#3451 Re: Na cemu ateisti baziraju svoj svjetonazor?
Posted: 29/07/2014 12:10
Ovo je odgovor na dustabanovo pitanje i na par pitanja poslije njegovog pitanja.
Postavio si savrseno razumno pitanje. Vecina ljudi ce ovo i slicna pitanja postaviti u toku zivota. Ja cu tvoje pitanje svesti na pitanje razloga vjerovanja. Zasto ja vjerujem u ovo sto vjerujem?
Vecina ljudi, u toku svog zivota, varira sa svojim ubjedjenjem. Vecina ljudi koji su rodjeni u odredjenoj religiji, ukoliko ne prodju kroz licni/intimni proces ubjedjivanja, vrlo vjerovatno ce biti agnostici u jednom dijelu zivota. Sasvim je normalno da se ljudi preispitaju zasto vjeruju u to sto vjeruju, a ne u nesto drugo. Ja sam cvrstog stava da je ovo imperativ svakog covjeka. Isto, mislim da je ‘nametnuto’ vjerovanje potpuno neodrzivo. Ne vidim kako odrastao covjek moze istiniski vjerovati u nesto sto mu je nametnuto, ako nema licnog uvjerenja da je to istina.
Ja cu dati kratak, srednji i duzi odgovor. Znam da nece svi zeljeti da citaju duge postove.
Posto si spomenuo stav ‘da se ne spori Bog’ ja cu krenuti od njega. Naravno do ovog stave se dolazi kroz isto licno ubjedjivanje/razmisljanje. Ipak, ovdje necu pisati o tome, jer je pitanje vise bilo u smisli “zasto Islam, a ne neka druga vjera u Boga?”
Kratak odgovor:
Odgovor na vlastita pitanja (koja su vrlo slicna pitanjima koja ti pitas) nasao sam u suri Fatiha. Sura Fatiha je uvod u Kur’ana. Sve sto se nalazi u Kur’anu se moze vezati za jedan od djelova ove sure. Nakon sto sam shvatio poruku Fatihe (ne samo prevod, vec poruku) i razmisljao kako je cijela sura konstruktovana (kroz jezik, gramatiku, formu, konciznost), cvrsto sam ubjedjenja da nema sanse (0%) da je Kur’an ljudska tvorevina. Ovo govorim samo za Fatihu. Fatihu koju sam izgovarao (i znao prevod) preko 20 godina vise od 30 puta svaki dan. Medjutim kad sam dosao do stadija (“agnostik”) da apsolutno trebam licno ubjednjenje i poceo se baviti samo ovom surom, bilo je wow!
Srednji odgovor:
Kada covjek dodje do stave da ‘ne spori Boga’ prirodno je da postaviti i druga pitanja.
Slijedece logicno pitanje je pitanje “kakav je nas odnos sa Bogom?” ili “kakav bi trebao da bude?”. Zasto nas je Bog stvorio? Sta Bog zeli od nas? Koji je smisao naseg zivota?
Ako imamo cilj, onda moramo imati i nacin spoznaje tog cilja (ustvari kako spoznati Boga).
Dva su nacina kako ljudi to postizu. Jedan je intima svakog covjeka (ovo si ti nazvao ‘agnosticki stav’). Ono sto licno osjecam i kako pojimam stvari oko sebe. Drugi je Bozije obracanje ljudima kroz razgovor sa nama (putem objave). Ovaj drugi je ogromna olaksica, ali i odgovornost.
Duzi odgovor:
Spomenuo si jednu vrlo vaznu i istinitu stvar. Covjek moze doci do stanja da ‘ne spori Boga’ neovisno od objave (ili u ovom slucaju religije). U Kur’anu se spominje primjer covjeka koji je spoznao Boga bez objave. Lukman nije bio poslanik (nije imao objavu/poslanika), a opet je uspio da spozana Boga.
To je prirodno stanje covjeka. Svaki covjek ima potrebu za divljenjem i zahvalom.
Ko god je gledao dokumentarac poput Cosmos-a, sigurno je osjecao bar malo divljenje slozenosti i ljepoti univerzuma. Tyson prica o kosmosu sa emocijama, skoro kao kad ja pricam o Bogu. Inace je to odlika dobrih ljudi. Da znaju cijeniti ljepotu.
Covjek koji se bavi naukom, bilo da izucava ljudsko tijelo, svemir, subatomske cestice, genetiku (ili sl), ima osjecaj divljenja/znatizelje i na kraju zahvalnsoti. Prije 2-3 dana ovdje na klixu bio je tekst o sreci. (http://www.klix.ba/lifestyle/zdravlje/c ... /140728009). Interesantana je zadnja recenica sa kojom se potpuno slazem. "Osjećaj zahvalnosti je jako bitan, kao i naučiti biti zadovoljan malim stvarima koje imamo u životu… altruizam, velikodušnost, te potreba da ugodimo drugima i usrećimo druge - to su načini na koje ćemo usrećiti sebe", smatra ova profesorica. Bas istina.
Sad se vracamo na Fatihu. Kroz Fatihu Bog se obraca nama, prica sa mnom i sa tobom. Na nacin da ulazi u nasu intimu. Prva 3 ajeta su Boziji odgovor meni koji se pitam ‘Boze gdje si?’. Bog kaze da je tu. Bog nas upoznaje sa Sobom.
(ovo me podsjeca kao ono u filmovima kad neko pita ‘Boze ako si gore, daj mi znak…’). Ali ovo je savrseno prirodan zahtjev. Bog pocinje pricati o divljenju i o zahvalnosti. Ono za sta sigurno znam da osjecam.
1. Divljenje i zahvala pripada Bogu, Gospodaru svih ljudi.
Recenica je konstruisana na taj nacin da krajnja zahvalnost i divljenje pripadaju Bogu. Cak i nema subjekta koji se zahvaljuje i divi, jer zahvala i divljenje pripada Bogu bilo s nama ili bez nas.
Ali mene/nas zanima gdje smo mi, sta je sa nasim odnosom sa Bogom?!
Nastavak ajeta uspostavlja nas odnos sa Bogom. Bog je moj/nas Gospodar. I to Gospodar svih ljudi – bilo vjernika ili nevjernika. Mi smo robovi u najjasnijem smislu. Mi u odnosu na Boga nemamo nikakva prava, a Bog u odnosu na nas ima svako pravo. Sve sto imamo je dar od Boga (zivot, razum, osjecanja, sloboda izbora…)
Bog mi kaze da sam ja rob, a da je On Gospodar. Ako je to cinjenica, eh onda hocu da znam kakav je On Gospodar. Kakav je/ce biti prema meni (sada, a i kasnije)?
2. Onome punom ljubavi i punom paznje, Onome Ko je konstatno pun ljubavi i konstatno pun paznje,
Ljubav i paznja Boga prema covjeku je veca od bilo koje ljubavi i paznje. Ovdje se koriste dvije rijec - Raḥman i Raḥim.
Obije rijeci su Bozija imena. Prva rijec predstavlja ogromnu ljubav i paznju prema ljudima. Ona je za sve ljude na ovom svijetu i u ovom zivotu. Sama cinjenica da smo zivi (i da nase tijelo/mozak funkcionise) je dio Bozije ljubavi prema nama. Ta ljubav je za sve ljude. Jednako za vjernike i za nevjernike. Jednako je za mene i za tebe bez obzira da li mu se mi klanjamo ili ne.
Sasvim je moguce da nevjernik ima prelijep zivot na ovom svijetu. Medjutim ova ljubav i paznja je ogranicena za ovaj zivot i ovaj svijet.
Druga ljubav je vjecna, ona koja ce se biti i na drugom svijetu. Ona je privilegija onih sa kojima je Bog zadovoljan.
Treci ajet govori sta nakon smrti.
3. Gospodaru Sudnjeg Dana.
Ukoliko je Bog savrsen, onda mora biti savrseno pravedan. Ovaj svijet definitivno nije pravedan – daleko od toga. Nepravde u svijetu su velike i mnogo ih ima. Za pravdu, a pogotovo savrsenu pravdu, mora postojati sud. Poslije suda slijedi znak jednakosti i uspostavljanje savrsene pravde. Bog nam govori da takav sud postoji i da je On sudija.
Ova 3 ajeta su govorila o Bogu. Bog nas je upoznao sa sobom. Ako smo prihvatili ova 3 ajeta onda to znaci:
- da je ono sto licno osjecamo (divljenje, zahvalu) pokazatelj prema Bogu,
- da nas Bog neizmjerno voli,
- da smo mi robovi koji ce odgovarati za sve darove koji su nam dati;
Nakon ovoga, ja imam potrebu da znam: 1. sta Gospodar ocekuje od mene 2. kako da mu budem sto blizi.
Slijedeca 3 ajeta prate moje licne misli. Ja pitam Boga da mi pomogne da shvatim sta On zeli od mene i sta da radim da On bude zadovoljan sa mnom.
4. Samo se tebi klanjamo i samo od tebe pomoc trazimo.
Mi priznajemo sve darove koje nam je Bog dao i trazimo pomoc da znamo kako da mu se, ako nista, probamo oduziti (mada je nemoguce da mu se oduzimo). Trazim pomoc od Boga da mi On kaze kako da steknem Njegovo zadovoljstvo.
5. Vodi nas pravim putem.
Ljudi su opcenito pristrasni. Ja sam pristrasan. Pristrasni su prema jednoj opciji (izmedju dvije opcije) i skloni su argumentaciji i konfliktu - da li u konfliktu razuma i emocije, konfliktu potreba tijela i potreba duha, ovog ili buduceg svijeta ili bilo kojem drugom konfliktu. Ja molim Boga za umjerenost, pravi put, srednji put, put balansa, prirodan put. Ako postoji bilo ko, ko je zivio i uspio da stekne Bozije zadovoljstvo, ja molim Boga da ja budem takav.
6. na put onih kojima si milost Svoju darovao,a ne onih koji su protiv sebe srdzbu izazvali, niti onih koji su zalutali.
Molim Boga da ne idem putem onih koji rade lose, iako znaju da je to nesto lose, kao niti onih koji rade lose i ne znajuci da je to lose. Obije opcije su katastrofa. Ovdje mislim na dijela, ne na konkretnu grupu ljudi.
Pitanje u vezi ljudi koji nisu muslimani.
Moj licni stav da ja NE ZNAM sta ce biti sa ljudima za koje mi smatramo da nisu muslimani (ili ljudima koji zapravo nisu muslimani). Bog daje mudrost onome kome On hoce. Ja sam potpuno ubjedjen da krscanin ili jevrej moze osjetiti ljepotu. Ja nikad ne mogu znati sta je u srcima drugih ljudi – bilo da su oni muslimani ili nisu muslimani. Ja ne znam kako ce ljudi umrijeti, u kakvom stanju (a to je ono sto je bitno).
Jedan od primjera, u doba poslanika, je kralj Abesinije koji je bio krscanin. On se nikada nije izjasnio da je musliman (da je prihvatio Islam) i zvanicno je umro kao krscanin. Medjutim poslaniku je, nakon smrti kralja, dosla objava da je taj kralj umro kao musliman. Cak su mu muslimani klanjali dzenazu u odsustvu. Znaci ja NE ZNAM! Nije na meni da sudim.
Druga stvar je u tome da sigurno postoji veliki broj ljudi koji nisu prihvatili Islam samo zato sto su imali kontakta sa “muslimanom”. Da su imali kontakta sa poslanikom sigurno bi ga prihvatili. Dobri ljudi ce imati pravedan polozaj kod Boga na Sudnjem danu. Svako licno zna koliko se trudi da dodje do Istine. Niko osim nas samih i Boga ne zna nasu intimu, a po njoj cemo biti sudjeni.
Mene kao muslimana plasi to sto bih ja mogao biti razlog da se neko udalji od Boga. Stoga i dova u Kur’anu u kojoj vjernici mole da oni ne budu razlog zasto nevjernici nisu prihvatili Islam (60:5). Drugim rijecima, los primjer.
Siguran sam da cu se jos vracati na Fatihu.
Postavio si savrseno razumno pitanje. Vecina ljudi ce ovo i slicna pitanja postaviti u toku zivota. Ja cu tvoje pitanje svesti na pitanje razloga vjerovanja. Zasto ja vjerujem u ovo sto vjerujem?
Vecina ljudi, u toku svog zivota, varira sa svojim ubjedjenjem. Vecina ljudi koji su rodjeni u odredjenoj religiji, ukoliko ne prodju kroz licni/intimni proces ubjedjivanja, vrlo vjerovatno ce biti agnostici u jednom dijelu zivota. Sasvim je normalno da se ljudi preispitaju zasto vjeruju u to sto vjeruju, a ne u nesto drugo. Ja sam cvrstog stava da je ovo imperativ svakog covjeka. Isto, mislim da je ‘nametnuto’ vjerovanje potpuno neodrzivo. Ne vidim kako odrastao covjek moze istiniski vjerovati u nesto sto mu je nametnuto, ako nema licnog uvjerenja da je to istina.
Ja cu dati kratak, srednji i duzi odgovor. Znam da nece svi zeljeti da citaju duge postove.
Posto si spomenuo stav ‘da se ne spori Bog’ ja cu krenuti od njega. Naravno do ovog stave se dolazi kroz isto licno ubjedjivanje/razmisljanje. Ipak, ovdje necu pisati o tome, jer je pitanje vise bilo u smisli “zasto Islam, a ne neka druga vjera u Boga?”
Kratak odgovor:
Odgovor na vlastita pitanja (koja su vrlo slicna pitanjima koja ti pitas) nasao sam u suri Fatiha. Sura Fatiha je uvod u Kur’ana. Sve sto se nalazi u Kur’anu se moze vezati za jedan od djelova ove sure. Nakon sto sam shvatio poruku Fatihe (ne samo prevod, vec poruku) i razmisljao kako je cijela sura konstruktovana (kroz jezik, gramatiku, formu, konciznost), cvrsto sam ubjedjenja da nema sanse (0%) da je Kur’an ljudska tvorevina. Ovo govorim samo za Fatihu. Fatihu koju sam izgovarao (i znao prevod) preko 20 godina vise od 30 puta svaki dan. Medjutim kad sam dosao do stadija (“agnostik”) da apsolutno trebam licno ubjednjenje i poceo se baviti samo ovom surom, bilo je wow!
Srednji odgovor:
Kada covjek dodje do stave da ‘ne spori Boga’ prirodno je da postaviti i druga pitanja.
Slijedece logicno pitanje je pitanje “kakav je nas odnos sa Bogom?” ili “kakav bi trebao da bude?”. Zasto nas je Bog stvorio? Sta Bog zeli od nas? Koji je smisao naseg zivota?
Ako imamo cilj, onda moramo imati i nacin spoznaje tog cilja (ustvari kako spoznati Boga).
Dva su nacina kako ljudi to postizu. Jedan je intima svakog covjeka (ovo si ti nazvao ‘agnosticki stav’). Ono sto licno osjecam i kako pojimam stvari oko sebe. Drugi je Bozije obracanje ljudima kroz razgovor sa nama (putem objave). Ovaj drugi je ogromna olaksica, ali i odgovornost.
Duzi odgovor:
Spomenuo si jednu vrlo vaznu i istinitu stvar. Covjek moze doci do stanja da ‘ne spori Boga’ neovisno od objave (ili u ovom slucaju religije). U Kur’anu se spominje primjer covjeka koji je spoznao Boga bez objave. Lukman nije bio poslanik (nije imao objavu/poslanika), a opet je uspio da spozana Boga.
To je prirodno stanje covjeka. Svaki covjek ima potrebu za divljenjem i zahvalom.
Ko god je gledao dokumentarac poput Cosmos-a, sigurno je osjecao bar malo divljenje slozenosti i ljepoti univerzuma. Tyson prica o kosmosu sa emocijama, skoro kao kad ja pricam o Bogu. Inace je to odlika dobrih ljudi. Da znaju cijeniti ljepotu.
Covjek koji se bavi naukom, bilo da izucava ljudsko tijelo, svemir, subatomske cestice, genetiku (ili sl), ima osjecaj divljenja/znatizelje i na kraju zahvalnsoti. Prije 2-3 dana ovdje na klixu bio je tekst o sreci. (http://www.klix.ba/lifestyle/zdravlje/c ... /140728009). Interesantana je zadnja recenica sa kojom se potpuno slazem. "Osjećaj zahvalnosti je jako bitan, kao i naučiti biti zadovoljan malim stvarima koje imamo u životu… altruizam, velikodušnost, te potreba da ugodimo drugima i usrećimo druge - to su načini na koje ćemo usrećiti sebe", smatra ova profesorica. Bas istina.
Sad se vracamo na Fatihu. Kroz Fatihu Bog se obraca nama, prica sa mnom i sa tobom. Na nacin da ulazi u nasu intimu. Prva 3 ajeta su Boziji odgovor meni koji se pitam ‘Boze gdje si?’. Bog kaze da je tu. Bog nas upoznaje sa Sobom.
(ovo me podsjeca kao ono u filmovima kad neko pita ‘Boze ako si gore, daj mi znak…’). Ali ovo je savrseno prirodan zahtjev. Bog pocinje pricati o divljenju i o zahvalnosti. Ono za sta sigurno znam da osjecam.
1. Divljenje i zahvala pripada Bogu, Gospodaru svih ljudi.
Recenica je konstruisana na taj nacin da krajnja zahvalnost i divljenje pripadaju Bogu. Cak i nema subjekta koji se zahvaljuje i divi, jer zahvala i divljenje pripada Bogu bilo s nama ili bez nas.
Ali mene/nas zanima gdje smo mi, sta je sa nasim odnosom sa Bogom?!
Nastavak ajeta uspostavlja nas odnos sa Bogom. Bog je moj/nas Gospodar. I to Gospodar svih ljudi – bilo vjernika ili nevjernika. Mi smo robovi u najjasnijem smislu. Mi u odnosu na Boga nemamo nikakva prava, a Bog u odnosu na nas ima svako pravo. Sve sto imamo je dar od Boga (zivot, razum, osjecanja, sloboda izbora…)
Bog mi kaze da sam ja rob, a da je On Gospodar. Ako je to cinjenica, eh onda hocu da znam kakav je On Gospodar. Kakav je/ce biti prema meni (sada, a i kasnije)?
2. Onome punom ljubavi i punom paznje, Onome Ko je konstatno pun ljubavi i konstatno pun paznje,
Ljubav i paznja Boga prema covjeku je veca od bilo koje ljubavi i paznje. Ovdje se koriste dvije rijec - Raḥman i Raḥim.
Obije rijeci su Bozija imena. Prva rijec predstavlja ogromnu ljubav i paznju prema ljudima. Ona je za sve ljude na ovom svijetu i u ovom zivotu. Sama cinjenica da smo zivi (i da nase tijelo/mozak funkcionise) je dio Bozije ljubavi prema nama. Ta ljubav je za sve ljude. Jednako za vjernike i za nevjernike. Jednako je za mene i za tebe bez obzira da li mu se mi klanjamo ili ne.
Sasvim je moguce da nevjernik ima prelijep zivot na ovom svijetu. Medjutim ova ljubav i paznja je ogranicena za ovaj zivot i ovaj svijet.
Druga ljubav je vjecna, ona koja ce se biti i na drugom svijetu. Ona je privilegija onih sa kojima je Bog zadovoljan.
Treci ajet govori sta nakon smrti.
3. Gospodaru Sudnjeg Dana.
Ukoliko je Bog savrsen, onda mora biti savrseno pravedan. Ovaj svijet definitivno nije pravedan – daleko od toga. Nepravde u svijetu su velike i mnogo ih ima. Za pravdu, a pogotovo savrsenu pravdu, mora postojati sud. Poslije suda slijedi znak jednakosti i uspostavljanje savrsene pravde. Bog nam govori da takav sud postoji i da je On sudija.
Ova 3 ajeta su govorila o Bogu. Bog nas je upoznao sa sobom. Ako smo prihvatili ova 3 ajeta onda to znaci:
- da je ono sto licno osjecamo (divljenje, zahvalu) pokazatelj prema Bogu,
- da nas Bog neizmjerno voli,
- da smo mi robovi koji ce odgovarati za sve darove koji su nam dati;
Nakon ovoga, ja imam potrebu da znam: 1. sta Gospodar ocekuje od mene 2. kako da mu budem sto blizi.
Slijedeca 3 ajeta prate moje licne misli. Ja pitam Boga da mi pomogne da shvatim sta On zeli od mene i sta da radim da On bude zadovoljan sa mnom.
4. Samo se tebi klanjamo i samo od tebe pomoc trazimo.
Mi priznajemo sve darove koje nam je Bog dao i trazimo pomoc da znamo kako da mu se, ako nista, probamo oduziti (mada je nemoguce da mu se oduzimo). Trazim pomoc od Boga da mi On kaze kako da steknem Njegovo zadovoljstvo.
5. Vodi nas pravim putem.
Ljudi su opcenito pristrasni. Ja sam pristrasan. Pristrasni su prema jednoj opciji (izmedju dvije opcije) i skloni su argumentaciji i konfliktu - da li u konfliktu razuma i emocije, konfliktu potreba tijela i potreba duha, ovog ili buduceg svijeta ili bilo kojem drugom konfliktu. Ja molim Boga za umjerenost, pravi put, srednji put, put balansa, prirodan put. Ako postoji bilo ko, ko je zivio i uspio da stekne Bozije zadovoljstvo, ja molim Boga da ja budem takav.
6. na put onih kojima si milost Svoju darovao,a ne onih koji su protiv sebe srdzbu izazvali, niti onih koji su zalutali.
Molim Boga da ne idem putem onih koji rade lose, iako znaju da je to nesto lose, kao niti onih koji rade lose i ne znajuci da je to lose. Obije opcije su katastrofa. Ovdje mislim na dijela, ne na konkretnu grupu ljudi.
Pitanje u vezi ljudi koji nisu muslimani.
Moj licni stav da ja NE ZNAM sta ce biti sa ljudima za koje mi smatramo da nisu muslimani (ili ljudima koji zapravo nisu muslimani). Bog daje mudrost onome kome On hoce. Ja sam potpuno ubjedjen da krscanin ili jevrej moze osjetiti ljepotu. Ja nikad ne mogu znati sta je u srcima drugih ljudi – bilo da su oni muslimani ili nisu muslimani. Ja ne znam kako ce ljudi umrijeti, u kakvom stanju (a to je ono sto je bitno).
Jedan od primjera, u doba poslanika, je kralj Abesinije koji je bio krscanin. On se nikada nije izjasnio da je musliman (da je prihvatio Islam) i zvanicno je umro kao krscanin. Medjutim poslaniku je, nakon smrti kralja, dosla objava da je taj kralj umro kao musliman. Cak su mu muslimani klanjali dzenazu u odsustvu. Znaci ja NE ZNAM! Nije na meni da sudim.
Druga stvar je u tome da sigurno postoji veliki broj ljudi koji nisu prihvatili Islam samo zato sto su imali kontakta sa “muslimanom”. Da su imali kontakta sa poslanikom sigurno bi ga prihvatili. Dobri ljudi ce imati pravedan polozaj kod Boga na Sudnjem danu. Svako licno zna koliko se trudi da dodje do Istine. Niko osim nas samih i Boga ne zna nasu intimu, a po njoj cemo biti sudjeni.
Mene kao muslimana plasi to sto bih ja mogao biti razlog da se neko udalji od Boga. Stoga i dova u Kur’anu u kojoj vjernici mole da oni ne budu razlog zasto nevjernici nisu prihvatili Islam (60:5). Drugim rijecima, los primjer.
Siguran sam da cu se jos vracati na Fatihu.
