Popularne stvari koje ne kontam

[Ateista]

Volim radio jer volim da se iznenadim

Kada pravis play listu ne padnu ti sve pjesme na um…a onda je cujes na radiju pa se osmjehnes.. odpjevas… pa opet zaboravis

Jest, ali pri tome se naslusas jos svasta nesto sto ne zelis.

[moimoi]

Volim radio jer volim da se iznenadim

Kada pravis play listu ne padnu ti sve pjesme na um…a onda je cujes na radiju pa se osmjehnes.. odpjevas… pa opet zaboravis

Jest, ali pri tome se naslusas jos svasta nesto sto ne zelis.

Trazis i saltas dok ne nadjes sta ti se slusa..
Ako bas nema nista, onda prebacis na play listu.

[_BataZiv_0809]

Volim radio jer volim da se iznenadim

Kada pravis play listu ne padnu ti sve pjesme na um…a onda je cujes na radiju pa se osmjehnes.. odpjevas… pa opet zaboravis

Jest, ali pri tome se naslusas jos svasta nesto sto ne zelis.

Sa tim rizikom mogu da zivim ako je dobra radio stanica

[darius_maximus]

Posto sam ja rekao da danas nema kvalitetne muzike, moram priznati da sam malo pretjerao, ima jos uvijek starih izvodjaca koji rade kao i prije i trude se da naprave nesto kvalitetno. Moguce da ima i po neki noviji bend, iako licno nisam naletio na tako nesto a da meni lezi i odgovara, (ali i ne istrazujem nesto puno sda budem iskren), u svakom slucaju moram se ispraviti da nije bas da nema kvalitetne muzike.

Ono sto sa sigurnoscu mogu tvrditi je da je danas manje nego ranije, sto je i ocekivano jer su drugaciji trendovi i nekad je i u mainstream i popularnoj muzici bilo kvalitetnih stvari od koje se moglo zivjeti, danas je to vise alternativa i tesko se moze zaraditi od toga.

MTV i slicne kanale nikad nisam pratio, i radio sam slabo slusao, te generalno nikad nisam pratio sta je popularno. Pojava interneta je odlicna stvar, jos puno prije spotify-a, youtuba i slicnih servisa, ko je znao mogao je skinuti mp3, trebalo je malo vise truda ali moglo se naci skoro sve. Danas je to svakako sve jos puno lakse i svako moze slusati ono sto zeli i kad zeli, i tu je definitivno velika prednost danasnjeg vremena.

Ono sto je cudno sto pored svih tih mogucnosti, primijetim da ljudi jako puno slusaju radio (da li klasicni radio u autu ili preko interneta) i pustaju vec gotove play liste koje je neko drugi napravio, dakle i pored sve te mogucnosti izbora, puno ljudi odlucuje da prepusti nekom drugom da mu bira sta ce slusati. Podsjeca me to na komentar jedne moje profesorice koja je rekla da su i pored svih sredstava za komunikaciju, ljudi otudjeniji nego ikad prije, a to je rekla jos prije pojave FB i drustvenih mreza.

Meni licno ovo vrijeme odgovara sa svim mogucnostima koje nude internet i digitalizacija sadrzaja, koristim maksimalno mogucnosti koje mi se nude i uzivam u tome, a ono sto me ne zanima ne koristim koliko god da bilo popularno. Iako nisam ovisnik o smartphone-u a drustvene mreze ne koristim nikako, tesko mi je zamisliti zivot bez interneta i bez kompjutera, raznih programa koje koristim za posao. Ne mogu zamisliti da sad moram pisati rukom umjesto kucati i crtati rucno umjesto da koristim Cad programe, da moram premotavati kasete da nadjem pjesmu koja mi se slusa i svasta nesto. Danasnje vreijeme je po tom pitanju neprocjenjivo i ne bih ga mijenjao.

Ono sto mi smeta je sto gdje god da se okrenem oko sebe vidim i cujem sund, ne kazem da ga prije nije bilo ali nije bio toliko izrazen. U kafice rijetko idem, ali vjerujem da je danas omladini jako tesko naci neki kafic gdje se pusta dobra muzika i gdje se mozes stvarno opustiti. U koji god trzni centar da odem, prodavnicu ili bilo sta, svugdje je jedna te ista muzika koja je totalni sund, samo je pitanje koliko je glasna ta muzika i koliko smeta. Ima nekih prodavnica odjece u kojima se ne mogu zadrzati dugo koliko bih htio da pogledam nesto i moram bukvalno pobjeci zbog muzike, jadni oni ljudi koji tu rade.

Postoji razlog za ovo što opisuješ, a to je da ljudima treba neko ko će im reći šta da urade.
Kada moraš birati između kolača od čokolade, kolača od jagode i kolača od vanilije, možeš sam odlučiti.
Kada moraš odlučiti između 500 različitih kolača, nemaš ti vremena da to sve provjeriš (a i boljiš se da ćeš se zajebati), pa ćeš ili poslušati prodavača, provjeriti koji su bestselleri ili ćeš naći neki review, neki spisak koji je neko pripremio i uštediti sebi vremena.

Znači, imaš sve informacije na svijetu, ali ne možeš ti kao u Matrixu uštekati kabal u mozak i sve pročitati.
Tražit ćeš nekoga ko je to već odradio i kome misliš da možeš vjerovati.
To sam ja radio kao videotekar nekad birvaktile.
Dođu ljudi i pitaju šta će gledati, daju mi input i ja nađem nešto slično.
Nećeš svaki omot kasete pregledati da uzmeš film...

Tražiš telefon, tražiš film/seriju, tražiš mjesto za ljetovanje, postoje agregatori sadržaja koji ti pokažu obrađene informacije.
Zato je šega kada neko kaže da je danas slobodan da radi šta hoće.

Huxley i hrabri novi svijet. Toliko je informacija da se na kraju utopiš i nađeš ljude koji će ti to sažeti.
Problem je samo koliko možeš vjerovati tim ljudima i koliko guraju svoju agendu.
Svi sad znaju da IMBD lažira ocjene filmova i serija.
Je li stranica nestala i jesu li ljudi prestali posjećivati?

Ukratko, uvijek postoje gatekeeperi, kako ih dale naziva.
Da li je to Rolling Stone, MTV, Spotify, festivali, ili nešto treće, ljudima treba neko ko će im reći šta da slušaju, gledaju, čitaju, itd.

I dalje mislim da je bilo bolje kada sve to nisu vodili algoritmi koji su sav sadržaj pretvorili u sivu masu u kojoj se samo štanca content za razne social media i streaming servise kako bi se pumpale brojke i povećao ROI, ali tu smo gdje jesmo.
Barem sada mogu otvoriti katalog svih pjesama na svijetu i početi tražiti koje mi se sviđaju.
Jedini je problem što to nikad neću uraditi.

[Ateista]

Volim radio jer volim da se iznenadim

Kada pravis play listu ne padnu ti sve pjesme na um…a onda je cujes na radiju pa se osmjehnes.. odpjevas… pa opet zaboravis

Jest, ali pri tome se naslusas jos svasta nesto sto ne zelis.

Sa tim rizikom mogu da zivim ako je dobra radio stanica

Zavisi sta volis, moguce da ima stanica gdje ima dovoljno onoga sto volis pa ti je to prihvatljivo. Mislim da ne postoji stanica koja bi meni odgovarala, bar ne kad je klasicni radio u pitanju.

[Dope_Man]

Tražiš telefon, tražiš film/seriju, tražiš mjesto za ljetovanje, postoje agregatori sadržaja koji ti pokažu obrađene informacije.
Zato je šega kada neko kaže da je danas slobodan da radi šta hoće.

Huxley i hrabri novi svijet. Toliko je informacija da se na kraju utopiš i nađeš ljude koji će ti to sažeti.
Problem je samo koliko možeš vjerovati tim ljudima i koliko guraju svoju agendu.
Svi sad znaju da IMBD lažira ocjene filmova i serija.
Je li stranica nestala i jesu li ljudi prestali posjećivati?

Ukratko, uvijek postoje gatekeeperi, kako ih dale naziva.
Da li je to Rolling Stone, MTV, Spotify, festivali, ili nešto treće, ljudima treba neko ko će im reći šta da slušaju, gledaju, čitaju, itd.

I dalje mislim da je bilo bolje kada sve to nisu vodili algoritmi koji su sav sadržaj pretvorili u sivu masu u kojoj se samo štanca content za razne social media i streaming servise kako bi se pumpale brojke i povećao ROI, ali tu smo gdje jesmo.
Barem sada mogu otvoriti katalog svih pjesama na svijetu i početi tražiti koje mi se sviđaju.
Jedini je problem što to nikad neću uraditi.

Nije to nikakav problem niti je "šega kada neko kaže da je danas slobodan da radi šta hoće."

Slobodoni JESMO da biramo koji cemo sadrzaj/proizvod konzumirati. Naravno da mozak ne moze sazvakati sve informacije i znati sve o svemu, pa samostalno donijeti oodluku sta odabrati na osnovu znanja o svemu. Zato se i oslanjamo na druge, bilo to platforme ili individue kojima vjerujemo da ce nam dati dobru preporuku. Ali da smo slobodni konzurmirati sta hocemo - JESMO.

I nista nije bilo drugacije i prije te strasne rijeci "algoritam". I sam si to rekao par puta, a onda kao da zaboravis. Nista nije drugacije danas u 2024 nego tamo neke 1924te ako cemo toliko. Razlika je samo kome veliki izdavaci placaju da se njihov proizvod nadje na listi. Nekad su placali radio stanicama, pa TV stanicama, danas prvenstveno streaming platformama.
Razlika je opet sto prije 50 godina nisi mogao toliko birati, imao si par radio i TV stanica, i slusas sta je na nekoj od njih, il ne slusas nista. Danas, dosadi ti plejlista koji je generisao "algoritam" lijepo kliknes na ono sto ti zelis da slusas, al ti sam kazes da to neces. E to vec nije problem "sistema" vec tebe samog.

[darius_maximus]

Tražiš telefon, tražiš film/seriju, tražiš mjesto za ljetovanje, postoje agregatori sadržaja koji ti pokažu obrađene informacije.
Zato je šega kada neko kaže da je danas slobodan da radi šta hoće.

Huxley i hrabri novi svijet. Toliko je informacija da se na kraju utopiš i nađeš ljude koji će ti to sažeti.
Problem je samo koliko možeš vjerovati tim ljudima i koliko guraju svoju agendu.
Svi sad znaju da IMBD lažira ocjene filmova i serija.
Je li stranica nestala i jesu li ljudi prestali posjećivati?

Ukratko, uvijek postoje gatekeeperi, kako ih dale naziva.
Da li je to Rolling Stone, MTV, Spotify, festivali, ili nešto treće, ljudima treba neko ko će im reći šta da slušaju, gledaju, čitaju, itd.

I dalje mislim da je bilo bolje kada sve to nisu vodili algoritmi koji su sav sadržaj pretvorili u sivu masu u kojoj se samo štanca content za razne social media i streaming servise kako bi se pumpale brojke i povećao ROI, ali tu smo gdje jesmo.
Barem sada mogu otvoriti katalog svih pjesama na svijetu i početi tražiti koje mi se sviđaju.
Jedini je problem što to nikad neću uraditi.

Nije to nikakav problem niti je "šega kada neko kaže da je danas slobodan da radi šta hoće."

Slobodoni JESMO da biramo koji cemo sadrzaj/proizvod konzumirati. Naravno da mozak ne moze sazvakati sve informacije i znati sve o svemu, pa samostalno donijeti oodluku sta odabrati na osnovu znanja o svemu. Zato se i oslanjamo na druge, bilo to platforme ili individue kojima vjerujemo da ce nam dati dobru preporuku. Ali da smo slobodni konzurmirati sta hocemo - JESMO.

I nista nije bilo drugacije i prije te strasne rijeci "algoritam". I sam si to rekao par puta, a onda kao da zaboravis. Nista nije drugacije danas u 2024 nego tamo neke 1924te ako cemo toliko. Razlika je samo kome veliki izdavaci placaju da se njihov proizvod nadje na listi. Nekad su placali radio stanicama, pa TV stanicama, danas prvenstveno streaming platformama.
Razlika je opet sto prije 50 godina nisi mogao toliko birati, imao si par radio i TV stanica, i slusas sta je na nekoj od njih, il ne slusas nista. Danas, dosadi ti plejlista koji je generisao "algoritam" lijepo kliknes na ono sto ti zelis da slusas, al ti sam kazes da to neces. E to vec nije problem "sistema" vec tebe samog.

Algoritam je ne spominjem toliko u smislu biranja muzike, algoritam spominjem u smislu samog kreiranja muzike.
Sve treba da zvuči što sličnije onome što algoritam ocjenjuje kao optimalno za platforme i onda sve počinje da zvuči slično ili jednako.
Nazovi me ludim, ali prije se tražilo "the next big thing" i onda je tu bilo svega iza kulisa, da, ali je sigurno bolje od "algoritam je ocijenio da sada svi vole ovo i sada će svi praviti ovakvu muziku".

Samo da te pitam, kad kažeš "klikneš na ono što želiš da slusaš", kako znaš šta od novih stvari želiš da slušaš?
Preslušaš sav katalog pjesama na Spotifyu, pa sastaviš svoj spisak?

[_BataZiv_0809]

Jest, ali pri tome se naslusas jos svasta nesto sto ne zelis.

Sa tim rizikom mogu da zivim ako je dobra radio stanica

Zavisi sta volis, moguce da ima stanica gdje ima dovoljno onoga sto volis pa ti je to prihvatljivo. Mislim da ne postoji stanica koja bi meni odgovarala, bar ne kad je klasicni radio u pitanju.

Antena Sarajevo/Zagreb, Otvoreni radio Zagreb, Naxi Dance i Fresh najcesce

[darius_maximus]

Popularna muzika jeste postala uniformiranija i manje raznovrsna, ali takav je ukus današnjih generacija, to im se sviđa i to hoće da slušaju.
Ali stvar je da je i svako od nas par klikova od onoga što stvarno želimo da slušamo. Nema više MTV-a, radija, nema više gatekeepera.
Every man for himself. Volja ti da se vratiš 50-tak godina unazad i istražuješ začetke, ne znam...free jazza, ili ti volja da poslušaš nešto
svježe od alternativnog popa ili slično...možeš i to. Sloboda i dostupnost je danas mnogo veća i ne bih vala to mijenjao za prošlost.

Nije popularna muzika postala manje raznovrsna, ona je postala rob algoritmima koji svu muziku svodi na isto.
Sve pjesme zvuče kao Katy Perry, Taylor Swift, Dua Lipa, identični beatovi, tekstovi, itd.
Niko to ne želi stvarno da sluša, to je samo najmanji zajednički sadržalac trenutnih algoritama koji se trudi da se svima svidi i da nikoga ne odbije.
Muzika koju možeš pustiti u pozadini da te ne boli glava od stresa.

A nikad MTV nije bio gatekeeper, samo kolektor popularnog sadržaja.
Isto kao što je npr. Spotify danas.
Nudio je ljudima koji su prije morali čekati pjesmu na radiju, da je snime na kasetu, opciju da znaju kada će pustiti pjesmu kako bi mogli uživati u pjesmi (i opet je snimiti).

Glavna razlika između tadašnjeg MTV-a i današnjeg Spotifya je što su današnje streaming platforme naše lične eho komore.
Streaming servisi prate šte se nama sviđa i pokušavaju pronaći što više sličnog sadržaja da nam "personaliziraju iskustvo" i da nas drže u našem mjehuriću.

MTV je oblikovalo čitavo društvo, jer je lista mogla sadržavati npr. Christinu Aguileru, Korn, Busta Rhymesa i Claptona.
Tako si onda slušao i muziku koja se drugima sviđala i mogao si upoznati nešto što inače ne bi slušao.

Muzičari, da bi završili na top listama, morali su imati dobru muziku kako bi pokrenuli hype i taj čitav snowball efekat koji ih je onda držao na MTV-u, čime je dalje rasla prodaja CD-ova, itd.
Danas se sve to može farmama klikova i lajkova završiti, tako da se sadržaj samo izbacuje da bi imao šta novo ponuditi raji da vrti.
Time opet sadržaj postaje sve identičniji, kao AI koji piše sadržaj, pa onda koristi taj sadržaj za mašinsko učenje kako bi opet napisao neki sadržaj.

I to se ne odnosi samo na muziku, jer ista stvar je i sa filmovima/serijama.
Kao Netflix koji pumpa svoje brojke (svaka druga serija je najgledanija i snimljena po algoritmima gledanosti), to pokrene snowball efekat i tako se ide u krug.

Ja lično bih volio da danas u čitavoj popularnoj kulturi ima više ljudi koji rade neku svoju novu ili jedinstvenu stvar, kao što je nekad bilo.
Da to nešto ima nekakav identitet, samo da nisu svi isti.
Indie umjetnike ne računam, oni su vazda bili indie i tako će i ostati.

Ali to je samo sto ne znas da se isto radilo i 80tih i 90tih (a mozda i ranije). Sto danas pokusavaju privuci algoritmima i klikovima prije su menadzeri i diskografske kuce radile kupovinom. Posalje ljude da pokupuju CD njihove nove pjevacice ili grupe da bi se pojavili na nekoj top listi. Kad si na top listi pocne MTV i VIVA pustati, pocnu radija pustati, DJ-evi u klubovima itd i onda pocnu i sami ljudi kupovati. Isti taj snowball efekat o kojem prias samo sad lakse i jeftinije. Producenti su ganjali "slijedeci novi efekat ili zvuk" jos 80tih. I sta se pokaze kao popularno svi ubacuju. Sve je ostalo isto samo lakse izvrsivo a ti si sad to primjetio jer su ti informacije dostupne kao i sve pjesme svih top lista na jedan klik. Nebi ni ja znao da nisam slucajno prije 25 godina na TV-u gledao sta rade i sta se radilo. 90tih je bilo jednako isto smeca kao i danas samo volimo gledati sve to kroz nostalgiju kad smo bili mladji i svakakve pjesme slusali.

Nisam se ni ja rodio juče.
Znam ja da su sve te industrije truhle iznutra i da se i prije svašta radilo, ali je krajnji rezultat bio bolji.
Mislim da je razlog tome što su prije diskografske kuće pokušavale da nađu zvijezdu za svoj label koja je prepoznatljiva, pa se pokušavalo s raznim kombinacijama i formulama.
Danas pokušavaju da izbace što više onoga što je trenutno popularno, ne šaraj puno i keširaj ček.
Muzičari su imali neki svoj "zvuk", ali dobro, kažu mi da sada samo trebam kliknuti na nešto drugo i da se ne sikiram puno.

[John Cleese]

Samo da te pitam, kad kažeš "klikneš na ono što želiš da slusaš", kako znaš šta od novih stvari želiš da slušaš?
Preslušaš sav katalog pjesama na Spotifyu, pa sastaviš svoj spisak?

Ne moze ni znati zeli li nesto slusati prije nego klikne - ako govorimo o popularnoj muzici, ja kliknem i poslusam par taktova i ako mi zvuci zanimljivo, slusam dalje, a ako ne, pokusam slusati nesto drugo

A zasto uopce kliknem... Kako kad - nekad me zanima neki autor, jer sam cuo nesto u prolazu, pa pozelim da cujem jos, nekad mi je zanimljivo ime benda, nekad ime albuma, naslov kompozicije...

[Hakiz]

Sto puta smo ovo prošli, ja mislim.

Kada neko kaže, današnja muzika ne valja, ne želi reći da nema ljudi koji znaju svirati ili napisati pjesmu.
Ono što žele reći je da popularna muzika, hajmo reći, ne valja u odnosu na stariju muziku (do 2000-ih).

Dakle, nikakvo kopanje, samo da upališ radio ili pustiš top listu neku na nekoj od platformi.
To je to, popularna stvar neka kao uvod/hook koji će te voditi dalje da istražuješ tu grupu ili taj žanr, itd.

Od raznovrsnosti, do samog kvaliteta.

Da, to.

[Dope_Man]

Tražiš telefon, tražiš film/seriju, tražiš mjesto za ljetovanje, postoje agregatori sadržaja koji ti pokažu obrađene informacije.
Zato je šega kada neko kaže da je danas slobodan da radi šta hoće.

Huxley i hrabri novi svijet. Toliko je informacija da se na kraju utopiš i nađeš ljude koji će ti to sažeti.
Problem je samo koliko možeš vjerovati tim ljudima i koliko guraju svoju agendu.
Svi sad znaju da IMBD lažira ocjene filmova i serija.
Je li stranica nestala i jesu li ljudi prestali posjećivati?

Ukratko, uvijek postoje gatekeeperi, kako ih dale naziva.
Da li je to Rolling Stone, MTV, Spotify, festivali, ili nešto treće, ljudima treba neko ko će im reći šta da slušaju, gledaju, čitaju, itd.

I dalje mislim da je bilo bolje kada sve to nisu vodili algoritmi koji su sav sadržaj pretvorili u sivu masu u kojoj se samo štanca content za razne social media i streaming servise kako bi se pumpale brojke i povećao ROI, ali tu smo gdje jesmo.
Barem sada mogu otvoriti katalog svih pjesama na svijetu i početi tražiti koje mi se sviđaju.
Jedini je problem što to nikad neću uraditi.

Nije to nikakav problem niti je "šega kada neko kaže da je danas slobodan da radi šta hoće."

Slobodoni JESMO da biramo koji cemo sadrzaj/proizvod konzumirati. Naravno da mozak ne moze sazvakati sve informacije i znati sve o svemu, pa samostalno donijeti oodluku sta odabrati na osnovu znanja o svemu. Zato se i oslanjamo na druge, bilo to platforme ili individue kojima vjerujemo da ce nam dati dobru preporuku. Ali da smo slobodni konzurmirati sta hocemo - JESMO.

I nista nije bilo drugacije i prije te strasne rijeci "algoritam". I sam si to rekao par puta, a onda kao da zaboravis. Nista nije drugacije danas u 2024 nego tamo neke 1924te ako cemo toliko. Razlika je samo kome veliki izdavaci placaju da se njihov proizvod nadje na listi. Nekad su placali radio stanicama, pa TV stanicama, danas prvenstveno streaming platformama.
Razlika je opet sto prije 50 godina nisi mogao toliko birati, imao si par radio i TV stanica, i slusas sta je na nekoj od njih, il ne slusas nista. Danas, dosadi ti plejlista koji je generisao "algoritam" lijepo kliknes na ono sto ti zelis da slusas, al ti sam kazes da to neces. E to vec nije problem "sistema" vec tebe samog.

Algoritam je ne spominjem toliko u smislu biranja muzike, algoritam spominjem u smislu samog kreiranja muzike.
Sve treba da zvuči što sličnije onome što algoritam ocjenjuje kao optimalno za platforme i onda sve počinje da zvuči slično ili jednako.
Nazovi me ludim, ali prije se tražilo "the next big thing" i onda je tu bilo svega iza kulisa, da, ali je sigurno bolje od "algoritam je ocijenio da sada svi vole ovo i sada će svi praviti ovakvu muziku".

Samo da te pitam, kad kažeš "klikneš na ono što želiš da slusaš", kako znaš šta od novih stvari želiš da slušaš?
Preslušaš sav katalog pjesama na Spotifyu, pa sastaviš svoj spisak?

Ni sa tim dijelom za algoritam se ne mogu sloziti jer svaka era (koja traje otprilike pola decenije) ima svoj zvuk. Pustis popularne pjesme iz 60tih, 70tih.. pa do najnovijih, i tacno znas iz koje ere dolaze, jer se ukus publike mijenjao i svako malo imas neki drugaciji zvuk (i to vazi za sve zanrove, bar ove popularne tipa pop, rnb, rock, hip hop, il na domacem terenu folk itd). Uvijek su postojali ti trendovi, i svi koji su zeljeli biti u trendu su pravili pjesme sa zvukom onoga sto je trenutno popularno, davno prije algoritama. A i izdavaci su forsirali takve stvari cim vide jednu osobu/pjesmu koja dobro prodje na trzistu sa novim zvukom.

A kada ja kliknem na "ono sto zelim slusati" to radim tako sto kliknem na nesto sto vec znam, logicno. Samo sto jako cesto pustim "radio" il ti ga plejlistu koja ce mi ubacivati nesto novo. Naravno da tad pustam da mi algoritam pravi plejlistu, al nemam razloga oko toga se zaliti jer ako hocu mogu traziti nekakve raritete il sta vec, pa slusati i to dok ne nadjem nesto sto mi se svidja. Al zasto bih to radio? Da bih mogao nekom pricati kako sam poseban i ne slusam "algoritam"?

Streaming platforme su samo alat za konzumaciju, a po svakom mogucem parametru su bolje od ranijih alata za mene kao finalnog korisnika koji zeli cuti neku pjesmu koju vec volim, i potenciajlno cuti nesto novo sto bi mi se moglo svidjeti. Definitivno bolje od cekanja da na TVu dodje na red jedna pjesma koja valja, gledanja onih "Top 10" emisija, il kupovanja "mix" CDova i trcanja kuci da preslusam, pa da mi se svidi jedna-dvije od 30 pjesama. Po nekoj slobodnoj procjemi, bar 20-30% pjesama koje mi Yutube Music ubaci na listu, a koje nisam ranije cuo, su jako dobra preporuka.

[Hakiz]

Sto puta smo ovo prošli, ja mislim.

Kada neko kaže, današnja muzika ne valja, ne želi reći da nema ljudi koji znaju svirati ili napisati pjesmu.
Ono što žele reći je da popularna muzika, hajmo reći, ne valja u odnosu na stariju muziku (do 2000-ih).

Dakle, nikakvo kopanje, samo da upališ radio ili pustiš top listu neku na nekoj od platformi.
To je to, popularna stvar neka kao uvod/hook koji će te voditi dalje da istražuješ tu grupu ili taj žanr, itd.

Od raznovrsnosti, do samog kvaliteta.

Popularna muzika jeste postala uniformiranija i manje raznovrsna, ali takav je ukus današnjih generacija, to im se sviđa i to hoće da slušaju.
Ali stvar je da je i svako od nas par klikova od onoga što stvarno želimo da slušamo. Nema više MTV-a, radija, nema više gatekeepera.
Every man for himself. Volja ti da se vratiš 50-tak godina unazad i istražuješ začetke, ne znam...free jazza, ili ti volja da poslušaš nešto
svježe od alternativnog popa ili slično...možeš i to. Sloboda i dostupnost je danas mnogo veća i ne bih vala to mijenjao za prošlost.

Nije popularna muzika postala manje raznovrsna, ona je postala rob algoritmima koji svu muziku svodi na isto.
Sve pjesme zvuče kao Katy Perry, Taylor Swift, Dua Lipa, identični beatovi, tekstovi, itd.
Niko to ne želi stvarno da sluša, to je samo najmanji zajednički sadržalac trenutnih algoritama koji se trudi da se svima svidi i da nikoga ne odbije.
Muzika koju možeš pustiti u pozadini da te ne boli glava od stresa.

A nikad MTV nije bio gatekeeper, samo kolektor popularnog sadržaja.
Isto kao što je npr. Spotify danas.
Nudio je ljudima koji su prije morali čekati pjesmu na radiju, da je snime na kasetu, opciju da znaju kada će pustiti pjesmu kako bi mogli uživati u pjesmi (i opet je snimiti).

Glavna razlika između tadašnjeg MTV-a i današnjeg Spotifya je što su današnje streaming platforme naše lične eho komore.
Streaming servisi prate šte se nama sviđa i pokušavaju pronaći što više sličnog sadržaja da nam "personaliziraju iskustvo" i da nas drže u našem mjehuriću.

MTV je oblikovalo čitavo društvo, jer je lista mogla sadržavati npr. Christinu Aguileru, Korn, Busta Rhymesa i Claptona.
Tako si onda slušao i muziku koja se drugima sviđala i mogao si upoznati nešto što inače ne bi slušao.

Muzičari, da bi završili na top listama, morali su imati dobru muziku kako bi pokrenuli hype i taj čitav snowball efekat koji ih je onda držao na MTV-u, čime je dalje rasla prodaja CD-ova, itd.
Danas se sve to može farmama klikova i lajkova završiti, tako da se sadržaj samo izbacuje da bi imao šta novo ponuditi raji da vrti.
Time opet sadržaj postaje sve identičniji, kao AI koji piše sadržaj, pa onda koristi taj sadržaj za mašinsko učenje kako bi opet napisao neki sadržaj.

I to se ne odnosi samo na muziku, jer ista stvar je i sa filmovima/serijama.
Kao Netflix koji pumpa svoje brojke (svaka druga serija je najgledanija i snimljena po algoritmima gledanosti), to pokrene snowball efekat i tako se ide u krug.

Ja lično bih volio da danas u čitavoj popularnoj kulturi ima više ljudi koji rade neku svoju novu ili jedinstvenu stvar, kao što je nekad bilo.
Da to nešto ima nekakav identitet, samo da nisu svi isti.
Indie umjetnike ne računam, oni su vazda bili indie i tako će i ostati.

Popularna mizika je rob ona dva Šveđanina, prvi je Max Martin i kako se onaj drugi zvao. Njih dvojica su uništili pop muziku, uništili raznovrsnost, kompleksnost itd.

Naravno da se može naći dobra muzika i danas, iako nisam ljubitelj modernih muzičkih trendova, Ren je sjajan. Ali valja je tražiti.

Ne može se "običan" konzument voditi onim šta pasionirani ljubitelj kaže. Ljubitelj je posvetio puno vremena i truda da dođe do informacija, stvaralaca itd. I kada ljubitelj kaže da je lako doći do kvalitetne muzike, jeste njemu koji je u prošlosti "propatio" da sada zna gdje je tražiti. "Običnom" konzumentu to nije lako. Kao u sviranju, kada neko ko svaki dan svira 8-10 sati kaže onome koji svira 3 sata sedmično da je tu kompoziciju lako odsvirati. Oba imaju instrument, kao što oba slušaoca imaju internet, fizičke "biblioteke", javne arhive, audio zapisa itd. Neuporedivo.

Tako i za film i sve ostalo.

[Hakiz]

Algoritam...

Jeste li sigurni da je algoritam "pošten", onaj koji plaća nema uticaja na to koje, bolje rečeno čije, informacije će algoritam izbaciti kao najrelevantnje?

Možda algoritam prepozna da je moja sklonost, na primjer, bluz. Ali šta će mi od bluza najviše nuditi je stvar uticaja.

Odličan primjer je Hendrixova stvar "Voodoo child". Imaju dvije, "Voodoo child (slight return)" ona sa wah-wah i "Voodoo chile".
Na youtube ukucate "Voodoo chile" i dobit ćete kao rezultat masu verzija "Voodoo child", što Hendrixovih, što SRV. Algoritam vas siluje time ne daje vam ono šta stvarno tražite.

Algoritam služi samo tome da prepozna na koji način će svakome od nas individualno najlakše i najbrže, najefikasnije, nametnuti ono šta drugi žele da nam nametnu.

[dječak sa šibicama]

Potrosio se materijal, nema vise ni dobrih filmova ni muzike, sve sto je valjalo vec je snimljeno.

Film propada i zbog drugih razloga, a realno kakav scenarij vise mozes smisliti, da vec nije neko smislio prije tebe. Muzika je svoje zlatno doba imala, poslije je doslo do izuma novih zanrova ali nema se vise sta izumiti, rok pop metal punk tehno dance svi produkt nekog vremena i kulture koja je tada vladala. Sta ovi danas mogu nego raditi frankenstajne od muzike, mumlanje bradatih spodoba kod nas i na zapadu reciklaza starih pjesama.

Ko baterija koja se napuni na 100% i nema dalje. Naivno je vjerovanje da se baterija ispraznila, pa ce se opet napuniti. Ne stoji jer se puni istim cega se ispraznila.

Ima neki razlog zasto je najbolja klasika skladana prije dvjestatristapetsto godina, a danas ne. Mozda se pojavi neka revolucionarna muzika, zapravo hoce sigurno, ali hoce li valjati to sumnjam.

Sto se tice filma, ne znam jesu li mladi stvorili novu kulturu ili je ona stvorila njih, niti njih vise zanimaju dobri filmovi niti oni imaju vremena sjediti 2 sata u kinu. Vremena se mijenjaju, danas je vrijeme tiktoka instagrama i "pametnih telefona".

[dječak sa šibicama]

Algoritam...

Jeste li sigurni da je algoritam "pošten", onaj koji plaća nema uticaja na to koje, bolje rečeno čije, informacije će algoritam izbaciti kao najrelevantnje?

Možda algoritam prepozna da je moja sklonost, na primjer, bluz. Ali šta će mi od bluza najviše nuditi je stvar uticaja.

Odličan primjer je Hendrixova stvar "Voodoo child". Imaju dvije, "Voodoo child (slight return)" ona sa wah-wah i "Voodoo chile".
Na youtube ukucate "Voodoo chile" i dobit ćete kao rezultat masu verzija "Voodoo child", što Hendrixovih, što SRV. Algoritam vas siluje time ne daje vam ono šta stvarno tražite.

Algoritam služi samo tome da prepozna na koji način će svakome od nas individualno najlakše i najbrže, najefikasnije, nametnuti ono šta drugi žele da nam nametnu.

Oni nas uvjeravaju da algoritam samo prati nasu aktivnost i predlaze nam ono sto mi volimo.

Takodje kazu da ne postoji propaganda i umetanje misli u mozak, a cijena jedne minute reklame u udarnom terminu je hiljade ili stotine hiljada eura dolara sasvim slucajno i bespotrebno.

[moimoi]

Algoritam...

Jeste li sigurni da je algoritam "pošten", onaj koji plaća nema uticaja na to koje, bolje rečeno čije, informacije će algoritam izbaciti kao najrelevantnje?

Možda algoritam prepozna da je moja sklonost, na primjer, bluz. Ali šta će mi od bluza najviše nuditi je stvar uticaja.

Odličan primjer je Hendrixova stvar "Voodoo child". Imaju dvije, "Voodoo child (slight return)" ona sa wah-wah i "Voodoo chile".
Na youtube ukucate "Voodoo chile" i dobit ćete kao rezultat masu verzija "Voodoo child", što Hendrixovih, što SRV. Algoritam vas siluje time ne daje vam ono šta stvarno tražite.

Algoritam služi samo tome da prepozna na koji način će svakome od nas individualno najlakše i najbrže, najefikasnije, nametnuti ono šta drugi žele da nam nametnu.

Oni nas uvjeravaju da algoritam samo prati nasu aktivnost i predlaze nam ono sto mi volimo.

Takodje kazu da ne postoji propaganda i umetanje misli u mozak, a cijena jedne minute reklame u udarnom terminu je hiljade ili stotine hiljada eura dolara sasvim slucajno i bespotrebno.

I prije su ti drugi krojili misljenje. Samo sto je to nekada bila struka… a danas svako moze. Pa su tako nove generacije pod utjecajem jutjubera i raznoraznih influensera.

[dvajt]

Najveći zajeb čovjeka a pobjeda robota je upravo ovo - da se priča o stereotipima - prije valjalo sad ne valja. Nikad bolje vrijeme za pojedinca nije bilo, kako sebi napraviš i ugodiš tako će ti biti. Izobilje svega, od putovanja, hrane, kulture .. sve što je dostupno bogatašima uglavnom je dostupno i običnom čovjeku, kao što rekoh, sve je do čovjeka i znali se oko sebe.

[nepass1]

A da li vam se desava da sada volite nekog izvodjaca kojeg u mladosti niste mogli organski smisliti?

Ili vrstu muzike?

Ja tek sad mogu M.Jacksona slusati.. nekad sam rigala na njega.
I sve mi se vise svidja “hillbilly” americka muzika na fazon “Man of constant sorrow”

Slabo, evo razmisljam niko mi ne pada na pamet. Mada sam ja tip muzika se slusa samo u autu. Nemam vremena kuci sjesti i slusati muziku, pogotovo nemam vremena jos to nesta dubokoumno secirati sta je pisac htio reci.
Tako da kad sam u autu samo provjereno slusam.
Jedino sto sam prije mogao nasu narodnu slusati, halid, toma, dzinovic itd. Sad nema sanse.

[dale cooper]

Nije popularna muzika postala manje raznovrsna, ona je postala rob algoritmima koji svu muziku svodi na isto.
Sve pjesme zvuče kao Katy Perry, Taylor Swift, Dua Lipa, identični beatovi, tekstovi, itd.
Niko to ne želi stvarno da sluša, to je samo najmanji zajednički sadržalac trenutnih algoritama koji se trudi da se svima svidi i da nikoga ne odbije.
Muzika koju možeš pustiti u pozadini da te ne boli glava od stresa.

A nikad MTV nije bio gatekeeper, samo kolektor popularnog sadržaja.
Isto kao što je npr. Spotify danas.
Nudio je ljudima koji su prije morali čekati pjesmu na radiju, da je snime na kasetu, opciju da znaju kada će pustiti pjesmu kako bi mogli uživati u pjesmi (i opet je snimiti).

Glavna razlika između tadašnjeg MTV-a i današnjeg Spotifya je što su današnje streaming platforme naše lične eho komore.
Streaming servisi prate šte se nama sviđa i pokušavaju pronaći što više sličnog sadržaja da nam "personaliziraju iskustvo" i da nas drže u našem mjehuriću.

MTV je oblikovalo čitavo društvo, jer je lista mogla sadržavati npr. Christinu Aguileru, Korn, Busta Rhymesa i Claptona.
Tako si onda slušao i muziku koja se drugima sviđala i mogao si upoznati nešto što inače ne bi slušao.

Muzičari, da bi završili na top listama, morali su imati dobru muziku kako bi pokrenuli hype i taj čitav snowball efekat koji ih je onda držao na MTV-u, čime je dalje rasla prodaja CD-ova, itd.
Danas se sve to može farmama klikova i lajkova završiti, tako da se sadržaj samo izbacuje da bi imao šta novo ponuditi raji da vrti.
Time opet sadržaj postaje sve identičniji, kao AI koji piše sadržaj, pa onda koristi taj sadržaj za mašinsko učenje kako bi opet napisao neki sadržaj.

I to se ne odnosi samo na muziku, jer ista stvar je i sa filmovima/serijama.
Kao Netflix koji pumpa svoje brojke (svaka druga serija je najgledanija i snimljena po algoritmima gledanosti), to pokrene snowball efekat i tako se ide u krug.

Ja lično bih volio da danas u čitavoj popularnoj kulturi ima više ljudi koji rade neku svoju novu ili jedinstvenu stvar, kao što je nekad bilo.
Da to nešto ima nekakav identitet, samo da nisu svi isti.
Indie umjetnike ne računam, oni su vazda bili indie i tako će i ostati.

MTV je bio promotivni alat zavisan od velikih diskografskih kompanija. I sa čime god su ovi htjeli da ih filuju i hajpaju svoje izvođače ovi su
to pumpali u eter, jer su trebali sadržaj za stanicu. Na svaki Pearl Jam su kasnije dolazili razni Creedovi i Nickelbackovi, odnosno watered down verzije koje su se prodavale milionskim tiražama (čak vjerovatno i više nego što je i sam Pearl Jam) Tako da mi to veličanje MTV-a kao nekog
neprikosnovenog tastemakera ne priliči baš. Pumpali su javnost i sa dobrim, ali bome i sa dosta loših stvari. Danas su samo razni streameri
i društvene mreže nešto drugačija vrsta alata koja služi istoj svrsi kao i MTV nekada.

Ali da ostavimo to sve po strani sad. Zašto ti uopšte trebaju radio, MTV, Spotify i slično da bi znao šta bi volio slušati? Uopšte ne moraš
pratiti popularne Spotifyove algoritamske da bi na njihovom i sličnim servisima pronašao nešto za sebe. Ali prvo moraš znati šta je
to uopšte. Kakvu muziku voliš? Ako ti se ne sviđa ono što je danjašnja popularna muzika, onda je jednostavno nemoj slušati. Otiđi u nekom
drugom smjeru. Istražuj. To je najuzbudljvija stvar u ovoj danjašnjoj eri. Lamentiranje o tome kako je nekada popularna muzika bila
bolja mi se čini kao gubitak vremena.

Ima onaj meme, "You are not liberated, you are under new management."
To je smjena s MTV-a, VIVA-e i takvih medija na Spotify i slične servise.

Misliš da streaming servisi ne usmjeravaju i ne utiču na to šta je popularno, da se ne pumpa određeni sadržaj?
Razlika za mene između tada i sad je što si mogao čuti i Pearl Jam i Creed, sve se vrtilo u eteru (Nickleback neću hateati, previše je postalo mainstream ).

Ja lično ne volim da "kopam" da nađem sadržaj, jer nemam vremena.
Sjednem da radim i upalim na Deezeru onu opciju kao "Explore", valjda na osnovu pjesama koje sam likeao do sada.
Na kraju se desi da nove stvari koje nisam čuo uglavnom skipam i jako malo toga ostane u playlistama.

Vozio nedavno za Ljubljanu, hajd' rekoh da poslušamo top 100 US, ja mislim.
Malo je reći da ondje neka pet pjesama da valjaju...

Opet, da pojasnim.
Ja ne dvojbim da postoje ljudi koji prave dobru muziku, ja samo kažem da im ovi servisi nisu pomogli da postanu popularni i zarade pare, niti je casual slušaocima pomoglo da čuju dobru muziku.
Pare se dijele među velikim streaming umjetnicima koji prilagođavaju algoritme, ili se algoritmi prilagođavaju njima.

Na kraju ti kao "kopaš" da nađeš Pearl Jam, eter je pun zvukova koji su svi međusobno identični, a ti dobri umjetnici ne mogu baš pretočiti svoj exposure u neke pare, tako da ostaju indie, osim ako neće diskografsku kuću, a to smo već imali i prije.

Pa naravno da usmjeravaju, isto kao što je to radio i MTV. I sveprisutni su isto kao što je to bio MTV. I možeš isto tako slušati i jedne i druge
i treće spomenute. A možeš i filtrirati, izabrati da ne čuješ ništa od navedenog, ako ne želiš. Isto kao što si mogao izabrati da ignorišeš
radio i MTV nekada, možeš izabrati da ignorišeš i popularne Spotify playliste i današnje popularne izvođače.

Osim toga zanemaruje se još jedna stvar. U eri radia i MTV-a se čitalo i informisalo, barem oni koji su stvarno volili muziku i htjeli
da znaju više. Tako su se otkrivale nove stvari, tako su se čitave scene probijale. Recimo grunge nije postao popularan, jer ga je iznenada
MTV okrio. Oni su samo skočili na bandwagon kada je pokret počeo da eksplodira. Ali se word of mouth širio kroz muzičke časopise
i kroz pisanje muzičke kritike koja je bila tu kad se sve počinjalo formirati. A to je bio dug proces koji je počeo još od početka 80-tih
i alternativne i undeground scene tog perioda.

Tako i sada imaš dobrih muzičkih novinara koji pišu o stvarima koje Spotify algoritmi i playliste ne forsiraju i jedan je od načina kako otkriti nove
dobre stvari. Čekati da ti MTV nekada ili Spotify danas serviraju nešto je po meni ljenost.

[ultima_palabra]

A da li vam se desava da sada volite nekog izvodjaca kojeg u mladosti niste mogli organski smisliti?

Ili vrstu muzike?

Ja tek sad mogu M.Jacksona slusati.. nekad sam rigala na njega.
I sve mi se vise svidja “hillbilly” americka muzika na fazon “Man of constant sorrow”

Old school hip-hop tipa Dre, 2Pac, Snoop... nekad mi je to bilo bezveze nafuravanje, a recimo kad sam vidio onaj nastup na Superbowlu kontam ovo nije lose nimalo

[moimoi]

A da li vam se desava da sada volite nekog izvodjaca kojeg u mladosti niste mogli organski smisliti?

Ili vrstu muzike?

Ja tek sad mogu M.Jacksona slusati.. nekad sam rigala na njega.
I sve mi se vise svidja “hillbilly” americka muzika na fazon “Man of constant sorrow”

Slabo, evo razmisljam niko mi ne pada na pamet. Mada sam ja tip muzika se slusa samo u autu. Nemam vremena kuci sjesti i slusati muziku, pogotovo nemam vremena jos to nesta dubokoumno secirati sta je pisac htio reci.
Tako da kad sam u autu samo provjereno slusam.
Jedino sto sam prije mogao nasu narodnu slusati, halid, toma, dzinovic itd. Sad nema sanse.

Nisam nikad narodni slusala… mislim da sam sebi pustila… znam je vise kao zajebanciju.

Nirvanu sam nekad slusala, sada mi vise nikako ne lezi.
Pearl Jam i dalje volim… tj Veddera

E recimo, nikada nisam mogla slusati Annie Lennox, cijenim je kao umjetnici al mi se ne dopada.
Kao ni David Bowia tegobni su mi oboje.

[moimoi]

A da li vam se desava da sada volite nekog izvodjaca kojeg u mladosti niste mogli organski smisliti?

Ili vrstu muzike?

Ja tek sad mogu M.Jacksona slusati.. nekad sam rigala na njega.
I sve mi se vise svidja “hillbilly” americka muzika na fazon “Man of constant sorrow”

Old school hip-hop tipa Dre, 2Pac, Snoop... nekad mi je to bilo bezveze nafuravanje, a recimo kad sam vidio onaj nastup na Superbowlu kontam ovo nije lose nimalo

Meni je cypress hill wazda bio dobar

[nepass1]

A da li vam se desava da sada volite nekog izvodjaca kojeg u mladosti niste mogli organski smisliti?

Ili vrstu muzike?

Ja tek sad mogu M.Jacksona slusati.. nekad sam rigala na njega.
I sve mi se vise svidja “hillbilly” americka muzika na fazon “Man of constant sorrow”

Slabo, evo razmisljam niko mi ne pada na pamet. Mada sam ja tip muzika se slusa samo u autu. Nemam vremena kuci sjesti i slusati muziku, pogotovo nemam vremena jos to nesta dubokoumno secirati sta je pisac htio reci.
Tako da kad sam u autu samo provjereno slusam.
Jedino sto sam prije mogao nasu narodnu slusati, halid, toma, dzinovic itd. Sad nema sanse.

Nisam nikad narodni slusala… mislim da sam sebi pustila… znam je vise kao zajebanciju.

Nirvanu sam nekad slusala, sada mi vise nikako ne lezi.
Pearl Jam i dalje volim… tj Veddera

E recimo, nikada nisam mogla slusati Annie Lennox, cijenim je kao umjetnici al mi se ne dopada.
Kao ni David Bowia tegobni su mi oboje.

Bas nirvanu nekad sam mogao poslusati, sad ne mogu ni tri sekunde
Nirvana sad mi je ko enrike iglesias 2002 ili kad vec, radije razbi tv nego njega poslusati

[detroit-mercy]

Najveći zajeb čovjeka a pobjeda robota je upravo ovo - da se priča o stereotipima - prije valjalo sad ne valja. Nikad bolje vrijeme za pojedinca nije bilo, kako sebi napraviš i ugodiš tako će ti biti. Izobilje svega, od putovanja, hrane, kulture .. sve što je dostupno bogatašima uglavnom je dostupno i običnom čovjeku, kao što rekoh, sve je do čovjeka i znali se oko sebe.

Svako jutro na pipu odvrnes toplu vodu i istusiras se, ako ti je hladno samo podesis termostat, hrane puni frizideri, na odmore se leti, djeca vise ne moraju cuvat goveda po pasnjacima i sadijeveati sijena ili pak ici u rudnike da kopaju kao nekada i masa drugih stvari. Ovo sto sada ima ova generacija nije niti jedna imala u ljudskoj historiji, al jok bolje je bilo u doba nasih nana/djedova kad se ves prao rucno, voda grijala na sporetu, sporet lozio i tako to. Sretnija vremena bila, jes al u kurcu, pitaj one sto su donosile vodu sa izvora. Sretnija vremena bila jer stariji obicno pate za mladoscu i svejsni su prolaznosti zivota, a zna se kako je u mladosti; "sve je lako kad si mlad".