Kad si vec pomenuo vjeru onda si trebao odgovoriti na ovaj post od @KadSeMrtviProbudimo -NekoIzMase wrote:
Procitao sam ja uvodni post i veliku vecinu ostalih. Najtuznije od svega je to sto se (generalno u ovoj drzavi) svako pitanje posmatra i provlaci kroz okvire vjere i pripadnosti.
KadSeMrtviProbudimo wrote: Subject: "Možda je otišla da piša."Svi znamo koja je ideja pokretanja ove teme, i jedini koji je otvoreno pisao je @uvijek dobar post – a to je činjenica o, u nas, davno započetim i još uvijek aktuelnim, vjerskim fundamentalizmom, najizraženijem kod muslimana. Dakle, niti je tema wc niti doseljavanje stanovništva. Spominjati nečije porijeklo, zavičaje, odakle je ko i kada došao, gdje - je danas klasičan oblik ispoljavanja niskih malograđanskih manira i kompleksa.Ahmmed wrote: Ama, samo pokušavam reći, da svako vrijeme ima svoje adete, da proces prilagođavanja nekad ide brže, nekad sporije...Ne mislim da, kad je o ovoj temi riječ, treba zauzimati busije....Pa , il si na strani gospođe Nade ili si protiv nje....Dozvolimo da ima i onih, koji se dijelom slažu sa njenim pisanjem, ali su u njemu pronašli i određene problematične stavove.
Ja znam i one, a riječ je o mojim prijateljima, kojima nazivam selam, a danas rade u državnim institucijama, koji su me zamolili da, kad ih nazovem na mobitel a u radnom vremenu, ne nazivam selam. I to poštujem, i to mi je ok.
O pozdravu je riječ.
Pozdrav je oblik komunikacije među ljudima u nastojanju spajanja osoba različitih kultura, vjera, tradicija, pa čak i jezika, i zbog ovih razloga – što je internacionalniji - svima prepoznatljiviji, to je komunikacija i međuljudska saradnja uspješnija.
Najstariji, najuobičajeniji i najrašireniji pozdrav u svijetu: dobar dan, dobro veče, dobro jutro. Taj pozdrav je postao jednostavno općeprihvaćeni i općerazumljivi komunikacijski code. U svakoj kulturi na svom jeziku. Osim u BiH.
Nedavnom promjenom strukture političke vlasti u BiH i prodorom i utjecajem nacionalnog ispred građanskog identiteta, automatski se javila i nova kultura pozdravljanja, karakteristična i odlučna u odbacivanju svakog oblika prepoznavanja i identificiranja s ranijim izrazito sekularnim režimom, pa se sada svim silama pokušava i kroz novi način pozdravljanja iskazati osobenost i dokazati nacionalni i vjerski identitet.
Po meni, jedan od oblika pokušaja preobražaja bosanskog društva je i pokušaj promjene načina pozdravljanja, unosom vjerskog u već postojeće sekularno, što predstavlja i namjeru legitimiranja tog društva.
Sada je postalo vrlo važno, na jednoj strani se kroz pozdrav jasno legitimirati kod pripadnika vlastite (nacionalne (najčešće „bošnjačke“) i vjerske) grupe, ali takođe i na drugoj strani, prema drugim nacionalnim i vjerskim zajednicama pokazati i istaknuti svoj identitet i osobenost, pa i ponekad agresivno, uzurpirajući pozicije državnih institucija, poistovjećivajući tako državno sa nacionalno-vjerskim.
Na ovaj način je i pozdravljanje, umjesto oblika jezičke komunikacije među ljudima, postalo zapravo „kod prepoznavanja“, dokazivanje nacionalne i vjerske identifikacije.
Kultura pozdravljanja je tako preko noći načinom pozdravljanja preobražena u politiku.
Čak su i neka „zvanična“ muslimanska glasila u BiH pisala o ovoj temi („Preporod“ : „..Selam je univerzalni pozdrav svih muslimana svijeta - od Poslanika do danas. Trebao bi i u nas, bosanskih muslimana, biti preferirajući pozdrav - i pri dolasku, i pri odlasku. Umjesto selama, jedni druge pozdravljamo s merhaba. Ujutro često Bošnjaci jedni drugima kažu, umjesto es-selamu alejkum, sabahajrullah, uvečer kažu akšamhajrullah... Drage djevojčice iz komšiluka, lijepo odgojene, učene u mektebu i u kućama o vrijednosti i važnosti selama, pri susretu sa starijim promrse pitanje: Kako ste?...“ http://www.preporod.com/aida-krziainmen ... dravi.html ) .
Dakle, način pozdravljanja signiran je sa najviše vjerske instance u BiH.
A na građanski pozdrav „dobar dan“ odgovorom „kako ste“ i sl. koriste se ponajviše oni koji nastoje pokazati svoju prisnu i čvrstu nacionalno-vjersku odrednicu (islamsku, npr), pokazujući time, istovremeno, i krajnje nepoštivanje drugog i drukčijeg, te nedostatak osnova lijepog ponašanja, potrebnih modernoj osobi.
P.S.
Kad je već tema pozdrav, ne mogu a da ne spomenem i rukovanje kao oblik komunikacije, odnosno - „upute“, koje sam našao takođe u „Islamskim informativnim novinama Preporod“: „...Ženama rukovanje nije dopušteno s muškarcima prema kojima bi mogle osjetiti požudu, a nisu im ti muškarci dopušteni, ili s onima koji bi prema njima mogli osjetiti požudu i na grijeh ih navesti. Iskreni vjernici i vjernice to znaju, i razumiju, jer svaka zabrana, propis i preporuka Svemilostivog i Mudrog i Poslanika Njegovog imaju svoju vrijednost, značenje i opravdanje...“
Te prisustvo islamskog pozdrava „selam“ u medijima, na što se i autorica kolumne u „Preporodu“ osvrće podobro kritički: „...Pitam se često zašto nema selama u medijima. Donekle je razumljivo odsustvo selama u javnim i državnim medijima, ali na Neovisnoj televiziji Hayat, u emisijama koje vodi pokrivena muslimanka, nema nikakvog smisla ne izgovoriti selam uz dobar dan ili dobra večer. Ili ima smisla s obzirom da urednica i voditeljica ne bira, uglavnom, ni teme ni goste primjerene svojoj, hidžabu neprimjerenoj, odjeći i svome, islamskom ahlaku neprimjerenom, ponašanju.
Voditelji i urednici spomenute televizije, ali i urednici i voditelji u većini ostalih neovisnih elektronskih medija ne nazivaju selam jer im se ne uklapa u programske sheme?! Stide se oni selama u svojoj nesigurnosti, neobrazovanosti, zbunjenosti i neosviješćenosti. Selam se izbjegava, potiskuje i gubi. U većini neovisnih medija postao je rekvizit ramazanskih i bajramskih programa...“
Eto @Ahmmede, vjerov'o ili ne - nema selama ni na Hayatu...
Naprotiv! Upravo tom tvojom nezainteresovanoscu ti se odajes da imas problema sa samopostovanjem, kao i postovanjem drugih.NekoIzMase wrote:
Ne smeta mi licno kako i na koji nacin me neko pozdravlja niti pridajem tome veliku vaznost. Da li je to zdravo, kako ste, sta ima, jeste l' se naspavali... bitno je da se razumijemo i iskazujemo postovanje jedni drugima.
Kultura postoji da bi se postovanje moglo izraziti, a odustajanje od kulture znaci samo jedno - papanluk.
