Belkommunmaš:
Sami "sopstveni" tramvaji nisu baš nešto super, naime zastarjela i nepouzdana tehnologija. Danas ti igra bitnu ulogu npr. i potrošnja struje koju možeš sa modernom elektronikom smanjiti i za 30 posto u odnosu na stare tramvaje sa akceleratorom (elektromehaničkom regulacijom izumljenom nekad još prije II. svjetskog rata).
Svakako je Belkomunmaš osnivao sa švicarskom firmom Stadler zajedničku firmu koja proizvodi niskospodna moderna vozila po "istočnim" cijenama.
Tako naprimjer postoji model Stadler Metelica,

ovdje u ruskom gradu Samara.
U češkom gradu Ostrava je "Stadler-Belkomunmaš" pobjedio na tenderu za isporuku 40 tramvaja, cijena jednog je preračunato oko 2,2 miliona KM, vizualizacija je ovakva:
Cijena je definitivno manja od onog poljskog tramvaja Modertrans koji bi koštao preračunato skoro 4 miliona po komadu. U svakom slučaju, za "par stotina hiljadu" maraka se može kupiti SAMO neko polovno vozilo koje je neki drugi grad rashodovao.
Naravno ima i drugih metoda:
I to modernizacije postojećih vozila.
"Famozni" Prag naprimjer je trenutno preopterećen plaćanjem novih niskospodnih tramvaja koje koštaju preko 4 miliona KM po komadu, pa se koncentriše na OTKUP starih tramvaja firme ČKD, dvosjmernih, u Sarajevu ih ima 5: Oni kockasti, ranije uglavnom na liniji 5, vrata sa obje strane.
Dodaje se niskospodni srednji dio, vozilo se kompletno modernizira, novi interijer, nova elektronika, novi motori.
Cijena je manje od 50 posto savremenog, kompletno niskospodnog vozila. Može služiti bez problema 20 godina.
Ovo je rezultat:
Sarajevo je imalo mogućnost kupiti ove tramvaje u većem broju, naime iz grada Miškolc u Mađarskoj, ja sam tada govorio sa njihovim direktorom. Problem je bio taj što je Miskolc kao siromašan grad morao tražiti pare za ova vozila. Ne da ih samo onako "donira". I u Sarajevo ne može odavno ništa što nije čista "donacija". Bh. firme su mogle izvesti modernizaciju tako da bi lova ostala u državi. Ali eto nema sredstava za ništa.