http://www.oslobodjenje.ba/kun/umjetnos ... -ja/198050Ismar Mujezinović, poznati i nagrađivani slikar, filmaš i multimedijalni umjetnik, govori za Oslobođenje o svojoj najnovijoj knjizi o Sarajevu, znatiželji u artu, svojem društvenom aktivitetu...
black wrote:http://www.oslobodjenje.ba/kun/umjetnos ... -ja/198050Ismar Mujezinović, poznati i nagrađivani slikar, filmaš i multimedijalni umjetnik, govori za Oslobođenje o svojoj najnovijoj knjizi o Sarajevu, znatiželji u artu, svojem društvenom aktivitetu...
Volim pjesme koje 'izgledaju' kao scene iz filma.
Strašna stvar, užasavajuća, radikalna, ali efikasna u raskrinkavanju prave ljudske prirode. Ili ljudske prirode i ponašanja u ''povoljnim'' okolnostima u kojima se svjesno da nikakve sankcije za okrutna ponašanja neće biti, da je agresija dozvoljena i nekažnjiva, što sve otvara stara pitanja oko prave ljudske prirode, jesmo li svi po difoltu zli, a zakoni nas zauzdavaju, ili nismo, kakve su okolnosti i okruženje potrebni da se zlo ispolji, šta je ono što potiče agresiju i kako ona buja uočimo li nemoć i pasivnost žrtve s druge strane, kako se ponašamo u sigurnosti stada, a kakvi smo nakon što osvijestimo sopstveno ponašanje, što je meni ovdje bilo najzanimljivije, to finalno izbjegavanje suočavanja sa sopstvenim počinjenim zlom...Baš potresno.piupiu wrote:Šta se desilo Marini Abramović tokom šestosatnog performancea u kojem je publici bilo dozvoljeno da s njenim tijelom rade šta im padne na pamet? Godina je 1974....
https://www.elitereaders.com/performanc ... xperiment/
a stvarno sam mislila da sam jedina 
ja se ne sjećam da sam ovo ranije pročitao.. kanarincu hvala što je podijelio sjećanjapiupiu wrote:Kad je kanarinac bio jako mali, išao je, jednom prilikom—kao roditeljski privjesak—u posjetu kod Dace. Daco je tada stanovao u iznajmljenoj garsonjeri u Švrakinom selu, odmah do današnjeg MUP-a, uz nekadašnju O.Š. "Pavle Goranin". Mislim da se i samo naselje zvalo Naselje Pavla Goranina i da se do njega iz grada dolazilo autobusom broj 19, ali nisam sigurna.medvjed23 wrote:često pomislim: kad sljedeći put odem u grad, provjeriću gdje je i kako tačno izgleda kranjčevićeva 9/4.. al nikad ne provjerim..
Ko je bio taj Pavle Goranin, pa po njemu nazvaše komplet gradsko selo i u njemu školu? Wikipedia kaže: Pavle Goranin Ilija je rođen 13. 10. 1915 u varaždinskoj židovskoj porodici Mavre Steinera. Stari Štajner bio je profesor u mostarskoj i sarajevskoj realnoj gimnaziji, a Pavlov mlađi brat Srećko student. U Sarajevu je—tad još znan kao Elijahu Steiner—završio osnovnu školu i gimnaziju. Kao đak viših razreda gimnazije, uključio se u napredni omladinski pokret, te s mnogo smisla radio na organiziranju i okupljanju omladine. 1934 upisao je Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu. Pavle je bio jedan od pokretača i potpisnika poznatog proglasa bosansko-hercegovačkih studenata, iz 1937 godine, za autonomiju Bosne i Hercegovine (BiH) u K.J.—ali su mu papci poslije ovog rata svejedno oteli i naselje i školu. Naselje su vratili Švrakama, a školu nazvali po Reisu Mehmedu efendiji Džemi Čauševiću, koji je dozvolio ženama da otkriju lice, po čemu ga neobično cijenim.
Pavle Elijahu je bio pravi majstor u organiziranju partijske ilegale. Kao diplomirani pravnik, postao je prvi politički komesar Romanijskog narodnooslobodilačkog odreda, najbrojnijeg i najslavnijeg u istočnoj Bosni, a kasnije došao i na samo čelo 1. udarnog bosanskog bataljona, koji je odolijevao svim pokušajima četnika, ustaša i Nijemaca da razbucaju narodni ustanak. Poginuo je 1944., k'o i brat mu Srećko, komandir Trebevićkog odreda, rodjen kao Feliks Steiner. I otac im Mavro, zaveden 1941. pod brojem 490 u Ravnateljstvu ustaškog redarstva zbog dodijeljenog Rješenja o nošenju židovskog znaka, nastrada od fašističkog terora.
Eh, u tom herojskom naselju gdje su se okupljale švrake i pokoja budala, živio je Daco u stanu od nekih 30-ak kvadrata, u gotovo praznoj sobi bez zavjesa — u njoj jedan tamni kauč i mali stolić za kafu na kojem je stajala pisaća mašina. Ličila je na staru Remingtonku i na one mašine što su ih u filmovima koristili SS-ovci u pauzi izmedju dva priključivanja ilegalaca—kakav je bio naš Pavle—na elektrošoker. Sumnjam da bi Daco robovao švapskoj mašini — a bila je sivo-maslinaste boje.
Edit: Pisaća mašina - po sjećanju - izgledala je otprilike ovako.
Ne sjećam se da je u stanu bilo drugog namještaja, kauč je stajao poprijeko, kao dijagonalna linija razdvajanja izmedju dvije praznine, nasred sobe—otprilike kao na pozornici. Oko njega su bile razbacane iscijepane stranice novina, pored mašine — jedna poluizgorjela svijeća. U naletima stvaralačke gorljivosti Daco je, naime, ponekad zaboravljao platiti struju. I to je, nažalost, sve čega se sjećam.
statixx wrote:Milorad Pejić
ČEKAJUĆI BOGUMILE
Maku Dizdaru
Ko što tibetanski nomadi biraju poglavicu
bacanjem kocke u kojem pobjeđuje onaj
koji na kocki izgubi, dopalo mi je da poslije
tebe nastavim čekati Bogumile. Da uvijek
ima neko ko će im u susret izaći na njima
razumljivom jeziku.
Svakoga dana otvorim djedovsku hižu,
iznesem smokve i natočim vino čitajući
kamen dok čekam Bogumile. Uživam u
svom poslu al vidim već da mi djeca stare
i da i moje na zemlji otiče vrijeme. Uskoro
ću ko i ti leći u hladnoću vasione i pokriti se
stećkom ko jorganom. Tražim zato nekog
da me odmijeni, nekog ko će vijekovima
čekati da mi jednoga dana u susret izađe
na meni razumljivom jeziku.
ZEMLJACI
Na kontinentima, po aerodromima,
na stadionima, posvuda srećem ljude
koji su se prije više od dvadest godina,
bježeći iz rata kao i ja, raselili po svijetu.
Osjećam da su tu oko mene, ko su
i odakle, ali ih ne primjećujem odmah
pošto se ne razlikuju u mnoštvu. Obični
su kao i ja sve dok se u oči ne pogledamo
i ne prepoznamo po ludilu koje još uvijek
traje.
http://www.spiritofbosnia.org/bs/contri ... rad-pejic/
Moliću fino, više je nesjećanje, nego sjećanje, al' haj, i to je nešto.medvjed23 wrote:ja se ne sjećam da sam ovo ranije pročitao.. kanarincu hvala što je podijelio sjećanja
Ne sjecam se da je Dzamonja pominjao Cumez u pricama, ali sam ga tamo vidjaopiupiu wrote:Moliću fino, više je nesjećanje, nego sjećanje, al' haj, i to je nešto.medvjed23 wrote:ja se ne sjećam da sam ovo ranije pročitao.. kanarincu hvala što je podijelio sjećanja
Iz mojih čitanja Dace, ovako na prvu, sjećam se kafane (birtije, da budemo precizni) Istra, kafane Lovac (ne znam iz koje priče), kafane Šetalište (zato što je legendarna i tamo su svi išli, pa je mor'o i on), ali, prau za prau, na moja se sjećanja ne treba oslanjati jer se generalno slabo sjećam.
Jagoda je marindvorski bircuz gdje su zalazili kroneri... a i radilimedvjed23 wrote:meni vrišti u mozgu: jagoda, jagoda!
al pojma nemam zašto.. ne mogu to povezati ni sa jednom pričom..
Tacno, ali treba imati na umu kakvi karakteri su dosli na ovu vrstu performanse. Vjerovatno sama krema ekscentricnosti ... barem lokalna.Banksy wrote:
Strašna stvar, užasavajuća, radikalna, ali efikasna u raskrinkavanju prave ljudske prirode. Ili ljudske prirode i ponašanja u ''povoljnim'' okolnostima u kojima se svjesno da nikakve sankcije za okrutna ponašanja neće biti, da je agresija dozvoljena i nekažnjiva, što sve otvara stara pitanja oko prave ljudske prirode, jesmo li svi po difoltu zli, a zakoni nas zauzdavaju, ili nismo, kakve su okolnosti i okruženje potrebni da se zlo ispolji, šta je ono što potiče agresiju i kako ona buja uočimo li nemoć i pasivnost žrtve s druge strane, kako se ponašamo u sigurnosti stada, a kakvi smo nakon što osvijestimo sopstveno ponašanje, što je meni ovdje bilo najzanimljivije, to finalno izbjegavanje suočavanja sa sopstvenim počinjenim zlom...Baš potresno.
Mene više brinu ovi performansi u Londonu, Švedskoj, Berlinu, etc, a njihovi izvođači su s onu stranu čudnog ili ekscentričnog, krema utjelovljenog zla možda?Gojeni H wrote:Tacno, ali treba imati na umu kakvi karakteri su dosli na ovu vrstu performanse. Vjerovatno sama krema ekscentricnosti ... barem lokalna.Banksy wrote:
Strašna stvar, užasavajuća, radikalna, ali efikasna u raskrinkavanju prave ljudske prirode. Ili ljudske prirode i ponašanja u ''povoljnim'' okolnostima u kojima se svjesno da nikakve sankcije za okrutna ponašanja neće biti, da je agresija dozvoljena i nekažnjiva, što sve otvara stara pitanja oko prave ljudske prirode, jesmo li svi po difoltu zli, a zakoni nas zauzdavaju, ili nismo, kakve su okolnosti i okruženje potrebni da se zlo ispolji, šta je ono što potiče agresiju i kako ona buja uočimo li nemoć i pasivnost žrtve s druge strane, kako se ponašamo u sigurnosti stada, a kakvi smo nakon što osvijestimo sopstveno ponašanje, što je meni ovdje bilo najzanimljivije, to finalno izbjegavanje suočavanja sa sopstvenim počinjenim zlom...Baš potresno.
Drugi dio su vjerovatno drugi cudaci.
PDF Kultura je ba. Popusti makar ovdje.fatamorgana wrote:
Mene više brinu ovi performansi u Londonu, Švedskoj, Berlinu, etc, a njihovi izvođači su s onu stranu čudnog ili ekscentričnog, krema utjelovljenog zla možda?
Pa vidim da se licemjerno ibretiš na neki performans nazivajući eventualne posjetioce ekscentricima i čudacima.Gojeni H wrote:PDF Kultura je ba. Popusti makar ovdje.fatamorgana wrote:
Mene više brinu ovi performansi u Londonu, Švedskoj, Berlinu, etc, a njihovi izvođači su s onu stranu čudnog ili ekscentričnog, krema utjelovljenog zla možda?
K'o da su ekscentrici po difoltu neki zlikovciGojeni H wrote:
Tacno, ali treba imati na umu kakvi karakteri su dosli na ovu vrstu performanse. Vjerovatno sama krema ekscentricnosti ... barem lokalna.
Drugi dio su vjerovatno drugi cudaci.
Vjerovatno je bilo svega, raznog svijeta... 
