"Lejland" ispred zadnjeg od cetiri "Stara paviljona" na Grbavici I.
Desno je samoposluga, u to doba najveca u gradu. Pocetkom svakog mjeseca sa starcima is'o po "fasungu"

... Sve sto se kupi potrpa se na biciklo-trokolicu i poslovodja Meho vozi do naseg nebodera. Meho vinta pedale, ja sav sretan u trokolici s hranom, a starci za nama... Kad dodjemo pred neboder raja me ljubomorno gledaju, a ja k'o Simela Solaja (srce k'o Trebevic).
Do samoposluge ce poslije biti cuveni "Riblji restoran" u kojem je s pocetka bila super klopa i samo mjesto je izgledalo kulturno. Poslije ce postati obicni, malo veci bircus... Par godina pred rat bili poker automati. Nekoliko dana pred rat ja bio s kumom, najboljim jaranom iz djetinjstva "da odigramo koju"

. Obojica odrasli odmah tu, u srednjem neboderu kod pijace... Do nas njih nekoliko naglas pricaju i dogovaraju se oko kupovine par automatskih pusaka. Nas smijeh uhvatio, kontamo koji je klinac ovom ljudima. Pojma nismo imali sta nam se pred nosom desava...
