moimoi wrote: ↑20/08/2024 10:45
kakavdanakneiskustvu wrote: ↑19/08/2024 21:13
moimoi wrote: ↑19/08/2024 21:05
Popusila sam ban radi pisanja na ovoj temi zadnji put. Iako mi nije bas najjasnije zasto dok ti i hakiz niste? Ali eto.. i da sada popusim trajni ban..aferim.
Izvuces JEDNU zenu koja je napustila svoje dijete jer se nije mogla nositi sa njegovim potrebama.. ja te pozivam da nekad u ljeto posjetis Velu Luku (Korcula), da odes na plazu Posejdon, u posljepodnevnim satima.. da vidis xy MAJKI sa djecom (tesko oboljenim od raznih dijagnoza), koji dolaze u ljeciliste Kalos… OCEVA mozes izbrojati na prste jedne ruke.
Zene sa sinovima/cerima koji su vec duplo veci od njih, koje jedva u more same unose i iznose (pomaze im svako ko stigne).
Ja te istinski MOLIM.. najiskrenije.. jer vidis sta se desava konstantno, da povuces rucnu.
što mene pitaš što si otjerana ,valjda zasluženo, kao da ja imam nesto s time
što bih ja dobio ban, jesam nekoga uvriijedio, psovao?
kako napisah,kažu jedna je majka a otac može biti svako i onda se desi ovo iz članka iz s. dalmacije
o tome što pišeš mogu i ja svasta nadodati,spominjao sam neke stvari, ne bih ponavljao, npr. o otuđivanju djece od njihovih očeva koje rade majke, ne vidim da si ti npr. na to reagovala , a to je ogroman problem to je zlostavljanje djece
to oko tjeranja sa foruma fakat moraš s nekim vidjeti, da se ne bi ponovilo ne do bog
Kako nisam reagovala? Svaki put sam ti napisala da to sto radi tvoja ex ne mogu da shvatim.
Barem da je nakon izvjesnog vremena sama shvatila da grijesi.
Ne znam koliko vec digo to vase prepucavanje preko djeteta traje.
ja uopće nisam spomenuo moj pojedinačniu slučaj nego otuđenje djece od očeva koje rade majke, a može im se jer im pri razvodu braka u 90 posto slučajeva pripadne da budu zak. staratelji i va 80 posto vremena one imaju dijete kod sebe i otuđuju djecu od očeva, normalni ne misim na sve
eto, samo to što ti napišeš ,nečije prepucavanje, ispada inate se oba roditelja. valjda i otac koji jedva vidi djecu, sprečava se kontakt djece i očeva, pa njegovo obraćanje nekome, Czsr,sudu, je prepucavanje.
super razmišljanje, valjda bi trebao šutiti na sve to.
ovo sam već objavio, ne vidim da si reagovala
odlomak iz knjige Georgija Meškova,makedonca, koji je knjigu napisao po životu prijatelja njegovog, i ovaj odlomak je istinit, upoznao sam čovjeka počijem životu je i napisana knjiga,knjiga se zove Otuđenje.
PRVI SUSRET
Šugavo pseto!
Molim? Što si rekao? - nisam bio siguran jesam li dobro čuo.
Šugavo pseto!
Šugavo pseto? Jesi li to rekao sine?
Da.
Tko je Šugavo pseto?
Ti.
Kao da me netko ošinuo bičem. Ostao sam bez teksta. Kako bi se osjećao ti, brate Đuro, da te tvoj triogodišnji sin "počasti" sa "šugavo pseto"? Ej, šugavo pseto! Pokušavao sam nekako sačuvati koncentraciju dok sam vozio po skopskim ulicama i da odaberem pravi smjer koji će nas odvesti do njegovog vrtića gdje je trebalo u pet popodne Miloša preuzeti Živka, njegova majka. Pitao sam se može li uopće dijete od tri godine samo od sebe izgovoriti takvu vulgarnost? Pomislio sam "Vjerojatno od neke druge djece, tamo u vrtiću je čuo taj izraz. Djeca su djeca, sve i svašta će im ući u te male, naivne i nedozrele glavice"... Baš sam htio saznati. Uspio sam se sabrati i gledajući ga u retrovizoru, upitao ga.
Znaš li sine što je šugavo pseto? Što to znači?
Da, - bez da uopće razmisli odgovori mi kratko.
Dobro, ajde reci tati, što znači šugavo pseto.
Pa, šugavo pseto.
U vrtiću si to čuo?
Ne.
Pa gdje si čuo? Tko ti je rekao takvo nešto?
Mama i baba kažu da ti si šugavo pseto.
Opet sam ostao bez teksta. Bio sam zapanjen. Nisam znao kako reagirati. Nisam mogao vjerovati, nisam uspio srediti misli. Možeš li zamisliti što su ga naučili njegova majka i baka?
I dok sam se pokušavao sabrati od ove neočekivane i neugodne iznenađenosti, u glavi mi je odjekivao taj vulgarni izraz izgovoren iz dječjih usta na prvom susretu bez nadzora socijalnih službi. Sami, ja i Miloš, na području grada Skopja, bez prisustva njegove majke. Tako je stajalo u Rješenju međuopćinskog Centra za socijalni rad u Skopju. Nakon tri godine povremenih susreta pod nadzorom, neredovitih zahvaljujući otporu i opstrukcijama Živke, ovo je bilo prvo takve vrste, bez prisustva majke ili drugog nadzora. Ja i moj trogodišnji sin Miloš, dva i pol sata sami.
Nakon predivna dva sata provedena u gradskom parku i zoološkom vrtu u Skopju, ispunjenih srećom, radošću i obostranim zadovoljstvom, na kraju sam bio "nagrađen" sa " šugavo pseto". Samo prije malo, dok smo se igrali u parku, veselio se, grlio me i bio presretan što je sa mnom. Pitao sam se, ima li uopće Živka savjest, što na toj dobi uči vlastito dijete na takve vulgarnosti i uvrede za svog oca. Zamišljen i zaprepašten, u tijeku vožnje u glavi su mi se isprepleteno miješale slike događaja u posljednja dva - tri sata. Jedan tren gledao sam sretno i veselo svoje dijete, drugi tren sam u glavi vraćao "film" kada mi je prvi put zagrlio i dao mi poljubac. S druge strane, kao grmljavina je tutnjilo ono " šugavo pseto".
Stigli smo do ulice pred Milošev vrtić gdje treba da ga predam majci. Parkirao sam na kraju kratke uličice. Imali smo još petnaestak minuta dok ne stigne majka. Okrenuo sam pogled prema uličici. Nisam primijetio Živku u blizini. Okrenuo sam kolima jedan krug oko vrtića i nakon što se uvjerio da nije stigla, parkirao sam.
Premjestio se na zadnje sjedalo do njega. Šutio je i nije reagirao. Samo je gledao negdje prema smjeru prednjih sjedala dok sam mu govori. Igračke na sjedalu do njega i "spajdermene" nije ni takao. Sjedio je u toj poziciji i s okom nije trepnuo. Nisam mu mogao privući pažnju, odustao sam od toga. Pored njega šutjela su i dva Spajdermena, dvije od mnogobrojnih igračaka koje sam mu donio i koje je najviše volio. Nije prošlo ni dva sata kad mi je “iskreno” priznao da je Spajdermen njegov omiljeni super heroj i da bi i on volio da bude snažan i spretan kao Spajdermen.
Evo, uzmi ova dva "Spajdermena" za doma i izaberi još jednu - dvije druge igračke da se igraš do našeg slijedećeg viđenja. Ostale ćemo staviti u vrećicu za sljedeći put kad ćemo biti zajedno, da se igraš s njima. Čekat će te ovdje u autu, - pokušao sam uspostaviti komunikaciju.
Muk. Miloš je sjedio do mene s pogledom usmjerenim negdje prema prednjim sjedalima. Nije me ni pogledao dok sam mu govorio. Igračke na sjedalu i "Spajdermene" nije ni takao. Sjedio je u tom položaju i nije uopće reagirao. Približio sam mu se još više i počeo ga pitati o raznim stvarima, pokušavajući da ponovno uspostavim komunikaciju. Pitao sam ga tko mu je najbolji prijatelj u vrtiću, ima li igračaka tamo, je li mu lijepo, kakve igre igraju u vrtiću... Još nekoliko pitanja o njegovom domu s majkom i bakom... Miloš je šutio kao što su šutjeli i "Spajdermeni" pored njega.
Jako sam se zabrinuo. To više nije bilo ono isto dijete od prije pola sata. Tek što smo sjeli u auto i krenuli natrag prema njegovom vrtiću gdje sam ga trebao predati majci, dogodila se ta drastična, neshvatljiva promjena. Odjednom se pretvorio u dijete koje je sve samo ne moj Miloš. Na njegovom sada namrštenom licu moglo se pročitati čudan strah pomiješan s bijesom, ali i tugom. Suze su mu navirale u oči, ali nekako ih je uspio zadržati da ne poteku niz obraze. Bilo je vidljivo da se trudi da ne zaplače. Ta suzna očica naivno se trudila sakriti tugu, bol i strah koji su pritiskali njegovu dječju dušu.
Miloše sine, što ti je, zašto si prestao sa mnom razgovarati? Da lime čuješ što te pitam? - pokušao sam malo glasnije, ali s nježnim, blagim tonom da razbijem tišinu kod Miloša.
Bezuspješno.
Ne boli te ništa, dušo? Slobodno reci tati. Želiš li još jedan sok ili... možda kinder čokoladicu? – obratio sam mu se s malo višim tonom i pokušao ga privući k sebi.
Ne želim! – napokon progovori, okrene glavu prema meni, hladno me pogleda kroz suzne oči i ponovno fokusira pogled prema naprijed, negdje prema stražnjem dijelu suvozačkog sjedala.
"Bar da je progovorio" – pomislio sam. Nastavio sam ga zapitkivati.
Zašto se ne igraš sa "Spajdermenima"?
Tako.
Da nisi nešto ljut na tatu?
Da.
Zašto si ljut na mene?
Tako.
Voliš li tatu?
Ne!
Pa zar nam nije bilo danas lijepo u parku? Sjećaš li se da si mi tamo rekao da me voliš jer sam veliki i snažan i da ćeš i ti biti također veliki i snažan kad odrasteš.
Opet muk. Jasno sam mogao da vidim da se Miloš bori s nečim u sebi. Postoji nešto što ja ne trebam znati.
Miloše sine, ja sam tvoj tata koji te mnogo voli i koji je sretan što smo tu zajedno. Ipak sad moram da te vratim tvojoj mami. Za dvije nedjelje ću opet doći pa ćemo opet biti zajedno.
Neću!
Nećeš šta? Nećeš da se vratiš mami?
Ne, neću tebe. Ne volim te!
Otkud sad to odjednom sine moj. Pa zar se danas nismo lijepo proveli?
Tišina..."
