tranquil wrote: ↑25/08/2022 15:59
Ma nije sve tako jednostavno.
Ja prvi ne vjerujem u tu priču "neko moćan ovo ono".
Ali shvatam odakle takav osjećaj.
Uz rizik da zvučim kao onaj teoretičar zavjere sa kilometarskim postovima koji je jedno vrijeme opsjedao ovu temu, problem je u tome što "ne vidimo širu sliku". Niko je ne vidi, čak ni ovi što se javljaju sa gotovim teorijama. Svi možemo samo da nagađamo.
Ono što prilično sigurno možemo vidjeti je, da neki ljudi nešto kriju, na raznim stranama.
Većinu zavjera za koje smo čuli potiču iz subkulture takozvanih "teorija zavjera" - najčešće neistinitih priča o nerealističnim piramidalnim organizacionim strukturama koje iz sjene upravljaju svjetskim događajima, ne ostavljajući iza sebe neki jasan trag. Takve zavjere u stvarnosti ne postoje.
Prave zavjere se, međutim, događaju, i najčešće nemaju nikakve sličnosti sa ovim fiktivnim.
Da, kao što sam rekao, vidi se da se stvari kriju na raznim stranama, ali ne vidimo vezu između njih. Vrlo je moguće da je snimak na hotelu obrisan namjerno. Isto tako je vrlo moguće da Alisa glumi amneziju. I vrlo je moguće da je njen otac pokušao skrenuti istragu. I da je Ševal Kovačević imao neke zadnje namjere kada je rekao da je Dženana udario kombi. Sva ta, i druga prikrivanja, mogu biti istovremeno stvarni, ali relativno nezavisni događaji - vezani su svi za isti slučaj, ali ne mora značiti da su svi direktno vezani jedan za drugi, i da su svi orkestrirani od strane jedne, "moćne" osobe.
U stvarnosti, moguće je da sitna buranija prikriva svoje prljave tragove, svako za sebe.
Potsjetimo se da Dženan nije ubijen na licu mjesta, nego je inicijalno završio u bolnici. Većina muljanja se desila u momentu kada se još nije znalo da je u pitanju ubistvo. Vrlo je moguće da su se u tom periodu - kada je Dženan još bio živ - potezale neke uslugice, na jaranskoj ili stranačkoj osnovi, i pomjerali dokazi, kako bi se prikrila tuča ili napad, a ne ubistvo. Jaran je zvao jarana, i sređivali su stvari, vrlo vjerovatno uz ubjeđivanje da je u pitanju bilo samo nagurivanje, i da će se srediti kada mali Memić izađe iz bolnice. Vjerujem da tada uvučeni akteri ne bi radili to što su radili, da je Memić podlegao na mjestu. U tom slučaju bi od početka bili svjesni da su saučesnici u prikrivanju ubistva. Ovako, samo su malo petljali oko nekog fizičkog napada sa dvije povrijeđene osobe.
Dženan je međutim umro, a svi koji su do tada pomogli u petljanju su postali saučesnici prikrivanja ubistva. Zato od tada, svaki za sebe, i dalje nateže i prikriva svoju umiješanost. Ne mora niko da im naredi i da ih organizuje - to će raditi sami od sebe.
Zato i čitava skalamerija od slučaja izgleda tako kako izgleda, ne kao da neko vuče konce sa jednog mjesta, nego kao da se natežu da malim pokrivačem metar sa metar pokriju planinu, svaki sa svoje strane. I onda naravno puca na svim šavovima. Zato su prve verzije optužnica bile budalaste i fizički nemoguće, bazirane na "kombi" teoriji, što je na svjedočenju potvrdio i vještak, uprkos apsurdnosti te teorije. Zato Mutapi, i otac i kćerka, imaju konfliktne izjave o tome čega se ona sjeća. Zato se Tužilaštvo Kantona javljalo javnim saopćenjima, a da ih niko nije ni pitao, i davalo alibi za malog Budnju, i to sa velikom laži u prvoj rečenici saopćenja. Zato se stariji Budnjo kleo da se kod njih u hotelu ne rade te stvari - za koje se ispostavilo da se rade. Svako to radi za sebe, da zaštiti svoje dupe, ili dupe svog šefa.
Nema piramide, nema zavjere sa jednom moćnom tačkom, tu je samo priličan broj šupaka u panici.
Ne moram biti u pravu, i ovo je, do rješenja slučaja, samo nagađanje, ali mislim da je puno bolje nagađanje od teorije monolitne zavjere, i u svakom slučaju, realističnije od držanja kao pijan plota uz priču o Seferovićima kao počiniocima.
Insistiranje na tome da sve neregularnosti imaju uzrok u jednoj moćnoj osobi, ne samo da ne izgleda realistično, nego nažalost daje municiju drugoj strani, tako da oni nas proglašavaju za "teoretičare zavjere", dok je istina zapravo obrnuta, jer je upravo njihova strana, u nemogućnosti da objasni raspad sistema i pucanje šavova na svim stranama, skliznula u priče o sprezi Muriza Memića, Ferageta, Tadićke, Fahraona i Dodika.