Forum Klix.ba

krvava wrote:Je l to znači da će ostati zauvijek jer se boje!?

Jedini ko se moze bojati smrti jeste vjernik. Iz nekog dvog razloga. Praznovjerja itd.
Ateista zna da je smrt kraj. Sistem shut down. Ende. Cega se bojati?

...debelim prstima s male tastature...

Ne mogu da vjerujem da tek sad vidim ovu temu

Gdje ste raja

Krvava, pusti to, oni imaju drugačiji stav i šta ćeš sad, važno je da se ne tamanimo međusobno

joj vidi šampiona jedva ga prepoznah, jesu ovo proradili avatari?

krvava wrote: Ateista nije ni svjestan koliko je u krivu!
Smrt je prelaz iz prolaznoti u vječnost, iz nemilosti u milost, iz zatvora u slobodu! Uz uvjet dobrog ponašanja u zatvoru

To vjeruješ, ali ne znaš. Ja vjerujem da nema ništa nakon smrti, da se lagano u zemlji raspadaš komad po komad, i da na kraju postaneš zemlja. Kad mozak i srce prestanu obavljati svoj posao, nema više ni čovjeka. Vidjela sam to svojim očima i ne bih to nikome željela. O duši sad ne bih da raspravljam i tu imam dijametralno suprotan stav od vjernika. Logično, ne vjerujem.

Ali ne valja ti ovaj gard, jer jedno je vjerovati, a fakat je drugo znati.

krvava wrote:

drugi profil wrote:

krvava wrote:Je l to znači da će ostati zauvijek jer se boje!?

Jedini ko se moze bojati smrti jeste vjernik. Iz nekog dvog razloga. Praznovjerja itd.
Ateista zna da je smrt kraj. Sistem shut down. Ende. Cega se bojati?

...debelim prstima s male tastature...

Ateista nije ni svjestan koliko je u krivu!
Smrt je prelaz iz prolaznoti u vječnost, iz nemilosti u milost, iz zatvora u slobodu! Uz uvjet dobrog ponašanja u zatvoru

Jedino sto ti na ovu tvoju neosnovanu tvrdnju mogu reci je da vjernici nisu svjesni koliko su u krivu i sta cemo sad?
Vi ste zamislili nekog schizofrenog despota koji trazi zrtve i obozavanje uz tacno propisane intervale ispoljavanja istog kao vrhovnog sudiju.
De se zapitaj da li bi obozavala covjeka koji od tebe isto trazi a daje ti recimo stan i hranu ali ce te zapaliti ako slucajno zaboravis da mu ljubis stope.
Eto to vam je taj koncept koji pokusavate svima da nametnete kao ispravan.

...debelim prstima s male tastature...

uh, uh, nije ovdje prijatno.... papa

@S4mpione
Eno na 157 stranici sam postavio "eksperiment", pa ako ti nije neka velika tegoba, da ga prodiskutujemo?

šatirana_ljubičica wrote:uh, uh, nije ovdje prijatno.... papa

Nemoj bona, ima proklizavanja al neka te!


Sent from my iPhone using Tapatalk

krvava wrote:

Bujrum majstore wrote:Strah od smrti ustvari nije strah od smrti nego strah od prestanka zivota, treba to dobro protabiriti.
A insan je interesdzija pa mu je zao sto ga nece biti, da jos malo uziva, jbg.
Odatle dolazi ideja zagrobnog zivota itd. a u neka doba i ideja raja i pakla, kazne i nagrade.

Vidiš, strah od smrti imaju ljudi koji ne vjeruju u život nakon iste. Oni koji vjeruju i pridržavaju se pravila, koji vjeruju u milost svoga Gospodara, vesele se susretu s Njim.

Ja me vjerujem u zivot nakon smrti i nije me strah smrti.
Al evo, hipoteticki, da ostavim malu sansu za Boga i zivot nakon smrti.
Kao sto rekoh, svi smo interesdzije i podsvjesno nam je svima frka malo kad pomislimo da necemo zivjeti vjecno.
I sad ja umrem i upoznam Boga.
Ja stvarno, najiskrenije, sve radim da ne budem los prema ljudima i okolini,
volim pomoci i to mi cini zadovoljstvo.
I Bog to zna, posalje me u Raj, ja u tom slucaju ZNAM da ima Boga i uzivam vjecno.
Ili se desi da me Bog posalje u pakao jer, bez obzira sto se trudim biti maksimalno dobar prema svima i svemu oko sebe, to njemu nije dovoljno jer mozes biti super prema svima al dzaba, goris ako nisi vjerovao.
Prihvatam i to, gorit cu vjecno a on sigurno vidi ovo sto pisem pa eto, nek zna da mu taj pristup nije neka fora.

Sent from my iPhone using Tapatalk

šatirana_ljubičica wrote:Krvava, pusti to, oni imaju drugačiji stav i šta ćeš sad, važno je da se ne tamanimo međusobno

joj vidi šampiona jedva ga prepoznah, jesu ovo proradili avatari?

Nisu, ovo mi je stari avatar.

Cak i da postoji zivot nakon smrti - koga je briga?
Nastavicemo onda zivjeti tamo, na ovaj ili onaj nacin, i gotova stvar.

Mali problem u ovome je sto se jos niko nije vratio da nam potvrdi sta to ima tamo, kakav je to zivot i sl.
Takodjer, cak ni oni sto su imali priliku da umru pa se vrate (klinicka smrt) nakon cak i 30 minuta, ni jedan jedini put nisu rekli da su vidjeli raj ili pakao ili - boga. Kako to?

I opet, po ko zna koji put, pitam - zasto se vjernici boje smrti ako ih tamo cekaju sve bozije blagodeti?
Zasto se vjernici lijece od, recimo, raka/kancera (poput dokazanog vjernika Tihica, npr.)?
Zasto se jednostavno ne prepustite toj smrtonosnoj bolesti, koju vam je svakako dao bog, i ne umrete?
Zasto se patite po hemoterapijama, zracenjima, pijete lijekove, itd.? Cemu to?

Dozer wrote:

@S4mpione
Eno na 157 stranici sam postavio "eksperiment", pa ako ti nije neka velika tegoba, da ga prodiskutujemo?

Aha, vidio sam. Moje lično mišljenje je da čak i kad bi ostavio čovjeka potpuno samog sa životinjama na pustom otoku, vjerujem da bi u narednih 50-ak godina pronašao znakove neke religioznosti koju je upražnjavao, neke crteže i sl.

Što se tiče smrti, ja vjerujem da svakom čovjeku smrt donosi neki duboki strah, a on nije ni svjestan razloga tog straha. Voziš se u automobilu 120 i iznenada ti neki kamion presječe put - ja iskreno vjerujem da ne postoji čovjek koji bi u ovoj situaciji bio mrtav-hladan, bez straha.

Da li bi to bila bas religioznost, ili recimo puko crtanje okoline koju vidi, a nakon sto je u jednom momentu otkrio da necim po necemu moze ostavljati tragove, npr. crtati kamenom po drvetu?
Iz cega i kako bi se tu moglo zakljuciti da je to bas religija?

Što se tiče smrti, ja vjerujem da svakom čovjeku smrt donosi neki duboki strah, a on nije ni svjestan razloga tog straha. Voziš se u automobilu 120 i iznenada ti neki kamion presječe put - ja iskreno vjerujem da ne postoji čovjek koji bi u ovoj situaciji bio mrtav-hladan, bez straha.

Logicno da ce se svako prepasti u datoj situaciji, ali to ce biti inicijalno strah od sudara. Tek nakon sudara, i kad se pridrzava svoja ili necija noga ili crijeva, e tek tad ce, retroaktivno, doci do straha od smrti. Mozda. Ali u momentu pred sudar ili pri samom sudaru nema straha od smrti. Samo zivotinjski, instiktivni nagon za prezivljavanjem. Trust me na rijec

Dozer wrote:Da li bi to bila bas religioznost, ili recimo puko crtanje okoline koju vidi, a nakon sto je u jednom momentu otkrio da necim po necemu moze ostavljati tragove, npr. crtati kamenom po drvetu?
Iz cega i kako bi se tu moglo zakljuciti da je to bas religija?

Nisam stručnjak za to pitanje, ali već se dešavalo, vjerujem naučnicima kada iznesu tvrdnju o upražnjavanju primitivnih religija na osnovu pronađenih materijala.

Logicno da ce se svako prepasti u datoj situaciji, ali to ce biti inicijalno strah od sudara. Ali u momentu pred sudar ili pri samom sudaru nema straha od smrti. Samo zivotinjski, instiktivni nagon za prezivljavanjem. Trust me na rijec

Evo jedno pitanje:
Zašto bi se neko plašio sudara?

Što se tiče instinktivnog nagona za preživljavanjem, on ne isključuje strah od smrti.

Evo jedno pitanje:
Zašto bi se neko plašio sudara?

Radi krvi, rana, invaliditeta? Stete na autu?
Vjeruj mi, smrt je zadnja stvar koje se ljudi boje u kontekstu sudara. Neuporedivo se vise boje same krvi, a onda i svega ostalog. I sve je to prije straha od smrti.

krvava wrote:Čovjek se ne boji smrti nego nepoznatog koje ga poslije nje čeka. Vjernik očekuje susret s Voljenim Tvorcem i to mu taj strah olakšava!

Meni je sve ovo sto si napisala kontradiktorno.
Ocekujes susret pa te je strah i taj strah ti to olaksava?
Ili sam nesto promasio?


Sent from my iPhone using Tapatalk

I, opet pitam - zasto se vjernik boji smrti, a evo ja, kao ateista, o njoj uopste ne razmisljam i prihvatam je kao sasvim normalnu i prirodnu stvar. Sve ima svoj vijek trajanja, zar ne? A taj vijek je nekad kraci, nekad duzi, i pri tome na njega utice milion faktora.
Ja se, recimo, uopste ne opterecujem s tim sta ce sa mnom "biti" kad otegnem papke. Zasto se vi vjernici brinete o tome, kad "znate" da idete najvoljenijem?

Ono o cemu samo ponekad razmisljam, ali ni to nista pretjerano, jeste da me ne oplete kakva hercika dok jos nisam djecu postavio na njihove noge. Sve ostalo je irelevantno. Cak, sta vise, kad djeca budu OK i krenu u zivot kako treba, a mene safata kakva bolescina (valjda od boga), hladno cu sam sebe razrijesiti duznosti kako bih, opet, olaksao zivot djeci. Jedna briga u zivotu manje, ionako ce ih imati vise nego im treba.

Dozer wrote:

Evo jedno pitanje:
Zašto bi se neko plašio sudara?

Radi krvi, rana, invaliditeta? Stete na autu?
Vjeruj mi, smrt je zadnja stvar koje se ljudi boje u kontekstu sudara. Neuporedivo se vise boje same krvi, a onda i svega ostalog. I sve je to prije straha od smrti.

Krv, rane, invaliditet - dosta podsjeća na smrt.

Pa ne bas...ali hajde...
Meni vise lici na patnju, kolica, bolnice, amputacije, nemoc...

Dozer wrote:I, opet pitam - zasto se vjernik boji smrti, a evo ja, kao ateista, o njoj uopste ne razmisljam i prihvatam je kao sasvim normalnu i prirodnu stvar. Sve ima svoj vijek trajanja, zar ne? A taj vijek je nekad kraci, nekad duzi, i pri tome na njega utice milion faktora.
Ja se, recimo, uopste ne opterecujem s tim sta ce sa mnom "biti" kad otegnem papke. Zasto se vi vjernici brinete o tome, kad "znate" da idete najvoljenijem?

Pazi, ne možeš nikada prodrijeti toliko duboko u čovjekove strahove da bi saznao od čega su tačno protkani, baš nikada. Možeš reći "ja se uplašio ovoga, ja se uplašio onoga, ovo me nije uplašilo", ali u suštini ne možeš znati šta se sve ugradilo u tvoj strah.

Šta ako se plaši suda? Je li zadovoljio kriterije za Džennet? Neizvjesnost? To je sasvim normalan strah za vjernika.

Tako da. To je ok i shvatljivo. Ali sam strah od same smrti, kao prestanka ovog zivota koji zivimo, za vjernike ipak ne bio trebao i smio postojati.

S4mpion wrote:

Dozer wrote:I, opet pitam - zasto se vjernik boji smrti, a evo ja, kao ateista, o njoj uopste ne razmisljam i prihvatam je kao sasvim normalnu i prirodnu stvar. Sve ima svoj vijek trajanja, zar ne? A taj vijek je nekad kraci, nekad duzi, i pri tome na njega utice milion faktora.
Ja se, recimo, uopste ne opterecujem s tim sta ce sa mnom "biti" kad otegnem papke. Zasto se vi vjernici brinete o tome, kad "znate" da idete najvoljenijem?

Pazi, ne možeš nikada prodrijeti toliko duboko u čovjekove strahove da bi saznao od čega su tačno protkani, baš nikada. Možeš reći "ja se uplašio ovoga, ja se uplašio onoga, ovo me nije uplašilo", ali u suštini ne možeš znati šta se sve ugradilo u tvoj strah.

Šta ako se plaši suda? Je li zadovoljio kriterije za Džennet? Neizvjesnost? To je sasvim normalan strah za vjernika.

Iz ugla vjernika to je opravdan strah al jednim dijelom.
Svaki vjernik je dosta siguran da radi kako treba i nada se happy endu tako da opet ima trunka nesigurnosti, ne u tome kako radi nego kome ili cemu radi.
Zato se i zove vjera, moze se poljuljati vrlo lako na momenat, cak i podsvjesno.


Sent from my iPhone using Tapatalk