Forum Klix.ba

tuga, tuga

Komemoracija za Edina, prema nekim najavama, bit će u Narodnom pozorištu Sarajevo, u ponedjeljak 8.6. u 10:30 h.

Vidjelo se u zadnjem podcastu da nije bio najbolje. Govor tijela, kako prica.. jednostavno, nije bio tu.

Malo je glupo mozda pitanje

Zna li neko kad i gdje je dzenaza?

SvjetlosnaGodina wrote: ↑05/06/2026 15:16 Malo je glupo mozda pitanje

Zna li neko kad i gdje je dzenaza?

Nema još na bakijama i jedilerima, izbacit ce, ako ce se po islamskim propisima ukopati.

last mohicans wrote: ↑05/06/2026 15:32

SvjetlosnaGodina wrote: ↑05/06/2026 15:16 Malo je glupo mozda pitanje

Zna li neko kad i gdje je dzenaza?

Nema još na bakijama i jedilerima, izbacit ce, ako ce se po islamskim propisima ukopati.

U ponedjeljak u 2 ili 2:30 na Barama. Komemoracija će biti u ponedjeljak u 11:00 sati u Narodnom pozorištu.

Poznavao sam Edina Avdića. Znam ga kad je prvi put ušao u Sivi Dom. Na prvi frejm se vidjelo da je poseban, da je svoj i da je najbolji u svom poslu, komentarisanju košarke. Svejedno jel bila NCAA, NBA, Evropska ili naša domaća košarka. Rahmet ti duši majstore, neka ti je lahka bosanska zemlja i porodici sabur. Nadam se da će tvoja dobra duša pronaći smiraj na onom svijetu, jer na ovom ti nisu dali. Počevši od Bahe u sportskoj redakciji Federalne TV, Mirze Vilića na OBN, pa evo do zadnjih dešavanja na Areni.

Nešto moram prokomentirasati.
Ovo je nešto najodvratnije što sam pročitao zadnjih nekoliko godina.

https://www.klix.ba/sport/kosarka/topal ... /260603147

Ovaj čovjek, lično, je otjerao Edina sa Federalne TV. A otjerao ga je na tako ružan način da je to odvratno. I danas se javlja da on baci komentar. Imaš li srama Sabahudine Topalbečiroviću?
Fuj! Povraća mi se.

hilmija frlj wrote: ↑05/06/2026 19:24 Poznavao sam Edina Avdića. Znam ga kad je prvi put ušao u Sivi Dom. Na prvi frejm se vidjelo da je poseban, da je svoj i da je najbolji u svom poslu, komentarisanju košarke. Svejedno jel bila NCAA, NBA, Evropska ili naša domaća košarka. Rahmet ti duši majstore, neka ti je lahka bosanska zemlja i porodici sabur. Nadam se da će tvoja dobra duša pronaći smiraj na onom svijetu, jer na ovom ti nisu dali. Počevši od Bahe u sportskoj redakciji Federalne TV, Mirze Vilića na OBN, pa evo do zadnjih dešavanja na Areni.

Nešto moram prokomentirasati.
Ovo je nešto najodvratnije što sam pročitao zadnjih nekoliko godina.

https://www.klix.ba/sport/kosarka/topal ... /260603147

Ovaj čovjek, lično, je otjerao Edina sa Federalne TV. A otjerao ga je na tako ružan način da je to odvratno. I danas se javlja da on baci komentar. Fuj! Povraća mi se.

mislim da je i pticama na grani jasno kolika je gnjida.

Nevjerovatan čovjerk, nevjerovatan. Pratiti košarku bez tebe nikada i nikako više neće biti kao s tobom.

Smijem se a plačem kao najrođeniji da mi je umro.

hilmija frlj wrote: ↑05/06/2026 19:24 Poznavao sam Edina Avdića. Znam ga kad je prvi put ušao u Sivi Dom. Na prvi frejm se vidjelo da je poseban, da je svoj i da je najbolji u svom poslu, komentarisanju košarke. Svejedno jel bila NCAA, NBA, Evropska ili naša domaća košarka. Rahmet ti duši majstore, neka ti je lahka bosanska zemlja i porodici sabur. Nadam se da će tvoja dobra duša pronaći smiraj na onom svijetu, jer na ovom ti nisu dali. Počevši od Bahe u sportskoj redakciji Federalne TV, Mirze Vilića na OBN, pa evo do zadnjih dešavanja na Areni.

Nešto moram prokomentirasati.
Ovo je nešto najodvratnije što sam pročitao zadnjih nekoliko godina.

https://www.klix.ba/sport/kosarka/topal ... /260603147

Ovaj čovjek, lično, je otjerao Edina sa Federalne TV. A otjerao ga je na tako ružan način da je to odvratno. I danas se javlja da on baci komentar. Imaš li srama Sabahudine Topalbečiroviću?
Fuj! Povraća mi se.

Edin je bio sve što ovaj morž je pokušavao, i ne treba ga ni spominjati imenom na ovoj temi

hilmija frlj wrote: ↑05/06/2026 19:24 Poznavao sam Edina Avdića. Znam ga kad je prvi put ušao u Sivi Dom. Na prvi frejm se vidjelo da je poseban, da je svoj i da je najbolji u svom poslu, komentarisanju košarke. Svejedno jel bila NCAA, NBA, Evropska ili naša domaća košarka. Rahmet ti duši majstore, neka ti je lahka bosanska zemlja i porodici sabur. Nadam se da će tvoja dobra duša pronaći smiraj na onom svijetu, jer na ovom ti nisu dali. Počevši od Bahe u sportskoj redakciji Federalne TV, Mirze Vilića na OBN, pa evo do zadnjih dešavanja na Areni.

Nešto moram prokomentirasati.
Ovo je nešto najodvratnije što sam pročitao zadnjih nekoliko godina.

https://www.klix.ba/sport/kosarka/topal ... /260603147

Ovaj čovjek, lično, je otjerao Edina sa Federalne TV. A otjerao ga je na tako ružan način da je to odvratno. I danas se javlja da on baci komentar. Imaš li srama Sabahudine Topalbečiroviću?
Fuj! Povraća mi se.

Lako mi je povjerovati da je ta gnjida kriva, ali bi volio cuti tu pricu, sta se desilo tacno?

Svima nam je žao ali na ovom forumu definitivno danak najviše žali i njemu je ovo najteže palo.

dembele wrote: ↑05/06/2026 19:37 Svima nam je žao ali na ovom forumu definitivno danak najviše žali i njemu je ovo najteže palo.

jest vala, pratim ga od NBA na OBN, čovjek je bio fenomen samo kao komentator, a plus je u podcastima pokazivao kakav je kao čovjek.

https://tacno.net/only-the-good-die-you ... nu-avdicu/

Koga bogovi vole, umire mlad – antička je izreka koju istovremeno i mrziš i voliš. Gledam razne izjave, tekstove i video-isječke Edina Avdića, nasmiješenog dječaka kojeg su bogovi, izgleda, voljeli više od nas smrtnika. U jednom od tih videa objašnjava kako je nehotice glavom, poput Patricka Kluiverta, udario Anu Bekutu u jednom sarajevskom restoranu, dok njegov kolega iz podcasta Udvajanje, Miloš Jovanović, umire od smijeha u majici s natpisom Iron Maiden.

A mene pomisao na Iron Maiden, dakako, vodi u opkoljeno Sarajevo, grad u kojem je Edin odrastao i zavolio košarku. Vodi me i do scene iz dokumentarca Scream for Me Sarajevo, u kojoj ekipa okupljena oko legendarnog Brucea Dickinsona pokušava ući u opkoljeni grad preko Hrasnice, dok jedan vojnik Armije Republike Bosne i Hercegovine pjeva njihovu pjesmu Run to the Hills. U tom gradu pod opsadom kultura nikada nije kapitulirala. Nije ni sport, niti sve ono što grad čini gradom. U takvom Sarajevu Edin je počeo igrati košarku za KK Bosna i, na neki način, postao dijete grada u kojem nije postojala potreba da se bira između Halida Bešlića i Brucea Dickinsona.

Kada je umro Halid, Edin je u emisiji na speakerphonu samo pustio U meni jesen je – i sve se samo kazalo. Upravo zato što je razumio i sevdah, i folk, i rock, što je bio načitan, njegov humor i spontanost mogli su osvojiti ljude. U njegovom svijetu nije bilo granica između nepoznatog i popularnog, između kulture i sporta, između ozbiljnih tema i običnog života. Jednako prirodno pričao je o NBA ligi, sarajevskim ulicama i filmovima koje je skraćivao u montaži kako bi na vrijeme stigao komentirati polufinale između Lakersa i Utaha. Pričao je i o Milojku Pantiću te anegdoti kako je, nekoliko metara od njega, kroz distorziju izgovorio: „I ovaj Edin je, bre, indijanac…“

Pisao sam o njemu kada je komentarisao posljednje Evropsko prvenstvo i pratio reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Tada sam se referisao na Friedricha von Schillera, koji je rekao da je „bijedan i skučen ideal pisati samo za jednu naciju“. Edo Avdić pripadao je upravo onom soju ljudi koji je prevazilazio podjele i oko sebe gradio teritoriju normalnosti. U toj teritoriji bez problema su se susretali tvorac Nuttele i profesor Baltazar, PJ Brown i jagode, Larry Bird i sarajevske mahale, Jusuf Nurkić i pijani Mike Budenholzer.

Edin nije želio biti zvijezda. Niti medijska ličnost. Bio je pripovjedač – a to je danas rijetka vještina. Mnogi znaju govoriti, ali malo ko zna ispričati priču i povezati ljude, događaje i emocije. Edin je to znao i zato je bio toliko voljen.

Za njega prenosi utakmica nisu bili samo statistika i brojevi, nego ljudi o kojima je znao mnogo. Sport bez priče na neki način postaje puka statistika, a sve bez emocije na kraju ne znači mnogo. Upravo zato naslijeđe Edina Avdića ostaje veliko: zbog njegove emocije, šuteva s parkinga i svlačionice, trica koje upadaju kao kap i vremena koje (ni)je isteklo. Njegov glas je ostao dio naših života, posebno onih koji vole košarku.

Prerano su odlazili brojni velikani, među njima i košarkaši poput Dražena Petrovića, za kojim su plakali čak i logoraši u hercegovačkim logorima. Oni koji odu prerano često odlaze u mit, jer njihove biografije ostaju nedovršene. Takva je i Edinova, pa zbog toga njegov odlazak boli još više. Zato i ona drevna misao s početka teksta – da bogovi sebi biraju mlade – ostaje prst u živu ranu. Nije nikakva utjeha za porodicu, niti za one koji ostaju. Dvije hiljade godina kasnije, Iron Maiden istu je ideju pretočio u naslov pjesme: Only the Good Die Young.

Ipak, ni Grci i stari Latini, ni Iron Maiden nisu bili sasvim u pravu. Svijet ne funkcioniše tako jednostavno, niti tako crno-bijelo. Dobrota nije garancija dugog života, baš kao što ni zlo nije garancija dugovječnosti. Ali postoje trenuci kada čovjek posegne za stihovima, filozofijom ili vjerom – ne zato što nude odgovor, nego zato što rane ponekad trebaju duhovni melem i motiv da se kako tako nastavi dalje…

Neke smrti nisu samo kraj jednog života. Edin je bio glas generacije koja je preživjela rat i odbila izgubiti smisao za humor i ljudskost. Ostat će upamćen kao čovjek koji nas je podsjećao da su priče važnije od rezultata i da se život najčešće prepoznaje u malim stvarima. Zato stari stih Iron Maidena ovih dana ne zvuči kao rock pjesma. Zvuči kao melem za našu bol.

Only the Good Die Young.

kakavdanakneiskustvu wrote: ↑05/06/2026 19:27


Nevjerovatan čovjerk, nevjerovatan. Pratiti košarku bez tebe nikada i nikako više neće biti kao s tobom.

Smijem se a plačem kao najrođeniji da mi je umro.

isto. da nekog volis toliko koga nikad nisi vidio uzivo a kamoli progovorio.

izvrsni direktor wrote: ↑05/06/2026 19:35

hilmija frlj wrote: ↑05/06/2026 19:24 Poznavao sam Edina Avdića. Znam ga kad je prvi put ušao u Sivi Dom. Na prvi frejm se vidjelo da je poseban, da je svoj i da je najbolji u svom poslu, komentarisanju košarke. Svejedno jel bila NCAA, NBA, Evropska ili naša domaća košarka. Rahmet ti duši majstore, neka ti je lahka bosanska zemlja i porodici sabur. Nadam se da će tvoja dobra duša pronaći smiraj na onom svijetu, jer na ovom ti nisu dali. Počevši od Bahe u sportskoj redakciji Federalne TV, Mirze Vilića na OBN, pa evo do zadnjih dešavanja na Areni.

Nešto moram prokomentirasati.
Ovo je nešto najodvratnije što sam pročitao zadnjih nekoliko godina.

https://www.klix.ba/sport/kosarka/topal ... /260603147

Ovaj čovjek, lično, je otjerao Edina sa Federalne TV. A otjerao ga je na tako ružan način da je to odvratno. I danas se javlja da on baci komentar. Imaš li srama Sabahudine Topalbečiroviću?
Fuj! Povraća mi se.

Lako mi je povjerovati da je ta gnjida kriva, ali bi volio cuti tu pricu, sta se desilo tacno?

Edin je počeo raditi na FTV ako se dobro sjećam, nekada sa krajem 2001. ili samim početkom 2002. godine, u nekoj svojoj 22-23 godini života, u okviru studentske prakse za studente završne, četvrte godine studija. Studente su slali u redakcije raznih sarajevskih medija i njemu je zapalo da ide na FTV.

Kad je tamo došao, odmah se vidjelo da je vanserijski talenat. U svakom poslu je tako, bilo u zanatima, bilo u sportu, muzici ili nekoj drugoj branši, odmah se vidi kada je neko vanredno dobar i bolji u nečemu od ostalih. Imao je ok dikciju i akcentovanje, lektori nisu pravili problem da ide u program i to mu je omogućilo da počne raditi.

Naravno, kao i u svakom poslu, javlja se ljubomora. To je vrijeme kada komentatorskim svijetom u Sivom domu, caruju Baho Topalbećirević, Velid Spaho, Medina, Vlado Mayer i ta ekipa. Kasnije dolazi Boris Bilić, možda godinu nakon Edina.

U toj redakciji Baho "suvereno" vlada, uvijek ima terene po inostranstvu i to ne one Beč ili Mađarska, već ove daleke svjetske destinacije. Dođe sa putnim nalogom na blagajnu po akontaciju i "opustoši" kasu, jer su dnevnice i smještaj za te krajeve bili enormni (vidim da se i sada javio iz Chicaga ).

Nisam bio dio te redakcije pa ne znam detalje, uglavnom, ljubomora i zavist su prisutni u svim poslovima, pa tako i u svim redakcijama. Zamisli, pojavi se neko ko će, kako stvari stoje, vrlo brzo ozbiljno zasjeniti dugogodišnje "vedete".

Rad na FTV u to vrijeme, kao ni sada, nije bio neka pljačka, osim tog nekog prestiža u smislu rada za Javni RTV servis, relativno dobre gledanosti, ali plate se tad vrte na nekih od 700-800 maraka, tako da ako nemaš terena i drugih priliva prihoda, posao je dosta stresan, puno različitih termina, nedefinisano radno vrijeme, za neke ne baš ljute pare, nisu bile nešto što se "brani i čuva životom". Otvaraju se novi kanali, nove redakcije, za jakog komentatora uvijek ima mjesta, što se u Edinom slučaju i pokazalo.

Talenat i znanje su kao lopta na moru ili u bazenu, možeš ih ti silom gurati pod vodu, pritiskati, skrivati, ali čim pustiš, lopta se iz vode sama vine visoko u zrak

Ne znam detalje tih njihovih odnosa i Edinovog odlaska, pa ne bih da lupam, možd kolega @Hilmija frlj zna više, prema žargonu čini mi se da dolazi iz "montažerskog sektora" ali sigurno znam da je par godina kasnije Bahu karma debelo stigla.

U Nezavisnim novinama, objavljuje se ekskluzivan tekst o malverzacijama i kriminalu u Nogometnom savezu BIH, zbog čega će ubrzo biti osuđeni na robije od par godina Ušanović i Kureš iz NS BiH. U tom tekstu pojavljuju se detalji vještačenja nenamjenski trošenog novca i utvrđuje se da je između nekih drugih osoba i Baho imao itekako koristi od NS BiH u vidu putovanja, apanaža, honorara i ko zna šta sve još.

Zvao je autora tog teksta i gotovo plakao (bilo je "u blizu" hoće li ostati bez posla ili ne). Misim da je Edo tada već harao na OBN-u