Da se, ignorirajuci stupidarije, ipak vratimo ili barem priblizimo temi
Pogledao sam ovih dana (ponovo) sjajan dokumentarac pod naslovom Third Reich: The Rise & Fall (2010), zanimljiv prije svega zato sto se bavi vizurom i svakodnevnicom samih stanovnika Rajha, Jevreja, "Arijevaca", porodicnih ljudi, majki, pripadnika Hitlerjugenda, vojnika... uz obilje amaterskih snimaka i citata iz pisane arhivske gradje.
U prvom dijelu (Uspon), spominju zenski ogranak Hitlerjugenda i uz filmski zapis sa njihovog kampovanja u okolici Minhena citaju pisma koja su sesnaestogodisnje djevojcice pisale roditeljima - jedna od njih s odusevljenjem izvjestava majku kako je od 48 djevojcica, nakon druzenja s djecacima iz susjednog kampa, 35 trudno te da je i ona medju tih 35.
Slijedi izvjestaj o drugoj djevojcici cija je majka, saznavsi za njenu trudnocu, hitno doputovala u kamp u namjeri da je "disciplinira" i odvede, na sta je kcerka uzvratila odlucnom prijetnjom da ce je prijaviti predvodnici kampa, koja ce je prijaviti Gestapou, koji ce je uhapsiti zbog "sabotiranja njemackog majcinstva", jer sistem je zaista ne samo podrzavao nego i podsticao "arijevsko" majcinstvo po svaku cijenu i svim sredstvima, bez obzira na uzrast. Neudate malodobne majke bile su tih godina poznate i kao "Hitlerove nevjeste".
To se desavalo '37, dakle prije skoro 90 godina i naravno, danas izgleda jako daleko i gotovo nestvarno, ali je zanimljivo jos uvijek, izmedju ostalog i u kontekstu kolizije izmedju ljudskih sloboda i prava vidjenih iz aktuelne zapadne perspektive i prava kojekakvih zajednica na reduciranje i modificiranje tih sloboda i prava u skladu sa svojim "vrijednostima".