S4mpion wrote:Uz borbu za preživljavanje, javlja se i strah, e sad, šta se sve ugradilo u taj strah, kojih stvari se tačno plašimo, a kojih ne... to je misterija koja se ne može otkriti.
De hajmo logiku potraziti.
Ako se bojis smrti, valjda se bojis kraja postojanja jer svi ipak vise vole zivjeti nego umrijeti. Narocito jer je smrt povezana i sa patnjom, fizickom boli i sl. Zatim ocuvanje potomstva. Roditelj se mnogo vise cuva situacija u kojima moze zijaniti nego osoba koja jos nije napravila potomstvo. Sve su to normalne, EVOLUTIVNE karakteristike proizasle iz prirodne selekcije jer vrste koje su ih imale, su i opstale dovoljno dugo da podignu novu generaciju.
Ptica Dodo nije imala strah od smrti jer nije imala prirodnog neprijatelja.
Ako imas nesto poslije smrti, strah od smrti je suvisan. Bio bi mozda jednak strahu od ispita, od zubara i sl. Dodje, prodje i idemo dalje. Da vjerujem u prezivljavanje svijesti poslije smrti fizickog oklopa, ne vidim ni jedan razlog zasto bih se bojao smrti. Mozda bi cak pogonjen istrazivackim duhom kojeg svaki covjek ima tezio da sto prije pocnem to putovanje. To je cak prilicno ocigledno u starim kulturama gdje su se prilikom sahrana pokojnici ispracali na put, sa hranom, vodom, psima, konjima, oruzjem, novcem...
Meni cak takvo poimanje zagrobnog zivota ima vise smisla od modernih verzija. Jednostavno jer su lisene agende koja ide uz moderne religije, njenu hijerarhiju, banalne propise i prijetnje. Da ne pominjem knige koje su kao "od boga".
Tada covjek nije trebao posrednika za svoju duhovnost.
