Forum Klix.ba

Nije Bog djeda mraz pa da se pojavljuje ljudima leteci u kocijama ili u saonicama koji vuku irvasi, sa smjeskom na licu i poklonima za ljude - smjesno je i nezrelo imati takve zelje i očekivanja.

Diwan wrote:Nije Bog djeda mraz pa da se pojavljuje ljudima leteci u kocijama ili u saonicama koji vuku irvasi, sa smjeskom na licu i poklonima za ljude - smjesno je i nezrelo imati takve zelje i očekivanja.

Zbog gore navedenog, i pošto smo utvrdili da se radi o dvije različite i dijametralno suprotne osobe, predlažem onda da se ne ukida ni Djeda Mraz .....

ko je zainteresovan za ovu tematiku preporucila bih Mirca Elijade i njegovu knjigu "Mit o vjecnom povratku" i
"Shamanizam i arhajske tehnike ekstaze" tu fino opisuje odkud vuku korjenje vjerovanja u duhove, dzine, unutrasnja putovanja, da dusa moze na izvesno vrijeme da napusti tijelo itd.
Inace citav svoj zivot i rad je posvjetio izucavanju religija i vjerovanja.

Teea wrote:ko je zainteresovan za ovu tematiku preporucila bih Mirca Elijade i njegovu knjigu "Mit o vjecnom povratku" i
"Shamanizam i arhajske tehnike ekstaze" tu fino opisuje odkud vuku korjenje vjerovanja u duhove, dzine, unutrasnja putovanja, da dusa moze na izvesno vrijeme da napusti tijelo itd.
Inace citav svoj zivot i rad je posvjetio izucavanju religija i vjerovanja.

Mirča je klasika, i svakome ko se zanima za religiju/komparativne religije to treba biti nezaobilazna lektira

Diwan wrote:Nije Bog djeda mraz pa da se pojavljuje ljudima leteci u kocijama ili u saonicama koji vuku irvasi, sa smjeskom na licu i poklonima za ljude - smjesno je i nezrelo imati takve zelje i očekivanja.

A zasto se ne bi pojavio i dokazao svoje postojanje, ne vidim u cemu je tu problem? Cemu misterija, nedorecenost, ostaviti da se stvari tumace na razne nacine, da neko vjeruje a neko ne i slicno. Kao svemogucem, to ne bi bio nikakav problem pojaviti se.

oridjidji wrote:
I opet nebi povjerovao. Vidim i ti voliš empirijski pristupati spoznaji nekog problema tj. smatraš da razumna spoznaja problema i pitanja koji te muće mora biti prvo u osijetilu, te iskustvom osijetila mora se potvrditi i spoznaja do koje se došlo analiziranjem iskustvene građe, što se u mnogome razlikuje u odnosu na racionalizam kao pravac spoznaje koji kaže da se do spoznaje može doći jedino razmišljanjem i da spoznaja počiva na umu,razumu i intelektu pojedinca racionaliste bez obzira zanemarivo li on empirijski pristup spoznaje ili ne.

NIje tacno da ne bih. Stoji i ovo sto rece optimus da je opet tesko biti siguran jeli to stvarno bog ili neki vanzemaljci tipa Q koji je za nase shvatanje svemoguc, kao i da li je ono sto radi da nam demonstrira svoje mogucnosti realno ili samo iluzija tako sto telepatski tice na nasu percepciju i slicno, ali ako nista bilo bi realne osnove da se to prihvati i ne bi bilo razloga da ne vjerujem vise.

Ne moram sve osjetiti svojim culima, neke stvari se mogu i logicki zakljuciti. Ja recimo vjerujem da negdje postoji zivot i na drugoj planeti, barem neki oblik, skoro sam siguran u to jer se logicki na osnovu informacija kojima raspolazemo moze zaklljucuti da su neuporedivo vece sanse da postoji nego da ne postoji, iako nema ni jednog konkretnog dokaza koji to potvrdjuje, ali zato nema ni jednog logickog argumenta za postojanje boga kao kreatora svemira, a ima ih puno protiv, zato mi je tu potreban veoma cvrst dokaz a jedini koji mi pada na pamet je njegovo pojavljivanje, sto ne znaci da se ne bi moglo dokazati i na drugi nacin ali nemam ideju trenutno.

Ateista wrote: Ne moram sve osjetiti svojim culima, neke stvari se mogu i logicki zakljuciti. Ja recimo vjerujem da negdje postoji zivot i na drugoj planeti, barem neki oblik, skoro sam siguran u to jer se logicki na osnovu informacija kojima raspolazemo moze zaklljucuti da su neuporedivo vece sanse da postoji nego da ne postoji, iako nema ni jednog konkretnog dokaza koji to potvrdjuje, ali zato nema ni jednog logickog argumenta za postojanje boga kao kreatora svemira, a ima ih puno protiv, zato mi je tu potreban veoma cvrst dokaz a jedini koji mi pada na pamet je njegovo pojavljivanje, sto ne znaci da se ne bi moglo dokazati i na drugi nacin ali nemam ideju trenutno.

Druze moj, logika je ono bas hebena stvar, je l` da? Nekome je logicno da Univerzum nastane sam od sebe, a nekome je logicno da nastane intervencijom vanjskog intelekta -oboje je logicno i oboje nije logicno. Zato najbolje da ti po tom pitanju ostavis logiku postrani.

De jedan od "puno logickih argumenata" protiv postojanja boga... bez svetih spisa, ovoga, onoga, i infantilnih gluposti tipa "ne vidim ga"; znaci samo pitanje moguceg postojanja viseg intelekta, tj. kontra argument toga

Taj takozvani viši intelekt postoji i u nama .... u svakom od nas,

fatamorgana wrote:Taj takozvani viši intelekt postoji i u nama .... u svakom od nas,

Ne znam za tebe, ali ja bas i nemam neke pretenzije na, vjerovatno po tebi, upraznjeno mjesto kreatora Svemira.

citadela wrote:

fatamorgana wrote:Taj takozvani viši intelekt postoji i u nama .... u svakom od nas,

Ne znam za tebe, ali ja bas i nemam neke pretenzije na, vjerovatno po tebi, upraznjeno mjesto kreatora Svemira.

As above so below,

Kaže se u Ihja'ulumid-dinu:

Pripremi se, o jadniče, za ovaj veličanstveni dan velikog značaja, dugog trajanja, potpune vlasti, bliskog nastupa, dana u kojem ćeš vidjeti nebo rascijepljeno, nebeska tijela od straha popadala, blistave zvijezde razasute, Sunce sjaja izgubljenog, steone kamile bez pastira ostavljene, zvijeri sakupljene, mora vatrom napunjena, duše sa tijelima sparene, Džehenem rasplamsan, a Džennet primaknut, planine potpuno porušene i zemlju rasprostrtu.

fatamorgana wrote:Taj takozvani viši intelekt postoji i u nama .... u svakom od nas,

Možda 'viši intelekt' postoji u tebi, odnosno kroz tebe, ali ne i ti u Njemu,

naravučenije, nemoj se uzalud 'zabogivati'.

Kao da nečije ljudsko nevjerstvo može naškoditi Njemu, Stvoritelju Nebese i Zemlje i svega postojećeg ili kao da ono može umanjiti Njegovu veličinu i sve ono što Ga 'čini' Bogom, Slava Njemu.

Diwan wrote: 'zabogivati'.

ellec wrote:

oridjidji wrote:Pa to je nauka rekla, da i nakon 15-20 sekundi nakon otkidanja glave je mozak u svijesti. Koliko je to po tebi realna tvrdnja?

Ne shvatas, rekao sam da si nepotrebno uzeo i povezao slucaj otkinute glave te vrijeme od 15-20 sek koliko tada mozak funkcionise jer se zna da u tom slucaju nema povratka i da ce smrt nastupiti, a mi pricamo o slucajevima gdje ljudi nisu u takvim "fatalnim" situacijama te gdje im je ostalo 5-10 min funkcionalnosti mozga do konacne smrti tj. gasenja njegove funkcionalnosti.

Nek bude da si upravu. Kazem ti da mozak nije funkcionalan jer vitalne funkcije o kojim mozak upravlja kao glavni dio nervnog sistema su odsutne.

Pogresno, definicija smrti mozga kaze da nastane usljed potpunog ugasenja funkcionalnosti mozga, sto znaci dokle god postoji aktivnost mozga postoji i njegova funkcionalnost, a gasenje funkcionalosti predstavlja smrt mozga tj. konacnu smrt.

Večina iskustava ljudi koji opisuju kao iskustvo kliničke smrti prema naučnim krugovima dožive, prije nego li padnu u stanje kliničke smrti tj. uzrok tim halucinacijama tj. snovima je obaranje funkcionalnosti mozga kroz četri faze sna do tačke kada mozak zahvaljujući svojoj anatomiji nije više funkcionalan, barem ne u mjeri da vodi brigu o vitalnim fukncijama organizma kako je vodio u stanju kada je covjekovo tijelo bilo zivo.

Vidis kako ovdje sam sebi upadas i ponistavas sopstvene tvrdnje. U gornjem pasusu si rekao "Kazem ti da mozak nije funkcionalan", znaci totalno si odbacio funkcionalnost, a u ovom sada kazes "nije više funkcionalan, barem ne u mjeri". Zatim slijedi totalna promjena price kada kazes da snovi tj. tzv. iskustva ne nastanu kako si ti govorio nakon klinicke smrti kada dolazi do tacke od 5-10 min vremena do smrti mozga, nego vece sada mjenjas tvrdnju i kazes da nastanu prije klinicke smrti sto otklanja svaku nedoumicu jer tada mozak nije pod nikakvim pritiskom sto ponovo jasno potvrdjuje da ta iskustva nemaju nikakve veze sa smrcu jer je mozak u funkciji. Nema se dalje sta dodati na ovo jer si i sam shvatio / potvrdio da to nisu nikakva iskustva nakon smrti (kad si napisao da su snovi, halucinacije) jer je uopste nije ni bilo zbog funkcionalnosti mozga koju je potvrdila definicija smrti mozga.

Rekao sam, šta sam rekao. O njegovim naučnim ili nenaučnim metodama i načinu pisanja ne možeš znati ništa dok ne pročitaš njegovu knjigu. Na kraju i ako je to gubitak za tebe, pročitaj je jer nijedno čitanje knjige nije gubitak ako stićeš znanje, na kraju će ti pomoći da učvrstiš svoje znanje o pseudonauci, na kraju vidjeces gdje propusta validne naucne dokaze, gdje ih slijedi, a gdje pravi misterije i protura svoje teze koje nemaju veze sa empirijskom metodom riješavanja problema. Na kraju vidjeces dali je uopste posvetio paznje naucnim detaljima ili ne ili je knjiga samo zbir tudjih halucinacija o tome sta su prozivjeli kroz klinicku smrt.

Nemam namjeru da trosim vrijeme citajuci takvu literuturu nekoga ko uopste prihvata pojam "(life)afterlife" koji je u samim naucnim definicijama oboren te gdje se mjesa pseudonauka sa naukom sto je opce-poznati fazon za stvaranje bestsellera i ubiranja love. Znaci kada nakon ugasenja funkcije / aktivnosti (mozga) uspiju povratiti navedeno tj. mozak (tacnije iz konacne smrti), onda se za takvu osobu moze reci da se vratila iz mrtvih i da je imala iskustvo sa smrcu, sto se nikada nije desilo. Onda bi se pojam afterlife mogao nazvati pojmom u slucaju da su osobe imale slicna iskustva kao sada gdje su u pitanju snovi, do tog trenutka je u pitanju samo showbiz.

Postoji razlika izmedju klinicicki mrtvog mozga i funkcionalnosti mozga. Mozda sam se ruzno izrazio, ali ono sto sam mislio reći glasi ovako uprošteno, ako mozak ne može da vodi brigu o vitalnim funkcijama tijela onda nije funkcionalan, znači da je pao u stanje nefunkcionalnosti. Autonomni nervni sistemi u mozgu upravljaju radom srca i disanjem, te i radom drugih organa u tijelu o kojima sami mi nemožemo da vodimo brigu. Što se tiće naredbodavnog ili voljnog nervnog sistema kojim mi sami upravljamo, oni su prisutni i kod faze sna, znaći mi se u snu pomjeramo i trepćemo oćima i td. Kada se dešava klinička smrt (razlozi su mnogi), mozak pada u iz stanja potpune svijesnosti, preko stanja sna u kojem su prisutne sve funkcije mozga kao centralnog dijela nervnog sistema, do stanja kada su funkcije naredbodavnog ili voljnog nervnog sistema odsutne, do stanja kada funkcije autonomnog nervnog sistema su odsutne sto uzrokuje odsutnost svih vitalnih funkcija o kojima mi nemozemo brinuti što u konačnici može dovesti do prave smrti.

E sad, moje poimanje funkcionalnosti mozga i tvoje se razlikuje u tome sto ti mislis da je on funkcionalan iako ne vodi brigu o vitalnim funkcijama, ja ne. Ti kažeš da osoba sanja u stanju kliničke smrti, što nije tacno. San moze da traje djelic sekunde, a da nama izgleda kao da traje sat vremena i osoba sanja dok zapada u stanje kliničke smrti tj. kada mozak prolazi kroz sve svoje faze do tačke kada zbog svoje anatomije i sastava još nije klinički mrtav, ali ako u tome stanju ostane dovoljno dugo odumrijeće prije nego drugi organi u tijelu. To stanje bi se moglo nazvati tik do smrti.

Kada sam ti i spominjao, anesteziju i stanje mozga, govorio sam ti o njegovim fazama i tome kako anestezija može da spusti aktivnosti mozga do tačke koja je dublja od sna, te su tada odsutne funkcije pokreta i osijetila, ali mozak čovjeka i dalje ima pojedine funkcije autnomnog nervnog sistema kao što su rad srca i disanje, samo da bih ti pokazao faze kroz koje mozak može proći.

Nigdje nisam rekao da su iskustva onih nastala nakon nastupanja kliničke smrti, već u vremenu dok kompletno tijelo zajedno s mozgom zapada u to stanje.

Kada sam se javio, rekao sam da pročitaš jednu zanimljivu knjigu. Na šta si mi ti odgovorio da je velika razlika između kliničke i permanentne smrti, te si rekao da ljudi sanjaju tokom kliničke smrti što nije tačno...

Nigdje nisam rekao da su iskustva tih ljudi imali veze sa smrću... Sva moja rasprava je da te uvjerim da nisi upravu oko toga kako ćovjek prolazi kroz kliničku smrt. Čak nisam ni htio raspravljati o tome, ali na kraju si me upleo sa postom gledao sam na TV-u i pričali su mi ljudi. Što nije isto sa čitanjem neke knjige o tome...

I ja sam sinoć pogledao Yukio Mishimin film o Patriotizmu i misliš da mi je to moglo pomoči da shvatim srž novele koju nisam ni pročitao.

citadela wrote:

Ateista wrote: Ne moram sve osjetiti svojim culima, neke stvari se mogu i logicki zakljuciti. Ja recimo vjerujem da negdje postoji zivot i na drugoj planeti, barem neki oblik, skoro sam siguran u to jer se logicki na osnovu informacija kojima raspolazemo moze zaklljucuti da su neuporedivo vece sanse da postoji nego da ne postoji, iako nema ni jednog konkretnog dokaza koji to potvrdjuje, ali zato nema ni jednog logickog argumenta za postojanje boga kao kreatora svemira, a ima ih puno protiv, zato mi je tu potreban veoma cvrst dokaz a jedini koji mi pada na pamet je njegovo pojavljivanje, sto ne znaci da se ne bi moglo dokazati i na drugi nacin ali nemam ideju trenutno.

Druze moj, logika je ono bas hebena stvar, je l` da? Nekome je logicno da Univerzum nastane sam od sebe, a nekome je logicno da nastane intervencijom vanjskog intelekta -oboje je logicno i oboje nije logicno. Zato najbolje da ti po tom pitanju ostavis logiku postrani.

De jedan od "puno logickih argumenata" protiv postojanja boga... bez svetih spisa, ovoga, onoga, i infantilnih gluposti tipa "ne vidim ga"; znaci samo pitanje moguceg postojanja viseg intelekta, tj. kontra argument toga

Epistemologija je grana filozofije koja se bavi time dokle čovjekovo saznanje može da dosegne. Kada se proući malo ta grana filozofije, onda se tek može vidjeti koliko je empirizam zatvorenija varijanta od racionalizma kada se traže nova saznanja. Dok neko sve podređuje osijetlima, neko ipak sve podređuje intelektu i umovanju. Kroz dijela starih filozofa, naučnika sebi razložite to ko je koliko i ćemu doprinjeo da se empirijska metoda zaključivanja usadi u nauku, iako je paralelno njoj odlične rezultate donosila ona koja je bila racionalna.

E sad kakve veze ima to sa Bogom i poimanjem Boga, ima mnoge jer ono što je racionalno samo po sebi se nameće iako nije u čovjekovom osjetilu. Sada će borba empirista i racionalista dobiti na dimenziji samo zato što se kao predmet naučne stavlja nešto nepojmljivo onome ko sve podređuje iskustvu i osijetilima i što odudara malo od naučnog etičkog kodeksa empirista.

Posmatrajmo Ajnštajna,genije koji u konačnici nikada nije odbacio postojanje Boga, iako je odbacio religiju straha i zemaljske religije u glavi razvijajuci neku svoju. Rekao je jednu dobru izreku: „Znanost bez vjere je neuvjerljiva, a vjera bez znanosti slijepa!.“"

oridjidji wrote:

ellec wrote:

oridjidji wrote:Pa to je nauka rekla, da i nakon 15-20 sekundi nakon otkidanja glave je mozak u svijesti. Koliko je to po tebi realna tvrdnja?

Ne shvatas, rekao sam da si nepotrebno uzeo i povezao slucaj otkinute glave te vrijeme od 15-20 sek koliko tada mozak funkcionise jer se zna da u tom slucaju nema povratka i da ce smrt nastupiti, a mi pricamo o slucajevima gdje ljudi nisu u takvim "fatalnim" situacijama te gdje im je ostalo 5-10 min funkcionalnosti mozga do konacne smrti tj. gasenja njegove funkcionalnosti.

Nek bude da si upravu. Kazem ti da mozak nije funkcionalan jer vitalne funkcije o kojim mozak upravlja kao glavni dio nervnog sistema su odsutne.

Pogresno, definicija smrti mozga kaze da nastane usljed potpunog ugasenja funkcionalnosti mozga, sto znaci dokle god postoji aktivnost mozga postoji i njegova funkcionalnost, a gasenje funkcionalosti predstavlja smrt mozga tj. konacnu smrt.

Večina iskustava ljudi koji opisuju kao iskustvo kliničke smrti prema naučnim krugovima dožive, prije nego li padnu u stanje kliničke smrti tj. uzrok tim halucinacijama tj. snovima je obaranje funkcionalnosti mozga kroz četri faze sna do tačke kada mozak zahvaljujući svojoj anatomiji nije više funkcionalan, barem ne u mjeri da vodi brigu o vitalnim fukncijama organizma kako je vodio u stanju kada je covjekovo tijelo bilo zivo.

Vidis kako ovdje sam sebi upadas i ponistavas sopstvene tvrdnje. U gornjem pasusu si rekao "Kazem ti da mozak nije funkcionalan", znaci totalno si odbacio funkcionalnost, a u ovom sada kazes "nije više funkcionalan, barem ne u mjeri". Zatim slijedi totalna promjena price kada kazes da snovi tj. tzv. iskustva ne nastanu kako si ti govorio nakon klinicke smrti kada dolazi do tacke od 5-10 min vremena do smrti mozga, nego vece sada mjenjas tvrdnju i kazes da nastanu prije klinicke smrti sto otklanja svaku nedoumicu jer tada mozak nije pod nikakvim pritiskom sto ponovo jasno potvrdjuje da ta iskustva nemaju nikakve veze sa smrcu jer je mozak u funkciji. Nema se dalje sta dodati na ovo jer si i sam shvatio / potvrdio da to nisu nikakva iskustva nakon smrti (kad si napisao da su snovi, halucinacije) jer je uopste nije ni bilo zbog funkcionalnosti mozga koju je potvrdila definicija smrti mozga.

Rekao sam, šta sam rekao. O njegovim naučnim ili nenaučnim metodama i načinu pisanja ne možeš znati ništa dok ne pročitaš njegovu knjigu. Na kraju i ako je to gubitak za tebe, pročitaj je jer nijedno čitanje knjige nije gubitak ako stićeš znanje, na kraju će ti pomoći da učvrstiš svoje znanje o pseudonauci, na kraju vidjeces gdje propusta validne naucne dokaze, gdje ih slijedi, a gdje pravi misterije i protura svoje teze koje nemaju veze sa empirijskom metodom riješavanja problema. Na kraju vidjeces dali je uopste posvetio paznje naucnim detaljima ili ne ili je knjiga samo zbir tudjih halucinacija o tome sta su prozivjeli kroz klinicku smrt.

Nemam namjeru da trosim vrijeme citajuci takvu literuturu nekoga ko uopste prihvata pojam "(life)afterlife" koji je u samim naucnim definicijama oboren te gdje se mjesa pseudonauka sa naukom sto je opce-poznati fazon za stvaranje bestsellera i ubiranja love. Znaci kada nakon ugasenja funkcije / aktivnosti (mozga) uspiju povratiti navedeno tj. mozak (tacnije iz konacne smrti), onda se za takvu osobu moze reci da se vratila iz mrtvih i da je imala iskustvo sa smrcu, sto se nikada nije desilo. Onda bi se pojam afterlife mogao nazvati pojmom u slucaju da su osobe imale slicna iskustva kao sada gdje su u pitanju snovi, do tog trenutka je u pitanju samo showbiz.

Postoji razlika izmedju klinicicki mrtvog mozga i funkcionalnosti mozga. Mozda sam se ruzno izrazio, ali ono sto sam mislio reći glasi ovako uprošteno, ako mozak ne može da vodi brigu o vitalnim funkcijama tijela onda nije funkcionalan, znači da je pao u stanje nefunkcionalnosti. Autonomni nervni sistemi u mozgu upravljaju radom srca i disanjem, te i radom drugih organa u tijelu o kojima sami mi nemožemo da vodimo brigu. Što se tiće naredbodavnog ili voljnog nervnog sistema kojim mi sami upravljamo, oni su prisutni i kod faze sna, znaći mi se u snu pomjeramo i trepćemo oćima i td. Kada se dešava klinička smrt (razlozi su mnogi), mozak pada u iz stanja potpune svijesnosti, preko stanja sna u kojem su prisutne sve funkcije mozga kao centralnog dijela nervnog sistema, do stanja kada su funkcije naredbodavnog ili voljnog nervnog sistema odsutne, do stanja kada funkcije autonomnog nervnog sistema su odsutne sto uzrokuje odsutnost svih vitalnih funkcija o kojima mi nemozemo brinuti što u konačnici može dovesti do prave smrti.

E sad, moje poimanje funkcionalnosti mozga i tvoje se razlikuje u tome sto ti mislis da je on funkcionalan iako ne vodi brigu o vitalnim funkcijama, ja ne. Ti kažeš da osoba sanja u stanju kliničke smrti, što nije tacno. San moze da traje djelic sekunde, a da nama izgleda kao da traje sat vremena i osoba sanja dok zapada u stanje kliničke smrti tj. kada mozak prolazi kroz sve svoje faze do tačke kada zbog svoje anatomije i sastava još nije klinički mrtav, ali ako u tome stanju ostane dovoljno dugo odumrijeće prije nego drugi organi u tijelu. To stanje bi se moglo nazvati tik do smrti.

Kada sam ti i spominjao, anesteziju i stanje mozga, govorio sam ti o njegovim fazama i tome kako anestezija može da spusti aktivnosti mozga do tačke koja je dublja od sna, te su tada odsutne funkcije pokreta i osijetila, ali mozak čovjeka i dalje ima pojedine funkcije autnomnog nervnog sistema kao što su rad srca i disanje, samo da bih ti pokazao faze kroz koje mozak može proći.

Nigdje nisam rekao da su iskustva onih nastala nakon nastupanja kliničke smrti, već u vremenu dok kompletno tijelo zajedno s mozgom zapada u to stanje.

Kada sam se javio, rekao sam da pročitaš jednu zanimljivu knjigu. Na šta si mi ti odgovorio da je velika razlika između kliničke i permanentne smrti, te si rekao da ljudi sanjaju tokom kliničke smrti što nije tačno...

Nigdje nisam rekao da su iskustva tih ljudi imali veze sa smrću... Sva moja rasprava je da te uvjerim da nisi upravu oko toga kako ćovjek prolazi kroz kliničku smrt. Čak nisam ni htio raspravljati o tome, ali na kraju si me upleo sa postom gledao sam na TV-u i pričali su mi ljudi. Što nije isto sa čitanjem neke knjige o tome...

I ja sam sinoć pogledao Yukio Mishimin film o Patriotizmu i misliš da mi je to moglo pomoči da shvatim srž novele koju nisam ni pročitao.

Razlika izmedju mog i tvog poimanja funkcionalnosti mozga je u tome sto ja svoje temeljim na naucnoj definiciji smrti mozga koja kaze da smrt mozga nastupi kada padne njegova funkcionalnost u potpunosti. Da padne, osoba bi bila mrtva, medjutim mozak je tokom klinicke smrti jos uvijek u funkciji, te tvoje poimanje da mozak nije funkcionalan se kosi sa naucnim. Tu se nema sta dodati.

Spominjes "klinicki mrtav mozak" , termin koji ne postoji u medicini nego si ga bukvalno shvatio, a odnosi se na kriterije koje preovladavaju tokom klinicke smrti do dovodjenja smrti mozga, te takvo bukvalisanje se ponovo kosi sa naucnim.

Anestezija prema naucnoj definiciji je san izazvan medikamentima, a ti tvrdis da moze ici dublje od sna i opet tvoje kosenje sa naukom.

Meni nije bitno jel knjiga zanimljiva, ovakva ili onakva kad je u pitanju nesto gdje je egzaktnost potrebna. A ako se trazi egzaktnost, u nauci se moze naci i jedino je nauka moze potvrditi. Autor koji prihvata naucno neprihvacene / nedokazane termine "zivot poslije smrti, paranormalnost" te veze nauku sa istim, zloupotrebljava nauku u vlastite svrhe. Pseudonauka u koju spadaju njegova djela i na kojim ti temeljis svoje tvrdnje se kose sa naukom.

Do ove diskusije je doslo jer si ti bukvalno shvatio klinicku smrt da ona zahvata i smrt mozga, pa ti se termin "zivot poslije smrti" te iskustva osoba (te sama knjiga autora) savrseno uklapalo sa tim, ali si kasnije uvidio da nije ni doslo do smrti jer je mozak bio ziv tj. u funkciji tako da ako nije doslo do smrti nije moglo doci ni do iskustva sa njom kamol i nekakvog uvida o zivotu poslije smrti, a to je srz tvoje nedoumice i ove diskusije uopste. Zatim tonu oscilacija i promjena u diskusiji gdje prvo tvrdis jedno zatim mjenjas pricu, izlazis iz okvira nauke te se kosis sa istom, prosirujes diskusiju nepotrebnim vezanjem stvari koje nemaju veze sa tematikom, bukvalno shvatas termine itd. Ti ces pasti na svaku pricu bila ona naucno temeljena ili ne, bitno ti je da je zanimljiva tj. odgovara tvojim vlastitim uvjerenjima (religijski kompatibilna). Tu se gubi smisao diskusije gdje jedna strana konstantno temelji tvrdnje na nauci, a druga na pseduonauci. Ovim zavrsavam diskusiju na ovu tematiku jer je jasno cime se sluzis te se u svakom pogledu kosi sa naukom.

ma, ne moramo zapravo ni svadjati se oko ovoga. prije ili kasnije svi cemo saznati. ili ne. strpite se koje desetljece

oridjidji wrote:

citadela wrote:

Ateista wrote: Ne moram sve osjetiti svojim culima, neke stvari se mogu i logicki zakljuciti. Ja recimo vjerujem da negdje postoji zivot i na drugoj planeti, barem neki oblik, skoro sam siguran u to jer se logicki na osnovu informacija kojima raspolazemo moze zaklljucuti da su neuporedivo vece sanse da postoji nego da ne postoji, iako nema ni jednog konkretnog dokaza koji to potvrdjuje, ali zato nema ni jednog logickog argumenta za postojanje boga kao kreatora svemira, a ima ih puno protiv, zato mi je tu potreban veoma cvrst dokaz a jedini koji mi pada na pamet je njegovo pojavljivanje, sto ne znaci da se ne bi moglo dokazati i na drugi nacin ali nemam ideju trenutno.

Druze moj, logika je ono bas hebena stvar, je l` da? Nekome je logicno da Univerzum nastane sam od sebe, a nekome je logicno da nastane intervencijom vanjskog intelekta -oboje je logicno i oboje nije logicno. Zato najbolje da ti po tom pitanju ostavis logiku postrani.

De jedan od "puno logickih argumenata" protiv postojanja boga... bez svetih spisa, ovoga, onoga, i infantilnih gluposti tipa "ne vidim ga"; znaci samo pitanje moguceg postojanja viseg intelekta, tj. kontra argument toga

Epistemologija je grana filozofije koja se bavi time dokle čovjekovo saznanje može da dosegne. Kada se proući malo ta grana filozofije, onda se tek može vidjeti koliko je empirizam zatvorenija varijanta od racionalizma kada se traže nova saznanja. Dok neko sve podređuje osijetlima, neko ipak sve podređuje intelektu i umovanju. Kroz dijela starih filozofa, naučnika sebi razložite to ko je koliko i ćemu doprinjeo da se empirijska metoda zaključivanja usadi u nauku, iako je paralelno njoj odlične rezultate donosila ona koja je bila racionalna.

E sad kakve veze ima to sa Bogom i poimanjem Boga, ima mnoge jer ono što je racionalno samo po sebi se nameće iako nije u čovjekovom osjetilu. Sada će borba empirista i racionalista dobiti na dimenziji samo zato što se kao predmet naučne stavlja nešto nepojmljivo onome ko sve podređuje iskustvu i osijetilima i što odudara malo od naučnog etičkog kodeksa empirista.

Posmatrajmo Ajnštajna,genije koji u konačnici nikada nije odbacio postojanje Boga, iako je odbacio religiju straha i zemaljske religije u glavi razvijajuci neku svoju. Rekao je jednu dobru izreku: „Znanost bez vjere je neuvjerljiva, a vjera bez znanosti slijepa!.“"

Nije njegova, u pitanju je deisticki bog koji nema nikakve veze sa religijskim bogom. Niko ne moze odbaciti, ali ni prihvatiti ideju o deistickom bogu tj. mogucnost je 50% / 50% za razliku od religijskog boga koji je sam sebe oborio (preko svetih spisa kao njegovim rijecima). Sa Einsteinom se slozio i Richard Dawkins. Medjutim mnogi su bukvalno shvatili kada je Dawkins izjavio " that reasonably respectable case could be made for a deistic god." te povezali sa religijskim bogom.

E sad kakve veze ima to sa Bogom i poimanjem Boga, ima mnoge jer ono što je racionalno samo po sebi se nameće iako nije u čovjekovom osjetilu. Sada će borba empirista i racionalista dobiti na dimenziji samo zato što se kao predmet naučne stavlja nešto nepojmljivo onome ko sve podređuje iskustvu i osijetilima i što odudara malo od naučnog etičkog kodeksa empirista.

Hoćeš reći da je prihvatanje boga racionalistički?

Diwan wrote:

fatamorgana wrote:Taj takozvani viši intelekt postoji i u nama .... u svakom od nas,

Možda 'viši intelekt' postoji u tebi, odnosno kroz tebe, ali ne i ti u Njemu,

naravučenije, nemoj se uzalud 'zabogivati'.

Kao da nečije ljudsko nevjerstvo može naškoditi Njemu, Stvoritelju Nebese i Zemlje i svega postojećeg ili kao da ono može umanjiti Njegovu veličinu i sve ono što Ga 'čini' Bogom, Slava Njemu.

Šta reći, sve si spoznao, bog si ....

nije 'bog si', nego Bog Je

Diwan wrote:nije 'bog si', nego Bog Je

Ma u Sarajevu se za nekog kad je lik kaže bog si ....

fatamorgana wrote:

Diwan wrote:nije 'bog si', nego Bog Je

Ma u Sarajevu se za nekog kad je lik kaže bog si ....

kod nas se prije govorilo 'Tita mi'

Diwan wrote:

fatamorgana wrote:

Diwan wrote:nije 'bog si', nego Bog Je

Ma u Sarajevu se za nekog kad je lik kaže bog si ....

kod nas se prije govorilo 'Tita mi'

I kod nas, ma Tito je za nase pojmove bio bog ....

vodoprovodčik wrote:

E sad kakve veze ima to sa Bogom i poimanjem Boga, ima mnoge jer ono što je racionalno samo po sebi se nameće iako nije u čovjekovom osjetilu. Sada će borba empirista i racionalista dobiti na dimenziji samo zato što se kao predmet naučne stavlja nešto nepojmljivo onome ko sve podređuje iskustvu i osijetilima i što odudara malo od naučnog etičkog kodeksa empirista.

Hoćeš reći da je prihvatanje boga racionalistički?

Za neke da za neke ne... O bogu nisi ni prvi ni zadnji koji razmislja, prihvaca ga ili ne prihvaca. Od Platona, Aristotela, Ibn Sine, Rusda, Arabija, Spinoze, Hegela, Kanta, Šopenhauera, Marksa, Engelsa, Dektratesa, Dzon Loka, Ajnstajna i drugih, mnogi od njih su razmisljali o bogu, nekima je bio prihvatljiv a nekima ne. Dali bi svoje vidjenje istoga i njegovoga djelovanja li bi ga upotpunosti odbacili.

Recimo Platon je boga nazvao jednim, a Aristotel tvorcem svijeta i uzrokom Univerzuma. Jedan je tvrdio da svijet stvara iz praslika, a drugi vidi Boga kao krajnost svih bica i uzrokom svijeta. Heraklit je nosilac antickog panteizma. Sokrat je u svojoj filozofiji polazio od samospoznaje, mada se prenosi da je Aristodema ateistu nastojao uvijertu u egzistenciju boga pokusavsi da mu objasni kroz sklad i svrhovitost svih stvari postojanje jednog Boga. Leukip i Demokrit su recimo vjerovali da se bitak sastoji od atoma, a da je nebitak prostor medju njima.

To je daleka proslost, ako se vratimo u nama blizu proslost i nasu sadasnjost vidjecemo da mnogi filozofi su razmisljali o Bogu i dali slicno ili isto vidjenje njega, neki su ga prihvacali, a neki ne.

Smatram da jeste racionalisticki prihvatiti Boga jer duga historija filozofije je pokazala da je Bog ishodiste mnogih filozofa, cak i onih koji su udarili temelje mnogim pravcima unutar filozofije, kao sto su gnoseologija, ontologija, epistemologija, etika, estetika, poetika, retorika i td, kao i onih koji su poslje toga razvile mnoge pravce i skole unutar filozofske misli. E sad svako ima slobodu da kaze i ono sto je suprotno mome misljenju, ja mogu da smatram to pogresnim, kao sto neko vec moje misljenje smatra. Da nema ljubavi prema znanju i sumnje, tesko da bi bilo i filozofije.

Nauka i njena metoda tesko da mogu dosegnuti Boga valjanim dokazima, zato sto mnogo paznje u svojoj metodi podredjuje iskustvu osijetila i tehnici, logikom koju je utemeljio Aristotel se moglo dokuciti postojanje Boga, ali ne i potpun dokaz za to. Analogijom kao metodom bi se najcesce dosezalo do Boga, medjutim eksperimentom ne.

Na kraju, na cemu bi se vjera bazirala i sta bi joj bio smisao da se Bozije postojanje tako lako može i dokazati...