stafi wrote: pa hajde, podijeli sa nama svoje zaključke o liku i djelu dotičnog.
Pravo da ti kazem, donedavno nisam ni znala ko je Susnjar, niti sam kad zavirila na taj Poskok, niti me je sve to zajedno zanimalo.
A, sad, evo, procitavsi i slovom i brojem
jednu citavu kolumnu, mogu reci da malo bolje razumijem njegov argument. On lamentira nad 'odrodjenjem' Bosnjaka od svog autohtonog (slavenskog) porijekla (pardon, podrijetla) i kulture, koje se, po njegovom misljenju, u Albaniji, na primjer, nije desilo. Pa, kaze, na primjer, kako Bosnjaci biraju turska i arapska imena radije nego svoja slavenska, sto u Albaniji kod ondasnjih muslimana opet nije slucaj.
Lamentira i nad 'otimanjem' prava na narodnost Bosnjak od katolika i pravoslavaca, i prisvajanja istog kao ekskluzivno 'vlasnistvo' muslimana. Ne govori, doduse, da li bi se bez tog otimanja bosanski Srbi i Hrvati odrekli svog 'srbovanja' i 'hrvatisanja' i prikolonili Bosnjastvu koje on, kao ponosni BiH patriota, bastini (tako sam kaze u kolumni). Ne ulazi ni u razloge 'ekspresnog' razvoja bosnjackog identiteta (govori se o periodu od rata), dakle nema pomena o cinjenici da je taj 'expresni' razvoj sa preizrazenom tursko-islamskom komponentom (nad kojom se on zgraza) sustinski rezultat samoodbrane.
Lamentira nad cinjenicom da Bosnjaci danas slave turskog okupatora, po kojem i ulice nose ime, uprskos tome sto je taj okupator, da parafraziram, maltretirao autohtoni bosnjacki narod kroz vijekove. S ovim se donekle i sama slazem i smatram to identificiranje s Turcima jednom identitetskom papazjanijom. Primjer - masovno sunecenje djecaka u sultanskim odorama u Bosni u 21.om stoljecu mi je ono ...

... al', hajd', ako moze Noc vjestica, moze i to.
No, sve je to jedno vrlo povrsno pojednostavljenje price o identitetu, jer je u Bosni identitet Potura ili Poturice ili domaceg Turcina zapravo imao prvenstveno klasnu, ekonomsku i politicku dimenziju ... i ona se u ovim novim odnosima (gdje se Hrvati osjecaju majoriziranim od strane Bosnjaka) zapravo historijski replicira iz mitoloske/mitomanske perspektive, iako se sustinski radi o odnosu centra i periferije. Drugim rijecima, da je Herceg-Bosna kojim slucajem u Hrvatskoj, Susnjar bi imao problem sa Purgerima i Zagrebom, kao sto ga danas ima sa Bosnjacima i Sarajevom.
Moj problem s ovom kolumnom je druge prirode. Izraz Poturica mene nikada nije licno pogadjao, jer se ne identifikujem s njim, kao sto se ne identificiram sa Turskom i Turcima, vec se smatram Slavenkom i Balkankom, ali me pogadja namjera da me neko nipodastava i o meni govori kao kakav fundamentalista o "prljavom, losem i nemoralnom" Jevrejinu koji je ubio Isusa. Jer otprilike tako Susnjar govori o Poturi - kao o "nesoju" koji je ubio authtonog Bosnjaka - Slavena, Ilira, stalijevecbio i ... krscanina! Stara dobra schema ...
Antemurale Christianitatis.
S dijelom njegovih opservacija se slazem, no cinjenica je da su doticne opservacije vise pitanje postavaljanja 'nacionalisticke protuteze', dakle, izrecene su kao "anti-protivni"

identitetski stav o Bosnjastvu i kome/cemu Bosna pripada, a ko ju je zapravo izdao, otprilike kao mitoloski odgovor na mit.
U svakom slucaju, u Bosni svako svakoga kritikuje i kaki mu se i piski na povijest i identitet, jer ne znamo ni kulturnije, ni pametnije, ni bolje. Eto, to mislim o Susnjarovoj kolumni. A o njemu ne mislim nista. Ni bolji, ni gori od vecine gradjana BiH u danasnjem vaktu. Sustinski, sva ta prica o srednjovjekovnom i religijskom i nacionalnom otimanju za
pravi i
jos praviji identitet je meni, kao nekome ko s obje noge zivi u 21.om stoljecu, totalno atavisticna i zastarjela.
Je l' dovoljno?