biscanka2 wrote:Hakiz wrote:S4mpion wrote:Jedino što zamjeram borcima je to što su se okomili na krive ljude, udaraju novinare, policajce, građane, a još nijednom političaru nisu "zabiberili".
Svi su isti što se toga tiče. I kada štajkuju prosvjetni radnici, ljekari, policija, administracija, uvijek probleme imaju građani, nikada ne naprave problem onima protiv kojih štrajkuju, vlastima.
Licemjerje je vjerovatno jedina konstanta našeg mentaliteta.
Kad bi po tvom, onda sve zapadne zemlje imaju nas mentalitet i licemerje.
Ovi cinovi ( strajkovi i demonstracije) rade se radi ostvarivanja prava a ujedno ukazuju gradjanima
na nesposobnost i nezainteresovanost vlade - sto opet znaci, na izborima dobro razmislite kome
glas dajete.
Primjera radi.
U Njemackoj kad su piloti strajkovali ili zeljeznica, svi gradjani su to osjetili.
U medijima reporteri i novinari intervjuisali gradjane..., pretezne izjave bile su - pa potesko je ali
razumijemo ljude, moraju se za svoje pravo boriti.
Dok nasi novinari (cast pojedincima ali malo ih je) prvo onu huskacku retoriku uzme i to kako ko je
stranacki naklonjen.

Kada u Njemačkoj štrajkuju piloti Lufthanse (a oni najčešće štrajkuju, u prosjeku 2 puta godišnje u posljednjih 5 godina, znam jer letim barem jednom godišnje Lufthansom i uvijek je pitanje hoće li letjeti ili ne. Ni Austrian ni ostali ne štrajkuju toliko često koliko Luftanhansa) tim štrajkom jesu pogođeni putnci, naravno. Ali i Lufthansa gubi profit. Tako da taj štrajk kao sredstvo pritiska na kompaniju ima smanjen profit, ugrožavanje poslovanja itd.
Kako premijeri, članovi predsjedništva, ministri itd u BiH gube bilo šta kada štrajkuju ljekari, policajci, nastavnici, to jeste kada štrajkuju ljudi čiji su poslodavci ti funkcioneri, država? Nikako. Dakle, čime to ti štrajkači vrše pritisak na svoje poslodavce? Misle da će građani zbog toga što ne mogu otići kod doktora za vrijeme štrajka ili što djeca neće ići u školu kada treba pa će morati nastavu nadoknađivati u vrijeme kada bi se trebala odmarati, svoj bijes usmjeriti prema vlastima? Hoće, kako da ne. Hoće isto toliko koliko će štrajkači naštetiti onima koji su predmet štrajka umjesto što štete građanima.
Ja kada na forumu napišem da mi je umjesto izmjene ustava i osalih "velikih tema" razlog da ne glasam za vladajuću partiju ono šta mi se dešava svaki dan, kako se provedem pred šalterom, u ambulanti, to što policija nije u stanju da očisti parkiirane automobile ispred ulaza zgrada, i mnoge druge sitne stvari svakodnevnog života, često me se ismijava. Šuti, samo nek ne puca, tako smo i došli do ovoga.
Kada bi, na primjer, za vrijeme štrajka policajaca bili povučeni svi policajci koji su dodijeljeni kao zaštita funkcionerima koji na to imaju pravo, ili kada bi u najmanju ruku za vrijeme štrajka ta zaštita bila posebno naplaćena (i to užasno skupo) tom funkcioneru, dakle da on iz svog džepa mora platiti tu zaštitu, to bi, možda, imalo neki uticaj. Ovako, recimo, štrajkuje ljekar protiv vlasti, obični građanin ne može doći kod ljekara osim ako je hitan slučaj, ali funkcionera protiv kojeg taj ljekar štrajkuje, taj isti ljekar će bez problema primiti na pregled ili intervenciju iako nije hitan slučaj, kao da štrajka nema. To je meni licemjerno. Tebi ne mora biti.
Poseban problem je slijedeće: Štrajkovi budžetlija su relativno nova pojava, nije ih bilo neposredno nakon rata, možda su učestali u posljednjih 10 ili 15 godina. Prije toga uglavnom su štrajkovali radnici iz privatnih ili privatiziranih firmi, kao i iz firmi koje su proizvodne, a čiji vlasnik je bio neki nivo države (recimo Hidrogradnja, Aida obuća itd). Budžetlije su bile ili u dobroj situaciji ili su imali neki drugi razlog zašto ne štrajkuju. Međutim, kada su štrajkovali ljudi iz privatnih/privatiziranih/proizvodnih firmi, šta su radile budžetlije? Solidarisali se sa štrajkačima, pomagali im itd? Ne, štaviše često su se i smijali tim štrajkačima. Tako da sada teško mogu očekivati solidarnost od ljudi kojima su se smijali ili su bili ravnodušni prema njihovoj borbi i nevolji. Ako ne pomogneš nekome ko je u nevolji, ne možeš očekivati da će se tebi pomoći kada se ti nađeš u nevolji. Vlast je uspjela u jednome, od radnika u realnom sektoru sa jedne i budžetlija sa druge strane je stvorila neprijatelje. Ali, budžetlije su prve tome podlegle. I svakim štrajkom kojim otežaju svakodnevni život građana umjesto da otežaju život funkcionerima protiv kojih štrajkuju, to neprijateljstvo će jačati.
Dok ili svi ne dođemo pameti ili ne propadnemo totalno. A još nismo na dnu, jeste nam teško, ali ima prostora da nam bude još teže. Pogledajmo po svijetu kakva sve sirotinja postoji, još je dug put pred nama do dna.