Arturo B wrote:Akadi wrote:pretresnov wrote:Vidi, bolan, što su tvoji Turci gradili, ognjem i mačem...
Da su tvoji katolici umjesto muslimana osvojili Balkan u 15. vijeku... od Pravoslavlja, Islama, Bogumiizma, Paganstva etc. ne bi ni uspomena ostala...
Nakon petstogodišnje vladavine Balkan je i dalje ostao većinski hrišćansko poluostrvo... dok je Južna Amerika nakon nepunih dvesta završila kao 99% katolički kontinent... zato skrati priču o "zlim turcima" majke ti.
Ma dobri Turci, spasioci bogumila i slicne gluposti. Hocete li vi ljudi ikad izvaditi glavu iz guzice?
Sjedi, čitaj i uči !!! 
Kćer hercega Šćepana Vukčić Kosače i žena bosanskog kralja Stjepana Tomaša (1443. - 1461.), Katarina Vukčić Kosača - Kotromanić (Blagaj kod Mostara ,1425.? - Rim, oktobar 1478.), živjela je u gradu Bobovcu.
Kada je bosanski bogumilski djed dao svoj štap Mehmed II. Fatihu, bila je to simbolična predaja duhovne i svjetovne vlasti na čuvanje novom vladaru. Kao konačno opredjeljenje i oslobađanje od nametnutog katoličanstva, djeca kraljice Katarine, Sigismund i Katarina, izjasniše se da prihvataju islam 1463. godine. U to vrijeme je bio ogroman pritisak da se kralj deklariše za katoličku crkvu.
Fratri su imali obavezu da nadziru da li se katoličanstvo "svete rimske crkve" ispovijeda na dvoru.
Bosanska vlastela sa kraljem deklarativno ispovjeda katoličanstvo pred fratrima, a kad ih nema ispovijedaju bogumilstvo. Period kriptobogumilstva u Bosni još nije dovoljno naučno pojašnjen.
Nezadovoljni žarom ispoljenog katoličanstva, fratri uz pomoć kraljeva sina Stjepana Tomaševića i brata Radivoja ubijaju kralja. U nadi da će "mlađi bolje slušati", odluče da prijesto naslijedi njegov sin Stjepan Tomašević. Katarina je bila u sukobu sa svojim pastorkom, pa je podršku u političkom životu Bosne i ličnu zaštitu ostvarila savjetujući se sa svojim ocem.
Njen muž je još ranije uspostavio dobre odnose sa sultan Mehmed II. Fatihom, zasnovane na običajnom pravu (bratimljenju). Mehmed II. Fatih je to prihvatio na osnovu izraženog ahijskog učenja o plemenitosti. Saznavši za mučno ubistvo svog pobratima Mehmed II. Fatih odluči da Bosnu pripoji svojoj vlasti, u potpunosti shavatajući zakulisne igre katoličke crkve.
Kraljica Katarina strahovala je da njena djeca ne zatraže povrat očeve krune i ne završe kao njihov otac. Katarina je živjela u nadi da će povratiti oteto pravo na prijesto i lakše povratiti djecu iz Istanbula nego iz Rima. U to vrijeme se u Rimu okuplja bosanska emigracija, koja se opredijelila za papinu politiku, a kraljica im je trebala kao faktor, da se opravda vojno-politički pritisak na Bosnu i dijelove Huma. Vidjevši u tome nadu da povrati prijesto od svog pastorka, kraljica na nagovor fratara odlazi 1463. preko Dubrovnika u Rim. Katarina se čvrsto držala svoja dva cilja: povratiti oteto kraljevstvo i ostaviti ga djeci da vladaju. Živjela je u nadi, zanemarujući da je katolička diplomatija vješto drži u izolaciji. Neprovjerena vijest o smrti kćerke Katarine na putu za Istanbul, ostavila je traga na zdravlju kraljice Katarine. Otrgnuta od svoje zemlje i djece, ostala je i bez oca koji joj je bio glavni oslonac. Gubila je nadu u ostvarenje svoje zamisli. Tokom 1478. godine (20. oktobar) piše
"svoju" oporuku:
"Ako se Bosna oslobodi, a njezina djeca ne vrate u kršćanstvo, ostavlja Bosansko kraljevstvo vlasti rimske crkve. Djeci Sigismundu i Katarini ostavlja "srebreni bodež", dvije tase i dva vrča srebrena, svete moći ostavlja franjevačkoj crkvi sv. Katarine u Jajcu, a ostalo da se razdijeli služinčadi."
Čudno, ali kraljica Katarina umire
"prirodnom" smrću,
pet dana nakon pisanja testamenta. Sahranjena je u rimskoj crkvi sv. Marije Araceli. Teško je povjerovati u autentičnost ove
"oporuke" i brze smrti kraljice.
Nije li Katarina otrovana nakon oporuke, ako ju je u istinu sastavila ? Može li oporuka biti krivotvorena i nastala nakon Katarinine smrti, sa krivotvorenim datumom ? Sve je to nejasno da bi se oporuka mogla prihvatiti kao autentična. Nije li se možda katolička crkva spremala, usljed nove izmjene političke situacije u BiH, da osigura pravo
"imenovanja kralja" po svojem nahođenju, koji bi konačno priveo BiH u
"...krilo matere crkve..."?
Na nadgrobnoj ploči nalaze se grbovi i njezin reljefni lik u prirodnoj veličini. Tu je i natpis na latinskom jeziku gdje doslovno stoji
"Reginae Bosnensi - kraljica Bosanska". Postoje teze kvazihistoričara da kraljicu Katarinu predstave kao hrvatsku i katoličku kraljicu iz Bosne. Zadnje počivalište posljednje bosanske kraljice, suverena svih stanovnika Bosne i Huma, ima natpis koji je mnogo kasnije nastao, a glasi:
Catherine Reginae Bosnensi
Stephani Ducis San (c) ti Sabbae sorori,
et genere Helene et domo principis
Stephani natae, Thomae regis Bosnae
uxori Quantum vixit annorum LIIII
Et obdormivit Romae Anno Domini
MCCCCLXXVIII die XXV Octobris
Monumentum ipsius scriptis positum.
ili u prevodu:
Katarini, kraljici Bosanskoj,
sestri Stjepana, hercega svetog Save,
kćeri Jelene i hercega Stjepana,
ženi Tomaša, kralja Bosne,
koja je živjela 54 godine
i umrla u Rimu ljeta Gospodnjeg
1478, 25. dana oktobra,
Spomenik postavljen po njenoj oporuci.
Sumnja se može istaknuti i na samu nadgrobnu ploču, u kojoj se kaže "...sestri Stjepana hercega od sv. Save..." Historijski izvori su jasni da najmlađi hercegov sin nikad nije ponio titulu
"hercega od sv. Save". U ovo vrijeme (1478.) on je već bio poznat pod imenom Ahmed-paša Hercegović. Katarina je znala poziciju i stav svog brata u Istanbulu i ukoliko bi ona diktirala tekst nadgrobne ploče, sigurno bi ga oslovila sa oba imena. Međutim, rimokatolička crkva sebi nije mogla dopustiti da se tu trajno spominje jedno nekršćansko ime. Spominjanje kvari čitav politički koncept koji je planiran za Bosnu i Hum. Vatikanska politika shvata da je obnavljanje bosanskog kraljevstva pod papinom vlašću nemoguće, strahuje da Katarina ne stupi u vezu s djecom i bratom, pa čak i da krene k njima. Odluka je da se otruje kraljica Katarina (što je bio čest slučaj kod katoličke crkve i inače u srednjem vijeku, ko imalo poznaje bolje historiju zna o čemu se radi). Sve se prikriva tzv. testamentom, a kraljica
"umire" nakon 5 dana.
Historijski falsifikat čemu treba da posluži, znaju samo falsifikatori. Da bi se potvrdila Katarinina "katoličnost", ona je posmrtno primljena u treći red sv. Franje. Kako falsifikati dobivaju materijalne dokaze, potvrda je natpis sa zavjetne Gospine crkve u Olovu, postavljen 1961. godine koji glasi:
"Blažena Katarina
Kraljica bosanska, trećoredica sv. Franje,
kći Hercega Stjepana: Svojim je rukama vezla crkveno ruho
u kraljevskim dvorima u Sutjesci.
Donijela je narodu oko Kraljeve Sutjeske novu,
zgodniju preslicu i poučavala seoske žene i djevojke ručnom radu.
Zato i danas, iza 500 godina, katoličke seljanke
oko Kraljeve Sutjeske ruše se (nose na glavi crne rupce)
za dobrom kraljicom Katarinom."
U službenom franjevačkom popisu svetih i blaženih, zvani
Martyrologium Franciscanum, Vicetinae 1939. godine, str. 414. pod datumom 25. okotobar stoji: "U Rimu spomen Katarine bosanske kraljice, udove koja se je na divan način istakla u strpljivosti, čistoći, pobožnosti i poniznosti." Slika (portret) kraljice Katarine nalazi se u vatikasnkoj Sikstinskoj kapeli na Rosellijevom diptihu "Govor na gori" i to uz papu Siksta IV. skupa sa dvorjanicima i dvorskim damama i sinom. Gabrijel Jurkić naslikao je kraljicu Katarinu tako da bi dokazao njezino "hrvatstvo", podij na kojem kraljica stoji popločao je crveno-bijelim kvadratićima, sa bogatim ogrtačem koji asocira na papski ogrtač, što treba da simbolizuje njezinu odanost papi i katoličkoj crkvi. Također postoji portret koji se pripisuje Giovanni Belliniju, a čuva se u Kapitolinskom muzeju u Rimu.
) se na tvoju argumentarnost. Dosadio si do bola. I ti i tvoj rukopis kojeg naglašavaš 100x. 
