Nema nikakve dileme da je minimalna plata trebala i morala biti povećana. Do 30.12. prošle godine, minimalna plata u FBiH je bila među najnižima u Europi, niže su bili samo minimalci u Moldaviji i Ukrajini. FBiH je sa minimalcem od BAM619 (€317) kaskala i za zemljama regije: Srbijom (€457), Crnom Gorom (€450), Albanijom (€355), Sjevernom Makedonijom (€367), te Kosovom, gdje je minimalna plata od oktobra 2024. podignuta na €319 (na taj važan primjer ću se vratiti kasnije), pa čak i za drugim entitetom u BiH gdje je minimalac €460.
Iz ove komparacije gotovo da se sama nameće činjenica da je minimalac u FBiH bilo opravdano podići. Ali, kako i koliko? To su već pitanja na koja nema tako jednostavnog odgovora. Lično mislim da je način na koji je to uradila Vlada FBiH najgori mogući. Ovo su neki od razloga.
Prvi je proces donošenja tako krupne odluke, on podrazumijeva sve ono što je moglo ili trebalo prethoditi. Kada je dopremijer Mijatović prvi put najavio minimalac od 1000 KM (oktobar 2023.), istovremeno je najavio primjenu “velikog seta fiskalnih zakona” koji podrazumijeva i “najniže opterećenje na rad ili platu u iznosu od 28 posto”. Od toga se, u međuvremenu, odustalo ili je prolongirano, što nije kvalitetno iskomunicirano ka javnosti. Potom se krenulo u smjeru zbunjujuće izmjene zakona i uredbe koja bi omogućila isplatu radnicima do 200 KM na ime neoporezivog dijela plate, od čega se također odustalo, da bi se u zadnji čas donijela odluka o utvrđivanju najniže plate za 2025. godinu u iznosu od 1000 KM. Ta odluka nije uopće najavljena (svim) partnerima u vlasti, a ni iskomunicirana sa socijalnim partnerima kako to predviđa Konvencija Međunarodne organizacije rada (ILO) o utvrđivanju minimalne plate.
Kada je u pitanju visina iznosa, ovo je vjerovatno jedno od najvećih pojedinačnih uvećanja minimalne plate (preko 60%) u historiji. Primjera radi, prošle godine je u Velikoj Britaniji povećana minimalna satnica (nemaju minimalnu platu) za 9 posto, što je bilo najveći rast minimalca ikad u toj zemlji. Koliko mi je poznato, samo Kosovo je imalo veći pojedinačni rast od FBIH i to odlukom Kurtijeve vlade u oktobru 2024. kada je minimalna plata podignuta gotovo duplo sa €170 na €350 u bruto iznosu (vratit ću se kasnije na primjer Kosova).
Zbog čega ovakav rast minimalne plate u FBiH može biti problematičan? Prema službenim podacima, plate niže od 1000 KM prima oko 240.000 radnika, što je blizu polovine zaposlenih, od čega je vjerovatno 70-80 posto onih koji rade u privatnom sektoru. Dakako, ne znači da su stvarna primanja svih njih ispod 1000 KM, već da su na toliko prijavljeni. Sada će svi biti prijavljeni na najmanje 1000 KM, što je dobro za penzioni fond i kreditnu sposobnost radnika, ali to ne znači i nužno rast primanja radnika s obzirom da će dio poslodavaca vjerovatno pokušati amortizirati rast izdvajanja za uvećanu platu (zajedno sa doprinosima) ukidanjem ili smanjenjem neoporezivog (topli obrok i prijevoz) i iregularnog (u „koverti“) dijela plate. A, oni koji to mogu, ići će i na povećanje krajnje cijene proizvoda i usluga, pa bi radnici, paradoksalno, s nominalno većom platom mogli imati istu ili čak slabiju kupovnu moć nego ranije. Poskupljenja su hipotetički moguća, ali ne znači nužno da će se i desiti. Ohrabruju podaci s Kosova koji pokazuju da od oktobra do sada nije došlo do većeg rasta cijena.
Konačno, trenutak donošenja odluke je vjerovatno i njen najproblematičniji aspekt. Dok je za dizanje minimalne plate na Kosovu bila potrebna prethodna izmjena zakona, pa je procedura u parlamentu i na Ustavnom sudu (pokrenuta apelacija) potrajala više od godine dana, da bi odluka bila donijeta u augustu sa početkom primjene u oktobru 2024. godine, kod nas je to urađeno 30.12. s početkom primjene od 1.1. Dakle, na Kosovu su privrednici ipak imali mnogo više vremena da se pripreme i prilagode. Zbog kratkog vremena pripreme kod nas će najgore proći oni koji imaju već ugovorene poslove za prve mjesece naredne godine po cijenama u koje nije ukalkuliran rast cijene rada. Dupla je šteta ako se još radi o kompanijama koje svoje proizvode izvoze. Najava da će obrtnicima i malim poduzećima biti sufinansirani doprinosi ne znači mnogo, jer čak i da takav sistem bude apsolutno pravedan (a nikad nije), on vjerovatno neće biti u funkciji prije marta. Još uvijek nije ni budžet FBiH upućen u procedure, a gdje je tek raspisivanje javnog poziva, odabir korisnika i isplata sredstava.
Konačno, mnogi su mišljenja da će od ovog povećanja minimalca najveću korist imati javni budžeti zbog povećanja prihoda od doprinosa, te da je i cilj ovog povećanja upravo stabilizacija budžeta. No, treba imati na umu da će dio tih prihoda odmah pojesti povećanje plata u javnom sektoru (i tamo ima zaposlenika koji primaju ispod 1000, plus godišnji rast osnovice), drugi dio socijalna i druga davanja koja su vezana za minimalnu ili prosječnu platu koja će takođe rasti (npr. naknade članova nadzornih i upravnih odbora javnih kompanija i ustanova su vezane za prosječnu platu), treći dio povrat privrednicima kroz subvencije, itd. U konačnici, prihodi bi se mogli „istopiti“ prije negoli išta „stabiliziraju“.
Da zaključim, povećanje minimalca, koje je potrebno i opravdano, urađeno je na najgori mogući način zbog čega bi u najlošijem scenariju - za kojeg se nadam da se neće ostvariti - negativni efekti ovako usvojene odluke mogli prevazići one pozitivne.
