o2.o5.1992.----02.05.2014.

[PM72]

A gdje nije.

Nije na Stupu i Doglodima.Tamo metak nije opaljen ni granata pala do septembra 1992.

U aprilu 1992 najviše je stradao Stari grad i to padinski dijelovi "memli" strane,Trg Pere Kosorića,dijelovi Alipašinog,Vojničko i Dobrinja.Da ne zaboravim i dijelove Ilidže koji su stradali 20 aprila...

Ostali dijelovi grada još nisu došli pod udar artiljeraca sa brda.Kasnije će to oni nadoknaditi.

Granatama ispaljenim iz artiljerijskih oruđa 14. maja 1992. godine stupska crkva je pogođena, zapaljena i značajno devastirana

U pravu si,smetao im je toranj pa su ga gađali ,čini mi se,PAM-om iz Nedžarića i dok je nisu zapalili - nisu se okanuli.A i dalje tvrdim da je to bila najmirnija i najbezbjednija zona u gradu.

[SmokingMan]

Pošto si sa Stupskog "brda" da te usput pitam je li iko od tvojih komšija ili ukućana spominjao pakete Marlbora,kafu,kartone konjaka,skenderbega i štoka zaštekanih po okolnim kućama?

ja znam par ljudi odozdo i dok je bilo toga,dobro su pružali otpor onima iz kasarne.

Ne ljuti se,ovo je živa istina.Ionako smo otišli od teme ali da se ne zaboravi.

Jašta,stari rahmetli mi je pričo o njima a i znao ih je lično a kojeg li čuda neki su mu bili vrlo bliski prijatelji prije agresije,i moj je otac dole držao box i imao tih stvari sa strane (stari je dobro zarađivao tako da je mu je držanje boxa bio dodatni biznis) i sve je početkom rata navukao u našu kuću na Stupu za svoju i širu porodicu,i od toga smo se pristojno hranili jedan poprilično kraći periodu,stari je dole proveo čitav rat sa muškinjem iz naše familije,doik su se žene,djeca,i stariji članovi porodice raselili kod familije po Sarajevu,a na odmor je dolazio kod nas u stari grad svakih 7-15 dana da nam donese potreština.

Još mi teže pada kada su naši pljačkali kuće na Stupu,oni koji su iz Novoga grada dolazili na smjenu linije,tako je stari rahmetli,naišao na lika u A fazi na AP,i vidio na njemu svoj džemper,kojeg je on koliko se sjećam prije rata kupio negdje vani,nisam siguran jel u Rumuniji ili negdje u regiji,budući da je imao posao koji zahtjeva mnogo putovanja...

Bilo je ovde još škakljivih stvari,samo tako...

[Dozer]

@objektivni navijac
Tita ti, odakle izvuce sve ove podatke...?

Rat u smislu ratnih dejstava pocinje 10 septembra ulaskom ArBiH na Otes. 12. Septembra krece napad ArBiH na Ilidzu i Dobrosevice,kao i pripremljena kontra VRS.

Ovo je, blago receno, netacno. Osim ako pod "ratnim dejstvima" ne podrazumijevas masovna vojna pomjeranja...
Ipak se do 12.09.92. na Sarajevskom ratistu izdesavalo stosta, kao npr. pad dijelova Dobrinje 1 i 4 u junu, prvo aerodromsko takodjer tada, Nedzarici, itd., a prije toga pad Grbavice, Ilidze, Nedzarica, Vojkovica, itd. Drugim rijecima, nije da nije bilo ratnih dejstava do 12.09.

Septembra krece napad ArBiH na Ilidzu i Dobrosevice,kao i pripremljena kontra VRS.

Naravno, kako je vec receno, od nabrojanoga se nista nije desilo na ovaj nacin. Niti je krenuo napad na Ilidzu (bio je planiran, ali se nije maklo s mjesta, tj. nije napad ni poceo. Bile price o nekakvom "Sultanima" s Igmana, bla, bla, ali realnost je da se nigdje nije ni krenulo), niti je bio napad na Dobrosevice (koji su, ipak, iza Butila koje su oni drzali, a do Butila je od Dogloda preko 1 km brisanog prostora, pa je samim tim jasno da bi ovo bila jedna klasicna samoubilacka misija, kojih nam, btw, nije falilo...). Cak nije ni bilo "pripremljene" kontre VRS jer se ni napad na navedene lokacije nije desio. Ono sto se desilo jeste da je Maric i njegov HVO jednostavno prodao Doglode cetnicima, koji su onda samo usetali tamo i u Delminijum. Sve bilo na bazi dogovora. Saptanje o ovome je vrlo brzo doslo do Stupa i ekipa od 12 ljudi, Vikicevih i diverzanata korpusa, su otisli da izvide situaciju. I upali u Delminijum gdje su cetnici uredno sjedili, pili i jeli, a par desetina drugih je olaksavalo kuce od tehnike, klope i pica. Tu se zapucalo i oni su jednostavno svi zbrisali prema Butilama, da bi se onda konsolidovali i krenuli u kontru. Tu je onda bilo puskaranje i njihovo granatiranje, a navedenih 12 ih je iz 3 kuce zadrzalo na odstojanju sve do ponoci, kada su im u ispomoc i smjenu dosle Laste, Leptirice i ne znam vise ni ja ko, ali je doslo okruglo 100 ljudi. Ujutro je krenula jaka kontra i sve se to manje-vise razbjezalo, pa su Vikicevi dosli da to onda probaju vratiti, ali vec je bilo prekasno, tako da su se jedino mogli i oni povuci.

Da budemo precizniji 19 tenkova u borbama za Caraparu 20-21 februar .

Ne znam gdje si ih ti nabrojao i vidio ovoliko u Azicima, ali ja za 3 dana uspjeh vidjeti svega 4 (jednom sjebali gusjenicu), 2 ili 3 transportera i 1 BOV tockas s maljutkama. Naranvo, Ahatovici su uredno orali haubicama sva 3 dana te bitke, a minobacaci svih kalibara i sa svih strana nisu popustali.

Ostalo se manje-vise slazem.

[SmokingMan]

@Dozer,dokle si stigao sa "tipkanjem" knjige.

[PM72]

ekipa od 12 ljudi, Vikicevih i diverzanata korpusa, su otisli da izvide situaciju. I upali u Delminijum gdje su cetnici uredno sjedili, pili i jeli, a par desetina drugih je olaksavalo kuce od tehnike, klope i pica. Tu se zapucalo i oni su jednostavno svi zbrisali prema Butilama, da bi se onda konsolidovali i krenuli u kontru.

Što ljudima ne kažeš da si i ti jedan od tih 12 što usraše Mariću biznis...

Znači,radi tebe sam mogao glavu zijaniti dan poslije ,u onoj bježaniji. Nikad ti neću halaliti

[VjecitiStudent]

ekipa od 12 ljudi, Vikicevih i diverzanata korpusa, su otisli da izvide situaciju. I upali u Delminijum gdje su cetnici uredno sjedili, pili i jeli, a par desetina drugih je olaksavalo kuce od tehnike, klope i pica. Tu se zapucalo i oni su jednostavno svi zbrisali prema Butilama, da bi se onda konsolidovali i krenuli u kontru.

Što ljudima ne kažeš da si i ti jedan od tih 12 što usraše Mariću biznis...

Znači,radi tebe sam mogao glavu zijaniti dan poslije ,u onoj bježaniji. Nikad ti neću halaliti

Bakir, Dozer i još desetorica

[dječak sa šibicama]

Mojima su gore kucu pogodili ja mislim 4 ili 5 maja, maljutkom, gadjali su dom kulture i skolu,

Jesi li to i ti porijeklom sa "memli" strane? Mislim,jesi li domorodac ili novi stanovnik Širokače.Ako si domorodac onda bi se trebali i porodično poznavati jer je i mom starom baš tu sjebana kuća maljutkama,i sad imam negdje u garaži ostatke repa maljutke sa osmica.

Nekada davno zivio gore, rodjen i odrastao, odavno sam haustorce

[Dozer]

[Dozer]

@Dozer,dokle si stigao sa "tipkanjem" knjige.

Tanko...nemam vremena da disem kako treba...

[Mister Yes]

Nije na Stupu i Doglodima.Tamo metak nije opaljen ni granata pala do septembra 1992.

U aprilu 1992 najviše je stradao Stari grad i to padinski dijelovi "memli" strane,Trg Pere Kosorića,dijelovi Alipašinog,Vojničko i Dobrinja.Da ne zaboravim i dijelove Ilidže koji su stradali 20 aprila...

Sve na lijevoj obali Miljacke. Zločinac Radovan je više puta izjavljivao da bi idealna podjela Sarajeva bila ta po kojoj Srbi dobijaju sve na lijevoj obali Miljacke a Bošnjaci sve na desnoj obali Miljacke.

[Dozer]

I snajperanje bi se onda moglo nastaviti do kraja postojanja planete...

[VjecitiStudent]

@Dozer,dokle si stigao sa "tipkanjem" knjige.

Tanko...nemam vremena da disem kako treba...

Izaći će uskoro Bakirova knjiga "Bio sam Vikićev specijalac", pa možeš prepisati dijelove

[seln]

Ja sam za ovih par godina pogledao sve dokumentarce na ovu temu. Zanteresovalo me a kao kroz maglu se i sjecam neceg mada sam bio klinjo.
I zaista ne kontam kakva bitka 2. i 3.5.1992.? Po meni ono sto se desavalo u ta dva dana nije vidilo bitke.

Vjerovatno potisnuto jer su tvoji ispusili.

[Mister Yes]

Zbog velikih gubitaka u ljudstvu,VRS u proljece odustaje od ofanzive na tom pravcu i poslije opseznih priprema i prestrojavanja pocetkom jula 1993 prelazi na ofanzivu na slobodne prostore opcina Trnovo,Hadzici i Ilidza. Najveca vojna operacija VRS u toku cijeloga rata. Angazovane snage oko 19 000 ljudi,ne racunajuci snage koji vrse pritisak na drugim mjestima,u Sarajevu,( opet napadima na Stup i Zuc ) U tom periodu jedan dio manji dio snaga ArBiH je bio vezan sukobom sa HVO. Strateski cilj ofanzive,stvaranje drugoga obruca oko Sarajeva,zauzimanje teritorija sa druge strane aerodroma i prisiljavanje vlasti u Sarajevu na predaju. Operacija zapinje na svim pravcima ali se malobrojne i neorganizirane jedinice ArBiH polako potiskuju. 31.Jula ,otvara se tunel i u par dana nekoliko hiljada vojnika ArBiH izlazi iz grada. Unatoc tome VRS ostvaruje dalje napredovanje,zauzima Golo brdo na Igmanu i jos napreduje na svim pravcima,medjutim zahvaljujuci konstantno i ogromnom prilivu ljudstva kroz tunel iz Sarajeva, ArBiH ostvaruje izrazitu nadmoc u ljudstvu na svim pravcima,pocinje potiskivati VRS i poslije par dana se sklapa primirje. VRS je ofanzivom ostvarila ogromne napredke na terenu. Zauzela je Grebak i Rogoj,kompletnu teritotiju opcine Trnovo,skoro kompletne teritorije opcina Ilidza i Hadzici,kompletnu Treskavicu,veci dio Bjelasnice i jedan dio Igmana. Medjutim,nije ostvaren strateski cilj a to je stvaranje drugoga obruca oko Sarajeva. Tako da je to bila Pirova pobjeda VRS i sjeme kasnijih poraza. To je bila posljednja vojna ofanziva VRS u cijelome ratu. ArBiH je otvaranjem tunela Ii odrzanjem dijela teritorije sa one strane tunela,kao i komunikacije sa ostatkom zemlje ostvarila veliki uspjeh,time je oslobodila operativne mogucnosti 1 Korpusa,koji cini kvantitativno preko 30 % ArBiH a kvalitativno i vise,ostvarila mogucnosti za preuzimanje operativne i strateske ofanzive. Sto se i ostvarilo,prvo ofanzivom protiv HVO u srednjoj Bosni,koju je iznio 1 Korpus a onda i pocetkom ofanzive na VRS na sarajevskom ratistu od ljeta 1994.

Polako sa tom hronologijom prijatelju. Tunel je prokopan 30.jula 1993-e ali ofanziva ArBiH protiv HVO-a se dešava prije toga. 10. juna je oslobođen Travnik, 30.juna oslobođen Sjeverni logor u Mostaru, 17.jula Fojnica a 26.jula Bugojno. Znači sve prije tunela.

Dalje, prokopavanje tunela nije imalo uticaja na zaustavljanje srpske ofanzive na Igmanu. Malo ih je tek pristigla 7.muslimanska usporila ali ni oni ih ne bi zaustavili. Zaustavila ih je međunarodna zajednica to jest Alijina kapitulacija. Ali da idemo redom:
30.07.1993. probijene linije odbrane prema Igmanu i Bjelašnici. (isti dan kada je prokopan tunel)
01.08.1993. četnici zauzeli vrh Bjelašnice sa TV relejom
02.08.1993. U Ženevi došlo do prekida mirovnih pregovora jer je Alija nastavak pregovora uslovio povlačenjem srpskih snaga sa Bjelašnice i Igmana.
03.08.1993. Warren Christopher izjavio: "Skidanje opsade Sarajeva je nacionalni interes SAD-a."
04.08.1993. Srpske snage su zauzele sve ključne položaje na Igmanu i natjerale ARBH na povlačenje, čime su potpuno zatvorili obruč oko Sarajeva.
05.08.1993. Karadžić izjavljuje: “Srpska strana će pustiti UNPROFOR na neke strateške tačke na Igmanu i Bjelašnici, ali one ne smiju dozvoliti ni jednoj strani da sa ovih planina napadaju Sarajevo”
07.08.1993. Srbi su na prilazima prema planinama Igman i Bjelašnica povukli tešku artiljeriju, kako bi ispoštovali postignuti dogovor o prekidu borbenih dejstava na ovom području. Prethodnice “plavih šljemova” UN izašle su na Igman.
14.08.1993. Vojska pobunjenih Srba je završila povlačenje sa Igmana i Bjelašnice na pozicije od 30.jula i predale ove položaje pod nadzor UNPROFOR-a
16.08.1993. Nastavljeni pregovori u Ženevi
20.08.1993. Javnosti predstavljen Oven-Stoltenbergov plan.
26.08.1993. Alain Little, izvještač BBC: "Ženeva je potpis kapitulacije, ali nema drugog izlaza za bosanski narod. Ta je kapitulacija kontrolirana od medjunarodne zajednice."

Ostatak priče se zna. Već u novembru Alija smjenjuje Sefera a Franjo smjenjuje Praljka. U februaru leti i Boban (mijenja ga Zubak) i počinju pregovori o formiranju Federacije BiH. Stvaranje Federacije BiH dva naroda je značilo i posredno priznavanje RS-a kao tvorevine za treći narod.

Pad Bjelašnice i Igmana je bio ključni momenat rata. Prisilio je Aliju da kapitulira. Nakon toga sve se otpetljava malo po malo. Prvo se formira Federacija a zatim u režiranom ratu i “prisiljavaju” Srbi na 49% teritorije. Pad Igmana i Bjelašnice je Aliju natjerao da prihvati RS to jest da prihvati formiranje srpskog entiteta u BiH. Zauzvrat je dobio povlačenje srpskih snaga sa tih planina i deblokadu grada.

Ovo je moja teorija:
-Početkom 93-e Alija i drugovi još uvijek ne pristaju na formiranje srpskog entiteta u BiH (provincije iz Vance-Owenovog plana da ali ne entitet iz jednog komada.)
-Srbi traže entitet iz jednog komada (što podrazumjeva da će podrinje njima pripasti) a zauzvrat nude da se potpuno povuku iz Hrvatske (svakako im trebaju ti Srbi iz Hrvatske da njima napune ona područja gdje nisu većina u RS-u.)
-Franjo pristaje na taj deal. Pomoći će Srbima da natjeraju Bošnjake da private srpski entitet iz jednog komada a zauzvrat će dobiti cijelu Hrvatsku.
-Hrvati počinju rat sa Bošnjacima kako bi Bošnjaci ostali opkoljeni.
-Sljedećih pola godine Bošnjaci će se boriti sa dva neprijatelja potpuno opkoljeni.
-Vrhunac je pad Igmana i Bjelašnice kojim Sarajevo postaje potpuno zatvoreno (taman kad smo prekopali tunel a što su oni morali znati da radimo).
-Alija kapitulira i pristaje na stvaranje srpskog entiteta u kontinuitetu na 49% BiH.
-Predstavlja se Oven-Stoltenbergov plan koji je samo predstava za javnost. Alija kao pita Sabor (a nije pitao za Dayton) i Sabor kao obara plan iako je Alija kao za plan. Sve skupa predstava za javnost. Još u avgustu se znalo da će biti Federacija sa Hrvatima ali OS plan je bio samo da se zamažu oči.
-Neposredno nakon toga (ne odmah da ne bude previše ofirno) pomirenje sa Hrvatima (odigrali su svoju ulogu) koji naravno pristaju na gašenje Herceg Bosne kao preduvjet da dobiju ono što im je obećano (cijelu Hrvatsku). I onda sljedi priprema za drugu scenu tog, od avgusta 93-e, režiranog rata. Još da se Srbi povuku iz Hrvatske i da se svedu na 49% u BiH. Naravno da se nisu mogli tek tako povući. Prvo se malo pustilo vremenu da ne bude previše ofirno, a onda mic po mic, bljesak pa oluja, pa NATO udari pa do 49%. Najviše žalim one koji su poginuli 94-e i 95-e u režiranom ratu. Da su vođe probali neka “humana preseljenja” bez rata svi bi ih smatrali monstrumima. Ali ovako su u stvari veći monstrumi samo im je ta predstava trebala da narodi lakše progutaju.

[Blizanac]

04.08.1993. Srpske snage su zauzele sve ključne položaje na Igmanu i natjerale ARBH na povlačenje, čime su potpuno zatvorili obruč oko Sarajeva.

Vrhunac je pad Igmana i Bjelašnice kojim Sarajevo postaje potpuno zatvoreno (taman kad smo prekopali tunel a što su oni morali znati da radimo).

Ne znam gdje si bio u vrijeme tih dešavanja, jer očito ne znaš da Sarajevo nije bilo u potunosti zatvoreno, s obzirom da četnici nikad nisu presjekli komunikaciju preko Igmana ka Hrasnici.

[karanana]

da nisu stali presjekli bi je. cini mi se da im je trebalo par kilometara da se spoje sa svojima iz hadzica.

[Blizanac]

da nisu stali presjekli bi je. cini mi se da im je trebalo par kilometara da se spoje sa svojima iz hadzica.

To je već teorija "šta bi bilo kad bi bilo".
Činjenica je da su zaustavljeni i da se linija ustabilila, te da su istu osiguravale brojne jedinice. Ipak je to bila jedina preostala komunikacija za grad preko Igmana i ubijeđen sam da je nikad ne bi uspjeli presjeći.

[VjecitiStudent]

da nisu stali presjekli bi je. cini mi se da im je trebalo par kilometara da se spoje sa svojima iz hadzica.

To je već teorija "šta bi bilo kad bi bilo".
Činjenica je da su zaustavljeni i da se linija ustabilila, te da su istu osiguravale brojne jedinice. Ipak je to bila jedina preostala komunikacija za grad preko Igmana i ubijeđen sam da je nikad ne bi uspjeli presjeći.

Da ne crtamo sad opet karte tog područja, ima na PF istorija iscrpna tema o ovome, tek par napomena:
Na Igmanu, iza leđa VRS-a je bila asfaltna cesta i tako praktično hiljade i hiljade tona MTS-a na dohvat ruke, uz obilje oklopa i teškog naoružanja na raspolaganju.
Sa druge strane Bjelašnice, VRS je bila u Umoljanima. Između njih i Ivan sedla na tom dijelu više nije bilo nikoga.
Armija je tih dana morala bukvalno svaki metak na leđima dovući, i to ako ga je imala, uz samo lako naoružanje na raspolaganju. Jeste, par pješadijskih napada je tih dana herojski odbranjeno, no da je bitka potrajala na način kako je trajala prethodnih dana, nema dilema da bi se Sarajevo na kraju našlo u potpunoj, nekoliko desetina kilometara širokoj blokadi, kao potpuno zatvorena enklava, sa jedino aerodromom otvorenim za doturanje ograničenih količina hrane, bez tunela, i bilo kakvog načina za doturanje vojne pomoći.

Ne treba nikada zaboraviti da je to 1993., u sred rata sa HVO-om, vrijeme najveće oskudice sa svim i svačim.

[Blizanac]

Da ne crtamo sad opet karte tog područja, ima na PF istorija iscrpna tema o ovome, tek par napomena:
Na Igmanu, iza leđa VRS-a je bila asfaltna cesta i hiljade i hiljade tona MTS-a na dohvat ruke, uz obilje oklopa i teškog naoružanja na raspolaganju.
Sa druge strane Bjelašnice, VRS je bila u Umoljanima. Između njih i Ivan sedla na tom dijelu više nije bilo nikoga.
Armija je tih dana morala bukvalno svaki metak na leđima dovući, i to ako ga je imala, uz samo lako naoružanje na raspolaganju. Jeste, par pješadijskih napada je tih dana herojski odbranjeno, no da je bitka potrajala na način kako je trajala prethodnih dana, Sarajevo bi se na kraju našlo u potpunoj, nekoliko desetina kilometara širokoj blokadi.

Ne treba nikada zaboraviti da je to 1993., u sred rata sa HVO-om, u vremenu najveće oskudice sa svim i svačim.

Ista cesta sa istom količinom naoružanja bila im je iza leđa i na cjelokupnom sarajevskom ratištu cijelo vrijeme rata, tako da ti taj argument baš i ne stoji. Uz to, komunikacija preko Igmana bila je pitanje 'biti ili ne biti' za grad.
Situacija jeste bila teška, ali bilo je i težih ratišta i okruženja u BiH pa isti nisu pali, ne vidim zašto bi ovo. Koncentracija ARBiH na tom području bila je velika, a i četnici su bili na izmaku snaga. Prostor koji su do tad osvojili bio je velik i teško da bi ga zadržali u nekoj eventualnoj kontraofanzivi.

[VjecitiStudent]

Da ne crtamo sad opet karte tog područja, ima na PF istorija iscrpna tema o ovome, tek par napomena:
Na Igmanu, iza leđa VRS-a je bila asfaltna cesta i hiljade i hiljade tona MTS-a na dohvat ruke, uz obilje oklopa i teškog naoružanja na raspolaganju.
Sa druge strane Bjelašnice, VRS je bila u Umoljanima. Između njih i Ivan sedla na tom dijelu više nije bilo nikoga.
Armija je tih dana morala bukvalno svaki metak na leđima dovući, i to ako ga je imala, uz samo lako naoružanje na raspolaganju. Jeste, par pješadijskih napada je tih dana herojski odbranjeno, no da je bitka potrajala na način kako je trajala prethodnih dana, Sarajevo bi se na kraju našlo u potpunoj, nekoliko desetina kilometara širokoj blokadi.

Ne treba nikada zaboraviti da je to 1993., u sred rata sa HVO-om, u vremenu najveće oskudice sa svim i svačim.

Ista cesta sa istom količinom naoružanja bila im je iza leđa i na cjelokupnom sarajevskom ratištu, tako da ti taj argument baš i ne stoji. Uz to, komunikacija preko Igmana bila je pitanje 'biti ili ne biti' za grad.
Situacija jeste bila teška, ali bilo je i težih ratišta i okruženja u BiH pa isti nisu pali, ne vidim zašto bi ovo. Koncentracija ARBiH na tom području bila je velika, a i četnici su bili na izmaku snaga. Prostor koji su do tad osvojili bio je velik i teško da bi ga zadržali u nekoj eventualnoj kontraofanzivi.

Nije baš neko poređenje. Unutar grada su postojale već godinama utvrđivane linije, unutar izgrađenog urbanog prostora, koji napadaču itekako otežava prodor. Žuć je tu jedini izuzetak, ali tu su naši držali najvišu kotu, na brdskom terenu koji baš i nije pogodan za oklop.
Na Igmanu, u danima kada bitka završava, bilo je tek nešto plitkih individualnih zaklona, tek koliko su vojnici uspjeli vlastitim, priručnima alatom da iskopaju.
Niti jednu značajnu visoku kotu naši u tom trenutku ne drže, naprotiv.
Bilo kakvog teže granatiranje, na jako nezgodnom terenu, u šumi gdje se granate rasprskavaju već udarom u drvo, pa onda ni rov ne pomaže, ali do kojeg na kraju nikada nije ni došlo, bi napravilo teške gubitke. VRS to na kraju nije ni pokušala, jer NATO je osigurao primirje i povlačenje prije pokušaja.

Ko bi u tom trenutku pravio kontraofanzivu i sa kojim MTS-om?
Kada je konačno i napravljena kontraofanziva, sa obiljem MTS-a i svježim snagama, a koja je počela u oktobru 1994., za godinu dana kontraofanzive se na kraju nije uspjelo ni do Trnova doći.

[Blizanac]

Ko bi pravio kontraofanzivu i sa kojim MTS-om?
Nije baš neko poređenje. Unutar grada su postojale već godinama utvrđivane linije, unutar izgrađenog urbanog prostora, koji napadaču itekako otežava prodor. Žuć je tu jedini izuzetak, ali tu su naši držali najvišu kotu, na brdskom terenu koji baš i nije pogodan za oklop.
Na Igmanu, u danima kada bitka završava, bilo je tek nešto plitkih individualnih zaklona, tek koliko su vojnici uspjeli vlastitim, priručnima alatom da iskopaju.
Niti jednu značajnu visoku kotu naši u tom trenutku ne drže, naprotiv.
Bilo kakvog teže granatiranje, na jako nezgodnom terenu, u šumi gdje se granate rasprskavaju već udarom u drvo, pa onda ni rov ne pomaže, ali do kojeg na kraju nikada nije ni došlo, bi napravilo teške gubitke.

Pa ne bi kontru pravili sutradan već kad bi se bilo spremno. Teren jeste težak, ali kako je bilo nama tako i njima, linije bi se vremenom utvrdile, to nije problem. Prednost u ljudstvu je bila na našoj strani.
Što se kota tiče, naši su držali Đurino brdo i predio Lokavskih čaira, što je bilo itekako bitno. Tenkovima i oklopima mogli su proći samo jednim putem itd.

[VjecitiStudent]

Ko bi pravio kontraofanzivu i sa kojim MTS-om?
Nije baš neko poređenje. Unutar grada su postojale već godinama utvrđivane linije, unutar izgrađenog urbanog prostora, koji napadaču itekako otežava prodor. Žuć je tu jedini izuzetak, ali tu su naši držali najvišu kotu, na brdskom terenu koji baš i nije pogodan za oklop.
Na Igmanu, u danima kada bitka završava, bilo je tek nešto plitkih individualnih zaklona, tek koliko su vojnici uspjeli vlastitim, priručnima alatom da iskopaju.
Niti jednu značajnu visoku kotu naši u tom trenutku ne drže, naprotiv.
Bilo kakvog teže granatiranje, na jako nezgodnom terenu, u šumi gdje se granate rasprskavaju već udarom u drvo, pa onda ni rov ne pomaže, ali do kojeg na kraju nikada nije ni došlo, bi napravilo teške gubitke.

Pa ne bi kontru pravili sutradan već kad bi se bilo spremno. Teren jeste težak, ali kako je bilo nama tako i njima, linije bi se vremenom utvrdile, to nije problem. Prednost u ljudstvu je bila na našoj strani.
Što se kota tiče, naši su držali Đurino brdo i predio Lokavskih čaira, što je bilo itekako bitno. Tenkovima i oklopima mogli su proći samo jednim putem itd.

Nije nama i njima na tom terenu uopće isto bilo, oni su imali artiljerije i municije za artiljeriju u izobilju, za razliku od nas. To je i jedan od ključnih razloga kako su uspjeli uopće doći do Igmana.
Lokvanjske čaire nisu uopće brdo, već proplanci iza kojih je rupa, tu na kraju i ne bi bilo odbrane. Ravnu valu su već bili uzeli, linija se tu bila zaustavila između Međeđe lokve i Karamustafinih čaira.

[Objektivni navijac]

Rat u smislu ratnih dejstava pocinje 10 septembra ulaskom ArBiH na Otes. 12. Septembra krece napad ArBiH na Ilidzu i Dobrosevice,kao i pripremljena kontra VRS

Objektivni,

Ovo ti baš i nije tačno.

TO BiH ili Armija kao i MUP je bio u Otesu od početka rata.I lokalni HVO.

Armija BiH 12 septembra nije krenula u napad na Ilidžu i Dobroševiće nego je to bila neka akcija u Doglodima za koju ne znam ko je naredio samo znam da sam tad jedva izvukao živu glavu od četničke kontre iz Butila.Naši su prvi krenuli i "zauzeli" tridesetak kuća oko Delminijuma u kojima niko nije bio.Tj.bio je ali su na vrijeme utekli u Osjek i Butile.Onda su se naši zabavili pljačkom kuća,rakije,stoke,krcatih granapa...Bilo je tu policije,jukinih,Laste,specijalaca,nekakvih leptirica itd.Policija iz Novog Grada je došla da "hapsi" četnike,ponjeli su dosta lisica i konopca a nisu im ni rekli u šta su se uvalili.Kad su krenuli sa kontrom iz Butila uz podršku tenkova,transportera i praga,uz lokalno stanovništvo išli su i gardisti sa Ilidže - nastao je haos.

Tad su zarobili desetak policajaca iz SJB Novi Grad.Poginulo je još nekoliko jukinih,leptirica,komadant Laste i vozač itd.

dakle,nikakvog napada na Ilidžu (a kamoli Dobroševiće) nije bilo nego je to smišljeno u nečijoj ludoj glavi da spriječi dogovore i talove četnika,HVO-a i naših u i oko Delminijuma koji je bio nešto kao sarajevski Hong Kong.

Srećom,četnici su bili iznenađeni našom bježanijom i povratom prvobitnih položaja tako da dalje i nisu htjeli.

Tog dana da su bili pametniji mogli su doći do Stupske petlje.

Pa ,bio sam ucesnik tih dogadjaja,profesionalno sam bio vezan za Stupsko ratiste ,tako da govorim iz prve ruke. Na Otesu je bila 3 Mtr Brigada ArBiH ,realno u stvari snage plafon bataljona,koji je izveo napad na Ilidzu pocetkom maja.
Poslije tih borbi i granatiranja Stupa,HVO Stup i Srbi sa Ilidze potpisuju separatno primirje. Nema linije prema Ilidzi,slobodan protok ljudi i robe. Na Stupu su u upotrebi i dinari Srpske Republike BiH. 3 Mtr dobija naredjenje da se uzdrzi od svih ratnih dejstava i sa srpskim snagama sa Ilidze i sa HVO ,da pruzi otpor samo u slucaju pokusaja potcinjavanja od strane HVO. Znaci posao je cvjetao,svi sretni osim Juke,koji se popucao sa HVO ,jedan dan ali su brzo sklopili nagodbu o podjeli tala u svercu robom i ljudima. To je trajalo do 10 septembra,kada ArBiH iz Sarajeva ulazi na Otes ,sa komandom da stavi HVO pod punu vojnu kontrolu,svim sredstvima i pocne pripreme za stavljanje pod punu kontrolu teritorije opcine Novi Grad do rijeke Bosne prema Dobrosevicima,strateska tacka most na rijeci Bosni,koji treba zaposjesti ili unistiti i da se zapocne napad na Ilidzu preko Vreoca,tako i preko Pejtona i stvore uslove za spajanje sa snagama ArBiH na Igmanu. HVO pristaje na ultimatum isti dan i stavlja se na raspolaganje i komandu ArBiH. 10-11 septembra se aktivira linija prema Ilidzi,najmanje 15-20 civila na Ilidzi,gine od snajperske vatre ArBiH u ta dva dana,njima je rat tek tada poceo. 12 Septembra u 4,20 ujutru krece napad ArBiH na svim pravcima. U napadu ucestvuje ogroman broj jedinica,ArBiH,Policije i paravojnih formacija. Sve jedinice su daleko ispod formacijskoga brojnoga stanja,ima vise komande ,nego boraca,sto doprinosi neorganiziranosti. Sto je osim suludog i nerealnoga plana,doprinijelo porazu i ogromnim gubicima. Na strani Pejtona se ne ostvaruje nikakav napredak,ArBiH prelazi odmah ujutru sa manjim snagama rijeku Zeljeznicu,zaposjeda obalu prema Vreocima,carkanje i razmjena vatre traje sat do sat i pol,poslije cega slijedi povlacenje. Gubici su teski,ko se nije do svitanja uspio povuci do zgrada u Otesu,taj se nije ni povukao. U pravcu Azica,Jukina paravojska i nekontrolisani pojedinci iz armijskih brigada iz Grada vrse pljacku i ubijanja Srba u Azicima i Doglodima. Jukini ubijaju Vidic Jovana ( cini mi se da je to ima,znao sam ga,davno je bilo ) predsjednika SDS Stup i glavnoga pregovaraca izmedzu Ilidzanskih Srba i HVO. Berjani i jos par srpskih porodica Dogloda pruzaju zestok otpor. ArBiH i pridruzene jedinice ne uspijevaju ostvariti operativni plan na vrijeme a to je izbiti na rijeku Bosnu i blokirati most. Tako da brzo prelazi tenkovska jedinica iz kasarne Dobrosevici i lokalne srpske jedinice dolaze u pomoc . Rekao sam da se radi o organizovanoj kontri,jer sam po duznosti ,mjesec dana prije toga popio more rakije i pive sa Srbima iz tih sela i imao sam i proslijedio info o pripremljenosti,opseznosti i snazi kojima srpske snage mogu zapoceti kontraudar. Dolaskom tenkova i ostalih pojacanja,kao i aktiviranjem pune artiljerijske i minobacake vatre,pocinje opsta bjezanija i rasulo,mnogobrojnih armijsko/policijsko/paravojnih jedinica angazovanih na tom pravcu. Posto Srpske snage nemaju mogucnost napredovanja na pravcu Otesa,sve jedinice ArBiH planirane za napad na Ilidzu se prebacuju na pravac Barica i Dogloda. Gdje uspijevaju dolaskom mraka zaustaviti kontraofanzivu srpskih snaga. Znaci dolazak jedinica sa pravca napada Ilidza,dolazak novih pojacanja iz Grada je djelom uticalo na zaustavljanje srspkih snaga toga dana. No,najveci razlog zbog kojega srpske snage nisu dublje prodrle,recimo do Stupske petlje je sto nisu imale dovoljno ljudi da to urade. Od prvoga do zadnjega dana rata,nedostatak ljudstva je bio glavni problem VRS. Inace,ovom opstem opisu da dodam i jednu licnu opasku: 12 Septembra u 4,40 ujutru sam bio u Vreocima,ispaljivao RPG na Pragu,tokom dana sam sa protivoklopom bocno obezbjedzivao izvlacenje nasih jedinica iz Dogloda,navece istoga dana oko 8 navece ,prilikom borbe moga protivoklopnoga tima ,protiv tenka kod skole u Baricama,mi je u tom sukobu partner poginuo a ja sam bio lakse ranjen. Nisam bio toliko povrijedzen da ne bi ostao jos sutra i prekosutra tamo,kada je doslo more vojske i CZ u ispomoc,koje su definitivno preplavili i osigurali ratiste ali sam bio stresen i pod sokom od udara nekoliko sati,tako da nisam mogao sprijeciti Jukine ljude da ne opljackaju mog poginuloga saborca,mogao sam samo gledati kako su mu skinuli prsten,narukvicu,uzeli novcanik i pistolj.

[PM72]

Objektivni,

Odosmo daleko od teme i ako Šahbaz bude neraspoložen,odosmo u helać.Podjeliće nam kartone i poslati u ćošak a ti ćeš biti kriv.

Bio sam tada na Otesu,tih dana septembra i znam da je tamo bilo i Armije i HVO-a.Nas su poslali na liniju prema Vreocima,bio sam u nekoj livadi ,u njoj bunker sa nekom rorom (a la Nusret Šišić Dedo ) i žice sa akumulatorima koje si trebao spojiti sa nekom navodno plinskom flašom - ako oni krenu.Vidio sam samo more kukuruza ispred sebe i u daljini velike jasenove i brdašce za koje sam prvi put čuo da se zove Osjek.Gledao sam pragu ispred neke velike kuće i njeno djelovanje prema nama.Tih dana niko nije išao naprijed,ni prema Vreocima niti prema Sastavcima.Može biti da sam ja to prespavao ili nešto propustio,ne znam,može svašta biti ,svako ima svoje viđenje i ugao gledanja.Samo znam da su nas tako gađali da smo jedva smjenu izvršili a uništili su nam stan u kojem smo spavali tako da smo završili po hodnicima i štalama...

Nakon toga su tražili dobrovoljce (naravno ja se upecao ko som) i otišli smo u Doglode u ispomoć.Jedva smo utekli,znam da sam preskakao neke tarabe kao Ben Džonson a sad bi mi trebalo par minuta da to preskočim.I sad se sjećam turiranja tenkova i škripe gusjenica na asfaltu.Bjež'te noge - usra vas guzica,stara je izreka koju sam iskusio na svojoj koži.

Zbog tog iskustva i poznavanja terena-poslaše nas na Otes i u decembru 1992...e tad je bio pravi teferič koji sam već opisivao.

hajmo se vratiti na temu.

[Objektivni navijac]

Objektivni,

Odosmo daleko od teme i ako Šahbaz bude neraspoložen,odosmo u helać.Podjeliće nam kartone i poslati u ćošak a ti ćeš biti kriv.

Bio sam tada na Otesu,tih dana septembra i znam da je tamo bilo i Armije i HVO-a.Nas su poslali na liniju prema Vreocima,bio sam u nekoj livadi ,u njoj bunker sa nekom rorom (a la Nusret Šišić Dedo ) i žice sa akumulatorima koje si trebao spojiti sa nekom navodno plinskom flašom - ako oni krenu.Vidio sam samo more kukuruza ispred sebe i u daljini velike jasenove i brdašce za koje sam prvi put čuo da se zove Osjek.Gledao sam pragu ispred neke velike kuće i njeno djelovanje prema nama.Tih dana niko nije išao naprijed,ni prema Vreocima niti prema Sastavcima.Može biti da sam ja to prespavao ili nešto propustio,ne znam,može svašta biti ,svako ima svoje viđenje i ugao gledanja.Samo znam da su nas tako gađali da smo jedva smjenu izvršili a uništili su nam stan u kojem smo spavali tako da smo završili po hodnicima i štalama...

Nakon toga su tražili dobrovoljce (naravno ja se upecao ko som) i otišli smo u Doglode u ispomoć.Jedva smo utekli,znam da sam preskakao neke tarabe kao Ben Džonson a sad bi mi trebalo par minuta da to preskočim.I sad se sjećam turiranja tenkova i škripe gusjenica na asfaltu.Bjež'te noge - usra vas guzica,stara je izreka koju sam iskusio na svojoj koži.

Zbog tog iskustva i poznavanja terena-poslaše nas na Otes i u decembru 1992...e tad je bio pravi teferič koji sam već opisivao.

hajmo se vratiti na temu.

Da,to je to otprilike. Posli smo mi sa cetom na Vreoca ali je pola cete 'izgubilo puske u putu' tako da nas nije puno preslo hladnu vodu a bolje bi bilo da nismo nikako. A gadjali su granatama ,nije da nisu
A poslije se je vecina vojske poslala na pravac Dogloda,gdje je bio raspad sistema. Otes decembar,tada je bilo gore No,to je druga i duga prica. A sto kazes naljuticemo Sahbaza i Muhu a onda smo donji Pa cemo prestati sa off-topicom,na kojem se izvinjavam
Evo da na temu dam jedan prijedlog na koji ce se mnogi zgroziti Naime : A zasto mi ne bismo zajednicki obiljezavali bitku i dogadjaje 2 i 3 Maja