Forum Klix.ba

auspuhc wrote: ↑05/09/2023 19:00

Ozimician wrote: ↑05/09/2023 18:43

Naravno.

... a žena kad dođe u situaciju finansijske stabilnosti, kad sve ostvari, onda je ona jaka žena kojoj ne treba niko i sve može sama...

Zanimljiva stvar kod zena je da koliko god ona imala trazi muskarca koji ce imati jos vise od nje. Dok je muskarcu to gotovo ba nebitna stavka. Mislim moze se uvijek naci i muskih sponza ali nisu uobicajena stvar.

Par mojih kolegica ima uvjerljivo veću plaću od svojih muževa. To je patnja što ti muškarci prolaze od podjebavanja rodbine i komšija u ovoj vukojebini

i onda se čude što dr.mr.pr Treba ne može naći muža

suspect_zero wrote: ↑05/09/2023 19:13 Nedavno sam bila svjedok emotivno-manipulativnog odnosa majke prema sinu i kćerki....nevjerovatno šta im žena radi, sin hamam 50 oženjen, dvoje djece, kćerka preko 50 god., neudata (mogu reći radi mame, jer ni jedan frajer nije odgovarao/bio dovoljno dobar za njenu kćerku)...sada ih je dovela u situaciju da ne mogu prnut od nje.
Hoće negdje otići, ona se odmah "razboli", snaha standardno nevalja, kafa ne može bez nje da se popije, pokušaj kontrole nad unucima, kćerki zazvoni telefon odmah pitanja ko je , što zove.....

zamisli u 50-toj im mama drzi govore
kakvih sve debila ima ja ne mogu da vjerujem

ima vic na tu temu
moj tata (70) prodao stolice i stol sa terase, moja nana, njegova majka (92) govori - koga si pitao da to prodas

Većinom ostane ko nema gdje tj zbog nečega većinom bolesti. Ja sve koje znam nisu više s roditeljima.

suspect_zero wrote: ↑05/09/2023 19:13

mali_balon wrote: ↑05/09/2023 14:49

Dizsz...e jbga....pa sto to do sad ne razjeba....

Grozno sto cu napisat (nedaj Boze nikom) ali nekako najbolje bi bilo da muskarci od 25 nemaju vise mame....ili cak i ranije....
Da se to malo osamostali da znam sam corbu napravit i gace oprat....da zna na kojem mjestu je zena (u kuhinji )...sve nekakve pizde da prostite.....
ne kazem da roditelje treba napustiti otjerati ali nije zdravo na dvije stolice sjediti....a pravi roditelj ce skontat sa im i potomak ima porodicu...
To vuce korijene, prije industrije, zna se da imanje ostaje sinu, cerka se proda i poslje uz kravu mladozenji....snaha dolazi da sluzi umjesto cerke dok ne dodje mladja snaha, ako ima brace i tako u krug....i ta je ostalo zapisano...polahko idemo prema zapadu....

E i ti izvuče iz stare sehare .....sad bih se trebala vraćati pa čitati u kojem kontekstu sam ovo pisala

Neka su vam mame žive i zdrave punoooooo godina, kao i nama naše .....ali treba na vrijeme naučiti razlikovati vrste ljubavi.
Jbo i muško i žensko koje za svaku sitnicu ide da se raskuka materi.
Nedavno sam bila svjedok emotivno-manipulativnog odnosa majke prema sinu i kćerki....nevjerovatno šta im žena radi, sin hamam 50 oženjen, dvoje djece, kćerka preko 50 god., neudata (mogu reći radi mame, jer ni jedan frajer nije odgovarao/bio dovoljno dobar za njenu kćerku)...sada ih je dovela u situaciju da ne mogu prnut od nje.
Hoće negdje otići, ona se odmah "razboli", snaha standardno nevalja, kafa ne može bez nje da se popije, pokušaj kontrole nad unucima, kćerki zazvoni telefon odmah pitanja ko je , što zove.....
Znam mama se voli, volim i ja svoju....ali brate što je previše, previše je.

To se antidepresivima rješava. Mamu na terapiju i riješiš stvari.

Zanimljiva tema i dosta prisutna na nasim prostorima. Citao sam od pocetka, standardno neki su za, neki protiv, ovisno od njihovih zivotnih okolnosti. Moje misljenje, na osnovu mojih okolnosti,

Prvo, mislim da se miješaju babe i zabe, ili ti ta isključivost u razmišljanju. Ako ti je majka (otac) bitna, ne znaci automatski da ti je partner nebitan. Ograničeno razmišljanje vjerojatno vodjeno vlastitom nesigurnoscu u sebe i svoj polozaj uz partnera, posesivnost. Majka (otac) ce uvijek biti jedna od najvažnijih osoba u tvom zivotu i sve drugo je nenormalno (ne govorim ovdje o nezdravim porodicnim odnosima, zlostavljanja i sl). Majka je za mene dala život i dala bi sve za moj bez razmišljanja. Bdjela je cijeli život da meni bude dobro, bilo je situacija da nije jela da bi mi imali sta jesti. Majcina ljubav se ne može mjeriti.

Isto tako, majka se ne mijesa u moje odluke jos od osnovne skole, od toga kako sam uradio zadacu, sta cu obuci, s kim cu se družiti, sa kim zabavljati, u sta vjerovati i sl. Isto tako se nece i ne treba miješati u život koji budem gradio sa svojom partnericom. Moze dati mišljenje, ali na tome ostaje. Sve odluke koje se ticu vaseg zajedničkog života isključivo donosite ti i partner, zajedno. I da, partner te moze prevariti, zamijeniti i sl., ali ako ces odma ići sa tom pretpostavkom, nemoj se ni ženiti.

Ali daleko od toga da roditelje treba isključiti iz zivota nakon braka. Nazovi ih jednom sedmično, pa makar na 5 minuta. Popijte kafu nekad, pitaj ih kako su, pomozi im koliko mozes, nasmij te se zajedno. Znacit ce im vise nego sto misliš, a i tebi ce. Zena koja brani da provodis vrijeme sa roditeljima, ili koja ti traži da biras ili ili, to nije po meni normalno.

Znam slučajeva gdje je zena posvadjala muza i sa bratom i sa majkom i svom familijom, gdje je brat istjerao brata iz kuće koju su zajedno gradili. Zena jeste bitna, ali uvijek treba uključiti zdrav razum i ne biti na njenoj strani po svaku cijenu. Sve u granicama normale.

Druga stvar, smatram da se osoba treba odseliti cim ima uslove za isto. Ja sam se relativno kasno odselio, volio bih da sam ranije, ali financijski uslovi nisu dozvoljavali. Svoj mir se ne moze kupiti. Volim ja svoje roditelje i sve, ali vec od 20+ godina tu nastaje razlika u razmišljanju, ponasanju, navikama i sl. Od banalnih stvari, kad osoba od 25 ne moze gledati TV, jer mami pocinje serija, kad ne može imati svoj mir jer se tati sluša muzika, kad moraš nesto uraditi onda kad njima padne na pamet i sl. Ovdje govorim o životu u stanu. Isto tako, smatram da neke stvari naucis tek kad te život natjera, a to ces postici u vecini slučajeva jedino ako se odselis. Da je lakše kad te dočeka sve spremljeno i skuhano, jeste, da je to održivo i ispravno staru mater i dalje tražiti da ti pere, pegla i kuha, dok ti sa 30 i kusur godina, dobrog zdravlja lezis i gledaš na mobitel ili sta već, nije.

A da ne pričam o zajedničkom zivotu partnera sa njenim / njegovim roditeljima. To je patnja i to ne bi nikada priuštio svojoj zeni. Meni je majci trebalo sedam dana da dodje sebi, nakon što punica bude kod nas mjesec dana. A da ne govorim sto je i meni smetalo, gdje jos manje imaš svoj mir. Tesko je da tu neko ne zabada nos u tudje zivote i kako ih zivjeti. Ne kažem da je nemoguće, ali uvijek ce biti tu neko da se prilagodjava nečijoj porodici. Opet kazem, moje iskustvo.

Smatram da je ispravnije graditi zajednički život sa nekim koga volis i ko voli tebe, zivot koji ce biti vaš, a to je teško sa roditeljima u istoj kući. Treba biti slobodan u vlastitom stanu, a ne da ti punica nosi kafu u sobu sa pitanjem, pravite li mi te unuke vec, da ti govori kako ces svoju sobu urediti i sl. Mozda tebi majka / otac odgovara i super ti je provoditi vrijeme sa njima, ali mozda isto zeni / muzu nije. Nemoj ih uslovljavati da zbog ljubavi prema tebi na to pristaju, kao bit ce nam bolje tako.

A ako imas 30+ godina i zivis od 600 Km plate, ne možeš se preseliti, nesto radiš pogrešno u zivotu. Aktiviraj se, nauči nešto novo. Na kraju krajeva bolje ces moci pomoći i svojim roditeljima.

Fulio si temu. Ovi sto zive sa roditeljima poslije 30 nemaju uglavnom partnera jer da ga imaju ne bi zivjeli sa roditeljima.

Ovo vezano za roditelje je istina.

Upravu je @Altsa

S roditeljima zive u najvecem procentu osobe koje imaju preko 30, u porodicnim kucama sa dovoljno stambenog prostora (da se i ne moraju previse gledati) i koji nemaju partnera.

Naravno postoje i ostale kombinacije, ali ovo je najcesci tip.

Ja s 13 poceo izlaziti.... do 19 se vrtio kod staraca, a od 16-17 najcesce samo prespavao, i onda se s 19 zaboravio vratiti

A danas ima svega. Danasnje generacije su poprilicno "razbacane" u glavi, ubi ih u pojam mobitel i kojekakve drustvene mreze, to je sve iskljuceno iz vremena i prostora, i ovo govorim gledajuci prvenstveno svoju djecu, pa onda od raje, a svi imaju preko 21.
Zive u nekakvom svom svijetu, sta god da se kaze, kako god da ih se posavjetuje, pokusa usmjeriti...nema reakcija. Tek za godinu-dvije nadodju na ono sto im se govorilo sta slijedi, kako ce biti, kako jeste... skontaju, ali tad je za to nesto vec malo kasno i dodje se do udaranja glavom u zid (figurativno).
I sve je tako, ponovo i iznova... djaba prica, djaba primjeri, djaba cinjenice... Nista ne pije vode.

Danas su skoro sve nekakve krajnosti, po slobodnoj procjeni je to u nekih 80% slucajeva... Cure su najcesce nadobudne i imaju ponasanje k'o "frajeri", a muski su uglavnom nafurani, "zajebani", nagledalo se kojekakvih filmova, dok su zapravo nigdje veze... a kad se sve sabere ispadne da su s 23-25, a i kasnije, jos uvijek kod staraca, bez momka/djevojke, mnogi ni ne rade, cesto studiraju vec 7 ili 8 godina...

Sve u svemu, i po mom licnom vidjenju i misljenju, potpuno izgubljene generacije, bez ideje, vizije, cilja....

Dozer wrote: ↑06/09/2023 13:43 Ja s 13 poceo izlaziti.... do 19 se vrtio kod staraca, a od 16-17 najcesce samo prespavao, i onda se s 19 zaboravio vratiti

A danas ima svega. Danasnje generacije su poprilicno "razbacane" u glavi, ubi ih u pojam mobitel i kojekakve drustvene mreze, to je sve iskljuceno iz vremena i prostora, i ovo govorim gledajuci prvenstveno svoju djecu, pa onda od raje, a svi imaju preko 21.
Zive u nekakvom svom svijetu, sta god da se kaze, kako god da ih se posavjetuje, pokusa usmjeriti...nema reakcija. Tek za godinu-dvije nadodju na ono sto im se govorilo sta slijedi, kako ce biti, kako jeste... skontaju, ali tad je za to nesto vec malo kasno i dodje se do udaranja glavom u zid (figurativno).
I sve je tako, ponovo i iznova... djaba prica, djaba primjeri, djaba cinjenice... Nista ne pije vode.

Danas su skoro sve nekakve krajnosti, po slobodnoj procjeni je to u nekih 80% slucajeva... Cure su najcesce nadobudne i imaju ponasanje k'o "frajeri", a muski su uglavnom nafurani, "zajebani", nagledalo se kojekakvih filmova, dok su zapravo nigdje veze... a kad se sve sabere ispadne da su s 23-25, a i kasnije, jos uvijek kod staraca, bez momka/djevojke, mnogi ni ne rade, cesto studiraju vec 7 ili 8 godina...

Sve u svemu, i po mom licnom vidjenju i misljenju, potpuno izgubljene generacije, bez ideje, vizije, cilja....

Tako su sve prethodne generacije mislile o onim sljedecim, a istina je da je svaka generacija bolja od prethodne, ja danasnjoj omladini zavidim na uslovima i mogucnostima koje imaju.

ma vala ova tik tok je definitivno degeneracija
mogu skontat iako ne koristim i fb i insta ali tik tok je

Ozimician wrote: ↑06/09/2023 13:50

Dozer wrote: ↑06/09/2023 13:43 Ja s 13 poceo izlaziti.... do 19 se vrtio kod staraca, a od 16-17 najcesce samo prespavao, i onda se s 19 zaboravio vratiti

A danas ima svega. Danasnje generacije su poprilicno "razbacane" u glavi, ubi ih u pojam mobitel i kojekakve drustvene mreze, to je sve iskljuceno iz vremena i prostora, i ovo govorim gledajuci prvenstveno svoju djecu, pa onda od raje, a svi imaju preko 21.
Zive u nekakvom svom svijetu, sta god da se kaze, kako god da ih se posavjetuje, pokusa usmjeriti...nema reakcija. Tek za godinu-dvije nadodju na ono sto im se govorilo sta slijedi, kako ce biti, kako jeste... skontaju, ali tad je za to nesto vec malo kasno i dodje se do udaranja glavom u zid (figurativno).
I sve je tako, ponovo i iznova... djaba prica, djaba primjeri, djaba cinjenice... Nista ne pije vode.

Danas su skoro sve nekakve krajnosti, po slobodnoj procjeni je to u nekih 80% slucajeva... Cure su najcesce nadobudne i imaju ponasanje k'o "frajeri", a muski su uglavnom nafurani, "zajebani", nagledalo se kojekakvih filmova, dok su zapravo nigdje veze... a kad se sve sabere ispadne da su s 23-25, a i kasnije, jos uvijek kod staraca, bez momka/djevojke, mnogi ni ne rade, cesto studiraju vec 7 ili 8 godina...

Sve u svemu, i po mom licnom vidjenju i misljenju, potpuno izgubljene generacije, bez ideje, vizije, cilja....

Tako su sve prethodne generacije mislile o onim sljedecim, a istina je da je svaka generacija bolja od prethodne, ja danasnjoj omladini zavidim na uslovima i mogucnostima koje imaju.

Mislim da je ovo vrlo pausalna (pr)ocjena.....
Da, tacno je da u nekim segmentima imaju daleko bolje uslove i mogucnosti nego mi u njihovim godinama, ali ja bas i ne vidim da ih koriste...
S druge strane, u nekim segmentima zivota bas i nemaju bolje uslove i mogucnosti. Realno.
Npr., mi smo zivjeli u sistemu koji je prizvodio mlade ljude osposobljene za rad vec nakon srednje skole, a mnogi su se mogli odmah i zaposliti nakon srednje skole, mnogi cak i u razne ustanove i institucije, kao i razne drzavne firme. Danas to nije slucaj, i takvi se mogu zaposliti kod privatnika da hamale, ili kao konobari i sl.. Danasnji sistem proizvodi polupismene ljude, u svakom smislu. Dovoljno je reci da danas imamo preko 50% funckionalno nepismenih u drzavi, cinjenicni statisticki podatak, i dalje od toga ne treba ici.
O besplatnom skolovanju, ukljucujuci i fakultet, da ne pricamo.
Onda smo kroz razne firme imali stambene fondove, liste za dodjelu stanova, itd., sto danas apsolutno ne postoji.
Itd.itd..

Ako se danasnje mogucnosti ogledaju u internetu i Nutelli, kojekakvim Zadrugama, Pinkovima i Grandovima, onda.... khm...

Ja sam se odselila kad sam se udala sa 28 godina. Iskreno, žao mi je što nisam prije, ali financijske prilike nisu to dozvoljavale. Kod nas u Bosni, pogotovo tko živi u kući, a ne u stanu, idu onom logikom (i roditelji i djeca), što bi plaćao kiriju i režije, mogu živjeti kod svojih. Dalje, imam par situacija u okruženju, gdje je ljudima s roditeljima baš lijepo i da ih roditelji baš paze i gotive, na način na koji ja nisam doživjela. Tu sam u jednu ruku ljubomorna na sam taj odnos roditelj-dijete, jer ja takav odnos nemam, a u drugu ruku vidim koliko tim ljudima taj način i odmaže, jer ljudi su jednostavno navikli na tu neku gotivu, pa da bude sve po njihovom, a s partnerom treba dosta kompromisa i ti ljudi jednostavno postanu „teški“ za život sa nekim drugim.
Negdje sam pročitala da život kod roditelja nije besplatan, plaćaš svojim živcima i sa time se potpuno slažem.

Velika mana za djecu sadašnjeg vremena je što je socijalna mobilnost kroz društvene slojeve praktički nemoguća.

U bivšem sustavu se moglo dogoditi da sobarica i šofer dovedu dvoje djece do fakultetskih diploma i da imaju djecu arhitekta i liječnicu. Danas je to više iznimka nego pravilo, a u budućnosti će biti još teže

Ja nikad nisam bio pobornik života s roditeljima, uvijek sam težio da se osamostalim i radim.. Al u mojim srednjim dvadesetim mati se teško razboljela, sve do smrti je bila na postelji, nekad kad bi bila baš baš dobro mogla je malo sa hodalicom ili da sjedi u kolicima.. Tako da je do kraja njenog života to bila briga o njoj..
Prvih mjesec dana sam kupovao hranu ili sam mazao paštete a za njeno kupanje zvao njenu dobru prijateljicu.. Onda skontao da ce bolest potrajati i da moram nauciti bukvalno sve.. Ona je davala upute iz kreveta pa sam naucio kuhati ama baš sve, od hljeba, ruckova svih vrsta pa do kolaca.. Ispocetka to nije bilo baš nešto ali kasnije sam izrastao u dobrog kuhara.. Okolina prvo sažaljevala i nju i mene pa pocela da podjebava i sprda pa sam prozore ili veš prao u nekim jutarnjim satima da niko ne vidi a pelene krišom bacao u troduplim kesama da sacuvam njeno dostojanstvo..

U tih sedam godina šta me je cura napičkaralo kako sam sebican i kako nemam vremena za njih to je nerealno..

Al bilo i proslo, tako da, koliko god neko želio da se osamostali i zivi svoj zivot, radi i putuje, nekad je prinudjen da zivi s roditeljima..

Dozer wrote: ↑06/09/2023 14:07

Ozimician wrote: ↑06/09/2023 13:50

Tako su sve prethodne generacije mislile o onim sljedecim, a istina je da je svaka generacija bolja od prethodne, ja danasnjoj omladini zavidim na uslovima i mogucnostima koje imaju.

Mislim da je ovo vrlo pausalna (pr)ocjena.....
Da, tacno je da u nekim segmentima imaju daleko bolje uslove i mogucnosti nego mi u njihovim godinama, ali ja bas i ne vidim da ih koriste...
S druge strane, u nekim segmentima zivota bas i nemaju bolje uslove i mogucnosti. Realno.
Npr., mi smo zivjeli u sistemu koji je prizvodio mlade ljude osposobljene za rad vec nakon srednje skole, a mnogi su se mogli odmah i zaposliti nakon srednje skole, mnogi cak i u razne ustanove i institucije, kao i razne drzavne firme. Danas to nije slucaj, i takvi se mogu zaposliti kod privatnika da hamale, ili kao konobari i sl.. Danasnji sistem proizvodi polupismene ljude, u svakom smislu. Dovoljno je reci da danas imamo preko 50% funckionalno nepismenih u drzavi, cinjenicni statisticki podatak, i dalje od toga ne treba ici.
O besplatnom skolovanju, ukljucujuci i fakultet, da ne pricamo.
Onda smo kroz razne firme imali stambene fondove, liste za dodjelu stanova, itd., sto danas apsolutno ne postoji.
Itd.itd..

Ako se danasnje mogucnosti ogledaju u internetu i Nutelli, kojekakvim Zadrugama, Pinkovima i Grandovima, onda.... khm...

Ne znam bas o cemu pricas, u moje vrijeme nakon srednje mogao si jedino na baustelu, cak ni sa jakim stelama nisi lako mogao do dobrog posla. Ko se uspio zaposliti na drzavnim jaslama, gledali su ga kao bozanstvo i svi mu zavidjeli. Dok danas nije tako.

Danas omladina moze sa 18 god. preko interneta da zaradjuje pare vece nego neki prosjecan visokoobrazovani kadar sa 20 god. staza.

Eh za tu mogucnost smo mi bili uskraceni itekako, da li omladina tu mogucnost koristi i koliko, to je pitanje, ali svakako imaju jednu ogromnu mogucnost koju mi nismo imali.

To sto ti pricas su neka bas davno prosla vremena, 40+ godina prije, tj. vrijeme mojih roditelja, koji opet nisu imali previse mogucnosti, imao si prakticno jednu firmu u jednom gradu i svi su se skolovali da tu rade, danas ima daleko vise izbora. A to sa stanovima je posebna prica, koja nigdje nije mogla opstati.

Isner wrote: ↑06/09/2023 15:02 Ja nikad nisam bio pobornik života s roditeljima, uvijek sam težio da se osamostalim i radim.. Al u mojim srednjim dvadesetim mati se teško razboljela, sve do smrti je bila na postelji, nekad kad bi bila baš baš dobro mogla je malo sa hodalicom ili da sjedi u kolicima.. Tako da je do kraja njenog života to bila briga o njoj..
Prvih mjesec dana sam kupovao hranu ili sam mazao paštete a za njeno kupanje zvao njenu dobru prijateljicu.. Onda skontao da ce bolest potrajati i da moram nauciti bukvalno sve.. Ona je davala upute iz kreveta pa sam naucio kuhati ama baš sve, od hljeba, ruckova svih vrsta pa do kolaca.. Ispocetka to nije bilo baš nešto ali kasnije sam izrastao u dobrog kuhara.. Okolina prvo sažaljevala i nju i mene pa pocela da podjebava i sprda pa sam prozore ili veš prao u nekim jutarnjim satima da niko ne vidi a pelene krišom bacao u troduplim kesama da sacuvam njeno dostojanstvo..

U tih sedam godina šta me je cura napičkaralo kako sam sebican i kako nemam vremena za njih to je nerealno..

Al bilo i proslo, tako da, koliko god neko želio da se osamostali i zivi svoj zivot, radi i putuje, nekad je prinudjen da zivi s roditeljima..

Jako teska prica, nadam se da sad zivis sretan zivot. Nazalost vrijeme se ne moze vratiti.

JohnnyS wrote: ↑06/09/2023 14:29 Velika mana za djecu sadašnjeg vremena je što je socijalna mobilnost kroz društvene slojeve praktički nemoguća.

U bivšem sustavu se moglo dogoditi da sobarica i šofer dovedu dvoje djece do fakultetskih diploma i da imaju djecu arhitekta i liječnicu. Danas je to više iznimka nego pravilo, a u budućnosti će biti još teže

To je problem danasnjeg vremena, u svim zemljama.

Danas je mnogo lakse dovesti dijete do fakultetskih diploma, moze cak i samo doci do njih, samo je danas problem sto ti fakultetske diplome nece donijeti pretjerano bolji zivot kao sto su tada donosile.

sve je i od žene do žene
znam za lika koji je upoznao slovakinju u međugorju
stari momak za hercegovinu ipak... ali policajac... ona slovakinja medicinska sestra
poceli se muntat ona ostala u hercegovini
druga rečenica mu je bila ali trebaš znati da ja imam starog oca s kojim ćemo živjeti u istoj kući
njoj nije smetalo
8 djece poslije otac i dalje živ
kućetina proširivana x puta

Ozimician wrote: ↑06/09/2023 15:23

JohnnyS wrote: ↑06/09/2023 14:29 Velika mana za djecu sadašnjeg vremena je što je socijalna mobilnost kroz društvene slojeve praktički nemoguća.

U bivšem sustavu se moglo dogoditi da sobarica i šofer dovedu dvoje djece do fakultetskih diploma i da imaju djecu arhitekta i liječnicu. Danas je to više iznimka nego pravilo, a u budućnosti će biti još teže

To je problem danasnjeg vremena, u svim zemljama.

Danas je mnogo lakse dovesti dijete do fakultetskih diploma, moze cak i samo doci do njih, samo je danas problem sto ti fakultetske diplome nece donijeti pretjerano bolji zivot kao sto su tada donosile.

moji roditelji oboje (1950.) sa srednjom...irak libija...prijedor visegrad

stan i vikendica

susedi
ona doktor on inzenjer (1941. i 1935.)

stan, vikendica, kuća na moru, kuća u brezi kuća u slavoniji

danas je faks ko nekad srednja skola
a sada doktorat je ko nekoć faks

Truba wrote: ↑06/09/2023 15:24 sve je i od žene do žene
znam za lika koji je upoznao slovakinju u međugorju
stari momak za hercegovinu ipak... ali policajac... ona slovakinja medicinska sestra
poceli se muntat ona ostala u hercegovini
druga rečenica mu je bila ali trebaš znati da ja imam starog oca s kojim ćemo živjeti u istoj kući
njoj nije smetalo
8 djece poslije otac i dalje živ
kućetina proširivana x puta

Mormon mindset?

Truba wrote: ↑06/09/2023 15:26

Ozimician wrote: ↑06/09/2023 15:23

To je problem danasnjeg vremena, u svim zemljama.

Danas je mnogo lakse dovesti dijete do fakultetskih diploma, moze cak i samo doci do njih, samo je danas problem sto ti fakultetske diplome nece donijeti pretjerano bolji zivot kao sto su tada donosile.

moji roditelji oboje (1950.) sa srednjom...irak libija...prijedor visegrad

stan i vikendica

susedi
ona doktor on inzenjer (1941. i 1935.)

stan, vikendica, kuća na moru, kuća u brezi kuća u slavoniji

danas je faks ko nekad srednja skola
a sada doktorat je ko nekoć faks

Pa iskreno uskoro ce i doktorat prestati biti garant za uspjeh, ako vec nije, vec cisto da imas sta staviti na LinkedInu.

Ali mislim da je krenuo obrnuti trend, sve manje djece ide na fakultete (doduse i demografija igra ulogu i otvorene granice).

Doktorat ti treba jesino ako ces ganjati profesorsku titulu ili ako si super pametan pa ti faks bude usputna stanica

Evo ja gledam po bolnici, nema više običnog doktora sve profesori jebote Ali tako je i drugdje, u Zagrebu sam vidio da završe postdiplomski prije nego dobiju specijalizaciju što je sumanuto. Po meni je to balon koji mora puknuti, iako sam ja već bacio te pare na postdiplomski i završio ga