#3526 Re: Dobrinja 1992. - 1995. RATNA DEŠAVANJA
Posted: 19/12/2020 19:57


Vidis ovu kucu u donjem lijevom cosku, pola crveni pola sivi blokovi?
Napisi ime i prezime tog snajperiste,ako ti ga nije zao.Kakav je bio susret sa tim cetnikom?Repetitor wrote: ↑19/12/2020 20:33Vidis ovu kucu u donjem lijevom cosku, pola crveni pola sivi blokovi?
E to je kuca odakle je njihov snajper iz podkrovlja s vremena na vrijeme znao da ponekog zaganja.
Vidis ostatke zapaljenog kombija ispred kuce? To je kombi u kojem su oni pokusali da udju u naselje 17tog,pa sve do jedan u njemu zijanili. Preko puta ulice ulijevo, ne vidi se na slici bili su ostaci od golfa, ista situacija, svi zijanili u njemu.
Mala kuca, skroz desno na slici, to je danas kafana Bistro ili Kod Avde.
Par postova prije onaj mali bankar, upita o onoj akciji iz 93ce,kad je Lasta zakazala, i nisu odradili tu kucu (crveno-sivu) jer nisu navodno dobili lanc pakete bili.
Pisao sam ranije, znam lično lika koji je duzio snajper i s vremena na vrijeme odatle nas maltretirao. Brat mu radi danas u jednoj firmi na Ilidzi, inace su iz Nedzarica a danas zive u Tilavi, ono njihovo novo naselje.
Znao sam satima i danima da cekam da se oglasi iz podkrovlja pa sam znao poslati rafala i rafala iz PKTa gore, gdje bi prestali da se javljaju jedan period pa sve nanovo.
Jednom sam mu i RPG spržio gore, medjutim nismo mu mogli konkretno nista jer je pucao iz dubine kuce, pa je bilo vise prepadanje. Inače sto znam, i 100% istina jeste da ih je dobar broj pogodjen okolo te kuce zbog prilaska liniji, dok nisu iskopali transeje.
Bio je jedan cak toliko hrabar da je izasao da nas gadja RBom u po bijela dana, i onda ga je pogodilo nesto.
Oni su pak, ubili jednog naseg borca koji se nalazio kod te male srusene kuce bez krova. Krenuo lik da ubere tresanja u po bijela dana, popeo se na istu i ovaj ga vidio i nije fulio.
Haj zini da ti kažemValter Gustav wrote: ↑19/12/2020 22:25
Napisi ime i prezime tog snajperiste,ako ti ga nije zao.Kakav je bio susret sa tim cetnikom?
Zao ti je njega sto je ubijo nase vojnike, a nije ti zao nasih vojnika koje je ubio.Sta bi ti oni rekli da su zivi?Repetitor wrote: ↑20/12/2020 11:53Haj zini da ti kažemValter Gustav wrote: ↑19/12/2020 22:25
Napisi ime i prezime tog snajperiste,ako ti ga nije zao.Kakav je bio susret sa tim cetnikom?
Rekli bi, da smo znali kakvi ce glupani doći iza nas da komentarišu po forumu, pobjegli bi u Njemačku, ne bi Bosnu braniliValter Gustav wrote: ↑20/12/2020 14:36Zao ti je njega sto je ubijo nase vojnike, a nije ti zao nasih vojnika koje je ubio.Sta bi ti oni rekli da su zivi?Repetitor wrote: ↑20/12/2020 11:53Haj zini da ti kažemValter Gustav wrote: ↑19/12/2020 22:25
Napisi ime i prezime tog snajperiste,ako ti ga nije zao.Kakav je bio susret sa tim cetnikom?
Pokazao si koliko si pametan kada za 25 godina nisi mogao skontati da se rat nije mogao izbjeci.Evo tvoga "pametnog"posta.Repetitor wrote: ↑20/12/2020 21:17Rekli bi, da smo znali kakvi ce glupani doći iza nas da komentarišu po forumu, pobjegli bi u Njemačku, ne bi Bosnu braniliValter Gustav wrote: ↑20/12/2020 14:36Zao ti je njega sto je ubijo nase vojnike, a nije ti zao nasih vojnika koje je ubio.Sta bi ti oni rekli da su zivi?
Specifično je bilo to nedzaričko ratište, svaka kuća nam se nekako nametala kao meta,naročito one veće spratnosti. Sa druge strane njihovi, bar domicilni borci su branili sopstvene kućne pragove, što bi se reklo. Puno problema su nam pravili u području ulaza i izlaza iz Dobrinje nekoliko prvih mjeseci. Pješadijskom i artiljerijskom municijom po barikadi, a tenkovima, pragama i boforsom od škole ''Aleksa Šantić'' i ''Teologije'' po položajima u zgradama. Vjerujem da su se naši i njihovi snajperisti lovili non-stop, a nekoliko desetina zapaljenih kuća neprijatelja u Nedzarićima je siguran sam dosta pomoglo da na tom polju ostvarimo prednost. Realno govoreći, izdržali su veliki pritisak sa naše strane i uspjeli da se odbrane. Moje zadnje iskustvo za taj dio dobrinjskog ratišta se veže također za decembar '92. Sa nekoliko PO grupa smo im istovremeno udarili na prvu borbenu liniju a onda upali u nju sa pješadijom. Faktor iznenađenja je bio potpun, dosta MTS-a se zaplijenilo. U ono vrijeme mi je bilo krivo što se to nije eksploatisalo i išlo dalje, bar do škole, ali danas mislim da bi nas vrlo malo preko čistina i desetina kuća dobacilo do tamo. Kada pogledam Trebević iza naših leđa, i bez Gavrića brda bi nas preorali artiljerijom. Iz svog iskustva znaš šta znači povlačenje ili zbrinjavanje ranjenih u takvim okolnostima. Jednostavno rečeno, bili smo tada inferiorni na polju artiljerije i to je to.Repetitor wrote: ↑19/12/2020 20:33Vidis ovu kucu u donjem lijevom cosku, pola crveni pola sivi blokovi?
E to je kuca odakle je njihov snajper iz podkrovlja s vremena na vrijeme znao da ponekog zaganja.
Vidis ostatke zapaljenog kombija ispred kuce? To je kombi u kojem su oni pokusali da udju u naselje 17tog,pa sve do jedan u njemu zijanili. Preko puta ulice ulijevo, ne vidi se na slici bili su ostaci od golfa, ista situacija, svi zijanili u njemu.
Mala kuca, skroz desno na slici, to je danas kafana Bistro ili Kod Avde.
pratim dugo ove ratne teme, bio sam i direktni ucesnik na nekim mjestima, pa da ne ispadne da se pravim pametan...PM72 wrote: ↑21/12/2020 18:33 Ako mogu da se nadovežem..
Nedzarići se nisu mogli zauzeti bez artiljerije i upada sa više strana.Lično mislim da nije bio problem upasti u nekoliko rovova ali trebalo se odrzati na dostignutom.
Imamo svjedocenja da jedna grupa upadne,ovi sa strane zakažu i onda si najebo kad te provale.
Imali smo mi dobrih i hrabrih momaka ali 15 ili 30 ljudi ne rješava problem.Bez prave artiljerijske podrske iz grada i Butmira,Igmana da lupa po Kasindolskoj cesti i da tako sprijecava ispomoć sa Ilidze nista se nije moglo uraditi.
Nista nisi postigao ako iz Dobrinje V upadnes u par rovova ako nisi to isto uradio u Vojnickom,Stupskom brdu,kod kasarne,u aerodromskom naselju i presjecanju kasindolske...
Mi to nismo mogli jer je bila vrlo losa koordinacija između jedinica Armije i MUP-a,što bi rekao narod-svak za se travu pase...
Ako zanemarimo da su se neđarički četnici aktivnospremili za rat i da su u startu imali bolju statnu poziciju po pitanju organizacije, utvrđenja, naoružanja itd, da je u sred naselja bila aktivna kasarna JNA sa MTS-om, oklopom itd itd itd, da su imali mogućnost dotura MTS-a i ljudi sa Ilidže ako zagusti i na kraju da si mogao da biraš odakle su mogli dobiti artiljerijsku poršku da nas sataru. S druge strane imao si slabo naoružan i utvrđen Otes i iza njega nimalo bolju situaciju u Sarajevu.
Jesu bili na početku rata uveliko u klinu, a poslije kada su se povukli sa položaja pored 10 transferzale do iza Lukavičke ceste, a kasnije i sa onog "ćoška" gdje su se spajale ulice Lukavička cesta i Bore Draškovića bili su u boljem položaju jer su znatno izravnali liniju, pogotovo jer su imali artiljerije i granata za iste u dovoljnom broju cijeli rat.goshpar wrote: ↑21/12/2020 22:32pratim dugo ove ratne teme, bio sam i direktni ucesnik na nekim mjestima, pa da ne ispadne da se pravim pametan...PM72 wrote: ↑21/12/2020 18:33 Ako mogu da se nadovežem..
Nedzarići se nisu mogli zauzeti bez artiljerije i upada sa više strana.Lično mislim da nije bio problem upasti u nekoliko rovova ali trebalo se odrzati na dostignutom.
Imamo svjedocenja da jedna grupa upadne,ovi sa strane zakažu i onda si najebo kad te provale.
Imali smo mi dobrih i hrabrih momaka ali 15 ili 30 ljudi ne rješava problem.Bez prave artiljerijske podrske iz grada i Butmira,Igmana da lupa po Kasindolskoj cesti i da tako sprijecava ispomoć sa Ilidze nista se nije moglo uraditi.
Nista nisi postigao ako iz Dobrinje V upadnes u par rovova ako nisi to isto uradio u Vojnickom,Stupskom brdu,kod kasarne,u aerodromskom naselju i presjecanju kasindolske...
Mi to nismo mogli jer je bila vrlo losa koordinacija između jedinica Armije i MUP-a,što bi rekao narod-svak za se travu pase...
ali kad se pricalo o otesu, bilo je kao da je to bilo neodbranjivo jer se nalazilo "u klinu", a ista stvar je bila i sa cetnicima u nedzaricima, ako ne i teza. kako mi nismo uspjeli to iskoristiti...
Naravno, danas se sa vremenske distance stvari mogu tumačiti drugačije. Međutim, prostorni i vremenski okvir teme je uslovljen i bilo bi korektno da svoja mišljenja prilagodimo retrospektivno i u ono vrijeme i okolnosti. Konkretno u decembar 1992. i poduzimanje borbenih aktivnosti da se snage neprijatelja vežu i razvlače kako se ne bi mogle usmjeriti na drugom ili susjednom ratištu. Par puta sam to već naglasio, to je bio osnovni smisao akcije od 8.12.1992 i napada na prvu borbenu liniju neprijatelja u Nedzarićima , frontalno sa Dobrinje 5. To da se ništa nije postiglo je nepotreban komentar, jer ja znam da jeste, ali zbog dva poginula borca (Đedović i Selmanović) i desetina njih ranjenih, nema puno prostora za neki veliki slavljenički osjećaj. Zadatak je izvršen.PM72 wrote: ↑21/12/2020 18:33 Ako mogu da se nadovežem..
Nedzarići se nisu mogli zauzeti bez artiljerije i upada sa više strana.Lično mislim da nije bio problem upasti u nekoliko rovova ali trebalo se odrzati na dostignutom.
Imamo svjedocenja da jedna grupa upadne,ovi sa strane zakažu i onda si najebo kad te provale.
Imali smo mi dobrih i hrabrih momaka ali 15 ili 30 ljudi ne rješava problem.Bez prave artiljerijske podrske iz grada i Butmira,Igmana da lupa po Kasindolskoj cesti i da tako sprijecava ispomoć sa Ilidze nista se nije moglo uraditi.
Nista nisi postigao ako iz Dobrinje V upadnes u par rovova ako nisi to isto uradio u Vojnickom,Stupskom brdu,kod kasarne,u aerodromskom naselju i presjecanju kasindolske...
Mi to nismo mogli jer je bila vrlo losa koordinacija između jedinica Armije i MUP-a,što bi rekao narod-svak za se travu pase...
Oskudijevali smo u svemu i opet je to uspjeh,jer su bili spremni i utvrđeni po pričama još 1991 godine,sad nezn jeli istina da su imali i plin razveden pošto je svaka kuća bunker bilaNekako s proljeća wrote: ↑22/12/2020 17:57Naravno, danas se sa vremenske distance stvari mogu tumačiti drugačije. Međutim, prostorni i vremenski okvir teme je uslovljen i bilo bi korektno da svoja mišljenja prilagodimo retrospektivno i u ono vrijeme i okolnosti. Konkretno u decembar 1992. i poduzimanje borbenih aktivnosti da se snage neprijatelja vežu i razvlače kako se ne bi mogle usmjeriti na drugom ili susjednom ratištu. Par puta sam to već naglasio, to je bio osnovni smisao akcije od 8.12.1992 i napada na prvu borbenu liniju neprijatelja u Nedzarićima , frontalno sa Dobrinje 5. To da se ništa nije postiglo je nepotreban komentar, jer ja znam da jeste, ali zbog dva poginula borca (Đedović i Selmanović) i desetina njih ranjenih, nema puno prostora za neki veliki slavljenički osjećaj. Zadatak je izvršen.PM72 wrote: ↑21/12/2020 18:33 Ako mogu da se nadovežem..
Nedzarići se nisu mogli zauzeti bez artiljerije i upada sa više strana.Lično mislim da nije bio problem upasti u nekoliko rovova ali trebalo se odrzati na dostignutom.
Imamo svjedocenja da jedna grupa upadne,ovi sa strane zakažu i onda si najebo kad te provale.
Imali smo mi dobrih i hrabrih momaka ali 15 ili 30 ljudi ne rješava problem.Bez prave artiljerijske podrske iz grada i Butmira,Igmana da lupa po Kasindolskoj cesti i da tako sprijecava ispomoć sa Ilidze nista se nije moglo uraditi.
Nista nisi postigao ako iz Dobrinje V upadnes u par rovova ako nisi to isto uradio u Vojnickom,Stupskom brdu,kod kasarne,u aerodromskom naselju i presjecanju kasindolske...
Mi to nismo mogli jer je bila vrlo losa koordinacija između jedinica Armije i MUP-a,što bi rekao narod-svak za se travu pase...
Ako imaš volje i saznanja, ti se nadoveži na prozivanje da jedinica ''Lasta'' nije izvršila naređenje tj dodijeljeni joj zadatak u jednoj drugoj kasnijoj akciji koju su pomenuli @shalla i @Repetitor.
Znamo i mi a i forumaši iz neprijateljske vojske su to potvrdili, da su Nedzarići ostali u defanzivi od vremena kada smo zaustavili njihov nalet sredinom juna 1992. To je i onda bilo jasno i nama i njima, a naravno da nismo prihvatali činjenicu da se neće stvoriti uslovi da jednom i Nedzariće ili jedan njegov dio zauzmemo. Govorim o 1992., već 1993 i nama je bilo jasnije da je to puno tvrđi orah za naše tadašnje zube, mislim iz ovog pravca. Možda se nešto još kasnije radilo iz Vojničkog polja ili Stupskog brda...ali to je već za druge teme.