Forum Klix.ba

Duka Dizel II wrote: ↑04/10/2020 10:08

Svašta si ti ovde napisao.
Može se tu naći i malo istine, ali uglavnom mašiš suštinu.

Priče o nacionalnom identitetu su za Hrvate i Srbe završene pre 100-150 godina.
Nema tu više značajnijih pomeranja i potpuno je besmisleno i uzaludno insistirati na tim pitanjima.

Nisam mislio da će Srbi i Hrvati odjednom postati Bošnjaci, a ni postepeno, niti je to bila suština priče. Ja govorim o zajedničkom identitetu koji nije zasnovan na mitovima, legendama, ratovima, vječnim neprijateljima i sve to zaokruženo vjerskim nebulozama. Samo uređenje Bosne i hercegovine koliko god bilo uteg ostavlja prostor za izgradnju modernog zajedničkog identiteta koji će biti uključiv a ne isključiv, koji neće biti suprostavljen bošnjaštvu, srpstvu, hrvatstvu ali će zbog potrebe zajedničkog napretka polako da se formira. Taj identitet će biti zasnovan na interesu. Kakvom interesu, održanja mira, očuvanja balansa koji svima u BiH sa imalo mozga mora biti imperativ.

Nema nijedne države u okruženju gdje Srbi i Hrvati imaju ovoliki stepen autonomije kako lokalno i ovoliko političkog utjecaja na državnu, entitetsku, kantonalnu i opštinsku politiku. Gdje je premijer države Srbin, jedan od predsjednika Srbin, gdje između 30 - 40 kadrova čine Srbi. Nema nikakve šanse da se to promjeni bez nekog krvavog rata. Ako stanje mira ostane još tri četri decenije Srbi neće imati bilo kakav motiv da razjebu ovu državu, politika koju vodi Dodik je potpuno suluda. On bi hljeba preko pogače, ima vojsku, policiju, obrazovanje, mir, kontroliše ekonomske tokove, a svaki dan se obruši na Bošnjake iz ovog ili onog razloga, jer vodi politiku 19 vijeka svi Srbi u jednoj državi. Bošnjaci ne mogu to ugroziti a da sami sebe ne ugroze, a vjerujem da 50 % Bošnjaka to ni ne želi, jedino u slučaju da Srbi odigraju partiju pokera na sve ili ništa. Već se u opoziciji u rsu pojavila struja koja ne želi rušenje ove države iz ovih razloga koje sam spomenuo, imaš jako puno zašto bi sve to ugrozio. Opozicija to ne zna artikulisat na jasan način ili ne smije da ne izgubi glasove.

Srbija redovno daje podršku Dodiku što je izraz straha o kojem sam govorio. Stanivuković je izašao sa idejom da u sred Banja luke pravi spomenik vojnicima Armije BiH, HVOa, Vojske RS, nevjerovatno kad malo razmisliš. Košarac napravio dernek usred Sarajeva kad je krenula sva ova frka oko korone, Dodik mu je zamjerio ne zbog korone već zbog toga što u jeku velike političke borbe on sjedi sa balijama.

Bosna i Hercegovina je dio historije srpskog i hrvatskog naroda, rizikovat ovakvu poziciju može samo budala. Ako mir potraje nepovratno će secezionisam biti sve slabija opcija. Ako si politički zaštićen, logično je da ćeš u interesima Bosne i Hercegovine vidjeti i interese svog naroda.

Pa to nije uspelo ni Austro-Ugarima koji su to pokušali još u vreme dok su pitanja nacionalnog identiteta bila još sveža, a ne treba podsećati kolika su oni sila bili u to vreme, sa ogromnom vojnom, ekonomskom, naučnom, prosvetnom i svakom drugom logistikom.
Oni su oživeli sećanje na Kotromaniće koje niko u Bosni nije pominjao 500 godina, afirmisali bogumilsku teoriju o poreklu, bosančicu kao posebno pismo, bosanski jezik i još mnogo što šta...
Ali sve uzalud.
Okasnili su i oni. A pri tom su bili i okupatori.

AU monarhija je nastojala brisanjem srpskog i hrvatskog identiteta ojačati bošnjački koji uopšte u političkom smislu je tek bio u povojima. Ja govorim o potpuno redefinisanju identiteta, gdje tvoje srpstvo u Bosni i Hercegovini neće biti ugroženo bosanstvom, već će ga nadopunjavat. Ako skoro pola države na svim nivoima ima srpske kadrove na koji način je to srpstvo ugroženo osim ako ga tumačiš u devetnestovjekovnom maniru gdje su svi ljudi u okruženju Srbi samo ih treba osvjestit. Potreban je zaokret i njega je jedino u Bosni i Hercegovini moguće napraviti od svih država regiona gdje žive Hrvati i Srbi.

A ti sad 2020 godine, nakon svega što se još izdešavalo, pišeš da je zajednički bosanski identitet nekakva realnost od koje strahuju Srbija i Hrvatska.

Ne smatram da je to realnost već da postoji potencijal u Bosni da se u cilju očuvanja mira bosanski Srbi pomire sa postojanjem Bosne i Hercegovine. Zato Dodik i velikosrpska politika svakodnevno ponižava bilo kakvo približavanje Srba i Bošnjaka, jer imaju megalomanske ciljeve. Srbi imaju opciju da grade zajedničku državu sa Bošnjacima koji po meni imaju dovoljno širine i poštovanja prema Srbima nego što se to osjeti u suprotnom smjeru. Hrvatska se bori i rukama i nogama da spriječi slamanje HDZ, neće Hrvati postati politička manjina u BiH, jer niti Bošnjaci imaju dovoljno ruku da to izvedu i promjene Ustav niti im je to cilj, niti je demografski potencijal Bošnjaka toliko jak. Ne boji se Hrvatska da će Hrvati postati manjina već da će Hrvati iz SDP, DF, NS voditi probosansku politiku, a ne povlađivati političkim interesima Republike Hrvatske. Interesi Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini nisu jednaki interesima Srbije i Hrvatske, oni su oružje u rukama ove dvije države. Svaki Srbin i Hrvat koji i za promil odstupi od ovog vrlo brzo završava političku karijeru i tu je suština onoga o čemu govorim.

Bosanskohercegovački Srbi i Hrvati imaju dvije opcije, stvarati zajedničku državu sa Bošnjacima u kojima nikome neće biti tijesno ili zarad svojih sunarodnjaka iz Srbije i Hrvatske voditi rat do uništenja protivnika. U toj borbi Bošnjaci nemaju šanse da očuvaju Bosnu i Hercegovinu ali imaju šansu da vrate Srbe i Hrvate u srednji vijek borbom do istrebljenja. Ako su sekularni Bošnjaci nisu strana s kojom su spremni pregovarati, boriće se sa njihovom najradikalnijom strujom, koja i sam život vidi kao borbu muslimana i nemuslimana.

jajara wrote: ↑04/10/2020 20:14 sto je sasvim legitimno. brat sa bratom jel tako?
nego mi nije jasno zasto smo sa vama vezali zastave - slaveni i turci velika crna mrlja hrvatske povijesti

Hemel wrote: ↑04/10/2020 22:17

jajara wrote: ↑04/10/2020 20:14 sto je sasvim legitimno. brat sa bratom jel tako?
nego mi nije jasno zasto smo sa vama vezali zastave - slaveni i turci velika crna mrlja hrvatske povijesti

Jebali ti turci familiju ustasku.

Hemel wrote: ↑04/10/2020 22:17

jajara wrote: ↑04/10/2020 20:14 sto je sasvim legitimno. brat sa bratom jel tako?
nego mi nije jasno zasto smo sa vama vezali zastave - slaveni i turci velika crna mrlja hrvatske povijesti

Jebali ti turci familiju ustasku.

Nikola Testa wrote: ↑04/10/2020 22:03

Nisam mislio da će Srbi i Hrvati odjednom postati Bošnjaci, a ni postepeno, niti je to bila suština priče. Ja govorim o zajedničkom identitetu koji nije zasnovan na mitovima, legendama, ratovima, vječnim neprijateljima i sve to zaokruženo vjerskim nebulozama.

Ja govorim o potpuno redefinisanju identiteta, gdje tvoje srpstvo u Bosni i Hercegovini neće biti ugroženo bosanstvom, već će ga nadopunjavat.

Ne smatram da je to realnost već da postoji potencijal u Bosni da se u cilju očuvanja mira bosanski Srbi pomire sa postojanjem Bosne i Hercegovine.
Zato Dodik i velikosrpska politika svakodnevno ponižava bilo kakvo približavanje Srba i Bošnjaka, jer imaju megalomanske ciljeve.

Duka Dizel II wrote: ↑05/10/2020 06:40

Nikola Testa wrote: ↑04/10/2020 22:03

Nisam mislio da će Srbi i Hrvati odjednom postati Bošnjaci, a ni postepeno, niti je to bila suština priče. Ja govorim o zajedničkom identitetu koji nije zasnovan na mitovima, legendama, ratovima, vječnim neprijateljima i sve to zaokruženo vjerskim nebulozama.

Ja govorim o potpuno redefinisanju identiteta, gdje tvoje srpstvo u Bosni i Hercegovini neće biti ugroženo bosanstvom, već će ga nadopunjavat.

Ne smatram da je to realnost već da postoji potencijal u Bosni da se u cilju očuvanja mira bosanski Srbi pomire sa postojanjem Bosne i Hercegovine.
Zato Dodik i velikosrpska politika svakodnevno ponižava bilo kakvo približavanje Srba i Bošnjaka, jer imaju megalomanske ciljeve.

Nema potrebe uopšte redefinisati taj identitet.
On već postoji.
Svaki Srbin iz Bosne za sebe će reći da je Bosanac. Kad je recimo u Srbiji, čak će to i isticati.
Ja sam odrastao u okruženju nekoliko generacija ljudi koji su poreklom iz Bosne. I onih što su došli u Vojvodinu posle onog rata, a ima ih dosta koji su došli posle ovog poslednjeg.
Svi oni imaju taj neki bosanski sentiment. I vole pesme tipa "Bosno moja, jabuko u cvijetu" ili "Vraćam se majci u Bosnu".
Retko ili nikad čujem da neko od njih kaže "Idem sutra u Republiku Srpsku", već kaže "idem zabosnu ili ubosnu"". Ili isticati tvrdu glavu bosansku i slično...

Još izraženije je to kod Hercegovaca. Valjda zato što ih je manje, pa se grupišu i drže se medjusobno.

Tako da nema tu šta da se redefiniše. To je tako oduvek.
E sad, država BiH.
Srbi nisu želeli nezavisnu BiH, odnosno odvajanje od Jugoslavije. To je istorijska istina.

Doduše, nisu želeli ni odvajanje Crne Gore, ali je kasniji mirni razlaz doveo je do toga da danas većina prihvata nezavisnost Crne Gore.
Iako se i dan danas tamo na Srbe gleda kroz prizmu referenduma i glasanja protiv nezavisnosti.

A u BiH je bio krvav rat, zbog kojeg su Srbi stigmatizovani.

To kod Srba stvara otpor jer ratne priče i krivica Srba se stalno provlače kroz dnevnu politiku.

Tito kad je stvarao Jugoslaviju i "bratstvo i jedinstvo", on je sve što se dešavalo u WWII gurnuo pod tepih i krivicu svalio na naciste, fašiste i domaće izdajnike. Tako je izbegao kolektivizaciju krivice i stigmatizaciju.
Mada znamo da to nije bilo baš tako i dogadjanja iz 90-ih su pokazala da je sve bilo laž i šminka.

BHCluster wrote: ↑05/10/2020 11:31

Duka Dizel II wrote: ↑05/10/2020 06:40

Nikola Testa wrote: ↑04/10/2020 22:03

Nisam mislio da će Srbi i Hrvati odjednom postati Bošnjaci, a ni postepeno, niti je to bila suština priče. Ja govorim o zajedničkom identitetu koji nije zasnovan na mitovima, legendama, ratovima, vječnim neprijateljima i sve to zaokruženo vjerskim nebulozama.

Ja govorim o potpuno redefinisanju identiteta, gdje tvoje srpstvo u Bosni i Hercegovini neće biti ugroženo bosanstvom, već će ga nadopunjavat.

Ne smatram da je to realnost već da postoji potencijal u Bosni da se u cilju očuvanja mira bosanski Srbi pomire sa postojanjem Bosne i Hercegovine.
Zato Dodik i velikosrpska politika svakodnevno ponižava bilo kakvo približavanje Srba i Bošnjaka, jer imaju megalomanske ciljeve.

Nema potrebe uopšte redefinisati taj identitet.
On već postoji.
Svaki Srbin iz Bosne za sebe će reći da je Bosanac. Kad je recimo u Srbiji, čak će to i isticati.
Ja sam odrastao u okruženju nekoliko generacija ljudi koji su poreklom iz Bosne. I onih što su došli u Vojvodinu posle onog rata, a ima ih dosta koji su došli posle ovog poslednjeg.
Svi oni imaju taj neki bosanski sentiment. I vole pesme tipa "Bosno moja, jabuko u cvijetu" ili "Vraćam se majci u Bosnu".
Retko ili nikad čujem da neko od njih kaže "Idem sutra u Republiku Srpsku", već kaže "idem zabosnu ili ubosnu"". Ili isticati tvrdu glavu bosansku i slično...

Još izraženije je to kod Hercegovaca. Valjda zato što ih je manje, pa se grupišu i drže se medjusobno.

Tako da nema tu šta da se redefiniše. To je tako oduvek.
E sad, država BiH.
Srbi nisu želeli nezavisnu BiH, odnosno odvajanje od Jugoslavije. To je istorijska istina.

Doduše, nisu želeli ni odvajanje Crne Gore, ali je kasniji mirni razlaz doveo je do toga da danas većina prihvata nezavisnost Crne Gore.
Iako se i dan danas tamo na Srbe gleda kroz prizmu referenduma i glasanja protiv nezavisnosti.

A u BiH je bio krvav rat, zbog kojeg su Srbi stigmatizovani.

To kod Srba stvara otpor jer ratne priče i krivica Srba se stalno provlače kroz dnevnu politiku.

Tito kad je stvarao Jugoslaviju i "bratstvo i jedinstvo", on je sve što se dešavalo u WWII gurnuo pod tepih i krivicu svalio na naciste, fašiste i domaće izdajnike. Tako je izbegao kolektivizaciju krivice i stigmatizaciju.
Mada znamo da to nije bilo baš tako i dogadjanja iz 90-ih su pokazala da je sve bilo laž i šminka.

DonieBrasco wrote: ↑05/10/2020 12:36 Da li se vi pojedini ovdje furate ovako kao Dodik da nije srbin iz BiH nego srbin iz RS, a vi niste hrvati iz BiH nego hrvati iz HB ?

Nego nam recite kad ce treci entitet, kad ce deklaracija srbia i HDZ hrvata u BiH, kad se RS pridruzuje Srbiji, kada HB Hrvatskoj, i najvaznije kad ce izbroni zakon po mjeri Cociva, HDZ-a, i HDZ hrvata, ove ostale hrvate ko j'ebe ? Pitam za drugaricu.

Hrvati u BiH: Kronika jednog nestanka
Bild.Ba 5. Listopada 2020.
Hrvatska pozicija u Bosni i Hercegovini, ili bolje rečeno, pozicija bosansko-hercegovačkih Hrvata poznata je već više od desetljeća i pol. Dva su tu temeljna problema.

Unutarnja majorizacija od strane HDZ-a BiH koji bh. Hrvate drži u svojevrsnoj talačkoj poziciji zahvaljujući onoj goroj i po Hrvate pogubnijoj – vanjskoj majorizaciji od strane bošnjačkih političkih elita.

Danima bi mogli pričati o tomu koje sve greške rade hrvatske političke elite. No zadržimo se na onoj temeljnoj, a to je nemogućnost održavanja u koraku s vremenom. Niti svoje politike, ni način djelovanja, a ni nastup prema vani – bilo da se radi o susjedima, regiji i svijetu ili biračima, HDZ BiH već dugo nije pokušao modernizirati, ili, modernim rječnikom rečeno, “apdejtati”. Istini za volju, ni druge stranke s hrvatskim predznakom nisu puno drukčije, samo je HDZ BiH najdominatnija stranka pa je, što je i u politici logično, njima važno i uputiti najveću kritiku, piše kroativ.at.

Ili drukčije rečeno: Onaj tko odgovara mora biti i odgovoran. HDZ BiH se kao stranka nametnula bh. Hrvatima kao lider, tako je i potpuno logično da se račun za sve ono što nisu napravili, a trebali su, isporuči njima.

VANJSKA MAJORIZACIJA

Kad je u pitanju odnos hrvatskih i bošnjačkih političkih elita, valja kazati kako taj odnos nije puko stranačko ili nacionalno nadmetanje. Jednostavno, kad god netko od bošnjačkih javnih osoba, bilo da su političari ili intelektualci, nešto poruči Čoviću, on tu poruku šalje cijelom hrvatskom narodu. Pitanje opstanka Hrvata u BiH nije pitanje opstanka Dragana Čovića, a upravo Sarajevo i dio Čovićevih kritičara iz hrvatskog korpusa to pokušava tako pojednostaviti.

Hrvatima je Čović štetan zbog onoga što se u katoličkom nauku tumači grijehom propusta, međutim, smjenom Čovića ili smjenom cijelog HDZ-a Hrvatima i dalje ostaje problem vanjske majorizacije, odnosno majorizacije od strane bošnjačkih političkih stranaka.

Takva situacija traje gotovo 20 godina, a u svakom slučaju više od 15. Formalno je to započelo 2006. kada se po prvi put srećemo s fenomenom Komšić, ali je teren pripreman dosta ranije, još otkako je Alija Izetbegović početkom tisućljeća uputio Ustavnom sudu apelaciju o konstitutivnosti sviju na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Komšić je došao samo kao kruna te pripreme i početni čavao u lijes umirućeg političkog naroda – Hrvata.

Njegov izbor tada nitko nije problematizirao, štoviše, dobio je i puno simpatija od ljudi koji ga danas preziru ili ismijavaju, ali je to bio prvi udar na pravo Hrvata da sami biraju svoje predstavnike. Godine 2010. to se nastavilo njegovim drugim izborom, da bi kao svojevrstan plug-in toj situaciji došao i izbor, odnosno nametanje Vlade Federacije bez legitimnih političkih predstavnika Hrvata.

PROMJENE ZAGREBAČKOG VIĐENJA

Cijelo to vrijeme politički Zagreb je šutio i na krilima detuđmanizacije potpuno se odrekao hrvatskog naroda u BiH. Račanova vlada i prvi Mesićev mandat napravili su teški odmak od herceg-bosanske priče dok je Sanader rušio tadašnji HDZ BiH (koji je također vodio Čović) podupirući otvoreno HDZ 1990. Istovremeno se događa gore spomenuta 2006. i prvi Komšićev izbor, a nakon Sanadera koji odlazi s vlasti ni vlada Zorana Milanovića ne čini nikakav poseban iskorak prema obnovi komunikacije s bh. Hrvatima dok je Ivo Josipović, što nije bilo slučaj kod Mesića, donekle ipak radio na tomu da se približi Hrvatima u BiH koji su ga opet ignorirali, ali ne zbog toga, nego zbog činjenice da dolazi sa suprotnog političkog i ideološkog spektra koji oni, uglavnom, zastupaju. Elem, Josipović je u svom uredu primio Dragana Čovića dok se nije sastajao s nametnutim predsjednikom Federacije Živkom Budimirom.

Prijeloman trenutak događa se kada je Mostar doslovno gorio, a upravo tamo kao premijer je stigao Zoran Milanović izrazivši u tim trenucima potporu legitimnim političkim predstavnicima Hrvata koji nisu bili dio federalne vlasti. To je nekako bio, doduše i igrom slučaja, trenutak kada su stvari iz zagrebačke perspektive počele izgledati drukčije.

Eurozastupnici predvođeni Plenkovićem i nova predsjednica Grabar Kitarović započeli su, zapravo, ono što se postoji i danas, a to je svojevrsni konsenzus relevantnih političkih opcija u Hrvatskoj po pitanju položaja bh. Hrvata. Nemjerljiv je tu doprinos i nekih drugih stranaka i pojedinaca koji ne pripadaju HDZ-u poput aktualnog saborskog zastupnika Nine Raspudića, stranke Most i mnogih drugih. Uglavnom, tada je počelo svojevrsno zatopljenje odnosa. Šteta koja je počinjena ranije, ipak, nije mogla biti nadoknađena pa se 29. studenog 2017. događa svima znana tragedija koja je kulminirala samoubojstvom generala Praljka, a malo manje od godinu dana nakon tog Komšić je izabran po treći put.

BOŠNJAČKO SILOVANJE DEMOKRACIJE

Komšićevim trećim izborom 2018. godine nekako je i zadnji naivac u Hrvatskoj shvatio da taj čovjek u sebi nema ništa ni građansko ni socijal-demokratsko nego mu je SDA utkana u genetski materijal. Problematiziranje slučaja Komšić i lobiranje nekolicine ljudi od kojih neki nisu političari, pokazalo je javnosti u Hrvatskoj što je zapravo Željko Komšić, dok je prepotentni nastup Bakira Izetbegovića u jednom od najgledanijih talk showowa na Balkanu pokazao svima da je Bakir Izetbegović, zapravo, bošnjački radikal neo-miloševićevskog habitusa koji u BiH pokušava otprilike ono što je Milošević radio u bivšoj nam zajedničkoj državi.

Tako je bošnjačko silovanje demokracije dovelo do neminovnog procesa – mirenja Srba i Hrvata u BiH koji su unatoč obostranim traumama iz zajedničke povijesti uspjeli pomirit mnoge svoje razlike da bi shvatili tko im, doslovno, radi o glavi. To su nedvojbeno bošnjačke političke elite koje nakon obračuna s Hrvatima imaju u planu krenuti i u onaj sa Srbima – prvo ekonomskim ucjenama potom i političkim ucjenama i pritiscima. To je plan bošnjačkih političkih elita, a iako na prvu zvuči kao skript scenarija za politički triler, taj plan je jednostavan.

Bošnjačke stranke Hrvatima žele na idućim općim izborima 2022. uzeti trećinu mjesta u federalnom domu naroda. To je šest od 17 izaslanika koji se biraju iz županijskih skupština. Bošnjačke stranke će, jednostavno, postaviti dovoljno Hrvata na liste potom i u skupštine tako da mogu kontrolirati taj dom. E što onda? Kontrolom trećine federalnog doma kluba Hrvata, bošnjačke stranke u mogućnosti su izabrati predsjednika i potpredsjednike Federacije. Potpis predsjednika Federacije služi mandataru vlade da sastavi vladu. Dakle, federalna vlada bez hrvatskih zastupnika. Drugi par rukava je državni Dom naroda i hrvatski klub koji ima pet zastupnika. Pogodite, oni se delegiraju iz federalnog kluba koji, u ovom slučaju, kontroliraju Bošnjaci. Osim federalnog doma naroda, Bošnjaci će tako Hrvatima izabrati i trećinu kluba Hrvata u državnom domu naroda pa će Hrvati, osim u Federaciji, biti marginalizirani i na državnoj razini.

To je bošnjački plan koji im za sada može uspjeti, a jedina mu je brana izmjena Izbornog zakona na način da svi biraju svoje legitimne predstavnike. Bošnjačke stranke na to nikada neće pristati, a bez njih se ne može ni donijeti takav zakon jer ga treba izglasati u parlamentu, a HDZ BiH, uz najbolju volju i mogućnosti lobističke i druge prirode, nikada neće natjerati bošnjačke stranke da dignu ruku i izglasaju takav zakon. Tu jedino može utjecaj imati neki vanjski faktor koji će prisiliti bošnjačke na takvo što.

Povijesna prilika za takvo prisiljavanje bošnjačkih stranaka bio je posjet američkog Državnog tajnika Pompea Hrvatskoj. Hrvatska je doslovno mogla istrgovati izmjene Izbornog zakona i provedbu presuda Ustavnog suda, primjerice, kupnjom američkih zrakoplova. Pompeo bi na to možda i pristao. Amerikanci imaju svoje jasne interese i nisu u savezništvu ni s kim tek onako.

POMPEOV I DODIKOV POSJET ZAGREBU

U tom kontekstu treba promatrati i posjet Milorada Dodika Zagrebu koji je s Milanovićem i Plenkovićem razgovarao kao predstavnik Srba iz BiH. Najjača politička figura u doslovno pola države i lider jednog od tri naroda svakako je netko s kim Zagreb ima o čemu pričati. To je pokazalo kako su i Milanović i Plenković shvatili koliko je funkcija Predsjedništva u kojoj sjedi Željko Komšić – beznačajna. S njim i Džaferovićem nitko nije htio razgovarati jer su u Zagrebu svjesni da u BiH postoje tri nacionalna lidera i da Predsjedništvo kao takvo nema moć koju pojedinačno imaju Čović, Dodik i Izetbegović.

Nekoliko je mogućih scenarija, jedan je izglasavanje novog Izbornog zakona koji će spriječiti scenarij doslovnog političkog uništenja hrvatskog naroda u političkom smislu. Drugi je potpuna blokada institucija i pokazivanje zubi od strane HDZ-a, a treći je ulazak u izborni ciklus 2022. pod ovim uvjetima.

Kako bilo da bilo, Hrvati u BiH istovremeno imaju i pregršt egzistencijalnih problema i nemaju se vremena baviti političkim nadmetanjima s Bošnjacima. Isti problem imaju i Bošnjaci, ali oni u ovom slučaju ispadaju pobjednici pa za njih nema brige – barem te političke, dok Hrvate lagano ubija dvostruka majorizacija s početka ovog eseja.

Bild.ba

DonieBrasco wrote: ↑05/10/2020 13:41 Hrvati u BiH: Kronika jednog nestanka

A vecinu glavnih i odgovornih funkcija drze, olaksice pri zaposljavanju i svemu ostalom.

Novak20 wrote: ↑05/10/2020 13:33

E što onda? Kontrolom trećine federalnog doma kluba Hrvata, bošnjačke stranke u mogućnosti su izabrati predsjednika i potpredsjednike Federacije. Potpis predsjednika Federacije služi mandataru vlade da sastavi vladu.

DonieBrasco wrote: ↑05/10/2020 15:21 A kako oni misle objasniti ili ostvariti novim izbornim zakonom da samo Covic moze biti na mjest hr. clana predsjednistva BiH ili to moze biti samo neko iz reda HDZ ?

Recimo npr. da to bude profesor Savo Kukic, znaci i on ne bi bio legitiman, ili bi i njemu uskratili da nije hrvat, bosnjaci ga izabrali ?

Generalno moze li neki drugi hrvat to bude a da nije u HDZ ili blizak njima ?

DonieBrasco wrote: ↑05/10/2020 15:21 Recimo da se donese novi izborni zakon, znaci li to da samo Covic moze biti na mjestu hr. clana predsjednistva BiH ili to moze biti samo neko iz reda HDZ ?

Moze li to biti neki drugi hrvat? Recimo npr. da to bude profesor Savo Kukic, znaci i on ne bi bio legitiman, ili bi i njemu uskratili da nije hrvat, bosnjaci ga izabrali ?

Generalno moze li neki drugi hrvat to bude a da nije u HDZ ili blizak njima ?

SaraFina wrote: ↑05/10/2020 15:28

DonieBrasco wrote: ↑05/10/2020 15:21 A kako oni misle objasniti ili ostvariti novim izbornim zakonom da samo Covic moze biti na mjest hr. clana predsjednistva BiH ili to moze biti samo neko iz reda HDZ ?

Recimo npr. da to bude profesor Savo Kukic, znaci i on ne bi bio legitiman, ili bi i njemu uskratili da nije hrvat, bosnjaci ga izabrali ?

Generalno moze li neki drugi hrvat to bude a da nije u HDZ ili blizak njima ?

Ma nije bitan član presjedništva. To se onako potencira, da bi se neukom puku objasnilo koliki je to stepen majorizacije. Jer komplicirano je babi Andji iz Kraljeve Sutjeske ili nekom Anti pojašnjavati sve finte IZ čemu se teži. I kako zacementirati političke pozicije HDZ - a i da 50 000 Hrvata ostane u BiH.

DonieBrasco wrote: ↑05/10/2020 15:36

SaraFina wrote: ↑05/10/2020 15:28

DonieBrasco wrote: ↑05/10/2020 15:21 A kako oni misle objasniti ili ostvariti novim izbornim zakonom da samo Covic moze biti na mjest hr. clana predsjednistva BiH ili to moze biti samo neko iz reda HDZ ?

Recimo npr. da to bude profesor Savo Kukic, znaci i on ne bi bio legitiman, ili bi i njemu uskratili da nije hrvat, bosnjaci ga izabrali ?

Generalno moze li neki drugi hrvat to bude a da nije u HDZ ili blizak njima ?

Ma nije bitan član presjedništva. To se onako potencira, da bi se neukom puku objasnilo koliki je to stepen majorizacije. Jer komplicirano je babi Andji iz Kraljeve Sutjeske ili nekom Anti pojašnjavati sve finte IZ čemu se teži. I kako zacementirati političke pozicije HDZ - a i da 50 000 Hrvata ostane u BiH.

Pa opet se postavlja pitanje kako ce oni reagovati ako neki hrvat koji nije njihov dobije vise glasova, na kraju poziciji ?

Glas hrvata iz Mostara da vrijedi vise od hrvata iz Bihaca, gdje je tu zdrav razum i logika. A ono jos vaznije kako ce oni da odredi "koji je koji hrvat".

Gdje je tu logika i europske vrijednosti, demokracija ?

DonieBrasco wrote: ↑05/10/2020 15:36

SaraFina wrote: ↑05/10/2020 15:28

DonieBrasco wrote: ↑05/10/2020 15:21 A kako oni misle objasniti ili ostvariti novim izbornim zakonom da samo Covic moze biti na mjest hr. clana predsjednistva BiH ili to moze biti samo neko iz reda HDZ ?

Recimo npr. da to bude profesor Savo Kukic, znaci i on ne bi bio legitiman, ili bi i njemu uskratili da nije hrvat, bosnjaci ga izabrali ?

Generalno moze li neki drugi hrvat to bude a da nije u HDZ ili blizak njima ?

Ma nije bitan član presjedništva. To se onako potencira, da bi se neukom puku objasnilo koliki je to stepen majorizacije. Jer komplicirano je babi Andji iz Kraljeve Sutjeske ili nekom Anti pojašnjavati sve finte IZ čemu se teži. I kako zacementirati političke pozicije HDZ - a i da 50 000 Hrvata ostane u BiH.

Pa opet se postavlja pitanje kako ce oni reagovati ako neki hrvat koji nije njihov dobije vise glasova, na kraju poziciji ?

Glas hrvata iz Mostara da vrijedi vise od hrvata iz Bihaca, gdje je tu zdrav razum i logika. A ono jos vaznije kako ce oni da odredi "koji je koji hrvat".

Gdje je tu logika i europske vrijednosti, demokracija ?

BAK-eV wrote: ↑05/10/2020 15:57

DonieBrasco wrote: ↑05/10/2020 15:36

SaraFina wrote: ↑05/10/2020 15:28

Ma nije bitan član presjedništva. To se onako potencira, da bi se neukom puku objasnilo koliki je to stepen majorizacije. Jer komplicirano je babi Andji iz Kraljeve Sutjeske ili nekom Anti pojašnjavati sve finte IZ čemu se teži. I kako zacementirati političke pozicije HDZ - a i da 50 000 Hrvata ostane u BiH.

Pa opet se postavlja pitanje kako ce oni reagovati ako neki hrvat koji nije njihov dobije vise glasova, na kraju poziciji ?

Glas hrvata iz Mostara da vrijedi vise od hrvata iz Bihaca, gdje je tu zdrav razum i logika. A ono jos vaznije kako ce oni da odredi "koji je koji hrvat".

Gdje je tu logika i europske vrijednosti, demokracija ?

Pusti to!

Logika je, da se preko toga dobije neka teritorijalna "jedinica" a kasnije, da se to proglasi kao ekskluzivni prostor Hrvata i na kraju secesija.
Izgovor bi bio, da samo otcjepljenje ima smisla, jer ocigledno se Hrvati preglasavaju, zakidaju na porezu, infrastrukturi, vojsci, TV-u ...

Mislim, zasto bi oni ostali ne nekakvoj izbornoj jedinici, kad bi se ona jednom ostvarila?!