Ukratko. Državu sačinjava teritorija, populacija i vlast nad tom populacijom i teritorijom. Po tom osnovu - zbog nepostojanja vlasti nad polulacijom i teritorijom SFRJ-e – SFRJ je doživjela disoluciju, tj. propast. Nakon početno prihvaćanja te činjenice, Slobodan Milošević se „predomislio“ i počeo igru sa Srbima, koju je razvio do globalno prepoznatog nacionalnog (čitaj: etničkog!) fanatizma (čitaj: srbonacizma). Slijedeći ustav(e!), lideri ostalih republika (država!) jasno ističu da im je cilj odbrana tih država od Miloševićevog srbonacizma. Jedino Alija Izetbegović odlazi u ilegalu i, slijedeći Slobodana Miloševića, započinje igru sa Muslimanima. Dio te igre je i promjena imena Musliman u Bošnjak. Što i ne bi bilo sporno da je to učinjeno pod normalnim okolnostima i kroz normalnu proceduru. Međutim, to je učinjeno pod neviđenom ratnom presijom nad Muslimanima (koju Alija Izetbegović surovo zloupotrebljava i mijenja sve ključne premise samoodrživosti RBiH), te u vrijeme kada je Alija Izetbegović namjeravao svesti (odbranjenu!, ali neoslobođenu zahvaljujući baš Aliji Izetbegoviću!) RBiH na malo muslimanske (čitaj: klerofašističke!) državice pod Bečom. Što bi - sa Musliman! - uistinu bilo drsko, kako zbog Beča, tako i radi Muslimana.
Još uvijek ilegalno, Bošnjak je uvršteno u Dayton - jedini garant ne samo prosperiteta, nego i opstanka (bosnocidnih!) sjedbenika Slobodana Miloševića i Alije Izetbegovića! Pošto je Daytonu osnovna premisa Bošnjak, Srbin, Hrvat (nema „i“ „i“ „i“), nasljednicima i sljedbenicima Alije Izetbegovića je došlo „iz dupeta u glavu“: a šta ako se daytonski Bošnjaci ne izjasne kao Bošnjaci, islamske vjeroispovjesti i jezika bosanskog? U slučaju da većinom ostanu Muslimani, Dayton je plebiscitarno suspendiran. U slučaju da se masovno izjasne kao Bošnjaci, te da se iskreno izjasne po pitanju vjeroispovjesti, procenat muslimana bi mogao biti oko 15-tak %. To bi Izetbegovićeve klerofašiste vratilo tamo gdje im je i mjesto, zato što više ne biše mogli manipulirati sa Musliman (narod) i musliman (vjernik). Jezik je, ovdje, usputan, „da se vlasi ne dosjete“.
Sve i da maksimalno relativiziram prethodno, ne mogu relativizirati vlastito postojanje i, potom, pravo na njegovanje i odbranu ljudskog dostojanstva. A neotuđive premise takvog dostojanstva jesu lični i kolektivni mi identitet, te o njima ne može odlučivati niko mimo mog znanja i meposrednog pristanka. U suprotnom, riječ je o terorizmu.
Naime, ako je vlasnik legaliteta vlasti i vladanja državotvorna populacija i, po tom osnovu, postoje demokratski standardi i praksa kada vlast ne može odlučivati u ime vlasnika vlastitog joj legaliteta bez neposredne sudjelovanja vlasnika vlastitog joj legaliteta (u suprotnom, odluka je ilegalna, ili je u pitanju diktatura). Baš slijedom Tokićeve (
http://www.avaz.ba/vijesti/iz-minute-u- ... a-bosnjake): „Također, to je posljedica prinude, koja je još od Austro-Ugarske, a potom i u Kraljevini SHS i u komunističkom periodu nametala izjašnjavanje na način da su se Bošnjaci u jednom periodu morali izjašnjavati kao Srbi ili Hrvati islamske vjeroispovijesti", kada su u pitanju Muslimani, ono što im je učinio Alija Izetbegović i njegovi propovjednici 1993. godine ni po čemu se ne razlikuje od onoga što su im činili razno-razni okupatori (R)BiH. Od Daytona, od početka daytonskog mira prošlo je 17 godina. Nije li bilo umjesno objasniti Muslimanima zašto su Bošnjaci, organizirati im plebiscit i zamoliti ih da legaliziraju promjenu vlastitog im kolektivnog identiteta? Očito, nije. Zašto? Odustalo bi se od Izetbegovićeve (terorističke!): „Narod koji spava može se probuditi samo udarcima.“ Slijedeći nju, njegovi nasljednici i sljedbenici uživaju na lovorikama genocida.
Ali, ne lezi vraže, popis 2013. godine mogao bi ugroziti ratom izboreno pravo Izetbegovićevih nasljednika i sljedbenika na odbranu Bošnjaka od udaraca Miloševićevih Srba i Tuđmanovih Hrvata te, gluho bilo, Evropljana i, posebno, Amerikanaca.
Stoga predlažem, Muslimani (naravno: i muslimani! ako ih je još ostalo nakon Izetbegovićevog dvodecenijskog kvislinško-kriminalnog stampeda) moraju održati referendum prije najavljenog popisa (ili isti prolongirati do poslije referenduma), na kojem će odlučiti, npr. dvotrećinskom većinom, o premisama kolektivnog im identiteta. Smatram da je jedino ovakav pristup rješavanju ovog uistinu krucijalnog problema - koji im je nametnula Izetbegovićeva kvislinško-kriminalna banda! - legalan i legitiman, odnosno i da je ishod referenduma obavezujući za subjekte najbrojnijeg uzorka bh-populacije.
