bitanga_sa_otesa wrote: ↑04/06/2026 17:23
muha_sa wrote: ↑04/06/2026 17:13
Davnih dana sam dolazio sa jednim piljarom u kvantažnu po povrce
podjahkad sa nekim društvom u Raketu--papke konobarica uzimala ko zadnje levate
kvantaška i raketa su imali brojeve u ulici živka jošila ,samo su carinarnica i loko teretna bile u kruševačkoj
Moja sjećanja na Kruševačku ulicu dobacuju do kraja šesdesetih kad me otac prvi put vodio u kino Lokomotivu a poslije kad bi se sam ili s rajom iskradao do Arene ili da gledamo utakmice na onom igralištu s početka ulice Blagoja Parovića („Proleter“ ?????), do samoposluge kod socijalnog koja je za dječije oči bila ko današnji veći tržni centar, pa poslije do stadiona Grbavica .
Onaj slijepi kolosjek, koga spominješ, od strane Pofalića završavao je, odnosno počinjao ogromnim betonskim blokom iz kog su virile dvije velike čelične „ušice“ koje bi zaustavljale vagone. Bio je kumst popeti se na njega pa skočiti, a još veći pretrpiti batine od od majke dok bi nas prala od kolomasti kojom su te ušice bile podmazivane.
Zid sa lijeve strane vremenom, a prateći sudbinu Vase Miskina, se nakrivio i skoro pao. Na njegovom kraju uz još jedan bunker u obliku plasta sijena bio je neobičan objekt s malim prozorima u kome su boravili, dežurali vatrogasci. Preko puta, a prije izgradnje carine bila je niska, duga prizemna zgrada žuto-oker boje. Sjećam je se zato što je u njenom širokom dvorištu uvijek bilo puno djece, čini mi se Romske, koja su gađala grudvama ili komadima zemlje tako da smo taj prostor pretrčavali ne usuđujući se uzvratiti. Podrazumijevalo se da je to tuđi teritorij. Kruševačka nije bila duga, ne više od 500 metar i ulijevala se u Ul. Živka Jošila. Na tom mjestu, desno s blagim usponom pokockana cesta je vodila do Veletržnice (danas Merkator) a lijevo sve do ćirinog nadvožnjaka i još mao do V.Putnika. Tu je ona mala knjižara u koju sam prije par godina sam ušao i šokirao se da se ni malo nije izmijenila. Čak sam osjetio isti miris kao prije pedesetak godina.
Kruševačka ulica još mi je bila važna zato što mi u Pofalićima tih godina nismo imali trafiku koja bi držala stripove i kolorisane novine, već samo Oslobođenje, Svijet i Večernje tako da je najbliža napoželjnija trafika osim Nove i Stara stanice bila ona s desne strane početka ulice B.Parovića preko puta igrališta. Ona bi bljesnula popunjena čitavom stranom obješenim stripovima: Nikad robom , Crtanim romanima, Plavcem i Stripotekom.... a onda još malo dolazilo se do drugog dječijeg raja biblioteke Pionirski centar (nedavno je neko spominjao) ...
...rastuži spoznaja kako nas je malo koga ova sjećanja dotiču, malo je ostalo onih koji su dijeli ovo vrijeme, ... a fale, ako ništa drugo: da prodube ove tragove ili isprave rečeno ...
