vodoprovodčik wrote:E sad kakve veze ima to sa Bogom i poimanjem Boga, ima mnoge jer ono što je racionalno samo po sebi se nameće iako nije u čovjekovom osjetilu. Sada će borba empirista i racionalista dobiti na dimenziji samo zato što se kao predmet naučne stavlja nešto nepojmljivo onome ko sve podređuje iskustvu i osijetilima i što odudara malo od naučnog etičkog kodeksa empirista.
Hoćeš reći da je prihvatanje boga racionalistički?
Za neke da za neke ne... O bogu nisi ni prvi ni zadnji koji razmislja, prihvaca ga ili ne prihvaca. Od Platona, Aristotela, Ibn Sine, Rusda, Arabija, Spinoze, Hegela, Kanta, Šopenhauera, Marksa, Engelsa, Dektratesa, Dzon Loka, Ajnstajna i drugih, mnogi od njih su razmisljali o bogu, nekima je bio prihvatljiv a nekima ne. Dali bi svoje vidjenje istoga i njegovoga djelovanja li bi ga upotpunosti odbacili.
Recimo Platon je boga nazvao jednim, a Aristotel tvorcem svijeta i uzrokom Univerzuma. Jedan je tvrdio da svijet stvara iz praslika, a drugi vidi Boga kao krajnost svih bica i uzrokom svijeta. Heraklit je nosilac antickog panteizma. Sokrat je u svojoj filozofiji polazio od samospoznaje, mada se prenosi da je Aristodema ateistu nastojao uvijertu u egzistenciju boga pokusavsi da mu objasni kroz sklad i svrhovitost svih stvari postojanje jednog Boga. Leukip i Demokrit su recimo vjerovali da se bitak sastoji od atoma, a da je nebitak prostor medju njima.
To je daleka proslost, ako se vratimo u nama blizu proslost i nasu sadasnjost vidjecemo da mnogi filozofi su razmisljali o Bogu i dali slicno ili isto vidjenje njega, neki su ga prihvacali, a neki ne.
Smatram da jeste racionalisticki prihvatiti Boga jer duga historija filozofije je pokazala da je Bog ishodiste mnogih filozofa, cak i onih koji su udarili temelje mnogim pravcima unutar filozofije, kao sto su gnoseologija, ontologija, epistemologija, etika, estetika, poetika, retorika i td, kao i onih koji su poslje toga razvile mnoge pravce i skole unutar filozofske misli. E sad svako ima slobodu da kaze i ono sto je suprotno mome misljenju, ja mogu da smatram to pogresnim, kao sto neko vec moje misljenje smatra. Da nema ljubavi prema znanju i sumnje, tesko da bi bilo i filozofije.
Nauka i njena metoda tesko da mogu dosegnuti Boga valjanim dokazima, zato sto mnogo paznje u svojoj metodi podredjuje iskustvu osijetila i tehnici, logikom koju je utemeljio Aristotel se moglo dokuciti postojanje Boga, ali ne i potpun dokaz za to. Analogijom kao metodom bi se najcesce dosezalo do Boga, medjutim eksperimentom ne.
Na kraju, na cemu bi se vjera bazirala i sta bi joj bio smisao da se Bozije postojanje tako lako može i dokazati...