je moje". Kad je nesto zajednicko, steceno zajednickim snagama i parama, onda se na to gleda drugacije, i nema takvih svadja, jer niko nikome to ne moze nabiti na nos.

Ko garantuje da ces s 30-35-40 naci "pravu osobu", sta god to znacilo...? Ko zna da li je prava osoba zapravo vec ranije otisla, zbog neke besmislene trzavice, ili trenutnog ego tripa iz ma kojeg razloga? Poznajem neke koji su se s 40+ vjencavali s osobama s kojima su se zabavljali s 23-4-5. I skontali da su zapravo dobar par, i bili, a i sad su. Ali, sad im je 40+, jbg....

U principu, mislim da ne postoje dvije osobe koje ce se uvijek i u svemu slagati 100%, ali ako je ta nekakva kompatibilnost 60-70%, trebalo bi da je dovoljno za dalje, a vremenom ce se posloziti bar jos 10-20%.
Drugim rijecima, ako vec imas nekoga s kim se mozes smijati, hodati, zabavljati, natpolovicno se slazete u svemu, ili cak mozete i sutiti zbog neke svadje, a da ne osjecas animozitet - to je to. Bolje naci neces.

[Ateista]

Ja te zelje imam i sad, i sve ih upraznjavam i ispunjavam .
Ali, imam i poslozen zivot iza sebe, odraslu djecu, itd., a sve poceo s 25, pa eto...imam nekog iskustva, sto licnog, sto iz blizeg i daljeg okruzenja

Stara narodna, i 100% tacna, kaze - pametan uci iz tudjeg iskustva i gresaka, glup na svojim. (generalno, nije upuceno tebi)

Sve ima svoje prednosti i mane, i ranije i kasnije dobiti dijete. Slazem se da kad si stariji da imas manje zivaca za neke stvari, ali razumijem isto tako one koji zele prvo malo da prodju svasta dok su mladi pa onda da imaju djecu. Ima i do finanijskih uslova, cesto ljudi cekaju da se neke stvari finanijski posloze a i to najcesce bude malo kasnije. Sve ovo govorimo o varijantama kada se poslozi da nadjes na vrijeme pravu osobu pa mozes uopste razmisljati o tome. Dosta ljudi ne nadje rano pravu osobu i zbog toga kasnije ima djecu, sto je po meni opet bolje nego se zaletiti i imati dijete sa nekim koga ne poznajes dovoljno i onda razvod, djeca ispastaju.

Stoji sve to, ali ima i druga strana.
Ako si s nekim 2-3-5 godina u vezi - sta se imas vise upoznavati? Ako si vec s nekim npr. 2-3 godine, zasto onda ne poceti zivjeti zajedno jos godinu-dvije, i ako je to to, a to je sasvim dovoljno vremena da se sve vidi i skonta, onda brak i djeca. Vanbracni zivot vise nije bauk (Toliki. Ipak je ovo Bosna ).

Takodje, par ce puno lakse ispuniti i finansijske zajebancije u smislu kupovne stana/kuce, ako im je potrebno. Drugi par rukava je sto je danas prisutan taj nekakav materijalisticki stav, u kojem svi unaprijed ganjaju da imaju nesto svoje, cesto s idejom "da ne bi dijelio/la sa zenom/muzem u slucaju razvoda". Po meni, ovo je totalno pogresan pristup, i u startu nastiman na konstantni animozitet. Znam i ovakve slucajeve, a koji su se redom razveli jer pri svakom trzavici krene nabijanje na nos "ovo je moje". Kad je nesto zajednicko, steceno zajednickim snagama i parama, onda se na to gleda drugacije, i nema takvih svadja, jer niko nikome to ne moze nabiti na nos.

Ko garantuje da ces s 30-35-40 naci "pravu osobu", sta god to znacilo...? Ko zna da li je prava osoba zapravo vec ranije otisla, zbog neke besmislene trzavice, ili trenutnog ego tripa iz ma kojeg razloga? Poznajem neke koji su se s 40+ vjencavali s osobama s kojima su se zabavljali s 23-4-5. I skontali da su zapravo dobar par, i bili, a i sad su. Ali, sad im je 40+, jbg....

U principu, mislim da ne postoje dvije osobe koje ce se uvijek i u svemu slagati 100%, ali ako je ta nekakva kompatibilnost 60-70%, trebalo bi da je dovoljno za dalje, a vremenom ce se posloziti bar jos 10-20%.
Drugim rijecima, ako vec imas nekoga s kim se mozes smijati, hodati, zabavljati, natpolovicno se slazete u svemu, ili cak mozete i sutiti zbog neke svadje, a da ne osjecas animozitet - to je to. Bolje naci neces.

Pa dobro, 2-3 godine je solidno da upoznas nekoga, ali pod uslovom da i zivis sa njim bar godinu, jer nekad moze sve fino funkcinisati tokom zabavljanja ali kada treba dijeliti zajednicki prostor da nikako ne ide.

Ja tu vise mislim na one sto pozure jer nisu zajedno ni godinu, i pri tome odmah ide vjencanje i djeca, bez da su ista zivjeli zajedno da vide da li to funkcionise ili ne, neki ne uspiju ni otici skupa ne neko putovanje, na more, a ne da zive zajedno, a vjencaju se i odmah djecu, to je bas trcanje pred rudu. E sad, ne znaci ni to da se djeca moraju odmah cim imaju uslovi, to zavisi od raznih faktora, neko zeli ranije a neko ne, po meni je OK i jedna i druga varijanta,zavisno od zelja.

Jasno je da je nemoguce naci 100% kompatibilnost, vec neki nivo da se ostalo moze rijesiti kompromisima.
Slazem se i za to oko imovine, bilo je price na drugim temama oko toga, meni je recimo nezamislivo da svako ima svoje pare i da nesto kao dijelimo ko sta placa, cuo sam da neki parovi imaju i svadje oko toga, znaju pucati veze i brakovi. Odavno nam je pravilo da sve pare idu na kamaru i sve su zajednicke, imali smo razne faze gdje sam nekad ja vise zaradjivao a nekad ona, svejedno sve pare smo uvijek tretirali kao zajednicke i to je po meni jedan od razloga sto smo uspjeli ovako dugo.

[Dozer]

Sve ima svoje prednosti i mane, i ranije i kasnije dobiti dijete. Slazem se da kad si stariji da imas manje zivaca za neke stvari, ali razumijem isto tako one koji zele prvo malo da prodju svasta dok su mladi pa onda da imaju djecu. Ima i do finanijskih uslova, cesto ljudi cekaju da se neke stvari finanijski posloze a i to najcesce bude malo kasnije. Sve ovo govorimo o varijantama kada se poslozi da nadjes na vrijeme pravu osobu pa mozes uopste razmisljati o tome. Dosta ljudi ne nadje rano pravu osobu i zbog toga kasnije ima djecu, sto je po meni opet bolje nego se zaletiti i imati dijete sa nekim koga ne poznajes dovoljno i onda razvod, djeca ispastaju.

Stoji sve to, ali ima i druga strana.
Ako si s nekim 2-3-5 godina u vezi - sta se imas vise upoznavati? Ako si vec s nekim npr. 2-3 godine, zasto onda ne poceti zivjeti zajedno jos godinu-dvije, i ako je to to, a to je sasvim dovoljno vremena da se sve vidi i skonta, onda brak i djeca. Vanbracni zivot vise nije bauk (Toliki. Ipak je ovo Bosna ).

Takodje, par ce puno lakse ispuniti i finansijske zajebancije u smislu kupovne stana/kuce, ako im je potrebno. Drugi par rukava je sto je danas prisutan taj nekakav materijalisticki stav, u kojem svi unaprijed ganjaju da imaju nesto svoje, cesto s idejom "da ne bi dijelio/la sa zenom/muzem u slucaju razvoda". Po meni, ovo je totalno pogresan pristup, i u startu nastiman na konstantni animozitet. Znam i ovakve slucajeve, a koji su se redom razveli jer pri svakom trzavici krene nabijanje na nos "ovo je moje". Kad je nesto zajednicko, steceno zajednickim snagama i parama, onda se na to gleda drugacije, i nema takvih svadja, jer niko nikome to ne moze nabiti na nos.

Ko garantuje da ces s 30-35-40 naci "pravu osobu", sta god to znacilo...? Ko zna da li je prava osoba zapravo vec ranije otisla, zbog neke besmislene trzavice, ili trenutnog ego tripa iz ma kojeg razloga? Poznajem neke koji su se s 40+ vjencavali s osobama s kojima su se zabavljali s 23-4-5. I skontali da su zapravo dobar par, i bili, a i sad su. Ali, sad im je 40+, jbg....

U principu, mislim da ne postoje dvije osobe koje ce se uvijek i u svemu slagati 100%, ali ako je ta nekakva kompatibilnost 60-70%, trebalo bi da je dovoljno za dalje, a vremenom ce se posloziti bar jos 10-20%.
Drugim rijecima, ako vec imas nekoga s kim se mozes smijati, hodati, zabavljati, natpolovicno se slazete u svemu, ili cak mozete i sutiti zbog neke svadje, a da ne osjecas animozitet - to je to. Bolje naci neces.

Pa dobro, 2-3 godine je solidno da upoznas nekoga, ali pod uslovom da i zivis sa njim bar godinu, jer nekad moze sve fino funkcinisati tokom zabavljanja ali kada treba dijeliti zajednicki prostor da nikako ne ide.

Ja tu vise mislim na one sto pozure jer nisu zajedno ni godinu, i pri tome odmah ide vjencanje i djeca, bez da su ista zivjeli zajedno da vide da li to funkcionise ili ne, neki ne uspiju ni otici skupa ne neko putovanje, na more, a ne da zive zajedno, a vjencaju se i odmah djecu, to je bas trcanje pred rudu. E sad, ne znaci ni to da se djeca moraju odmah cim imaju uslovi, to zavisi od raznih faktora, neko zeli ranije a neko ne, po meni je OK i jedna i druga varijanta,zavisno od zelja.

Jasno je da je nemoguce naci 100% kompatibilnost, vec neki nivo da se ostalo moze rijesiti kompromisima.
Slazem se i za to oko imovine, bilo je price na drugim temama oko toga, meni je recimo nezamislivo da svako ima svoje pare i da nesto kao dijelimo ko sta placa, cuo sam da neki parovi imaju i svadje oko toga, znaju pucati veze i brakovi. Odavno nam je pravilo da sve pare idu na kamaru i sve su zajednicke, imali smo razne faze gdje sam nekad ja vise zaradjivao a nekad ona, svejedno sve pare smo uvijek tretirali kao zajednicke i to je po meni jedan od razloga sto smo uspjeli ovako dugo.

Tacno tako. Ista stvar. Pare na gomilu, nema veze ko vise zaradjuje, uzmi dio da imas za "dzeparac", ostalo je kuca i sve sto to podrazumijeva. Dzeparac je nekad manji, nekad veci, sve zavisno od obaveza (krediti, potrebe kuce/porodice, planiranje odmora itd.). I evo, taj princip fercera vec skoro 3 decenije.
Nekad se malo pritegne na nacemu da bi islo nesto drugo, u tom momentu prece, nekad za to nema potrebe i ide nesto deseto, ali poenta je da u kuci, prvenstveno djeci, nista ne fali.

Ali - uvijek sve dogovorno i s planom sto se tice bitnih stvari.

[pici]

Brak, čija bijedna parodija opstaje u vrijeme koje je izmaklo osnovu njegove ljudske opravdanosti, danas uglavnom služi kao trik samoodržanja: dvoje zavjerenika skreću od sebe odgovornost za sve gadosti koje bi mogli učiniti jedno drugom, dok u stvarnosti žive zajedno u mračnoj baruštini.

Postoje mnoge kritike braka kao institucije društva, mene zanima koje su to pozicije koje ovu instituciju društva mogu braniti, zamolio bih sve vjernike, moralne vertikale i slične njima da se uključe i razbiju mi ovo mišljenje o braku, da se oženim, vrijeme je, 27 mi je godina.

Živjeli !

Brak je ugovor o zajednici i osnivanju potomstva. Kada iz ljubavno seksualno hemikalijskih odnosa predjes na visi nivo a to je bracna zajednica. Uglavnom, brak nije za svakoga. Danas je uveliko trend da zive skupa i imaju djecu a nisu ugovorno tj bracno vezani. Brak je i odgovornost jer osim podizanja djece odgovoran si i prema supruzniku. Kad taj ugovor postane nepodnosljiv onda se pristupi raskidu tj prekidu ugovora, braka.
Istorijski gledano, mnogi brakovi su sklapani iz interesa, saveznistva, bogatstva itd. Naravno ima toga i danas. Brak je pravno gledano, sklopljen ugovor.

[Ateista]

Brak, čija bijedna parodija opstaje u vrijeme koje je izmaklo osnovu njegove ljudske opravdanosti, danas uglavnom služi kao trik samoodržanja: dvoje zavjerenika skreću od sebe odgovornost za sve gadosti koje bi mogli učiniti jedno drugom, dok u stvarnosti žive zajedno u mračnoj baruštini.

Postoje mnoge kritike braka kao institucije društva, mene zanima koje su to pozicije koje ovu instituciju društva mogu braniti, zamolio bih sve vjernike, moralne vertikale i slične njima da se uključe i razbiju mi ovo mišljenje o braku, da se oženim, vrijeme je, 27 mi je godina.

Živjeli !

Brak je ugovor o zajednici i osnivanju potomstva. Kada iz ljubavno seksualno hemikalijskih odnosa predjes na visi nivo a to je bracna zajednica. Uglavnom, brak nije za svakoga. Danas je uveliko trend da zive skupa i imaju djecu a nisu ugovorno tj bracno vezani. Brak je i odgovornost jer osim podizanja djece odgovoran si i prema supruzniku. Kad taj ugovor postane nepodnosljiv onda se pristupi raskidu tj prekidu ugovora, braka.
Istorijski gledano, mnogi brakovi su sklapani iz interesa, saveznistva, bogatstva itd. Naravno ima toga i danas. Brak je pravno gledano, sklopljen ugovor.

Brak jeste ugovor, s tim sto se vanbracme zajefnice nakon 2 ili 3 godine tretiraju potpuno isto, moze se reci da drzava zakljuci ugovor za tebe.
Ovo naglasavam da ne bude da neko izbjegavanjem braka moze izbjeci obaveze, na kraju se svodi na isto.

[pici]

Brak jeste ugovor, s tim sto se vanbracme zajefnice nakon 2 ili 3 godine tretiraju potpuno isto, moze se reci da drzava zakljuci ugovor za tebe.
Ovo naglasavam da ne bude da neko izbjegavanjem braka moze izbjeci obaveze, na kraju se svodi na isto.

Da, medjutim, razlaz je laksi bez brakorazvodne parnice. Mislim da sud poteze neka pitanja oko imovine i djece. Sad od kad se stice pravo na zajednicku imovinu to ne znam, zavisi i od drzave do drzave kako to regulise. Rodjak radi i zivi u njemackoj rastavio se od prve zene s kojom je bio u braku i ima sina. Trebalo je vremena da se brak ponisti jer su ovdje vjencani pa je bilo peripetilja. Sad je sa drugom u vanbracnoj zajednici i ima dvoje djece sa njom. Djeca nose njegovo prezime ali zena ne. Kosto jednom nam rece njegova nevjencana, ako dodje do trzavica, imam platu, pokupim djecu i vozdrica. Mozda je tako i najpametnije.

[Ateista]

Brak jeste ugovor, s tim sto se vanbracme zajefnice nakon 2 ili 3 godine tretiraju potpuno isto, moze se reci da drzava zakljuci ugovor za tebe.
Ovo naglasavam da ne bude da neko izbjegavanjem braka moze izbjeci obaveze, na kraju se svodi na isto.

Da, medjutim, razlaz je laksi bez brakorazvodne parnice. Mislim da sud poteze neka pitanja oko imovine i djece. Sad od kad se stice pravo na zajednicku imovinu to ne znam, zavisi i od drzave do drzave kako to regulise. Rodjak radi i zivi u njemackoj rastavio se od prve zene s kojom je bio u braku i ima sina. Trebalo je vremena da se brak ponisti jer su ovdje vjencani pa je bilo peripetilja. Sad je sa drugom u vanbracnoj zajednici i ima dvoje djece sa njom. Djeca nose njegovo prezime ali zena ne. Kosto jednom nam rece njegova nevjencana, ako dodje do trzavica, imam platu, pokupim djecu i vozdrica. Mozda je tako i najpametnije.

Pa sad, vjerujem da jeste lakse kad je u pitanju papirologija, to stoji. Po meni je to kod razvoda najmanji problem sta sve razvod nosi sa sobom, koje prave probleme koji su isti bio vjencan ili ne.

[pici]

Pa sad, vjerujem da jeste lakse kad je u pitanju papirologija, to stoji. Po meni je to kod razvoda najmanji problem sta sve razvod nosi sa sobom, koje prave probleme koji su isti bio vjencan ili ne.

Djeca se mogu pravno regulisati ali imovina mislim da je tu peripetija. Kako dokazati cije je cije i koliko je ko ulozio. U braku se to djeli na jednake dijelova u vanbracnoj zajednici... ???

[Ateista]

Pa sad, vjerujem da jeste lakse kad je u pitanju papirologija, to stoji. Po meni je to kod razvoda najmanji problem sta sve razvod nosi sa sobom, koje prave probleme koji su isti bio vjencan ili ne.

Djeca se mogu pravno regulisati ali imovina mislim da je tu peripetija. Kako dokazati cije je cije i koliko je ko ulozio. U braku se to djeli na jednake dijelova u vanbracnoj zajednici... ???

Hocu da kazem da je razvod jako ruzan zbog toga sto uopste moras dijeliti imovinu, dijeliti starateljstvo, niko vise ne vidja djecu svaki dan, neko ili oboje mora promijeniti stan ili kucu u kojoj zivi, veci troskovi zivota, valja se navici na drugaciji zivot bez te osobe i svasta nesto. Sve to je samo po sebi dovoljan problem cak i u "idealnoj" varijanti gdje se lako dogovore ti tehnicki detalji kome sta ide.

[Truba]

Pravite naucnu fantastiku od vidjanja djecr...samo da navedem hidrogradnju moga tate 3 4godine iraka 2 godine libije po 14 dana turnusi visegrada...kad se nadoda 3 godine izbjeglistva...neko bi rrko da smo zivjeli razdvojeni
A sto je s mornarima marincima un osobljem...premavama niko se ne bi trbo zenit

[Ateista]

Pravite naucnu fantastiku od vidjanja djecr...samo da navedem hidrogradnju moga tate 3 4godine iraka 2 godine libije po 14 dana turnusi visegrada...kad se nadoda 3 godine izbjeglistva...neko bi rrko da smo zivjeli razdvojeni
A sto je s mornarima marincima un osobljem...premavama niko se ne bi trbo zenit

Svi ti poslovi gdje si odvojen od porodice su nuzno zlo, nesto sto ljudi trpe jer nemaju druge opcije ili su bas dobro placeni pa zato, ili bas vole to sto rade, ali dio zivota trpi. Ima i onih koji zele da povremeno pobjegnu od svoje porodice, za takve mi nije jasno ni zasto se zene ako zele da bjeze. U svakom slucaju, to za mnoge nije normalan zivot.
Bio sam i ja u izbjeglistvu, nisam roditelje dugo vidio, to je tek prica za sebe i svakako nije normalna situacija.