Eto desio se i taj rat i kako kažu nekome rat a nekome brat. Dosta naših, što familije što prijatelja, zadesilo se na TOM zapadu (kako vole kazati) i eto hvala Bogu na tome i ostali su do dana današnjeg tamo. Rade i žive sasvim normalno i to je OK. Međutim, ne znam šta je, valjda gore (misleći na Zapad), čovjek kad ode odjednom (ili s godinama) postaneš ne pametan nego prepametan. Pa ti recimo počne priča "joj ovog nema kod nas gore, kakva je ovo država....bla, bla"...
I tako nam oni svako ljeto dolaze sa istom pričom, njihova marka jednako naših deset. Vozaju se skupa auta, imaju se plazme, ajfoni, laptopi, velike kuće, bolesno uređene. Sve onako zapadnjački. Kad ih se priupita kako ste, skoro uvijek se žale kako je teško, treba izdržati mjesec, računi
E sad, jedne prilike sjedimo i velim ja: "joj da je meni bar tako loše kao što je vama, pa ja bih se vratio ovdje. Šta vam fali i gore nemate ništa pa dođite ovdje i ovdje će vam biti isto". A neeeeee, kažu oni, ne možemo mi radi djece, znaš, ipak oni uče školu, kako da mi sada njih dole dovedemo, trebala bi im vječnost da nauče i jezik i da uče školu. I eto tako, godine prođoše, djeca završiše škole i mogli bismo opet na ovo prethodno pitanje, zašto se ne vratite!? Međutim i budali je jasno, ono što imaju gore ovdje ne bi stekli za 100 godina pa možda čak i više. Ovaj sistem to ne omogućava. Mislim, znaju i oni to, ali moraš se malo praviti "englez".
Eh da, zaboravih dodati, glavna im je "vama je ovdje lakše, ipak je to svoj narod, možeš otići kod rodbine, prijatelja...." Ma ne mogu da vjerujem, fkt šta taj zapad uradi od naših ljudi. A valjda misle da smo mi ovdje još uvijek zatucani... I složio bih se sa svime što je rekla lady.
Draga dijasporo, familijo, braćo i prijatelji na Zapadu. Ako zaista smatrate da je "rahatluk" živjeti u BiH mi vas preklinjemo, molimo, vratite se u BiH. Lijep pozdrav!
Sreća pa znam kako je i tamo i ovamo
