Prvi put razmisljam o tome... Jednim manjim djelom je vjerovatno urodjeno i zapisano u genima. Drugim, sigurno vecim djelom je profilirano kroz vrijeme. Npr. kada igram fudbal, u startu imam veliko samopouzdanje jer znam da sam dobar, ali ako nije moj dan, samopouzdanje znacajno opadne. Ali, uvijek ga jednim dobrim potezom (u najgorem slucaju na drugom terminu) brzo povratim i nastavim po starom. Mnogo znacajan faktor je pozitvno razmisljanje koje u vecini slucajeva pobjedjuje negativno. Svakako da ne razmisljam pozitvno ako za pozitivan ishod imam minimalne sanse, ali ako za uspjeh postoji makar 10% sanse, ja cu vjerovat u uspjeh. Drugi primjer je kosarka koju igram relativno dobro, ali nisam medju najboljim u ekipi. Cesto imam lose trenutke, ali ih uvijek uspjevam neutralisat pozitivnim razmisljanjem, pa tako ne dozvoljavam da psiha dodatno ugrozava moj skromni talenat u kosarci. Ovi primjeri se lako mogu preslikat na zene. Umjesto fudbal ubacite 'prosjecne djevojke', a umjesto kosarke 'natprosjecno inteligentne djevojke'ljubav_aha wrote:P.P.S. sto je vjecni izvor tvog samopouzdanja
.Sto se tice zena, udvaranja, barenja i muntanja... Kao malisan sam bio neobicno simpaticno dijete (sto zbog izgleda, sto zbog ponasanja), tako da sam redovno dobijo komplimente... To mi je vjerovatno usadilo dozu samopouzdanja i osjecaj da se na neki nacin svidjam zenama (ali mi je stvorilo averziju prema komplimentima).. Drugi bitan faktor, vjerovatno najbitniji je taj sto imam jako dobar osjecaj kod koje djevojke mogu imat prolaz. Da se zalijecem grolom u jagode, da redovno dobijam pedale, vjerovatno bi upropastio i srozo svoje samopouzdanje.
Vec godinu dana imam nekih zelucani problema, tako da mi to znacajno utice na izgled lica (povremeno se javljaju iritacije u obliku crvenila, lice ponekad izgleda umorno kao da cijelu noc nisam spavo..)... Ali, to nije bitno uticalo na moje samopozdanje... Jednostavno, vremenom sam NAUCIO da razmisljam pozitivno i steko veliko samopouzdanje, tako da bi se moralo desiti nesto jako lose da to iscezne iz mene. Pozitvno razmisljanje se profilise vremenom, na tome trebate svakodnevno radit. Pozitivno razmisljanje se najbolje stice na negativnim primjerima kada snagom razuma sebe ubjedite da imate sanse i da morate razmisljat pozitivno da bi napravili uspjeh. Jednostavno, kada god mislite negativno, spucajte si samar (ne shvatajte bukvalno
) i pocnite u tom primjeru trazit pozitivnost i izvor nade za uspjeh, ka kojem ce te se kretati.. Naravno, racionalno razmisljanje je bitna stavka, tako da ne treba ici glavom kroz zid. Uvijek treba znati kada je dosta. Sve zavisi od osjecaja i instikta.Najgori su mi likovi koji me filuju ovakvim i slicnim pricama... 'Jedna cura mi se jako svidja... Ima nekih nagovjestaja da je interesovanje obostrano, ALI NISAM SIGURAN.. Da li da joj pridjem ili da se raspitam za njen broj, pa da pripremim teren, da me nebi otkantala iz straha ili zbunjenosti.. Ne znam sta bi joj reko, sta ti mislis, da li da budem direktan ili indirektan.... Sta ako me odbije, ispast cu debil... Mozda bi se trebo ogradit i poziv na izlazak provuc kao poluozbiljnu salu.. Ali, sta ako me onda ne shvati ozbiljno, sta ako onda pomisli da se samo zezam i da nisam ozbiljan... Sta, kako, gdje, kada...'. Postavljanje pitanja i bjesomucno razmisljanje i razradjivanje strategije neminovno dovodi do negativnog razmisljanja i pada samopouzdanja. Kalkulisanje vam ne moze donjet nista dobro.
Kod mene to ide po kratkom postupku podstaknuto kratkim razmisljanjem. Prvo procjenim djevojku na kojoj imam pik, pa onda ispitam na koji me nacin gleda i da li mi njen pogled zove sebi (pogled je sasvim dovoljan, nema potrebe za grananjem, zvizdanjem i neprestanim isticanjem guze i duda
... Sala mala, nista nije zabranjeno ) i napad slijedi u trenutku moje inspiracije . Dakle, potpuno sam operisan od tumacenja i proucavanja. Samo hrabro, pa sta bude. Naravno, tanka je nit izmedju hrabrosti i gluposti, o tome treba vodit racuna. Ipak, nije sramota biti odbijen, glupo je to dozivljavat kao licni poraz. Svako se nekom svidja, ali se niko ne svidja svakome.Ono sto je jako bitno jeste da znate da nisu sve zene iste i da u startu budete umjereni dok ne osjetite kakva je... Uvijek slusajte svoj instikt i budite orginalni. Bolje bit orginalno glup, nego kopija nekog drugog. Naravno da treba saslusat dobronamjerne savjete, ali konacnu odluku morate donjet VI. Ja sam samo jednom u zivotu posluso savjet i zavrsio je fijaskom. Dosle su na nasu klupu u parku dvi djevojke koje poznaje mog druga, ali ja ih do tada nisam poznavo. Jedna me toliko uhvalila da mi nije preostalo nista drugo nego da uzmem broj (upornost se uglavnom isplati, iako to nije moja odlika)... Drug me savjetovo da je hitro zovnem kod sebe, da je mala fufica i da tu nema mjesta za suptilnost i osjecaje. Ja ga posluso (iako sam imo drugaciji osjecaj, al sam mu povjerovo jer je za raliku od mene 'poznaje'), nazvo je i objasnio sta zelim
. Ona mi rece da ona to ne zeli, da zeli ozbiljnu vezu... Ja joj rece 'prosao sam davno cmakanje u parku, drzanje za ruke, lezanje na travi, ne prodajem zvijezde ni sarene laze...' .. Kad je shvatila da sam promasen slucaj, rekla mi je 'ja sam nevina, ne zelim semu nego ozbiljnu vezu'. Dobro - dobro, cao - cao. Vrlo vjerovatno da nije bila nevina, ali to je odbrambeni mehanizam koji koristi vecina zena. Poruka je jasna... Ili to zaista ne zeli ili je pristup bio pogresan.Pristup i prica za svaku djevojku mora biti razlicita.. Ne mozete imati isti pristup nekoj divljakusi i fakultetski obrazovanoj djevojci. Ovoj prvoj ce te ispast nejasni, a ovoj drugoj prosti. I ovdje sve zavisi od osjecaja i procjene. Koliko dobro procjenjujete, toiko imate sanse za uspjeh.
Bjez tamo ljubav_aha, vidi sta mi uradi, opet napisa kilometarski post. Da cura vidi o cemu pisem, sa oklagijom bi me ganjala, a ja se ovdje kao pravim pametan
.
. Mora da sam jos uvijek pod utiskom... Izvrnjavam se.
),a u 6. su svi doktori i oslanjaju se na efekat bijelog mantila,te misle da su neodoljivi. Kad pocnu raditi-onda im ni cak noris nije ravan.
