JThomas wrote:Kad hodam sama ulicom, ako vidim da mi u susret ide muškarac, više se bojim nego kad vidim čopor pasa.
hajmo ipak malo, malo odvaditi i odvojiti lične traume od objektivne realnosti.
"Odvaditi" ne želim. Ako nekome priznajem pravo da ima lične traume od pasa, zašto ja ne bih mogla imati od ljudi. Više mi je muškaraca dobacivalo, prilazilo, "hvatalo" po tramvajima i ulicama nego što je ikad pasa zarežalo na mene.
Ovo što sam rekla, naravno, nije moje generalno mišljenje o svim muškarcima. Ali kad mi ide u susret u magli, ne piše mu na čelu je li dobar ili nije. A da budem "gender" osviještena, ovo se odnosi i na neke žene, samo što mislim da bih sa ženama lakše izašla na kraj kad bih morala.
Osim toga, sada, poslije rata, kad svako ima oružje, kad je ovoliko razvijena trgovina ljudima, kad ima svakakvih bolesnika, meni i mojoj djeci (a i svima drugima normalnima) više predstavljaju prijetnja oni nego psi.
Eto, našli ste se pogođeni kad sam generalizirala. Priznajem da možda nisam trebala. Ali s druge strane, isto tako se ja nađem pogođena kad netko kaže da su svi psi agresivni, svi napadaju, sve treba pobiti. Ili kad se kaže "oni više vole paščad od ljudi", "oni su monstrumi", "oni su neosjetljivi na patnje ljudi, a plaču za paščadijom".
Na kraju krajeva, ljudi imaju glas da kažu, intelekt da nešto urade protiv nepravde, psi su ipak životinje. Oni znaju samo pobjeći ili napasti kad se pojavi (percipirana) prijetnja. Oni reagiraju, ne razmišljaju. Slabiji su.
Zato ja svoj glas dižem u njihovo ime. Protiv maltretiranja bilo koje vrste. Za kažnjavanje počinitelja tog maltretiranja.