Pa ne moze ni imati.
Nisu oni imali osjecaj ispijanja pive na parkingu pred stadionom, sa momcima koji su ti ko braca, ne samo drugovi.
Nikada nisu imali osjecaj gdje se 10 dana pred neko gostovanje pravi organizacija, skuplja lova za benzin, da 'dobacimo' do nekog od gradova gdje igra nas klub. I svake druge sedmice tako.
Nikada nisu dijelili zadnjih 10 KM, na nekoj pumpi, negdje

, gdje pokusavamo najracionalnije za tu lovu izvuci nesto da pojedemo i popijemo, a cetverica nas. Misija nemoguca
Nisu imali osjecaj, kada zagrljen sa drugovima na tribini pjevas himnu, a suze ti same idu od emocije, dok igraci ( nebitno ni koji su poimenicno) izlaze u svetom dresu na teren.
Nikada nisu dozivjeli, iz sedmice u sedmicu, adrenalin, ludilo, euforiju....kada svi oko tebe skoce i urlicu, ljubis se s likovima koje znas i iz vidjenja samo, jer si na tribini kada tvoj klub zabija gol.
Itd.itd. Mogu bar jos 10 konkretnih primjera i situacija navesti....
Mislim, simpatisem i ja poneki klub po Evropi, rado ga i pogledam...al jedno je taj vid 'navijanja', a zapravo je simpatisanje, a drugo je ovo iznad navedeno, gdje si bukvalno aposolutno dio te price...i duhom i tijelom, mislima i emocijama. Gdje ti sve to poput rituala, postane sastavni dio zivota. Postane dio tebe.
Mislim, prosto je tako. Dobro je Obuca napisao. K'o kada poredis mastrubaciju, i pravi sex.
