#401 Re: Nevjerovatne ratne price
Posted: 19/02/2014 10:15
Krajem 1993. godine, na olovsko-ilijaskom ratistu su se izvodile velike i strasne borbe. Cesto, zbog nepostojanja artiljerije na strani Armije BiH, borbe su se izvodile "prsa u prsa". Dakle, prave pjesadijske bliske borbe, kratko oruzje, rucne bombe.
U jednom trenutku, snage Armije RBiH su uspjele na jednom dijelu da potisnu neprijatelja. Radi konfiguracije terena, cetnici su morali da se povuku na slijedece uzvisenje koje je bilo 1.5-2 km daleko od linija Armije.
Jedan napad na ovom otvorenom pravcu je kostao cetnike 2 tenka tako da pokusaja proboja na tom pravcu vise nije bilo.
Izvidjacko-diverzantske jedinice su drzale zapadni i cetralni dio linije, a lokalci istocnu stranu sa koje je jedino bio moguc pjesadijski proboj.
S obzirom da se lokalcima nije mnogo vjerovalo, jer su bili borbeno neiskusni i slabo motivisani (iako se radilo o njihovim kucama), jedna mobilna jedinica je odlucila da vrsi izvidjanja prema neprijatelju, a blize istocnoj strani ratista.
Ispred su bili manje bosnjacko selo i nesto vece srpsko.
Jedno odjeljenje je dobilo zadatak tog dana da ide unutar napustenog srpskog sela, utvrdi neprijateljske polozaje, te sakupi informacije o pojacanjima, interventnoj jedinici, oklopu, itd.
6-7 vojnika su relativno brzo prosli kroz bosnjacko selo, a onda nesto sporije kroz srpsko selo. Nije bilo nikakve logike za minskim poljem ovako daleko od linije, ali se islo oprezno radi "zamki".
Nakon prodiranja u srpsko selo, sve se bilo blize neprijateljskoj liniji. Vojnici su uocili relativno vecu zgradu u selu i odlucili da idu prema njoj. Takva zgrada je mogla sluziti za smjestaj manje jedinice.
Radilo se o osnovnoj skoli. Raspored je isao na uglove zgrade, lagano pomicanje iza iste, te izuzetno oprezni ulazak u istu nakon sto nije primijeceno kretanje. Odjednom, svi su osjetili miris hrane koja se kuhala, tako da se u jednom trenutku stalo, a prsti na obaracu.
U ovom trenutku selo je pruzalo veliki broj zaklona, ali u slucaju borbe i ranjavanja, put nazad je bio dalek, a tesko ranjavanje sa obilnim krvarenjem bi uzrokovalo smrt.
3 vojnika su izuzetno sporo i oprezno usli u zgradu. Obicna seoska skola sa 2-3 ucionice, WC-om, i uciteljskim stanom.
Sve je skripalo na sve strane ali je buku prigusio hod i rad nekoga u uciteljskom stanu.
Vojnici su uletjeli u sobu. U sobi je bila zena izmedju 35-40 godina i djevojcica u kolicima. Zena se prepala, ali ne previse sto je jednom od vojnika bilo izuzetno cudno. Jedan od vojnika je mimikom nastojao da pita zenu da li ima jos nekoga. Zena je samo tiho odgovrila da su ona i dijete sami.
Adrenalin se povlacio pa su vojnici poceli postavljati pitanja. Zena je uciteljica u skoli - Srpkinja. Curica je nepokretna i mentalno zaostala. Svi ostali stanovnici su se povukli s cetnicima.
Vodja grupe je znao da ih ne mogu ostaviti zive. Ako ih ostave zive, izvidjanje na ovom dijelu bi znacilo smrtnu presudu. Zena je potvrdila da i cetnici dolaze u izvidjanje.
Skoro ljutito ju je pitao zasto i ona nije otisla s ostalim Srbima. Zena je vjerovatno sada kad se malo opustila pocela plakati pitajuci kuda da ide s ovakvim djetetom.
Vojnici su malo zastali i izasli napolje. Operativno-vojnicki, logicno je da se zena i dijete ubiju hladnim oruzjem a da se tijela odvuku negdje gdje ih neprijatelj ne bi pronasao. Kasnije bi se mogla postaviti i zasjeda ukoliko komanda tako odluci.
Vojnici su se povukli, savjetujuci zeni da ode jer bi moglo biti vojnih dejstava.
Komanda je bila obavijestena da je grupa primijecena od nekih srpskih civila koji su dosli po svoje stari, i da se izvidjanje prema tom pravcu vise ne preporucuje.
U jednom trenutku, snage Armije RBiH su uspjele na jednom dijelu da potisnu neprijatelja. Radi konfiguracije terena, cetnici su morali da se povuku na slijedece uzvisenje koje je bilo 1.5-2 km daleko od linija Armije.
Jedan napad na ovom otvorenom pravcu je kostao cetnike 2 tenka tako da pokusaja proboja na tom pravcu vise nije bilo.
Izvidjacko-diverzantske jedinice su drzale zapadni i cetralni dio linije, a lokalci istocnu stranu sa koje je jedino bio moguc pjesadijski proboj.
S obzirom da se lokalcima nije mnogo vjerovalo, jer su bili borbeno neiskusni i slabo motivisani (iako se radilo o njihovim kucama), jedna mobilna jedinica je odlucila da vrsi izvidjanja prema neprijatelju, a blize istocnoj strani ratista.
Ispred su bili manje bosnjacko selo i nesto vece srpsko.
Jedno odjeljenje je dobilo zadatak tog dana da ide unutar napustenog srpskog sela, utvrdi neprijateljske polozaje, te sakupi informacije o pojacanjima, interventnoj jedinici, oklopu, itd.
6-7 vojnika su relativno brzo prosli kroz bosnjacko selo, a onda nesto sporije kroz srpsko selo. Nije bilo nikakve logike za minskim poljem ovako daleko od linije, ali se islo oprezno radi "zamki".
Nakon prodiranja u srpsko selo, sve se bilo blize neprijateljskoj liniji. Vojnici su uocili relativno vecu zgradu u selu i odlucili da idu prema njoj. Takva zgrada je mogla sluziti za smjestaj manje jedinice.
Radilo se o osnovnoj skoli. Raspored je isao na uglove zgrade, lagano pomicanje iza iste, te izuzetno oprezni ulazak u istu nakon sto nije primijeceno kretanje. Odjednom, svi su osjetili miris hrane koja se kuhala, tako da se u jednom trenutku stalo, a prsti na obaracu.
U ovom trenutku selo je pruzalo veliki broj zaklona, ali u slucaju borbe i ranjavanja, put nazad je bio dalek, a tesko ranjavanje sa obilnim krvarenjem bi uzrokovalo smrt.
3 vojnika su izuzetno sporo i oprezno usli u zgradu. Obicna seoska skola sa 2-3 ucionice, WC-om, i uciteljskim stanom.
Sve je skripalo na sve strane ali je buku prigusio hod i rad nekoga u uciteljskom stanu.
Vojnici su uletjeli u sobu. U sobi je bila zena izmedju 35-40 godina i djevojcica u kolicima. Zena se prepala, ali ne previse sto je jednom od vojnika bilo izuzetno cudno. Jedan od vojnika je mimikom nastojao da pita zenu da li ima jos nekoga. Zena je samo tiho odgovrila da su ona i dijete sami.
Adrenalin se povlacio pa su vojnici poceli postavljati pitanja. Zena je uciteljica u skoli - Srpkinja. Curica je nepokretna i mentalno zaostala. Svi ostali stanovnici su se povukli s cetnicima.
Vodja grupe je znao da ih ne mogu ostaviti zive. Ako ih ostave zive, izvidjanje na ovom dijelu bi znacilo smrtnu presudu. Zena je potvrdila da i cetnici dolaze u izvidjanje.
Skoro ljutito ju je pitao zasto i ona nije otisla s ostalim Srbima. Zena je vjerovatno sada kad se malo opustila pocela plakati pitajuci kuda da ide s ovakvim djetetom.
Vojnici su malo zastali i izasli napolje. Operativno-vojnicki, logicno je da se zena i dijete ubiju hladnim oruzjem a da se tijela odvuku negdje gdje ih neprijatelj ne bi pronasao. Kasnije bi se mogla postaviti i zasjeda ukoliko komanda tako odluci.
Vojnici su se povukli, savjetujuci zeni da ode jer bi moglo biti vojnih dejstava.
Komanda je bila obavijestena da je grupa primijecena od nekih srpskih civila koji su dosli po svoje stari, i da se izvidjanje prema tom pravcu vise ne preporucuje.
