Raigor Stonehoof wrote:pa zaduzeni moji drugovi, ne moze i jare i pare
uvalili bi se u stambeni kredit, a pricaju o nekim putovanjima, telefonima, minusima, kako je njima dobro...
Uzmimo da dvije osobe imaju istu platu. Osoba A se kreditno zaduzi na 20 godina i kupi stan, osoba B ne. Osoba A placa 700 KM ratu za stan, osoba B placa 250 KM kiriju.
20 narednih godina osoba A zivi nizim zivotnim standardom, sa nizim primanjima, strahuje od svakog manjeg previranja u firmi, jer ako nakon 15 godina ostane bez posla, ode joj sve u kurac, moze se ubit.
Osobi B pri tome ostaje vise sredstava za sebe, lagodniji i mirniji zivot. Ako i ostane bez posla, svalit ce se kod nekog (isto kao osoba A), ali nece izgubiti nista za sta je crncio 15 godina i zbog cega mu je porodica zivjela tesko.
Nakon 20 godina osoba A je pred smrt od sekiracije, i strefi je infarkt od radosti kad joj u banci kazu da je kredit otplacen. Dok osoba B i dalje zdrava i psihicki stabila zivi u svom stanu koji joj je ostao od roditelja

Sve je to lijepo, bajno, sjajno....s tim da si presutio ono sto ti nije bilo cejf napisati
Redom....bez osoba A i B, nego stvarni likovi.
Sa 38 godina cu imati svoj stan. Uopste nije tako stresno kao sto pricas, nije mi rata 700 KM. Zivim normalno, idem i na ljetovanje i na zimovanje, kako mi cejf. Posao moze svako izgubiti, ali nije secer u vodu. Naci cu drugi, imam kvalifikacije, pa se ne bojim. I ne ide to bas tako - izgubis posao, gubis stan. Pa moze, ako si bas levat.
S druge strane, ti kao podstanar mozes uvijek ocekivati da ce gazda doci i reci: prodajem stan, renoviram, bla bla....kupi se i dalje....pa nisi lastavica
Ne moze rentanje stana biti bolja opcija od kupovine, ali bas nikako. Onda bi najbolje bilo sve rentati: auto, odjecu, obucu....jbg, sto ce nam sta.